1DaL
Iskusan
- Poruka
- 5.531
Da li biste išli u rat, ukoliko bi izbio? I zašto(biste/ne biste)?
Donji video pokazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Da li biste išli u rat, ukoliko bi izbio? I zašto(biste/ne biste)?
Da li biste išli u rat, ukoliko bi izbio? I zašto(biste/ne biste)?
Nikad više, ako pukne puška, pakiram kofere i bježim.
Da li biste išli u rat, ukoliko bi izbio? I zašto(biste/ne biste)?
Verdun resulted in 698,000 battlefield deaths (362,000 French and 336,000 German combatants), an average of 70,000 deaths for each of the ten months of the battle
Nikad više, ako pukne puška, pakiram kofere i bježim.
Pisao сам раније о томе. Пренећу тај пост као одговор:
Гледам документарац о Првом светском рату. Само у бици код Вердана погинуло је укупно 698 хиљада људи!
Очито су бројку заокружили на ове три нуле јер ко шиша стотинак људи горе доле. То није важно. Важно је да су Французи победили!!! То је оно битно. Битан је један апстрактан појам" Французи". А то што су 700000 људи погинули ма нема везе
Ставите се у позицију само једног тог војника који је погинуо. То је за њега био крај свемира. Крај његове индивидуалне егзистенције. Шта њему вреди то што је АПСТРАКТАН ПОЈАМ "ПОБЕДИО". Шта том једном ,наглашавам ЈЕДНОМ, (рецимо баш оном кога ова статистика није ни споменула како би заокружила бројку) значи то што је ФРАНЦУСКА победила?
Појединац је оно што је битно! Метафизичка воља своје станиште има у појединцу, а не у апстрактном појму "држава","друштво" "народ". Колективно није изнад индивидуалног. Само један једини човек који је страдао у тој бици јесте огромна метафизичка жртва која се није смела допустити.
Наравно, сада ће неко овде протестовати и рећи да се народ мора бранити ако је нападнут.
Тачно, мора! Али, када би се живот индивидуе ценио свуда, па и у том народу који напада ... онда не би ни дошло до напада. Јер гину и они који нападају и они који се бране.
Говоримо дакле о изопаченој психологији ЦЕЛОГ данашњег друштва у целини.. целог човечанства! Зато имамо ратове и
имаћемо их. Да су сви људи филозофи.. ратова не би било.
пс. Једина срећа је што нас је технолошки напредак и проналазак атомске бомбе поштедео тога у ових последњих 60 година. Да није тога данас бисмо разговарали о петом или шестом светском рату.
А то што када коначно избије тај нуклеарни Трећи светски рат он ће довести до тоталног уништења али и веома кратко трајати тако да се нећемо мрцварити по рововима глумећи топовско месо.
Jel ?
a,
Gde ?
Gdje god se može, po mogućnosti čim dalje...
Dragi, Ozi,
vidi malo metafiziku rata ...
Molim te !
(Evola, Genon, pa čak i Denuncio, Malaparte, Crnjanski, kalajić ...)
Planeta Zemlja je globalno selo !!!
Svaki veliki put počinje jednim korakom ...
Ja sam ga napravio ...
Napravi ga i ti ...
Ali, zapamti postoje uvek dva rata - jedan spoljašnji nebitan i jedan unutarnji najbitniji !
Da su svi ljudi filozofi, svet bi bio pakleno dosadno mesto. Samo ratovima, borbama, sukobima (ne samo ratnim) čovek testira sebe i dovodi svoj genetski potencijal do krajnjih granica, do punine. Samo tad Istinski živi i uvidja za šta je sposoban, oseća pravo uzbudjenje. A što se tiče ove teze da onaj ko vodi bitku iskorišćava druge, to može a i ne mora biti tačno. Recimo, Fidel Kastro je svoju revoluciju izveo sam sa svojim borcima, hiljadu puta rizikujući život, a i Invaziju u zalivu svinja je sprečio takodje učestvujući u bici, na terenu. Mora neko da bude vodja, nisu svi jednako kompetentni, energični i harizmatični. Ovo što ti pričaš je put u beznadežnu dosadu i nepokretnost bića.
J.bete li vi šta?
Rat i oružje vole samo picopacenici!
J.bete li vi šta?
Rat i oružje vole samo picopacenici!
Išao bih, ja mislim. Išao bih čak i u onaj rat koji se mene direktno ne tiče, niti moje države, a iz čistog avanturizma i haosa, a ratovao bih i kao plaćenik, kad bih znao da neću imati problema sa zakonom kad se vratim (u smislu ovog novog zakona koji je donet, a kojim individua rizikuje odredjen broj godina u zatvoru zbog odlaska na tudja ratišta, što nigde u svetu nema). Što se tiče smisla ili besmisla rata - rat je uvek smislen, zato što je sam život borba, sukob, rat, prevladavanje, trka za trijumfom i uzbudjenja. Oni koji za to nisu sposobni, koji nisu sebi priznali tu realnost; oni koji lamentiraju nad tim, bivaju skrajnuti. Čak je i diplomatija vid borbe, a ratuješ da bi u miru čuvao ono što si stekao, i pripremao se za novi rat - jer će neminovno, uvek doći. Što važi za nacije, važi i za ljude. Mislim da sam o tome već pisao na tvojoj temi o nacionalizmu, i držim se toga. Voleo bih i da komandujem u ratu, to bih najviše voleo, kada bih mogao i imao sposobnosti. Doduše možda ih i imam, ko zna, nisam probao.
Da su svi ljudi filozofi, svet bi bio pakleno dosadno mesto. Samo ratovima, borbama, sukobima (ne samo ratnim) čovek testira sebe i dovodi svoj genetski potencijal do krajnjih granica, do punine. Samo tad Istinski živi i uvidja za šta je sposoban, oseća pravo uzbudjenje. A što se tiče ove teze da onaj ko vodi bitku iskorišćava druge, to može a i ne mora biti tačno. Recimo, Fidel Kastro je svoju revoluciju izveo sam sa svojim borcima, hiljadu puta rizikujući život, a i Invaziju u zalivu svinja je sprečio takodje učestvujući u bici, na terenu. Mora neko da bude vodja, nisu svi jednako kompetentni, energični i harizmatični. Ovo što ti pričaš je put u beznadežnu dosadu i nepokretnost bića.
Nismo neki subjekat,
Čekamo nekog ko ti da postanemo objekat .
Овакво мишљење је последица оне пропаганде којом се у свеситма људи ствара слика о рату као некој авантури. Рат се у медијима и филмовиа презентује као нека прича о херојима, о борни добрих против злих. Ту је ордење, почасти, слава , по правилу је ту и нека женска особа на крају филма која пољуби хероја. Каква дивота. Просто човек да пожели да ратује.
То је филм. А шта је заправо рат можеш стећи слику уз помоћ оваквих сајтова.
Укууцај само у претраживач "Syria" Ukraine, и слично,. И видећеш како стварно изгледа рат.
Заправо, ево ја сам укуцао "Syria" а ти само изволи уживај у ратним сценама.
http://theync.com/page.php?p=search&s=syria
Ja sam u svom životu pogledao možda pet igranih ratnih filmova, od početka do kraja. Ok, ako ne pet onda sedam-osam. Jedan od tih je domaći film "Lepa sela lepo gore", gde je rat prikazan na najbrutalniji način, kao nešto surovo i beskrupulozno (što rat i jeste). Znači, ne polazim od te premise - da je rat beskrajna avanura, gde se leti iz herojstva u herojstvo, iz veličanstvene akcije u veličanstvenu akciju. Kao što ne negiram realnost koja kaže da je čovek nebitan u ratu kao pojedinac. Zapravo sam mnogo više dokumentarnih filmova pogledao, a ovih sajtova koje si poslao sam se nagledao, kao i gomila drugih ljudi, i ne vidim u tome ništa specijalno. Svi znaju da rat nije bajka.
Ne, stvar je upravo u tome što je rat sam po sebi najveći test za ljudsko biće, od svih mogućih testova. Dakle, ne radi se tu o hrabrosti - nego o tome da li uopšte imaš hrabrost. Kako ćeš to znati, ako ne probaš?Hrabrost ne mora da bude odsustvo straha, nego i prevazilaženje straha. I ono što važi za rat, važi i za druge stvari u životu. Kako ćeš znati ko si i šta si, kakvu unutarnju snagu imaš, ako se ne boriš, ako sebe ne testiraš, ako ne postavljaš veći i veći cilj iznova i iznova, ako ne živiš za nešto?
To o čemu ti pričaš je porazno dosadna egzistencija. Sigurna, ali porazno dosadna. Kako ćeš znati da li možeš imati neku devojku, ako se ne usudiš i ne pridješ? Kako ćeš znati da li si talenat, ako ne prineseš taj svoj talenat na test, kakav god da je? Kako ćeš znati da li ti je kockarska sreća naklonjena, ako ne baciš kockicu i ne staviš se na ivicu? Kako ćeš znati da li si lider, ili možeš to biti, ako ne povedeš nekoga?