Zima ti je.
Obuci vestu.
Kako koju?
Pa znaš koju.
Onu što kažeš da miriše na mene.
I ne voliš da te tako gledam.
A, dobro.
Možemo ugasiti svjetlo.
Možda uspiješ sakriti ljubav.
I ne znaš šta ti je.
Nikad ti se to ranije nije desilo.
A, dobro.
šta ćeš.
Svakome je jednom prvi puta.
Baš volim ovo piće,
zato što je jako i ne popije se brzo.
Šta će misliti o tebi?
E, to stvarno ne znam.
Mogu misliti da si...
preljubnica, nevjernica, ljubavnica...
Dobro, nemoj se ljutiti odmah.
Šta.
Nisi ljubavnica.
Dobro.
Nisi.
Jel' me voliš?
Teške riječi.
Dobro, možda me i voliš.
Šta.
U osam ti je ispit.
Dobro, navit ću sat,
samo je star i
moramo se moliti drugarici koja je bezgrešno začela
da zvoni.
Hmmm, valjda će.
Usne su ti ispucale.
Za one od vjetra
krema pomaže,
ali, za one od ljubavi,
Boga mi...
Strašno te volim.
Ništa se ne smij.
Ne smij se kad kažem!
Vrlo te strašno volim,
i...
prvo ću ti skinuti naočale.
Pa ću ti onda skinuti...
naočale...
Pa onda...
Pa, nisam drzak!
Vidiš sad.
Volim te budalo.
Kako volim to tvoje tijelo.
Vidi, ova traka svjetlosti pada točno na...
Jel' to samo moje?
Reci mi. Važno mi je to.
Nisam pospan.
Samo sam malo umoran.
Dvoje.
Koliko djece.
Starijeg sina i mlađu kćer.
A, nekako ćemo se valjda složiti
kako ćemo ih zvati.
Da ti pričam?
A da nešto malo drugo radimo?
Ja stalno pričam.
O mojim ljubavima?
Svašta.
Ništa specijalno.
Kao i kod drugih.
Bilo ih je. I...
nekako mislim da sam ih sve lagao.
A tebe ne, naravno.
Ti si nešto drugo.
Baš si lijepa tako.
Koliko me voliš?
Pokaži.
Dobro.
Onda i ja tebe volim.
E... tako.
Sat je zvonio.
Ona nije otišla na ispit,
a u bijelo sljepilo jutra
smo po svim automobilima u ulici ispisali svoja imena.
Kako će vlasnici biti ljuti!
A obećao sam...
da nikome ništa ne smijem reći,
i dogovorili smo se
da je nazovem.
Htjela bi da izađemo negdje.
Ne znam.
Nešto se mislim...
Možda ću je stvarno i nazvati.
Ako bude kiša.
Tako ne volim kišu sam.
Hmmm... hmmm,
ženskih trikova...
Zaboravila je rukavicu.