- Poruka
- 8.988
Kareem Abdul-Jabbar: Zašto sam prešao na islam
1 Apr 2015 Izmijenjeno 07:16 CEST
Nije lako biti musliman u Americi, ali moj izbor bila je duhovna transformacija, kaže najbolji strijelac NBA lige svih vremena.
Kareem Abdul-Jabbar
Kareem Abdul-Jabbar: Nekada sam bio Lew Alcindor, blijedi odraz onoga što je bijela Amerika od mene očekivala [EPA]
Piše: Kareem Abdul-Jabbar
Rođen sam kao Lew Alcindor. Sada sam Kareem Abdul-Jabbar.
Prelaz sa Lewa na Kareema nije bila puka promjena naziva brenda slavne ličnosti - kao Sean Combs u Puff Daddy, pa u P. Diddy - već transformacija srca, uma i duše. Nekada sam bio Lew Alcindor, blijedi odraz onoga što je bijela Amerika od mene očekivala. Sada sam Kareem Abdul-Jabbar, odraz svoje afričke historije, kulture i vjerovanja.
Prelazak s jedne na drugu vjeru za većinu ljudi je privatna stvar, koja zahtijeva intenzivno preispitivanje savjesti. Ali, kada ste poznati, to postaje javni spektakl, o kojem svi raspravljaju. A kada pređete na nepoznatu ili nepopularnu religiju, onda primate kritike na račun svoje inteligencije, osjećaja patriotizma i zdravog razuma. Ja to najbolje znam. Iako sam postao musliman prije više od 40 godina, i dalje branim taj izbor.
S islamom sam se upoznao kao brucoš na Univerzitetu UCLA. Iako sam već bio stekao određenu slavu u državi kao košarkaš, silno sam se trudio da zadržim privatnost. Slava je činila da se osjećam nervozno i neugodno. Bio sam još mlad, pa nisam mogao riječima iskazati zašto sam se osjećao tako stidljivo u centru pažnje. Tokom narednih nekoliko godina počinjem to bolje shvatati.
Sada sam Kareem Abdul-Jabbar, odraz svoje afričke historije, kulture i vjerovanja.
Suzdržan sam bio dijelom i zato što sam osjećao da osoba koju je javnost slavila, nisam bio ja. Ne samo da sam imao uobičajene tinejdžerske probleme i nedoumice, nego sam još i igrao za najbolji fakultetski košarkaški tim u državi i pokušavao sam uporedo studirati. Dodajte tome i težinu činjenice da sam bio crnac u Americi 1966. i 1967. godine, kada je James Meredith napadnut iz zasjede dok je marširao Mississippijem, kada je osnovana organizacija Stranka crnih pantera, Thurgood Marshall imenovan za sudiju Vrhovnog suda kao prvi Afroamerikanac na toj poziciji i kada su u rasnom neredu u Detroitu stradale 43 osobe, 1.189 ih je povrijeđeno i uništeno je više od 2.000 zgrada.
Shvatio sam da Lew Alcindor za koga su svi navijali nije osoba koju zamišljaju. Oni su željeli da ja budem nedvojben primjer rasne jednakosti. Primjer kako bilo ko iz bilo koje sredine - bez obzira na rasu, religiju ili ekonomsku situaciju - može ostvariti američki san. Njima sam ja bio živi dokaz da je rasizam mit.
Pobuna nije opcija
Ja sam bio pametniji. Moja visina od preko dva metra i atletska građa su me doveli do pozicije na kojoj sam bio, a ne jednake šanse. Međutim, ja sam se također borio sa strogim odgojem da pokušam zadovoljiti autoritete. Moj otac je bio policajac i imao je svoj set pravila, pohađao sam katoličku školu sa svećenicima i opaticama koji su imali još više pravila, igrao sam košarku s trenerima koji su imali čak više pravila. Pobuna nije bila opcija.
Ipak sam bio nezadovoljan. S obzirom da sam odrastao u 60-im, nisam bio izložen velikom broju uzora među crncima. Divio sam se Martinu Lutheru Kingu Jr., zbog njegove nesebične hrabrosti, i Shaftu, jer je sredio sve protivnike i osvojio djevojku. S druge strane, izgledalo je da bijela javnost smatra da crnci nisu dobri ljudi. Oni su bili ili siromašni potlačeni ljudi, koji su tražili pomoć bijelaca da dobiju prava koja su im pripadala, ili radikalni izazivači nevolja, koji su željeli bijelcima oduzeti domove, radna mjesta i kćerke.
"Dobri" crnci su bili sretni zabavljači u šou biznisu ili u sportovima i od njih se očekivalo da iskazuju zahvalnost jer su imali sreće. Ja sam znao da je ovakva stvarnost nekako bila pogrešna - da se nešto moralo promijeniti, samo nisam znao šta je to sve značilo za mene.
'Dobri' crnci su bili sretni zabavljači u šou biznisu ili u sportovima.
Moje početno buđenje većim dijelom bilo je posljedica čitanja Autobiografije Malcolma X dok sam bio brucoš. Pažnju mi je zaokupila Malcolmova priča o tome kako je on shvatio da je žrtva institucionaliziranog rasizma i prije nego je zaista dospio u zatvor. Upravo tako sam se i ja osjećao: zarobljen slikom sebe kakav sam trebao biti.
Prva stvar koju je on uradio je ostavljanje kršćanske religije u kojoj su ga roditelji odgojili i proučavanje islama. Za njega je kršćanstvo bilo osnova na kojoj počiva bijela kultura odgovorna za porobljavanje crnaca i podržavanje rasizma koji je prožimao društvo. Njegova porodica bila je meta napada Ku Klux Klana, koji je propovijedao kršćanstvo, a kuću im je spalila grupa Crna legija, ogranak organizacije Ku Klux Klan.
Platio sam cijenu
Preobrazba Malcolma X od sitnog kriminalca u političkog lidera inspirirala me da malo pažljivije osmotrim svoj odgoj i nagnala me da razmišljam dublje o svom identitetu. Islam mu je pomagao da nađe pravog sebe i pružio mu je snagu ne samo da se suoči s neprijateljstvom crnaca i bijelaca, već i da se bori za društvenu pravdu. Počeo sam proučavati Kur'an.
Ova odluka me odvela na nepovratni put duhovnog ispunjenja. No, to definitivno nije bio put bez prepreka. Na tom sam putu pravio ozbiljne greške. A onda, opet, možda put i ne treba biti lagan; možda i treba biti ispunjen preprekama i zaobilaznicama i lažnim otkrićima, da bi izazvao i izbrusio naša ubjeđenja. Kako je rekao Malcolm X: "Valjda čovjek ima pravo napraviti budalu od sebe ako je spreman platiti cijenu."
Ja sam platio cijenu.
Kao što sam rekao ranije, odgojen sam da poštujem pravila - posebno one koji su provodili pravila, kao što su učitelji, propovjednici i treneri. Uvijek sam bio izuzetan učenik, pa sam, kada sam htio saznati više o islamu, pronašao učitelja u Hammasu Abdul-Khaalisu. Tokom godina kada sam igrao za Milwaukee Buckse, Hammasova verzija islama mi je bila radosno otkriće. Onda sam 1971, sa 24 godine, prešao na islam i postao Kareem Abdul-Jabbar (što u prevodu znači "plemeniti, rob Svemogućeg").
Odbacivao sam religiju koja je bila tako strana mojoj američkoj kulturi.
Pitanje koje mi često postavljaju je zašto sam morao odabrati religiju koja je tako strana američkoj kulturi i ime koje je tako teško za izgovoriti. Neki su fanovi ovu promjenu shvatili veoma lično, kao da sam im bombardirao crkvu, istovremeno cijepajući američku zastavu. Ja sam, zapravo, odbacivao religiju koja je bila tako strana mojoj američkoj kulturi i prihvatao sam onu koja je bila dio mog naslijeđa kao crnog Afrikanca. (Procjenjuje se da je među robovima dovedenim iz Afrike bilo 15 do 30 posto muslimana.)
Fanovi su mislili da sam se pridružio američkom islamskom pokretu Nacija islama, koji je osnovan u Detroitu 30-ih godina prošlog stoljeća. Iako je na mene umnogome utjecao Malcolm X, vođa ovog pokreta, odlučio sam da se neću pridružiti ovoj organizaciji, jer sam se želio fokusirati više na duhovne aspekte, a ne političke. Nakon izvjesnog vremena, Malcolm je odbacio ovu grupu malo prije nego su tri njena člana izvršila atentat na njega.
http://balkans.aljazeera.net/vijesti/kareem-abdul-jabbar-zasto-sam-presao-na-islam
1 Apr 2015 Izmijenjeno 07:16 CEST
Nije lako biti musliman u Americi, ali moj izbor bila je duhovna transformacija, kaže najbolji strijelac NBA lige svih vremena.
Kareem Abdul-Jabbar
Kareem Abdul-Jabbar: Nekada sam bio Lew Alcindor, blijedi odraz onoga što je bijela Amerika od mene očekivala [EPA]
Piše: Kareem Abdul-Jabbar
Rođen sam kao Lew Alcindor. Sada sam Kareem Abdul-Jabbar.
Prelaz sa Lewa na Kareema nije bila puka promjena naziva brenda slavne ličnosti - kao Sean Combs u Puff Daddy, pa u P. Diddy - već transformacija srca, uma i duše. Nekada sam bio Lew Alcindor, blijedi odraz onoga što je bijela Amerika od mene očekivala. Sada sam Kareem Abdul-Jabbar, odraz svoje afričke historije, kulture i vjerovanja.
Prelazak s jedne na drugu vjeru za većinu ljudi je privatna stvar, koja zahtijeva intenzivno preispitivanje savjesti. Ali, kada ste poznati, to postaje javni spektakl, o kojem svi raspravljaju. A kada pređete na nepoznatu ili nepopularnu religiju, onda primate kritike na račun svoje inteligencije, osjećaja patriotizma i zdravog razuma. Ja to najbolje znam. Iako sam postao musliman prije više od 40 godina, i dalje branim taj izbor.
S islamom sam se upoznao kao brucoš na Univerzitetu UCLA. Iako sam već bio stekao određenu slavu u državi kao košarkaš, silno sam se trudio da zadržim privatnost. Slava je činila da se osjećam nervozno i neugodno. Bio sam još mlad, pa nisam mogao riječima iskazati zašto sam se osjećao tako stidljivo u centru pažnje. Tokom narednih nekoliko godina počinjem to bolje shvatati.
Sada sam Kareem Abdul-Jabbar, odraz svoje afričke historije, kulture i vjerovanja.
Suzdržan sam bio dijelom i zato što sam osjećao da osoba koju je javnost slavila, nisam bio ja. Ne samo da sam imao uobičajene tinejdžerske probleme i nedoumice, nego sam još i igrao za najbolji fakultetski košarkaški tim u državi i pokušavao sam uporedo studirati. Dodajte tome i težinu činjenice da sam bio crnac u Americi 1966. i 1967. godine, kada je James Meredith napadnut iz zasjede dok je marširao Mississippijem, kada je osnovana organizacija Stranka crnih pantera, Thurgood Marshall imenovan za sudiju Vrhovnog suda kao prvi Afroamerikanac na toj poziciji i kada su u rasnom neredu u Detroitu stradale 43 osobe, 1.189 ih je povrijeđeno i uništeno je više od 2.000 zgrada.
Shvatio sam da Lew Alcindor za koga su svi navijali nije osoba koju zamišljaju. Oni su željeli da ja budem nedvojben primjer rasne jednakosti. Primjer kako bilo ko iz bilo koje sredine - bez obzira na rasu, religiju ili ekonomsku situaciju - može ostvariti američki san. Njima sam ja bio živi dokaz da je rasizam mit.
Pobuna nije opcija
Ja sam bio pametniji. Moja visina od preko dva metra i atletska građa su me doveli do pozicije na kojoj sam bio, a ne jednake šanse. Međutim, ja sam se također borio sa strogim odgojem da pokušam zadovoljiti autoritete. Moj otac je bio policajac i imao je svoj set pravila, pohađao sam katoličku školu sa svećenicima i opaticama koji su imali još više pravila, igrao sam košarku s trenerima koji su imali čak više pravila. Pobuna nije bila opcija.
Ipak sam bio nezadovoljan. S obzirom da sam odrastao u 60-im, nisam bio izložen velikom broju uzora među crncima. Divio sam se Martinu Lutheru Kingu Jr., zbog njegove nesebične hrabrosti, i Shaftu, jer je sredio sve protivnike i osvojio djevojku. S druge strane, izgledalo je da bijela javnost smatra da crnci nisu dobri ljudi. Oni su bili ili siromašni potlačeni ljudi, koji su tražili pomoć bijelaca da dobiju prava koja su im pripadala, ili radikalni izazivači nevolja, koji su željeli bijelcima oduzeti domove, radna mjesta i kćerke.
"Dobri" crnci su bili sretni zabavljači u šou biznisu ili u sportovima i od njih se očekivalo da iskazuju zahvalnost jer su imali sreće. Ja sam znao da je ovakva stvarnost nekako bila pogrešna - da se nešto moralo promijeniti, samo nisam znao šta je to sve značilo za mene.
'Dobri' crnci su bili sretni zabavljači u šou biznisu ili u sportovima.
Moje početno buđenje većim dijelom bilo je posljedica čitanja Autobiografije Malcolma X dok sam bio brucoš. Pažnju mi je zaokupila Malcolmova priča o tome kako je on shvatio da je žrtva institucionaliziranog rasizma i prije nego je zaista dospio u zatvor. Upravo tako sam se i ja osjećao: zarobljen slikom sebe kakav sam trebao biti.
Prva stvar koju je on uradio je ostavljanje kršćanske religije u kojoj su ga roditelji odgojili i proučavanje islama. Za njega je kršćanstvo bilo osnova na kojoj počiva bijela kultura odgovorna za porobljavanje crnaca i podržavanje rasizma koji je prožimao društvo. Njegova porodica bila je meta napada Ku Klux Klana, koji je propovijedao kršćanstvo, a kuću im je spalila grupa Crna legija, ogranak organizacije Ku Klux Klan.
Platio sam cijenu
Preobrazba Malcolma X od sitnog kriminalca u političkog lidera inspirirala me da malo pažljivije osmotrim svoj odgoj i nagnala me da razmišljam dublje o svom identitetu. Islam mu je pomagao da nađe pravog sebe i pružio mu je snagu ne samo da se suoči s neprijateljstvom crnaca i bijelaca, već i da se bori za društvenu pravdu. Počeo sam proučavati Kur'an.
Ova odluka me odvela na nepovratni put duhovnog ispunjenja. No, to definitivno nije bio put bez prepreka. Na tom sam putu pravio ozbiljne greške. A onda, opet, možda put i ne treba biti lagan; možda i treba biti ispunjen preprekama i zaobilaznicama i lažnim otkrićima, da bi izazvao i izbrusio naša ubjeđenja. Kako je rekao Malcolm X: "Valjda čovjek ima pravo napraviti budalu od sebe ako je spreman platiti cijenu."
Ja sam platio cijenu.
Kao što sam rekao ranije, odgojen sam da poštujem pravila - posebno one koji su provodili pravila, kao što su učitelji, propovjednici i treneri. Uvijek sam bio izuzetan učenik, pa sam, kada sam htio saznati više o islamu, pronašao učitelja u Hammasu Abdul-Khaalisu. Tokom godina kada sam igrao za Milwaukee Buckse, Hammasova verzija islama mi je bila radosno otkriće. Onda sam 1971, sa 24 godine, prešao na islam i postao Kareem Abdul-Jabbar (što u prevodu znači "plemeniti, rob Svemogućeg").
Odbacivao sam religiju koja je bila tako strana mojoj američkoj kulturi.
Pitanje koje mi često postavljaju je zašto sam morao odabrati religiju koja je tako strana američkoj kulturi i ime koje je tako teško za izgovoriti. Neki su fanovi ovu promjenu shvatili veoma lično, kao da sam im bombardirao crkvu, istovremeno cijepajući američku zastavu. Ja sam, zapravo, odbacivao religiju koja je bila tako strana mojoj američkoj kulturi i prihvatao sam onu koja je bila dio mog naslijeđa kao crnog Afrikanca. (Procjenjuje se da je među robovima dovedenim iz Afrike bilo 15 do 30 posto muslimana.)
Fanovi su mislili da sam se pridružio američkom islamskom pokretu Nacija islama, koji je osnovan u Detroitu 30-ih godina prošlog stoljeća. Iako je na mene umnogome utjecao Malcolm X, vođa ovog pokreta, odlučio sam da se neću pridružiti ovoj organizaciji, jer sam se želio fokusirati više na duhovne aspekte, a ne političke. Nakon izvjesnog vremena, Malcolm je odbacio ovu grupu malo prije nego su tri njena člana izvršila atentat na njega.
http://balkans.aljazeera.net/vijesti/kareem-abdul-jabbar-zasto-sam-presao-na-islam
