Emotivnost kao opravdanje

Araon

Veoma poznat
Poruka
14.182
Ne znam ni sam kako ali je emotivnost sada postala nešto negativno kao kuga ranijih godina...

Često mi ljudi koji nisu uspeli da dobiju šta su želeli, da me za*ebu što bi se reklo, govore kako sam hladan, kako nisam emotivan... Kao što često ljudi koji naprave neku grešku kažu da su to uradili zbog emocija...

Nekako to više vidim kao pametne i glupe odluke, bez obzira na sve... Jer niko nije ni potpuno bez emocija, ni potpuno pod uticajem emocija, samo što ljudi imaju opravdanje za sve i kritiku za sve, kad su oni u pitanju...

Da li mislite da je sam osećaj bilo čega neka loša strana ili je to potpuno normalno uz pamet koja vodi?

Odgovore "emocija isključuje mozak" zadržite za sebe, jer ništa gluplje nisam čuo u životu. Da, desi se na sekund da te ponese emocija pa pomisliš "ma, sad kad se zaletim", ali ako ti ta emocija toliko pomuti mozak da si ti budala nedelju, mesec, godinu dana, onda to već nije emocija, bar po mom mišljenju.
 
hmm...emocija ne iskljucuje mozak vec svesno pravis gluposti zbog kojih se kasnije pokajes ili ne....u svakom slucaju sam se sebi dobro ismejes kad prodje

Može tako a može i ovako - iskustvena emotivnost

Niz situacija nas potseća na trenutnu
Recimo u par državnih firmi mi direktori bile neke bahate samoljubive izdrkotine
znaš da govedo seljačko priča priču za javnost a da je iza njegovo lično dupe za preko plate
Tako da kad se god sretnem sa samoljubivim izdrkotinama čak i po prvi put u životu - odmah ih iznapušavam
Oni su naravno šokirani i u čudu jer nemaju zamajac za pravdanje i prebacivanje odgovornosti jer sam ih saseko
ali meni lakše i znam da nisam pogrešio tj da sam sebe poštedeo raznoraznih zajebavanja sa budalom.

Isto tako je i u ljubavi...
 
Može tako a može i ovako - iskustvena emotivnost

Niz situacija nas potseća na trenutnu
Recimo u par državnih firmi mi direktori bile neke bahate samoljubive izdrkotine
znaš da govedo seljačko priča priču za javnost a da je iza njegovo lično dupe za preko plate
Tako da kad se god sretnem sa samoljubivim izdrkotinama čak i po prvi put u životu - odmah ih iznapušavam
Oni su naravno šokirani i u čudu jer nemaju zamajac za pravdanje i prebacivanje odgovornosti jer sam ih saseko
ali meni lakše i znam da nisam pogrešio tj da sam sebe poštedeo raznoraznih zajebavanja sa budalom.

Isto tako je i u ljubavi...

tacno...sam biras da li ces pristati na zajebavanje, a prvenstveno se vodeci time sta sopstvenoj guzici vise znaci u datom trenutku
 
Ne znam ni sam kako ali je emotivnost sada postala nešto negativno kao kuga ranijih godina...

Često mi ljudi koji nisu uspeli da dobiju šta su želeli, da me za*ebu što bi se reklo, govore kako sam hladan, kako nisam emotivan... Kao što često ljudi koji naprave neku grešku kažu da su to uradili zbog emocija...

Nekako to više vidim kao pametne i glupe odluke, bez obzira na sve... Jer niko nije ni potpuno bez emocija, ni potpuno pod uticajem emocija, samo što ljudi imaju opravdanje za sve i kritiku za sve, kad su oni u pitanju...

Da li mislite da je sam osećaj bilo čega neka loša strana ili je to potpuno normalno uz pamet koja vodi?

Odgovore "emocija isključuje mozak" zadržite za sebe, jer ništa gluplje nisam čuo u životu. Da, desi se na sekund da te ponese emocija pa pomisliš "ma, sad kad se zaletim", ali ako ti ta emocija toliko pomuti mozak da si ti budala nedelju, mesec, godinu dana, onda to već nije emocija, bar po mom mišljenju.

jako sam emotivna, ali mi se to uglavnom obije o glavu :(

drugarice mi cesto kazu da budem suzdrzana...

pokusavam da to radim, nekad ide, nekad ne ide...vise volim iskrenost :)
 
Ne znam ni sam kako ali je emotivnost sada postala nešto negativno kao kuga ranijih godina...

Često mi ljudi koji nisu uspeli da dobiju šta su želeli, da me za*ebu što bi se reklo, govore kako sam hladan, kako nisam emotivan... Kao što često ljudi koji naprave neku grešku kažu da su to uradili zbog emocija...

Nekako to više vidim kao pametne i glupe odluke, bez obzira na sve... Jer niko nije ni potpuno bez emocija, ni potpuno pod uticajem emocija, samo što ljudi imaju opravdanje za sve i kritiku za sve, kad su oni u pitanju...

Da li mislite da je sam osećaj bilo čega neka loša strana ili je to potpuno normalno uz pamet koja vodi?

Odgovore "emocija isključuje mozak" zadržite za sebe, jer ništa gluplje nisam čuo u životu. Da, desi se na sekund da te ponese emocija pa pomisliš "ma, sad kad se zaletim", ali ako ti ta emocija toliko pomuti mozak da si ti budala nedelju, mesec, godinu dana, onda to već nije emocija, bar po mom mišljenju.

Slažem se, to su samo neka bezvezna i patetična opravdanja zašto neki očajnik pravi budalu od sebe. Čuj, emocije, kao da niko nema emocije sem nje ili njega. Glupost.
 
Ne znam ni sam kako ali je emotivnost sada postala nešto negativno kao kuga ranijih godina...

Često mi ljudi koji nisu uspeli da dobiju šta su želeli, da me za*ebu što bi se reklo, govore kako sam hladan, kako nisam emotivan... Kao što često ljudi koji naprave neku grešku kažu da su to uradili zbog emocija...

Nekako to više vidim kao pametne i glupe odluke, bez obzira na sve... Jer niko nije ni potpuno bez emocija, ni potpuno pod uticajem emocija, samo što ljudi imaju opravdanje za sve i kritiku za sve, kad su oni u pitanju...

Da li mislite da je sam osećaj bilo čega neka loša strana ili je to potpuno normalno uz pamet koja vodi?

Odgovore "emocija isključuje mozak" zadržite za sebe, jer ništa gluplje nisam čuo u životu. Da, desi se na sekund da te ponese emocija pa pomisliš "ma, sad kad se zaletim", ali ako ti ta emocija toliko pomuti mozak da si ti budala nedelju, mesec, godinu dana, onda to već nije emocija, bar po mom mišljenju.



centar zaduzen za emocije nalazi se navodno i opet, u mozgu. "izvan mozga" covek ne funkcionise.
limbicki sistem kao skup mozdanih struktura obuhvata hipokampus, amigdalu, prednje talamicko jedro, septum, limbicki kortek a zaduzen je za razne funkcije, u prvom redu emocije i ponasanje. uglavnom je period naseg boravka u majcinoj utrobi presudan za razvoj limbickog sistema.
kao sto je limbicki sistem zaduzen za emocije, za afekte je odgovoran tzv. reptilni mozak, tacnije nase evolutivno nasledje, a jos tacnije je da cemo ucestalije i intenzivnije reagovati afektivno sto je nas korteks manje razvijen, odnosno sto je nasa svest primitivnija.
o tome kako ce ko reagovati u odredjenoj situaciji i sta ce pri tom imati primat ili cime ces biti vodjen zavisi od odnosa u okviru ta tri reona mozga.

ne posedovati emocije je bolesno i funkcionalnom ljudskom bicu neimanentno, ali upravo taj odnos emocija i razuma, rezonskog sagledavanja, a jos bolje, udeo intuitivnog, odredjuje coveka.

covek je jedna celina i SVE iz njega u njemu reaguje.

potisnute, odnosno iz-ignorisane emocije se vracaju kad-tad kao bumerang ali u aberiranom obliku

- - - - - - - - - -

idealno, odnosno, najsavrseniji vid naseg ophodjenja jeste intuitivni ali to je retka privilegija retkih :)
intuicija kao vrhunac ljudske kompletne spoznaje i savrseni mehanizam coveka
 
Slažem se, to su samo neka bezvezna i patetična opravdanja zašto neki očajnik pravi budalu od sebe. Čuj, emocije, kao da niko nema emocije sem nje ili njega. Glupost.

Upravo, uvek se neka glupost pravda nečim plemenitim, valjda kad se tako uvije dobije lepši oblik.

- - - - - - - - - -

centar zaduzen za emocije nalazi se navodno i opet, u mozgu. "izvan mozga" covek ne funkcionise.
limbicki sistem kao skup mozdanih struktura obuhvata hipokampus, amigdalu, prednje talamicko jedro, septum, limbicki kortek a zaduzen je za razne funkcije, u prvom redu emocije i ponasanje. uglavnom je period naseg boravka u majcinoj utrobi presudan za razvoj limbickog sistema.
kao sto je limbicki sistem zaduzen za emocije, za afekte je odgovoran tzv. reptilni mozak, tacnije nase evolutivno nasledje, a jos tacnije je da cemo ucestalije i intenzivnije reagovati afektivno sto je nas korteks manje razvijen, odnosno sto je nasa svest primitivnija.
o tome kako ce ko reagovati u odredjenoj situaciji i sta ce pri tom imati primat ili cime ces biti vodjen zavisi od odnosa u okviru ta tri reona mozga.

ne posedovati emocije je bolesno i funkcionalnom ljudskom bicu neimanentno, ali upravo taj odnos emocija i razuma, rezonskog sagledavanja, a jos bolje, udeo intuitivnog, odredjuje coveka.

covek je jedna celina i SVE iz njega u njemu reaguje.

potisnute, odnosno iz-ignorisane emocije se vracaju kad-tad kao bumerang ali u aberiranom obliku

- - - - - - - - - -

idealno, odnosno, najsavrseniji vid naseg ophodjenja jeste intuitivni ali to je retka privilegija retkih :)
intuicija kao vrhunac ljudske kompletne spoznaje i savrseni mehanizam coveka

Vidite sa kakvim se predznanjem ulazi u veze :D

Sve ja to razumem, samo ne znam zašto ljudi sve pravdaju time do te mere da je sad in poricanje emotivnosti kao strane.
 
Ne znam ni sam kako ali je emotivnost sada postala nešto negativno kao kuga ranijih godina...

Često mi ljudi koji nisu uspeli da dobiju šta su želeli, da me za*ebu što bi se reklo, govore kako sam hladan, kako nisam emotivan... Kao što često ljudi koji naprave neku grešku kažu da su to uradili zbog emocija...

Nekako to više vidim kao pametne i glupe odluke, bez obzira na sve... Jer niko nije ni potpuno bez emocija, ni potpuno pod uticajem emocija, samo što ljudi imaju opravdanje za sve i kritiku za sve, kad su oni u pitanju...

Da li mislite da je sam osećaj bilo čega neka loša strana ili je to potpuno normalno uz pamet koja vodi?

Odgovore "emocija isključuje mozak" zadržite za sebe, jer ništa gluplje nisam čuo u životu. Da, desi se na sekund da te ponese emocija pa pomisliš "ma, sad kad se zaletim", ali ako ti ta emocija toliko pomuti mozak da si ti budala nedelju, mesec, godinu dana, onda to već nije emocija, bar po mom mišljenju.

problem je što ljudi kad čuju emotivan odma to poistovećuju sa raspekmežen, njanjav i slični izrazi, što nije tačno...ali bez obzira što nije tačno to je uvreženo mišljenje
pogotovo je to nepoželjno kod muškog pola jer žene vole čvrste muškarce, muževnost se ceni...a znamo da muževnost, snažnost, čvrstina ne idu uz emotivnost
pa čak i da požele da im mužjak bude emotivna dušica, to je poželjno da bude na kratko i samo u određenim situacijama...ako je trajnijeg karaktera, taj neće dobro da prođe sa ženama jer će njegova emotivnost kad tad biti upotrebljena protiv njega...i ako je stvarno emotivan mnogo će ga boleti saznanje da je nasankan, iskorišćen
obrni okreni emotivnost se u vezi ne isplati
e sad...ne valja ni da si stena, hladnjak...ali je svakako bolje nego ovo prvo
svako normalan, a pod tim mislim emotivno stabilan zna kada se treba biti čvrst, a kada treba pokazati emocije i na koji način
 
problem je što ljudi kad čuju emotivan odma to poistovećuju sa raspekmežen, njanjav i slični izrazi, što nije tačno...ali bez obzira što nije tačno to je uvreženo mišljenje
pogotovo je to nepoželjno kod muškog pola jer žene vole čvrste muškarce, muževnost se ceni...a znamo da muževnost, snažnost, čvrstina ne idu uz emotivnost
pa čak i da požele da im mužjak bude emotivna dušica, to je poželjno da bude na kratko i samo u određenim situacijama...ako je trajnijeg karaktera, taj neće dobro da prođe sa ženama jer će njegova emotivnost kad tad biti upotrebljena protiv njega...i ako je stvarno emotivan mnogo će ga boleti saznanje da je nasankan, iskorišćen
obrni okreni emotivnost se u vezi ne isplati
e sad...ne valja ni da si stena, hladnjak...ali je svakako bolje nego ovo prvo
svako normalan, a pod tim mislim emotivno stabilan zna kada se treba biti čvrst, a kada treba pokazati emocije i na koji način

Ovo nije tačno. Niko ne želi hladnog sociopatu kraj sebe. Ne znam kome treba neko bez emocija. I aman više biti emotivan ne znači biti glup. Odakle im to, pojma nemam, al eto primaju se klinci na te priče, pa se foliraju do besvesti. Posle kad popucaju po šavovima đavo im kriv.
 
problem je što ljudi kad čuju emotivan odma to poistovećuju sa raspekmežen, njanjav i slični izrazi, što nije tačno...ali bez obzira što nije tačno to je uvreženo mišljenje
pogotovo je to nepoželjno kod muškog pola jer žene vole čvrste muškarce, muževnost se ceni...a znamo da muževnost, snažnost, čvrstina ne idu uz emotivnost
pa čak i da požele da im mužjak bude emotivna dušica, to je poželjno da bude na kratko i samo u određenim situacijama...ako je trajnijeg karaktera, taj neće dobro da prođe sa ženama jer će njegova emotivnost kad tad biti upotrebljena protiv njega...i ako je stvarno emotivan mnogo će ga boleti saznanje da je nasankan, iskorišćen
obrni okreni emotivnost se u vezi ne isplati
e sad...ne valja ni da si stena, hladnjak...ali je svakako bolje nego ovo prvo
svako normalan, a pod tim mislim emotivno stabilan zna kada se treba biti čvrst, a kada treba pokazati emocije i na koji način

Vidiš, to je suština... Emotivnost se ne ogleda samo u tome što ćeš ti njoj vezivati pertle dok ona kucka na fejsu, što ćeš ti biti papučar i slina... Emotivnost je mogućnost empatije, situacija kada te negde pogodi nepravda, nečija sudbina, pesma... A ne kad plačeš u wc-u zato što te devojka ostavila...

Zato ja i kažem da je pojam emotivnost toliko unakažen nekim glupim zaključcima... Zato sam i pokrenuo temu.

Kao što si i rekao "emotivna dušica", ne, ja znam za emotivne i dušice, a znam i za sline koje politički korektno zovu emotivne dušice. Kad je neko beskičmenjak on nije emotivac, on jednostavno nema kičmu.
 
Ovo nije tačno. Niko ne želi hladnog sociopatu kraj sebe. Ne znam kome treba neko bez emocija. I aman više biti emotivan ne znači biti glup. Odakle im to, pojma nemam, al eto primaju se klinci na te priče, pa se foliraju do besvesti. Posle kad popucaju po šavovima đavo im kriv.

pa pročitaj ovo zadnje...u zadnjem sam između redova nagovestio da je najbolje kad postoji sredina, kad čovek ume da prepozna kad je koja emocija poželjna...i zato napisah "emotivno stabilan"
uostalom eno ti je predzadnja rečenica....pročitaj je :ok:

- - - - - - - - - -

a to da žene imaju tendenciju da ili pobegnu od emotivca glavom bez obzira ili ako ostanu s njim ostanu jer žele da se poigravaju s njim i da ga na kraju ipšak kliznu, to tvrdim čak i ja koji nemam problema sa ženama i koji nemam razloga da pljujem po njima, što je ovde na forumu uobičajena pojava, pa sebe smatram za nepristrasnog posmatrača

- - - - - - - - - -

a nemalac kičme je nešto drugo
 
pa pročitaj ovo zadnje...u zadnjem sam između redova nagovestio da je najbolje kad postoji sredina, kad čovek ume da prepozna kad je koja emocija poželjna...i zato napisah "emotivno stabilan"
uostalom eno ti je predzadnja rečenica....pročitaj je :ok:

Ma, jasno bre, skontala sam šta si hteo reći, al odgovorih na ono boldovano, jer se za to mnogi hvataju, msm o tome je i cela ova tema.
 
pa pročitaj ovo zadnje...u zadnjem sam između redova nagovestio da je najbolje kad postoji sredina, kad čovek ume da prepozna kad je koja emocija poželjna...i zato napisah "emotivno stabilan"
uostalom eno ti je predzadnja rečenica....pročitaj je :ok:

- - - - - - - - - -

a to da žene imaju tendenciju da ili pobegnu od emotivca glavom bez obzira
ili ako ostanu s njim ostanu jer žele da se poigravaju s njim i da ga na kraju ipšak kliznu, to tvrdim čak i ja koji nemam problema sa ženama i koji nemam razloga da pljujem po njima, što je ovde na forumu uobičajena pojava, pa sebe smatram za nepristrasnog posmatrača

- - - - - - - - - -

a nemalac kičme je nešto drugo

izgleda da si u pravu
 
centar zaduzen za emocije nalazi se navodno i opet, u mozgu. "izvan mozga" covek ne funkcionise.
limbicki sistem kao skup mozdanih struktura obuhvata hipokampus, amigdalu, prednje talamicko jedro, septum, limbicki kortek a zaduzen je za razne funkcije, u prvom redu emocije i ponasanje. uglavnom je period naseg boravka u majcinoj utrobi presudan za razvoj limbickog sistema.
kao sto je limbicki sistem zaduzen za emocije, za afekte je odgovoran tzv. reptilni mozak, tacnije nase evolutivno nasledje, a jos tacnije je da cemo ucestalije i intenzivnije reagovati afektivno sto je nas korteks manje razvijen, odnosno sto je nasa svest primitivnija.
o tome kako ce ko reagovati u odredjenoj situaciji i sta ce pri tom imati primat ili cime ces biti vodjen zavisi od odnosa u okviru ta tri reona mozga.

ne posedovati emocije je bolesno i funkcionalnom ljudskom bicu neimanentno, ali upravo taj odnos emocija i razuma, rezonskog sagledavanja, a jos bolje, udeo intuitivnog, odredjuje coveka.

covek je jedna celina i SVE iz njega u njemu reaguje.

potisnute, odnosno iz-ignorisane emocije se vracaju kad-tad kao bumerang ali u aberiranom obliku

- - - - - - - - - -

idealno, odnosno, najsavrseniji vid naseg ophodjenja jeste intuitivni ali to je retka privilegija retkih :)
intuicija kao vrhunac ljudske kompletne spoznaje i savrseni mehanizam coveka

:ok:...

- - - - - - - - - -

Ne znam ni sam kako ali je emotivnost sada postala nešto negativno kao kuga ranijih godina...

Često mi ljudi koji nisu uspeli da dobiju šta su želeli, da me za*ebu što bi se reklo, govore kako sam hladan, kako nisam emotivan... Kao što često ljudi koji naprave neku grešku kažu da su to uradili zbog emocija...

Nekako to više vidim kao pametne i glupe odluke, bez obzira na sve... Jer niko nije ni potpuno bez emocija, ni potpuno pod uticajem emocija, samo što ljudi imaju opravdanje za sve i kritiku za sve, kad su oni u pitanju...

Da li mislite da je sam osećaj bilo čega neka loša strana ili je to potpuno normalno uz pamet koja vodi?

Odgovore "emocija isključuje mozak" zadržite za sebe, jer ništa gluplje nisam čuo u životu. Da, desi se na sekund da te ponese emocija pa pomisliš "ma, sad kad se zaletim", ali ako ti ta emocija toliko pomuti mozak da si ti budala nedelju, mesec, godinu dana, onda to već nije emocija, bar po mom mišljenju.

Moguce da je za tebe glupo ali znacenje reci "emocija " je mnogo kompleksinja nego sto si naveo u uvodnom tekstu i kao sto poentiras...
p.s.Los mi je danas dan...ali napisacu ti malo vise na temu mozda vec sutra...
 

Back
Top