Kartezijanski teatar

oziman

Veoma poznat
Poruka
11.560
Свако, чак и материјалисти и позитивисти, прећутно и скоро несвесно прихватају и полазе од тога да свако опажајући "спољашњи објективни свет" има посла само са сликама у својој глави а не са оним што те слике у глави изазива.

Овако нешто:
cartesian-theatre.jpg


Да је било који објекат који управо сада опажате, (укључујући ваше тело) слика у вашој глави, а не оригинал. Да је буквално цео тај свет наспрам вас са сликама које се мењају обликом и величином како се померите, ваша представа, продукт ваше свести, слике у вашој глави а не ОРИГИНАЛИ.

Сада. Као што рекох, мало ко о томе уопште мисли, а када ипак дође у стање да о томе мисли по правилу закључује овако нешто:

"Тачно је да је све што опажам слика у мојој глави, али је та слика верна копија онога што је изазива и што је као пресликано том сликом. Као огледало и одраз у огледалу."

Међутим, поента је да није тако. Да смо захваљујући пре свих Барклију схватили да слика у глави и оно што је изазива никако не могу бити идентично и да се суштински разликују. Да је бити слика, бити објекат везано за услов бити опажен наспрам субјекта, "Esse est percipi". И ако тај услов није испуњен нема ни слике. Одатле подела на појаву и "ствар по себи".

Није лако размишљати на тај начин, и уопште доћи до тог увида, до кога долазимо непосредно. Али ко једном и ако икада успе да дође, свој став о свету и животу поставља на сасвим другачије, овог пута исправне темеље.

Ali najzad se filozofija novijeg doba, pogotovo zahvaljujući radovima Berklija i Kanta, dosetila da je, ipak, sav svet samo mozdani fenomen i da je povezan s tako važnim, mnogobrojnim i različitim subjektivnim uslovima da njegova tobožnja apsolutna realnost iščezava prepuštajući mesto jednom sasvim drugačijem poretku sveta, poretku koji leži u osnovi tog fenomena, drugim recima: koji se odnosi prema njemu kao stvar po sebi prema pukoj pojavi. Ili drugacije receno „Svet je moja predstava"

Artur Sopenhauer
 
  • Podržavam
Reactions: DUH
Ali najzad se filozofija novijeg doba, pogotovo zahvaljujući radovima Berklija i Kanta, dosetila da je, ipak, sav svet samo mozdani fenomen i da je povezan s tako važnim, mnogobrojnim i različitim subjektivnim uslovima da njegova tobožnja apsolutna realnost iščezava prepuštajući mesto jednom sasvim drugačijem poretku sveta, poretku koji leži u osnovi tog fenomena, drugim recima: koji se odnosi prema njemu kao stvar po sebi prema pukoj pojavi. Ili drugacije receno „Svet je moja predstava"

Artur Sopenhauer

Kad danas citiraš ovakvu jednu izjavu Šopenhauera,rizikuješ da te ozbiljni ljudi ismevaju kao anahronićnog
zaluđenika...
Naime.:savremena psihijatrija i neurologija su otišli toliko daleko da se i pojam kartezijanski koristi više
kao kulturološki pojam,dok u ozbiljnim naukama zaista nema više mesto...Jer to je sada recidiv religiozne
mistike-bavljenje metafizikom misli čovekovih...
Jedno veoma važno pitanje nikad nije postavljeno A.Šopenhaueru a to je:Da li je čovek ovaj tu ispred mene
s kojim razgovaram ili je on tamo negde izvan ovog sveta?! Ukoliko je ovde-sve je jasno,ali ukoliko nije-s kim
mi ovde onda stojimo i pričamo?:mrgreen:
Mislim da je ovo njemu bilo jasno kao velika teškoća njegovog učenja i da je kompromis prema stvarnom svetu solidno podnosio,ali plašeči se stalno da će mu neko i uputiti takvo pitanje...Hegel je bio poseban bauk u tom pogledu...
Molim Ozija da ne misli da je Šopi i ne uzima sebi za pravo da odgovara na to pitanje...:lol:
 
  • Haha
Reactions: DUH
Jedno veoma važno pitanje nikad nije postavljeno A.Šopenhaueru a to je:Da li je čovek ovaj tu ispred mene
s kojim razgovaram ili je on tamo negde izvan ovog sveta?! Ukoliko je ovde-sve je jasno,ali ukoliko nije-s kim
mi ovde onda stojimo i pričamo?:mrgreen:

Пусти Шопенхауера . Овде се ради о конкретним стварима а не о томе шта су филозофи ручали и вечерали. То бављење филозофима уместо филозофијом остави Нереју и сличнима.

Оно што зовеш "човек са којим разговараш" јесте слика у твојој глави а не оно што изазива ту слику. Дакле ту имаш посла са копијом, са репродукцијом у твојој свести, у твојој глави, нечега што делује на твоју чулност.

Овако нешто да опет пренесм ову слику као илустрацију:
cartesian-theatre.jpg


То су чињенице које свако прећутно признаје али скоро несвесно, па мислите да су и сви остали несвесни.

Ето обрати пажњу на своје тело. То је слика у твојој глави јел тако? И то не у тој глави коју опажаш , која је такође слика. ?! Него у некој другој "оригиналној глави" која је у неком другом оригиналном телу у неком другом ориогиналом објективном свету.

А поента је оно на шта указах у уводном посту да захваљујући открићима пре свих Барклија, знамо да тај ОРИГИНАЛНИ СВЕТ и та слика у глави никако не могу бити нешто идентично и да се суштински разликују. Да је бити слика, бити објекат везано за услов бити опажен наспрам субјекта, "Esse est percipi". И ако тај услов није испуњен нема ни слике. Одатле подела на појаву и "ствар по себи".
 
Ali najzad se filozofija novijeg doba, pogotovo zahvaljujući radovima Berklija i Kanta, dosetila da je, ipak, sav svet samo mozdani fenomen i da je povezan s tako važnim, mnogobrojnim i različitim subjektivnim uslovima da njegova tobožnja apsolutna realnost iščezava prepuštajući mesto jednom sasvim drugačijem poretku sveta, poretku koji leži u osnovi tog fenomena, drugim recima: koji se odnosi prema njemu kao stvar po sebi prema pukoj pojavi. Ili drugacije receno „Svet je moja predstava"

Artur Sopenhauer

Kad danas citiraš ovakvu jednu izjavu Šopenhauera,rizikuješ da te ozbiljni ljudi ismevaju kao anahronićnog
zaluđenika...

Naime.:savremena psihijatrija i neurologija su otišli toliko daleko da se i pojam kartezijanski koristi više
kao kulturološki pojam,
dok u ozbiljnim naukama zaista nema više mesto...Jer to je sada recidiv religiozne
mistike-bavljenje metafizikom misli čovekovih...
Jedno veoma važno pitanje nikad nije postavljeno A.Šopenhaueru a to je:Da li je čovek ovaj tu ispred mene
s kojim razgovaram ili je on tamo negde izvan ovog sveta?! Ukoliko je ovde-sve je jasno,ali ukoliko nije-s kim
mi ovde onda stojimo i pričamo?:mrgreen:
Mislim da je ovo njemu bilo jasno kao velika teškoća njegovog učenja i da je kompromis prema stvarnom svetu solidno podnosio,ali plašeči se stalno da će mu neko i uputiti takvo pitanje...Hegel je bio poseban bauk u tom pogledu...
Molim Ozija da ne misli da je Šopi i ne uzima sebi za pravo da odgovara na to pitanje...:lol:

:super::super::super: (repka ovako, pismeno, ne da da ti dam!)

A šta bi tek rekla struka (psihologija, psihijatrija)?

Prema onome što sam čitao, ne stoji baš da je dobro podnosio:
bio je ogorčen, ozlojeđen,mrzovoljan, rezočaran, nesrećan
,
što bi rekli klinci: "prs'o (puk'o) skroz"
; solidno podnosio ali teško nosio!
nasuprot tome imao je literarnu snagu, estetsku imaginaciju, pronicljivost i ništa više!
Ove atribute mu nisam ja proizvoljno dodao, tako stoji u literaturi, u opisu njegovog karaktera.

Dok se čita Šopenhauer sve ovo ima drugačiji (neki) smisao, bar je "istorijska vrednost", ovako istrgnuto i u Ozijevoj
interpretaciji samo nagoni na razmišljanje o psihopatologiji interpretatora.

Šopi je dobra literatura za umetnike, za vežbanje imaginacije, kao uostalom metafizika uopšte!
Metafizika je dobar alat za građenje pesničkih slika!
 
Poslednja izmena:
Zašto komplikovano ako može jednostavno?

To što je iznosio Oziman može biti prikazano na jednostavan način baš kao što jeste u životu.

Svako od nas je realno biće koje nije fizičke prirode već je transcedentalne (više će vam ležati ovaj izraz zbog alergije prema duhovnoj strani života. Mada, mi jesmo Duša ili Super Ego.
Kao takvo biće prihvatamo jednu fizičku kreaciju u ovom svetu, koju nazivamo humanim telom i tom fizičkom kreacijom pokušavamo upravljati. Preko tog fizičkog instrumenta pokušavamo učiti o Sebi - spoznavati Sebe. Prektično to naše fizičko telo se izgrađuje automatski u skladu sa našim dostignućem u samospoznaji - ali ne nas kao fizičkog već nas kao onog transcedentalnog Bića (Duše).
Kako napredujemo u spoznaji Sebe tako i percepiramo vlastitu kreaciju - svoje fizičko telo. Svakako u tome nam pomažu okolna Bića jer su nam veliko ogledalo....itd. itd.
To što percepiramo sebe(svoje telo) preko stvarnog ogledala odnosno lika naše kreacije (našeg tela) koja se povratno oslikava u našoj aparaturi (glavi) je samo jedan od načina percepiranja samo da bismo što duže ostalo u ovaj svet kao Bića koja igraju igru. Tj. takav način pecepiranja je neophodan sve dok dovoljno ne podignemo svoju svest da Sebe i o sebi možemo znati direktno. Dakle, navedena metoda je namerna iluzija koju ipak ne možemo izbeći jer je moramo prihvatiti budući da bez nje ne možemo podići svoju svest do željenog nivoa.
Koliko god želeli da izbegnemo religiju - ali onu u izvornom smislu, koja ima u zadatak da pojedincu pomogne da sebe spozna, mi to ne možemo učiniti. Izvorna religija je pravi i jedini izvor suštinske nauke o samom životu, o svesti i o Sebi. Ne one religije koje su ovladale danas i kakvim ih čovek poznaje. Ali, čovek ih je takvim kreirao i zaslužio zato što je nekoliko milenijuma ranije (5000 godina) potisnuo izvorna učenja iz svoje sfere života, rada i učenja.
 
Poslednja izmena:
Zašto komplikovano ako može jednostavno?

To što je iznosio Oziman može biti prikazano na jednostavan način baš kao što jeste u životu.

Svako od nas je realno biće koje nije fizičke prirode već je transcedentalne (više će vam ležati ovaj izraz zbog alergije prema duhovnoj strani života. Mada, mi jesmo Duša ili Super Ego.
Kao takvo biće prihvatamo jednu fizičku kreaciju u ovom svetu, koju nazivamo humanim telom i tom fizičkom kreacijom pokušavamo upravljati. Preko tog fizičkog instrumenta pokušavamo učiti o Sebi - spoznavati Sebe. Prektično to naše fizičko telo se izgrađuje automatski u skladu sa našim dostignućem u samospoznaji - ali ne nas kao fizičkog već nas kao onog transcedentalnog Bića (Duše).
Kako napredujemo u spoznaji Sebe tako i percepiramo vlastitu kreaciju - svoje fizičko telo. Svakako u tome nam pomažu okolna Bića jer su nam veliko ogledalo....itd. itd.
To što percepiramo sebe(svoje telo) preko stvarnog ogledala odnosno lika naše kreacije (našeg tela) koja se povratno oslikava u našoj aparaturi (glavi) je samo jedan od načina percepiranja samo da bismo što duže ostalo u ovaj svet kao Bića koja igraju igru. Tj. takav način pecepiranja je neophodan sve dok dovoljno ne podignemo svoju svest da Sebe i o sebi možemo znati direktno. Dakle, navedena metoda je namerna iluzija koju ipak ne možemo izbeći jer je moramo prihvatiti budući da bez nje ne možemo podići svoju svest do željenog nivoa.
Koliko god želeli da izbegnemo religiju - ali onu u izvornom smislu, koja ima u zadatak da pojedincu pomogne da sebe spozna, mi to ne možemo učiniti. Izvorna religija je pravi i jedini izvor suštinske nauke o samom životu, o svesti i o Sebi. Ne one religije koje su ovladale danas i kakvim ih čovek poznaje. Ali, čovek ih je takvim kreirao i zaslužio zato što je nekoliko milenijuma ranije (5000 godina) potisnuo izvorna učenja iz svoje sfere života, rada i učenja.

A ti ову параду празних појмова типа "душа" "биће" итд. зовеш "једноставно"?

Врати се на уводни пост ако хоћеш једноставно а то твоје запетљавање у празне појмове нити је једноставно нити је пак сложено, него је просто ништа, пливање у ничему. Мисао се губи у општпости појмова.

Ипак, кроз све те општости ипак се нешто промаља? Шта друго него сирови реализам.

Спомињеш некакав физички свет. Јел за тебе дакле постоји физички, објективан свет изван представе? Очито постоји.
Епа, пре него што почнеш тражити кључеве живота, прво дођи до тог основог увида да изван сазнајуће свести, изван тих слика које се мењају обликом и величином како се помераш, нема објективног, спољашњег, физичког света као таквог. Већ има трансцендентне ствари по себи.

Без тог увида еонима си далеко од суштине света и живота.
 
...ono što novi idealisti ne kontaju je da je svaka slika u glavi iluzija o stvarnoj stvarnosti , i to subjektivna...kao takva , ona ničim ne određuje stvarnu stvarnost , jer ona može biti u bilo čijoj svesti samo kao iluzija , ali ničim nije njeno postojanje vezano za tu svest.....za božanstva možeš reći da njihova postojanja direktno zavise od svesti vernika , ali postojanje kosmosa ne zavisi od svesti čoveka...

Управо указујем да "стварна стварност" нису те слике које те окружују. И да не можеш говорити о "стварној стварности" мислећи на те слике. Јер слике у твојој глави и "стварна ставрност" нису идентичне. Суштински се разликују.

Можеш ти рећи да стварна стварност не зависи од слика у глави али немој да под тим појмом "стварна стварност и даље замишљаш те слике у глави.

Стварна стварност је ТРАНСЦЕНДЕНТНА. Што значи да је изван могућности сазнања. Одатле подела на појаву коју сазнајемо и ствар по себи која је трансцендентна или изван сазнања.

Шта је "стварна стварност" не можеш знати гледајући у слике у твојој глави, у томе је поента.

...kosmos ne nestaje sa umirućim čovekom , nezavisno od toga sa kakvim je on saznajnim iluzijama živeo....a ponekad ne umiru sa njim , u potpunosti , onako , skroz na skroz i sve te njegove saznajne iluzije....neke ostaju kao tuđe kakvo tako pamćenje , a neke postaju civilizacijsko pamćenje koje oživljavaju sledbenici....

Космос итекако нестаје са умирућим човеком. Јер је то што зовеш "космос" његова представа. А оно што је у његовој свести изазивало ту представу не можеш и даље звати "космос" и додељивати му атрибуте, све имајући на уму слике у глави, тачније свести, које постоје само у свести и са њом настају и нестају.

Подела на појаву и ствар по себи није подела на појаву и појаву, како ти то узимаш. Ствар по себи је трансцендентна изван сазнања, изван домета научног метода, жао ми је.
Шта би ствар по себи могла бити одговоре нам је дала филозофија. Иако и после тих одговора не знамо дефинитивно шта ствар по себи јесте, апсолутно знамо шта није. Није нешто што личи на слике у твојој глави а са којима ти једино имаш посла сазнајући и опажајући "стварну стварност".
 
Свако, чак и материјалисти и позитивисти, прећутно и скоро несвесно прихватају и полазе од тога да свако опажајући "спољашњи објективни свет" има посла само са сликама у својој глави а не са оним што те слике у глави изазива.

Овако нешто:
cartesian-theatre.jpg


Да је било који објекат који управо сада опажате, (укључујући ваше тело) слика у вашој глави, а не оригинал. Да је буквално цео тај свет наспрам вас са сликама које се мењају обликом и величином како се померите, ваша представа, продукт ваше свести, слике у вашој глави а не ОРИГИНАЛИ.

Сада. Као што рекох, мало ко о томе уопште мисли, а када ипак дође у стање да о томе мисли по правилу закључује овако нешто:

"Тачно је да је све што опажам слика у мојој глави, али је та слика верна копија онога што је изазива и што је као пресликано том сликом. Као огледало и одраз у огледалу."

Међутим, поента је да није тако. Да смо захваљујући пре свих Барклију схватили да слика у глави и оно што је изазива никако не могу бити идентично и да се суштински разликују. Да је бити слика, бити објекат везано за услов бити опажен наспрам субјекта, "Esse est percipi". И ако тај услов није испуњен нема ни слике. Одатле подела на појаву и "ствар по себи".

Није лако размишљати на тај начин, и уопште доћи до тог увида, до кога долазимо непосредно. Али ко једном и ако икада успе да дође, свој став о свету и животу поставља на сасвим другачије, овог пута исправне темеље.

Par primedbi:

1. Objektivni svet nije samo svet objekata, već i relacija između objekata koji dolazeći u te relacije vrše neki uticaj jedni na druge, pri čemu mi vidimo da taj uticaj nije odvojen od egzistencije tih predmeta, čak suprotno od toga. Dakle, ono što mi vidimo kao objektivni svet pruža nam i iskustvo smrti, iskustvo bola, iskustvo straha. Iako su sva ta iskustva slike u glavi, postoji nekakva imanentna potreba da se ugroženost sopstvene egzistencije date u formi slike izbegne. Tj. implicitno dolazimo do toga da individualni subjekat kao nešto što postoji u metafizičkoj ravni, ali doživljava sebe na način slike (iskustva), ponaša se na taj način kao da je ta slika, predstava koja mu je data, zapravo REALNOST. On dela u skladu sa tim. Subjekat se tako ponaša zato što u kontaktu sa objektima sopstvene predstave oseća mogućnost da njegova egzistencija u predstavi bude ugrožena, iako je njegova metafizička egzistencija navodno "nedodirljiva" (na način na koji ti to razumeš).
Dakle, tu dolazimo do apsurda iskustva po sebi kao nečeg irelevantnog, pri čemu se subjekat po prirodi stvari ponaša kao da je to iskustvo za njega i po njega relevantno, tj. objekti njegove predstave zaista mogu da utiču na njega, iako su samo objekti njegove predstave.
Tu, hteo ne hteo, kao jedino moguće objašnjenje, mora biti izvučena paralela između realnog sveta i sveta predstave, i pretpostavka da postoji određena korelacija sadržaja jednog i drugog, pa i njihovih posledica.
(Neću sad ići u to da to takođe onda mora da podrazumeva postojanje nekakve dinamike i prostora u kojem se relacije između realnih bivstvujućih odigravaju, ali razmisli i o tome - implicitno se vidi da stvar po sebi nije samo nepoznato x kao što tvrdiš).

2. Ako kažemo da se predstava o objektu fundamentalno razlikuje od samog objekta, moramo takođe i pretpostaviti da taj sam objekat (stvar po sebi) zapravo poseduje nekakve realne karakteristike koje mu dozvoljavaju da se objektiviše na određeni način u iskustvu i da svest određene realne karakteristike uvek transponuje u svoju predstavu na isti način, pri čemu se objašnjava konzistentnost pojavljivanja sveta u ljudskoj percepciji bez obzira promenu uslova - moguće je formirati određene parametre prema kojima se orijentišemo u svetu predstave jer sam realni svet do čije je suštine nemoguće doći zapravo poseduje nekakve karakteristike koje nam se implicitno ukazuju, a jedna od njih jeste upravo stalnost relacionih pravila između objekata, druga njihova (promenljiva) supstancijalnost itd. To je super, međutim, tu se može dati i prigovor da "Esse est percipi", tj. da suština objekta ne postoji dok ne dođe u opažanje. Odnosno, umesto da pretpostavljamo da nekakva svojstva JESU pre nego što ih opazimo, legitimno je pretpostaviti i kontra, a to je da sve što jeste, jeste JER JE OPAŽENO i da je egzistencija bilo čega uslovljena percepcijom (pa makar i autopercepcijom). Tj. jednako je legitimno pretpostaviti i da se do suštine stvari po sebi ne može doći koliko i da je sama predstava koja nam je data suština stvari po sebi. Mislim da je ovaj prigovor Kantu negde dao i Niče.

Ne očekujem da mi suvislo odgovoriš jer za to nisi sposoban, više ovo pišem iz neke filantropije, da pomognem nesrećnim dušama koje se daju zavesti tom tvojom reduktivnom retorikom.
 
Par primedbi:

1. Objektivni svet nije samo svet objekata, već i relacija između objekata koji dolazeći u te relacije vrše neki uticaj jedni na druge, pri čemu mi vidimo da taj uticaj nije odvojen od egzistencije tih predmeta, čak suprotno od toga. Dakle, ono što mi vidimo kao objektivni svet pruža nam i iskustvo smrti, iskustvo bola, iskustvo straha. Iako su sva ta iskustva slike u glavi, postoji nekakva imanentna potreba da se ugroženost sopstvene egzistencije date u formi slike izbegne. Tj. implicitno dolazimo do toga da individualni subjekat kao nešto što postoji u metafizičkoj ravni, ali doživljava sebe na način slike (iskustva), ponaša se na taj način kao da je ta slika, predstava koja mu je data, zapravo REALNOST. On dela u skladu sa tim. Subjekat se tako ponaša zato što u kontaktu sa objektima sopstvene predstave oseća mogućnost da njegova egzistencija u predstavi bude ugrožena, iako je njegova metafizička egzistencija navodno "nedodirljiva" (na način na koji ti to razumeš).
Dakle, tu dolazimo do apsurda iskustva po sebi kao nečeg irelevantnog, pri čemu se subjekat po prirodi stvari ponaša kao da je to iskustvo za njega i po njega relevantno, tj. objekti njegove predstave zaista mogu da utiču na njega, iako su samo objekti njegove predstave.
Tu, hteo ne hteo, kao jedino moguće objašnjenje, mora biti izvučena paralela između realnog sveta i sveta predstave, i pretpostavka da postoji određena korelacija sadržaja jednog i drugog, pa i njihovih posledica.
(Neću sad ići u to da to takođe onda mora da podrazumeva postojanje nekakve dinamike i prostora u kojem se relacije između realnih bivstvujućih odigravaju, ali razmisli i o tome - implicitno se vidi da stvar po sebi nije samo nepoznato x kao što tvrdiš).

Који сте ви материјалисти лицемери.
Када вас се сатера у ћошак простим уакзивањем на чињенице од којих и ви сами полазите, али скривено, пређутно, испод тепиха, несвесно, мислећи да су сви несвесни попут вас.

Када вам, се дакле укаже на то, као одговор потежете оно што идеалистичка филозофија одувек потеже.

Кажеш "утицај", искуство смрти, бола, страха. Па шта је то него ВОЉА? Управо она воља о којој је Шопенхауер писао. И шта је то друго него трајање. Управо оно трајање о коме је Бергсон писао.

Потежете то као одбрану ваших матерјаистичких догми.?! :neutral:

А не спомињеш да ништа од тога НИЈЕ САЗНАЊЕ. Да ништа од тога нису слике у твојој глави. Бол није слика , страх није слика, трајање није слика. Ништа од тога није појава, већ нешто друго, нешто блиско ствари по себи, Зато га је посканатовска филозофија и узела за одраз исте, за једино што у искуству имамо од трансцендентног.

И ти си нашао да машеш овде вољом и трајањем у одбрану ваших сирових материјалистичких догми.

2. Ako kažemo da se predstava o objektu fundamentalno razlikuje od samog objekta, moramo takođe i pretpostaviti da taj sam objekat (stvar po sebi) zapravo poseduje nekakve realne karakteristike koje mu dozvoljavaju da se objektiviše na određeni način u iskustvu i da svest određene realne karakteristike uvek transponuje u svoju predstavu na isti način, pri čemu se objašnjava konzistentnost pojavljivanja sveta u ljudskoj percepciji bez obzira promenu uslova - moguće je formirati određene parametre prema kojima se orijentišemo u svetu predstave jer sam realni svet do čije je suštine nemoguće doći zapravo poseduje nekakve karakteristike koje nam se implicitno ukazuju, a jedna od njih jeste upravo stalnost relacionih pravila između objekata, druga njihova (promenljiva) supstancijalnost itd. To je super, međutim, tu se može dati i prigovor da "Esse est percipi", tj. da suština objekta ne postoji dok ne dođe u opažanje. Odnosno, umesto da pretpostavljamo da nekakva svojstva JESU pre nego što ih opazimo, legitimno je pretpostaviti i kontra, a to je da sve što jeste, jeste JER JE OPAŽENO i da je egzistencija bilo čega uslovljena percepcijom (pa makar i autopercepcijom). Tj. jednako je legitimno pretpostaviti i da se do suštine stvari po sebi ne može doći koliko i da je sama predstava koja nam je data suština stvari po sebi. Mislim da je ovaj prigovor Kantu negde dao i Niče.

Овде наравно полазиш од аксиома "свет је реалан" не усуђујући се на ту саблажњиву јерес, да исти доведеш у питање. Па онда постављаш "стварни објекат" који се, јелте, разликуе од "представе о објекту". Ма немој.
И још ту наивност, тај peticio principi трпаш у уста Ничеу и другима.

Задржи ти то за себе .

Нема поделе на стварни објекат и представу објекта. Него појам "објекат" важи само за представу, за ту слику у твојој глави, и да изван тога нема више објеката?

Чега онда има? Има воље, има трајања, управо оно што ти спомену. Али гле, ништа од тога није објекат .
 
Huserl ukazuje na refleksiju kao ključnu u formiranju fenomena:
Huserl misli da se svest konstituiše tek u aktima intencionalne svesti –„sam svet je intendirani predmet, ali nikada samo dozivljaj onoga koji misli!“

Svoju nauku o intencionalnom doživljaju kao svesti koja je intencionalno usmerena na nešto, Huserl čini zavisnom jedino u čistoj refleksiji i o u njoj zahvaćenoj biti. Sve „datosti čula“ nemaju intencionalni karakter, intencionalnost dolazi iz posebnog „sloja koji daje smisao“. Čulne datosti Huserl naziva „hiletske ili materijalne datosti“ ili jednostavno „materije“ intencionalne morfe (morphe). Ono što materije oblikuje u intencionalne doživljaje i što proizvodi specificnost intencionalnosti, Huserl naziva „noeza“. Noeze čine ono specifično uma u naširem smislu reči. Povratak na kogitacije i uopšte na intencionalne doživljaje vrši se u aktima refleksije. I intencionalnost se otkriva u refleksiji – ona se ne da shvatiti ni iz sadrzaja intencionalnih doživljaja niti samo kao svest o nečemu, jer u svim oblicima aktuelnog kogita, iako je prisutna, intencionalnost ostaje sakrivena. Ona se otkriva tek u posebnom „obraćanju“ svesti tj. u povratku na intencionalni objekt. Tek u tom „popredmetujućem“ obraćanju intencijalnog objekta, postaje shvaćen objekt ili predmet.

Refleksija ima dva stupnja ( psihološka, prirodna refleksija)

I stupanj: Pokazuje da svest nije nikakav sadržaj, tj. TO o čemu je ona svest, nego da je upravo svest o tome, tj. sebe i sadržaja svesna svest! Dok je ona svesna sadržaja već u „izvornom aktu“, a sebe same samo implicite, eksplicitna svest postaje sebe i toga da je ona svest –o svesna tek u refleksiji. Ona toga postaje svesna jedino u vezi sa „izvornim aktom“, u jedinstvu dvostruko isprepletenog kogita. Svest i postoji samo kao svest –o , tj. u jedinstvu s tim o čemu je ona svest.

II stupanj: Nije prisutan izvorni intencionalni objekt, ali je veza sa njim osigurana preko shvaćenog objekta kao predmeta predhodne refleksije. Na taj način, sadržaj svesti nužan je uslov da bi svest uopste bila svest, ali on sam nije svest, pa ni intencionalna svest. Kao što sadržaj svesti još uvek nije sama svest – o, tako objekt intencije nije samo intencija niti intencijalni doživljaj sama intencionalnost.

Imam ja i tu ozbiljnih premišljanja,ali već ovo pokazuje koliko je Šopenhauerovo,pa i Kantovo mišljenje zastarelo,pa i pogrešno...:manikir:
 
Који сте ви материјалисти лицемери.
Када вас се сатера у ћошак простим уакзивањем на чињенице од којих и ви сами полазите, али скривено, пређутно, испод тепиха, несвесно, мислећи да су сви несвесни попут вас.

Када вам, се дакле укаже на то, као одговор потежете оно што идеалистичка филозофија одувек потеже.

Кажеш "утицај", искуство смрти, бола, страха. Па шта је то него ВОЉА? Управо она воља о којој је Шопенхауер писао. И шта је то друго него трајање. Управо оно трајање о коме је Бергсон писао.

Потежете то као одбрану ваших матерјаистичких догми.?! :neutral:

А не спомињеш да ништа од тога НИЈЕ САЗНАЊЕ. Да ништа од тога нису слике у твојој глави. Бол није слика , страх није слика, трајање није слика. Ништа од тога није појава, већ нешто друго, нешто блиско ствари по себи, Зато га је посканатовска филозофија и узела за одраз исте, за једино што у искуству имамо од трансцендентног.

И ти си нашао да машеш овде вољом и трајањем у одбрану ваших сирових материјалистичких догми.

Misticizam. Ništa nisi rekao. Moraš da raščistiš sa osnovnim pojmovima nemačkog idealizma da bi bio sposoban da smisleno odgovoriš na ono što sam napisao, a to se verovatno nikad neće desiti s tobom.

Овде наравно полазиш од аксиома "свет је реалан" не усуђујући се на ту саблажњиву јерес, да исти доведеш у питање. Па онда постављаш "стварни објекат" који се, јелте, разликуе од "представе о објекту". Ма немој.
И још ту наивност, тај peticio principi трпаш у уста Ничеу и другима.

Задржи ти то за себе .

Нема поделе на стварни објекат и представу објекта. Него појам "објекат" важи само за представу, за ту слику у твојој глави, и да изван тога нема више објеката?

Чега онда има? Има воље, има трајања, управо оно што ти спомену. Али гле, ништа од тога није објекат .

Očigledno si veoma slab sa Kantom (tj. nisi ga čitao, već si čitao samo ono što Šopenhauer o njemu govori). Da je drugačije, ne bi lupetao ovako.

U svakom slučaju, kao što sam rekao, nisam ni odgovarao zbog tebe, već zbog drugih, da ih ne zavlačiš.
 
Kad jogin meditira on introspektivno zaranja u sebe usput razgrčući i odbacujući razna sećanja i u tom
postupku stiže do ništavila-nirvane...Ta nirvana je ispod svesti-nju tek svest primećuje...
Ali je jasno i to da se svest i pojavljuje kao osvetljavanje sebe kao subjekta koji prepoznaje!
Baš kako tvrdi Huserl-samo u refleksiji koja je kognicija te naše svesti.To što im nadeva imena za čulne i za sećanja
na dejstva čulnih-to je i Kant učinio s aposteriornim i apriornim sudovima...A i Hegel,razdvajajući fenomenalno
na više slojeva...Ništa drugo mudar čovek i ne može shvatiti o sebi kao subjektu,osim da objasni do u detalja
kako to nastaje,teče i nestaje...Neurolozi i fiziološki taj posao privode kraju...:mrgreen:
 
Који сте ви материјалисти лицемери.
Када вас се сатера у ћошак простим уакзивањем на чињенице од којих и ви сами полазите, али скривено, пређутно, испод тепиха, несвесно, мислећи да су сви несвесни попут вас.

Када вам, се дакле укаже на то, као одговор потежете оно што идеалистичка филозофија одувек потеже.

Кажеш "утицај", искуство смрти, бола, страха. Па шта је то него ВОЉА? Управо она воља о којој је Шопенхауер писао. И шта је то друго него трајање. Управо оно трајање о коме је Бергсон писао.

Потежете то као одбрану ваших матерјаистичких догми.?! :neutral:

А не спомињеш да ништа од тога НИЈЕ САЗНАЊЕ. Да ништа од тога нису слике у твојој глави. Бол није слика , страх није слика, трајање није слика. Ништа од тога није појава, већ нешто друго, нешто блиско ствари по себи, Зато га је посканатовска филозофија и узела за одраз исте, за једино што у искуству имамо од трансцендентног.

И ти си нашао да машеш овде вољом и трајањем у одбрану ваших сирових материјалистичких догми.



Овде наравно полазиш од аксиома "свет је реалан" не усуђујући се на ту саблажњиву јерес, да исти доведеш у питање. Па онда постављаш "стварни објекат" који се, јелте, разликуе од "представе о објекту". Ма немој.
И још ту наивност, тај peticio principi трпаш у уста Ничеу и другима.

Задржи ти то за себе .

Нема поделе на стварни објекат и представу објекта. Него појам "објекат" важи само за представу, за ту слику у твојој глави, и да изван тога нема више објеката?

Чега онда има? Има воље, има трајања, управо оно што ти спомену. Али гле, ништа од тога није објекат .



Da, Nerej se bavi filozofima i njihovim delima. Tvoj problem i jeste u tome sto ti to ne radis. Zato tako i razumes filozofiju.

Naime, sva filozofija je kod tebe samo gnoseologija - teorija saznanja. Nista drugo !

Problem je sto si ti zastao , u svom filozofskom samoobrazovanju, na onoj metafizickoj, predkantovskoj teoroji saznanja.Pa, sledeci jalovo Sopenhauerov princip, ti cinis tri koraka unazad - ka Berkliju, ne razumevajuci, npr., doprinose drugih filozofa na tom polju, npr., Dekarta.
O Hegelovoj destrukciji teorije saznanja i njegovom radikalnom prevladavanju dualizma novovekovne filozofije, tebi ne vredi ni govoriti. Ti to ne razumes !

Zbog toga i bezis od Hegela i slicnih, kao djavo od krsta. Ali, " intuitivno " osecas da tu lezi opasnost po " tvoju " filozofiju, pa se obracas i " obracunavas " sa Hegelom golim frazama koje nista ne znace, klevetanjem, olajavanjem, bez smelosti da se udje u stvarnu raspravu sa njegovim delom, sledeci u tom pristupu Sopenhauera.

Cak ni tu nisi, u tom pristupu, ni originalan ni samostalan ! Gola replika Sopenhauera, u mnogo gorem izdanju, koja cini medvedju uslugu Sopenhaueru i njegovoj filozofiji.

Uostalom, sve nesto mislim, kada bi se potrudio da proucis filozofiju Hegela i slicnih - samo procitao ! - mislim da i ne bi zastupao vise ove tvoje stavove.:)

Pogledaj samo ovaj tvoj uobrazeni naslov temi - Kartezijanski teatar !

A o Kartezijusu ( Dekartu ) - ni reci ! Samo Sopenhauer i Berkli.

Meni to govori da ti Dekerta nisi ni razumeo, kada si ga tako nesrecno imenovao za kljuc teme.

Dekart, naime, ima velike zasluge u prevladavanju aristotelovske koncepcije kontemplativnog karaktera teorije saznanja, i stvaranju takve teorije saznanja koja ( odbacujuci tradicionalni koncept gotovog i danog objekta ) pretvara prirodu u objekt ljudskoga preobrazavalackog zahvata.

Naravno da je Dekart zapao u izvesne probleme kada ne dovodi u pitanje posmatralacki znacaj subjekta, jer zbog metafizickog cepanja i suprostavljanja subjekta nasuprot objekta, taj njegov preobrazavalacki stav subjekta u odnosu na objekt - nastupa naknadno, kao posledica saznanja.

No, to je, ipak, jedan novi pocetak. Kroz istoriju filozofije, preko raznih materijalista i idealista, doci ce se do Hegela ( ili Marksa, posle, npr. ) i njegove nepovratne destrukcije teorije saznanja, prevladavanjem i tog dualizma subjekta i objekta.

Ti si, vidim, zaglavio u tom dualizmu, ne znajuci za tokove filozofije i prevladavanja tog dualizma.

Zato i jesi tako iskljuciv - ili materijalizam, ili idealizam ! Ne znajuci, pritom, da ima mnogo materijalizama i mnogo idealizama, i da je ponekad neki idealizam blizi nekom materijalizmu od nekih drugih materijalizama.

No tvoja dogmatska iskljucivost ciji koreni leze, kako je jos Kant pokazivao, u toj predkantovskoj metafizici, tebe ogranicava da razumes i inace jasna razmisljanja poput ovog :

" Glavni nedostatak sveg dosadasnjeg materijalizma ( ukljucujuci i Fojerbahov ) jeste to sto se predmet, stvarnost, culnost shvata samo u obliku objekta ili opazanja, a ne kao culno ljudska delatnost, praksa, ne subjektivno.
Otuda je aktivnu stranu, nasuprot materijalizmu apstraktno razvio idealizam..." itd., itd.

( Marks, Prva teza o Fojerbahu )

Ali to nije idealizam koji ti zastupas, pa se Marksova kritika materijalizma odnosi i na " tvoj " idealizam. :)
 
Da, Nerej se bavi filozofima i njihovim delima. Tvoj problem i jeste u tome sto ti to ne radis. Zato tako i razumes filozofiju.

Не. Нереј се бави филозофима а не филозофијом. Шопенхауер је ту вашу врсту под наводницима "мислилаца" описао у ових неколико речи да их опет поновим:

"Nesamostalni filosof izveštava nas o tome, šta je ovaj rekao, šta je onaj mislio i šta je onda neki drugi na to primetio i t.d. To on upoređuje, ocenjuje, kritizira i teži na taj način da dođe do istine ; pri čemu sasvim liči na kritičnog pisca istorije. Tako će on n.p.r. ispitivati, da li je Lajbnic kada, za izvesno vreme, bio spinozist, i.t.d."

Шопенахуер

Па тако, иако се ова тема бави конректним. Нечим што мало ко икада у животу приведе свести, а што је скоро попут неког отрковења када се о томе боље размисли. Ти си у свему томе успео једино да се питаш где је ту Кант, Хегел, Декарт.

Хајде склони барем на минут те назови "контемпације" и размисли за промеену конкретно о оном што сам рекао у уводном посту.
Тј обрати пажњу на ту сферу испред тебе испуњену сликама, које се мењају обликом и величином кад год се помериш. То је видиш твоја представа.

Али ипак батали и то. Ова тема не допушта било какво компликовање јер ваши механизми одбране одмах реагују и уклањају је од свести. ЗАТО сасвим КОНКРЕТНО.

Обрати пажњу на то да је то твоје тело које управо сада опажаш копија у твојој глави неког ДРУГОГ ОРИГИНАЛНОГ ТЕЛА. :neutral:

Сада, пустимо то што ви реалисти нисте способни да увидите суштинску разлику између те копије у глави и оригинала који је изазива. Али и без тога, само скретање пажње на идеалитет онога што зовеш "реалан свет", чини напредак у сазнању праве суштине света и живота.

А у овој теми сам то покушао изнети на светлост. А не шта је Кант ручао и вечерао.
 
Не. Нереј се бави филозофима а не филозофијом. Шопенхауер је ту вашу врсту под наводницима "мислилаца" описао у ових неколико речи да их опет поновим:



Па тако, иако се ова тема бави конректним. Нечим што мало ко икада у животу приведе свести, а што је скоро попут неког отрковења када се о томе боље размисли. Ти си у свему томе успео једино да се питаш где је ту Кант, Хегел, Декарт.

Хајде склони барем на минут те назови "контемпације" и размисли за промеену конкретно о оном што сам рекао у уводном посту.
Тј обрати пажњу на ту сферу испред тебе испуњену сликама, које се мењају обликом и величином кад год се помериш. То је видиш твоја представа.

Али ипак батали и то. Ова тема не допушта било какво компликовање јер ваши механизми одбране одмах реагују и уклањају је од свести. ЗАТО сасвим КОНКРЕТНО.

Обрати пажњу на то да је то твоје тело које управо сада опажаш копија у твојој глави неког ДРУГОГ ОРИГИНАЛНОГ ТЕЛА. :neutral:

Сада, пустимо то што ви реалисти нисте способни да увидите суштинску разлику између те копије у глави и оригинала који је изазива. Али и без тога, само скретање пажње на идеалитет онога што зовеш "реалан свет", чини напредак у сазнању праве суштине света и живота.

А у овој теми сам то покушао изнети на светлост. А не шта је Кант ручао и вечерао.
Ne pravi se pametan, ti ni to od Šopija što citiraš ne razumeš dobro...
U postu 13 ove teme je svo razjašnjenje te Šopijeve zablude nastale na Kantovom razjašnjenju procesa
nastajanja sudova,pri čemu upozorava (Kopernikanski obrt) na lokaciju misli...:mrgreen:
To što ti dižeš činjenicu, da ljudi misle glavom ,a ne dupetom, u nebesa (:mrgreen:) je naprosto smešno i
infatilno...
Pročitaj taj post 13 još jednom-valjda ćeš jednom shvatiti šta je refleksija...
 
Ne pravi se pametan, ti ni to od Šopija što citiraš ne razumeš dobro...
U postu 13 ove teme je svo razjašnjenje te Šopijeve zablude nastale na Kantovom razjašnjenju procesa
nastajanja sudova,pri čemu upozorava (Kopernikanski obrt) na lokaciju misli...:mrgreen:
To što ti dižeš činjenicu, da ljudi misle glavom ,a ne dupetom, u nebesa (:mrgreen:) je naprosto smešno i
infatilno...
Pročitaj taj post 13 još jednom-valjda ćeš jednom shvatiti šta je refleksija...

Те Хусерлово малтарање празним појмовима је виц. Спрдња са правом филозофијом, правих филозофа.

И то не можемо третирати нити као истинито, нити као неистинито . То је једноставно НИШТА.
 
Те Хусерлово малтарање празним појмовима је виц. Спрдња са правом филозофијом, правих филозофа.

И то не можемо третирати нити као истинито, нити као неистинито . То је једноставно НИШТА.
Ništa je to uprošćeno Šopijevo zaključivanje o predstavi,kao da čovek ima dve sive ćelije ,a ne milijardi...
Dobro to tada nije znao,ali ti sada to znaš...
Ali se i dalje držiš dve sive ćelije...
Prosto ti bilo.:mrgreen:
Huserl je pokazao da je svest praznina koje si svestan tek u kognitivnoj aktivnosti kroz nju!
Ako je tebi to ništa-tad stvarno imaš problema s kapiranjem...Ali,tvoj problem...
Za tebe je svet stao sa Šopenhauerom,a posle njega bili veći mudraci i mudrije shvatali...
Evo ti Nerej pa osim 3x H nek imenuje ostalih dvadesetak važnijih...
 
Ništa je to uprošćeno Šopijevo zaključivanje o predstavi,kao da čovek ima dve sive ćelije ,a ne milijardi...
Dobro to tada nije znao,ali ti sada to znaš...
Ali se i dalje držiš dve sive ćelije...
Prosto ti bilo.:mrgreen:
Huserl je pokazao da je svest praznina koje si svestan tek u kognitivnoj aktivnosti kroz nju!
Ako je tebi to ništa-tad stvarno imaš problema s kapiranjem...Ali,tvoj problem...
Za tebe je svet stao sa Šopenhauerom,a posle njega bili veći mudraci i mudrije shvatali...
Evo ti Nerej pa osim 3x H nek imenuje ostalih dvadesetak važnijih...

Za džaba krečiš. Tikvu u vodu, tikva iz vode!

Neki ne bi trebali da nauče ni da čitaju, a ni da pišu, jer, pokvariće i ono što je
napisano i ono što misle da su pročitali!
Tako nešto napisa Niče, malo sam preradio!

Gledaj samo odgovore:
- Ovako drzak i blago rečeno nevaspitan ton, sa uvredama, infatilno i nezrelo, sa podmetanjem teza,
Nerej se bavi, kao, životima filozofa, a njegovi postovi su copy - paste Shopijevih dela,kao da članovi pdf filozofija
ne znaju da čitaju, nego čovek juri po netu i kopira neke šeme, crteže i tumači filozofiju. Čovek nema osnovno filozofsko
obrazovanje, i sve što je van neformalne filozofije: Šopenhaurer, Barkli, Bergson proglašava "mlataranjem".
Ako neko pomene nekog drugog filozofa, odmah počinje paljba - dotični barata praznim pojmovima.
Praznim, naravno, kad ih ne razume.

Evo da se poslužim Ozijevim metodom, da i ja citiram. Čovek je zastao kod Šopenhauera, našao je lek za sve svoje frustracije
jer ja Ozijevo "čitanje" filozofije vidim samo kao njegovu psihološku potrebu da jedne dogme zameni drugim. Da je u prom momentu
"naleteo" na Huserla verovatno bi bio njegov vatreni obožavalac i svi bi bili pridavljeni sa njim; neko podmetnuo Shopija,
neko ko je očigledno znao njegovu psihološku strukturu, želeći da ga odvoji od vere i crkve, videći u Šopiju manje zlo, da ga osami i
izoluje; usamljeni, umišljeni samozvani "filozof" ne može napraviti štete društvu koliko može verski fanatik. Verovatno je i kao član
crkve bio strastven u branjenju dogmi i Adventa (ponovnog Hristovog dolaska).
Za Huserla je potreban veći stepen razvoja na intelektualnoj lestvici, Shopi i Berkli (pop) su prihvatljiviji i lakši, ne barataju "praznim
pojmovima"!

Novešću citat Američkog filozofa Morisa Koena (po mnogim istoričarima jednog od najvećih filozofa Amerike),
ruskog porekla da bi Oziman bar donekle shvatio kako razmišljaju tzv. materijalisti, jer je davno
prevaziđena podela na materijaliste i idealiste onako kako ih neobavešteni pomenuti Ozi shvata:
...........................................................................................................................................................................
" Čitaocima koji imaju naročitu naklonost prema konvencionalnim etiketiranjima predlažem sledće:
Ja sam racionalista po tome što veruje da je um svojstvetsvetni i značajni deo prirode;
ali ja sam iracionalista u insistiranju da priroda sadrži i nešto više od uma. Ja sam mistik tvrdeći da sve reči
ukazuju na jedan okvir bića koji je dublji i širi nego same reči. Ali ja odbacujem kao lažni opskurantizam sve
napore da se opiše ono što se ne može opisati. Ja odbacijem eutanaziju ili samoubistvo misli sadržano u svim
monizmima koji zamišlja da se duh i spoljni svet suprotstavljaju jedan drugome kao dva neprobojna prostrana tela.
Ja verujem u Aristotelovu razliku između materije i forme. Ali želim da me nazivaju materijalistom ako to označava
nekoga ko ne veruje u bestelesne duhove; ubrajao bih se u spiritiste koji lokalizuju bestelesne duhove u prostoru kao
kriptomaterijalisti. Međutim, ja bih sebe takođe nazvao idealistom, ne u perverznom modernom smislu, u kome se ta
reč primenjuje na nominaliste kao što je Berkli, koji odbacuju realne ideje, već u Platonom smislu, prema kome su ideja,
ideali ili apstrakttne univerzalije uslovi realne egzistencije, a ne samo fikcije ljudskog duha.”
............................................................................................................................................(Moris Koen, Reason and Nature, str XII-XIII)
 
Poslednja izmena:
Za džaba krečiš. Tikvu u vodu, tikva iz vode!

Neki ne bi trebali da nauče ni da čitaju i ni da pišu, jer pokvare i ono što je
napisano i ono što pročitaju!
Tako nešto napisa Niče!

Gledaj samo odgovore:
- Ovako drzak i blago rečeno nevaspitan ton, sa uvredama, infatilno i nezrelo, sa podmetanjem teza,
nerej se bavi kao, životima filozofa, a njegovi postovi su copy - paste Shopijevih dela, i kao članovi pdf filozofija
ne znaju da čitaju, nego čovek juri po netu i kopira neke šeme, crteže i tumači filozofiju. Čovek nema osnovno filozofsko
obrazovanje, i sve što je van neformalne filozofije: Šopenhaurer, Barkli, Bergson proglašava mlataranjem.
Ako neko pomene nekog drugog filozofa, odmah počinje paljba da dotični barata praznim pojmovima. Praznim, naravno,
kad ih ne razume.

Јел? Хусерл има веома лепо царево ново одело. Али проблeм је што сaмо паметnи попут тебе могу да га виде , јел тако?

http://forum.krstarica.com/entry.php/29674-Carevo-novo-odelo

Задржи ти то његово одело за себе. И заједно са њим oслободи ову тему за људе које занима истина а не блебетања филозофастера шарлатана којима је до истине стало као до лањског снега, а своја блебетања износе зарад свог џепа и снобовског узидгнутог носа.
 

Back
Top