Sto si otiiislaaaa???? Otiiisla sam od tebe Srecko, jer si se mnogo necko...

Nepostovanje, izdaja i razocarenje.

Spadam u ljude koji se nikada ne vracaju jer mi je prag tolerancija ogroman i ako uspes da ga razbijes to je puklo za sva vremena...tacno da mi je iz oka ispao covek, u sekundi prestanem da ga volim.
A pamtim kao celo krdo slonova...vrlo sam neugodna sto se svadje tice jer se ne svadjam dok ne dodje do usta da ne mogu da disem...a tada je mahom kasno.
 
Od ljudi se sklonim ako osetim neiskrenost i ako pa makar na sekundu naslutim pakost, onda stvarno nema više priče, zid gradim sine samo takav, ne poznajem im više ni mamu, ni tatu, ni komšiju :lol: ali bukvalno izbrišem i ulicu i broj i grad. I ne preterujem uopšte. Umem ja tako.

Najčešće u stvari, kada neko počne da guši, mrači i crpi mi snagu uvek vrteći neke negativne, depresivne, raspale priče. :neutral: A da slušam drame, tragedije, užase, tuge i očajnička zavijanja, ne mogu zaista. Mada jesam kao mlađa padala na te žalopojke, pa podmetala svoje vreme i živce, trudeći se da pomognem ne kontajući da takvi bre uopšte ne žele izlaz, ne žele savet i nikakvu pomoć. Sve što njima treba je da svoj haos prenesu na tebe i to im je čitava poenta. Sada takvima samo ćao, ko god da su, koliko god da se znamo, ma i da smo rod sto puta, ne zanima me i ne bude mi žao, jer znam da sam se spasila muke. Njima u suštini isto dođe, naći će nekog drugog da mu drobe, a meni super kao da sam na odmor otišla. Mir. Tišina. Milina. Pa, ako se ikada opet sastave možda bude nešto, a ako ne, briga me. Mir. Tišina. Milina.

A to za veze je ok dok su planovi i želje iste, al ako se to promeni, pa ništa onda se okreneš i odeš ili pustiš tog nekog da ide levo, a ti grabiš desno i to je to. Desilo mi se i to jednom, nikakva drama doduše, normalan čovek bio, ja na jednu stranu on na drugu.
 
Od ljudi se sklonim ako osetim neiskrenost i ako pa makar na sekundu naslutim pakost, onda stvarno nema više priče, zid gradim sine samo takav, ne poznajem im više ni mamu, ni tatu, ni komšiju :lol: ali bukvalno izbrišem i ulicu i broj i grad. I ne preterujem uopšte. Umem ja tako.

Najčešće u stvari, kada neko počne da guši, mrači i crpi mi snagu uvek vrteći neke negativne, depresivne, raspale priče. :neutral: A da slušam drame, tragedije, užase, tuge i očajnička zavijanja, ne mogu zaista. Mada jesam kao mlađa padala na te žalopojke, pa podmetala svoje vreme i živce, trudeći se da pomognem ne kontajući da takvi bre uopšte ne žele izlaz, ne žele savet i nikakvu pomoć. Sve što njima treba je da svoj haos prenesu na tebe i to im je čitava poenta. Sada takvima samo ćao, ko god da su, koliko god da se znamo, ma i da smo rod sto puta, ne zanima me i ne bude mi žao, jer znam da sam se spasila muke. Njima u suštini isto dođe, naći će nekog drugog da mu drobe, a meni super kao da sam na odmor otišla. Mir. Tišina. Milina. Pa, ako se ikada opet sastave možda bude nešto, a ako ne, briga me. Mir. Tišina. Milina.

A to za veze je ok dok su planovi i želje iste, al ako se to promeni, pa ništa onda se okreneš i odeš ili pustiš tog nekog da ide levo, a ti grabiš desno i to je to. Desilo mi se i to jednom, nikakva drama doduše, normalan čovek bio, ja na jednu stranu on na drugu.
U pravu si, pakost i zloba se ne smeju prastati. Pametno.:ok:
 
Od ljudi se sklonim ako osetim neiskrenost i ako pa makar na sekundu naslutim pakost, onda stvarno nema više priče, zid gradim sine samo takav, ne poznajem im više ni mamu, ni tatu, ni komšiju :lol: ali bukvalno izbrišem i ulicu i broj i grad. I ne preterujem uopšte. Umem ja tako.

Najčešće u stvari, kada neko počne da guši, mrači i crpi mi snagu uvek vrteći neke negativne, depresivne, raspale priče. :neutral: A da slušam drame, tragedije, užase, tuge i očajnička zavijanja, ne mogu zaista. Mada jesam kao mlađa padala na te žalopojke, pa podmetala svoje vreme i živce, trudeći se da pomognem ne kontajući da takvi bre uopšte ne žele izlaz, ne žele savet i nikakvu pomoć. Sve što njima treba je da svoj haos prenesu na tebe i to im je čitava poenta. Sada takvima samo ćao, ko god da su, koliko god da se znamo, ma i da smo rod sto puta, ne zanima me i ne bude mi žao, jer znam da sam se spasila muke. Njima u suštini isto dođe, naći će nekog drugog da mu drobe, a meni super kao da sam na odmor otišla. Mir. Tišina. Milina. Pa, ako se ikada opet sastave možda bude nešto, a ako ne, briga me. Mir. Tišina. Milina.

A to za veze je ok dok su planovi i želje iste, al ako se to promeni, pa ništa onda se okreneš i odeš ili pustiš tog nekog da ide levo, a ti grabiš desno i to je to. Desilo mi se i to jednom, nikakva drama doduše, normalan čovek bio, ja na jednu stranu on na drugu.

Mene zavist odmah odbije... ne znam zbog cega... ma cistu zlobu i mogu da trpim i da se slazem sa takvim ljudima, ali zavist tesko... i kombinaciju gluposti i zlobe isto svarim... nemam pojma.. svi sa kojima sam bila, druzila se i provodila vise vremena su bili daleko bolji ljudi od mene.
A sto se drama i tragedija tice, ja sam tu tek teska za izdrzati. Zivot mi jeste bio sranje jedno vreme, a ja se sprdala sa tim... msm sa stvarno ozbiljnim stvarima... evo vec nedeljama tripujem da krece Treci svetski rat. Izolovala se, a paranoja me puca sve u sesnaest... ljudi se krste kad me vide ili pozovu, al' sta da radim...
 

Back
Top