Gde si bio kad je sevalo ? ( 24.03.1999. u 19:58 )

kapelnik

Aktivan član
Poruka
1.912
Ja se sreo sa drugarom na uglu G Ždanova i bulevara ( BG ),
nismo se videli od gimnazije.

Taman ga pitam ima li dece, gde radi ..
Kad poče da seva iz pravca Novog Beograda.

Rukovasmo se i rastadosmo.

Posle sam mesec dana obilazio pozorišta,
predstave bile besplatne.

Ostao sam bez posla.
( nije se baš previše sviralo tih dana )

Najupečatjivije mi je ostalo u sećanju
Đinđićevo pozivanje na bombardovanje,
lično sam to slušao preko radija !

SPS-ovo mirno suprotstavljanje po mostovima
mi je jedina svetla tačka njihove vladavine !

I sam sam generacija Hipika,
pa mi je svaka nenasilna akcija ( slabiji protiv jačeg ) bliska.

U podrumu svog solitera sam bio samo jednom.
Lepo ga sredili .. :)
 
bila sam na poslu
aerobik je bio u toku
u sali dvadesetak devojaka, u teretani jos dvadesetak ljudi
imamo prozore preko celog zida
isto je pocelo da seva sa novobeogradske strane
onda smo se okupili oko tv-a i saznali da je pocelo bombardovanje
ajmo polako kucama
dete je bilo sa mnom, pa mi je bilo malo lakse
zvuk sirena je izazivao kod mene nekontrolisano drhtanje ruku, a nisam htela da dete to vidi
htela sam da ako ostanemo svi zivi, to bombardovanjena nju i sestrica ostavi sto manje traga
jedno vece sam popila bensedin i zbog toga se strasno pokajala
ujutru mi je bilo jos gore
nikad necu da zaboravim osecaj nemoci
siluje te neko iz obesti, a ti ne mozes da se odupres ni na koji nacin
secam se djindjica u koga su se posle neki kleli kao u velikog reformatora :bljak:
secam se i hajducije i upadanja u skupstinu i otimanja resora - kako se kome cefnulo
secam se odvratnog dinkica i svih koji su bili i sada su na vlasti
od politicara mi se povraca
 
Чекала оца да га довезу са ВМА-а где је био оперисан и пуштен на моје инсистирање, јер сам се плашила управо бомбардовања.

Излазе они из кола, бомбардовање увелико траје, наши искључили струју (ваљда поучени филмовима из другог светског рата), а мама каже: Види, цео град нема струје :eek:

Мама, почело бомбардовање...

Да, да, али откад немате струју?

Мама, почело бомбардовање...

Добро, само да унесемо тату па ћеш све да ми испричаш, мора да је неки већи квар...

Мама, почело бомбардовање...

У, мајку им нацистичку :zcepanje:

Сада је трагикомично, тада ми баш и није било смешно.
 
spadam u one koji se trude da sto pre zaborave ruzno
i samo bombardovanje sam bila potisnula i rekla sebi - idemo dalje
sve dok se nismo nasli u situaciji da rusevine po gradu i dalje stoje..i posle 15 godina
da bombe sa osiromasenim uranijumom nisu ociscene
ali su istoriju poceli da nam menjaju
i deci da nam ispiraju mozak
e pa ne moze!
NATO JE AGRESOR I ZLO!
a dacic moze da potpise koliko god hoce dozvola za prelazak preko srbije
to znaci, da ako natov vojnik slucajno pregazi neko dete, nece krivicno da odgovara
ako mu padne na pamet da necije dete siluje, isto ima imunitet
duse politicke prodane
 
то јутро су ме вратили са терапије са бањице. неки тип са пуно звездица на рамену и докторка спомињу рањенике и где ће разместити пацијенте са интезивне.
села у ауто и обишла центар града, центар земуна.
увече су нас гађали.
бес, била сам неописиво бесна.
након пар дана и неописиво тужна. страдао је један од мојих најбољих пријатеља. за кога и за чега...
 
Код нас су управо испаљени плотуни у помен погинулима '99.

Седим сада и сећам се како је било тих 78 дана, и крену ми сузе...

Једно дивно, а изгубљено пролеће...

Изнад нашег града коридор за њихове авионе...

24 часа под узбуном...

Никада не знаш када само прелећу, а када ће нешто сунути из небеса...

Не знаш где да се денеш кад их чујеш, а надлећу нон-стоп...

Тати испада нефростома два пута, морамо за Београд, нема горива да се купи...

Само за службена возила...

Молиш, добијеш, кренеш околним путевима због разрушених мостова, а они ти дишу за вратом...

Сваког часа чујеш.бомбардоваће општину, бомбардоваће Дом културе, бомбардоваће радио-телевизију...

А теби кућа у сред тог троугла...

Мораш на посао, имаш радну обавезу...

Бомбардују у сред бела дана, тресу се прозори, диже се дим, немаш појма шта је циљ, само претпостављаш и молиш се да је крај...

Не смемо заборавити, људи.
 
то јутро су ме вратили са терапије са бањице. неки тип са пуно звездица на рамену и докторка спомињу рањенике и где ће разместити пацијенте са интезивне.
села у ауто и обишла центар града, центар земуна.
увече су нас гађали.
бес, била сам неописиво бесна.
након пар дана и неописиво тужна. страдао је један од мојих најбољих пријатеља. за кога и за чега...

upravo ovo - za koga i cega!
 
Ја гледо ТВ. Кад наједаред поче шизела да труби. Сви сиђосмо у склониште. Ортак се усро од живота.

Првих 2-3 вечери смо ишли у склониште, после тога све боло лакат. Сем пензоса.

- - - - - - - - - -

Jeste matori svi ******...
Нисам отишао на рекреативну у првом разреду због ретарданих каубоја!!!

А у другом сам ишао у Ивањицу.
 
Ja znam da sam tu noć bio sam kući i da sam slušao muziku... poslije sam gledao uživo kako se bori naš MIG sa nji'ovim F16-kama (ili već čime)... naravno tad su oborili naš avion, a pilot se katapultirao i iskočio negdje na Majevicu, na našu stranu, pa se spasio...

- - - - - - - - - -

Htio sam da idem u Bg na most sa onim metama... ali mi mater nije dala...
 
Ja znam da sam tu noć bio sam kući i da sam slušao muziku... poslije sam gledao uživo kako se bori naš MIG sa nji'ovim F16-kama (ili već čime)... naravno tad su oborili naš avion, a pilot se katapultirao i iskočio negdje na Majevicu, na našu stranu, pa se spasio...

- - - - - - - - - -

Htio sam da idem u Bg na most sa onim metama... ali mi mater nije dala...

Ух, то је била жешћа глупост... Видео сам једну трудницу која је на свој стомак ставила мету.
 
...
Htio sam da idem u Bg na most sa onim metama... ali mi mater nije dala...

:ok:

Ja sam jednom danju kad nije uzbuna prešao Brankov most,
i nije mi bilo lako ! :sad2:

Ne znam kako je bilo onima za vreme vazdušnih udara,
a oni igraju i pevaju ..
Svaka čast !

Mislim, bio sam na ratištu u Vukovaru sedam godina ranije,
i nije me bilo strah,
ali ovo je nešto drugo,
nije lako izigravati glinenog goluba ..
 
Te noci u mom gradu nije bilo bombardovanja, vec sledece. Tada nisam verovala svojim ocima i usima kad sam cula sirene. Sklonila sam se u podrum, ali sam ubrzo izasla jer smo svi videli da nema bombi i pomislili da je s tim gotovo i da ce nas zaobici i da je tu i kraj bombardovanja ove zemlje.

Sutradan, na vece prvog bombardovanja sam bila kod tetke, na nagovor i insistiranje svojih i zazalila. Vratila sam se kuci i nikad vise nisam isla po tudjim sklonistima, a bilo je gorih i blizih bombi, ali sve covek prodje pa i to.
 
Igrao basket u naselju, niko nije pobegao sa terena kad su se oglasile sirene, nastavili kao da se ništa ne dešava. To jest, ništa se u Kruševcu nije ni desilo prvih nekoliko dana. Prva bomba je pala na gradsku toplanu, na manje od kilometra vazdušne linije od moje zgrade, u tom trenutku sam spavao i probudio sam se jer je grunulo baš gadno, moji su se strčali u sklonište, a mene je mrzelo i pokušao sam da nastavim da spavam, računajući da niko nije toliko lud da gađa stambenu zgradu. Uopšte, u skloništu sam bio možda svega par noći, posle se sve nastavilo koliko - toliko normalno...
 

Back
Top