Boljarin
Buduća legenda
- Poruka
- 28.390
Čitajući članke i prateći dešavanja u raznim oblastima života Srbalja. Primetih da u demokratiji počevši od recimo 2000. ili još bolje 1991. od jednog totalitarnog sistema prelayi u demokratski, ali na vrlo neobičan način.Pa, tako mnogi predstavnici tog totalitarnog sistema najednom postadoše demokrate. Ne bi to bilo neko čudo da su se odrekli prethodnih navika, ali je vrlo čudno kada u razgaženoj demokratiji staroj već 25 godina demokratski izabrani predstavnici uvode restriktivnije zakone od onih u totalitarizmu, a na život birača, zvanih, demos, to ima sve lošiji uticaj.
Neko će reći promenili su se uslovi u svetu pa mi moramo da se prilagodjavamo. Fino. Kako onda tumačiti da tada nije bilo spornih pitanja ni sa US, ni sa UN, ni sa komšijama, a naročito sa tzv. Trećim Svetom, a od kada je na scenu stupila demokratija, pojaviše se neprijatelji, tačnije, oni koji nas ne vole, čak toliko da nas bombarduju.
E, sad, glavno čudjenje. Kako svi državni organi imaju prava da krše zakon, koje im nije dato nijednim pisanim aktom, dok neuki gradjanin čim pređe ulicu već podleže nekim sankcijama koje se po hitnom postupku sprovode. Na primer, da počnemo od onih koji su zaduženi za sprovođenje i zaštitu zakona, pa naniže.
Ako sudija prekriši zakon na štetu građanina, sledi tumačenje Višeg suda da je sudija "samo malo pogrešio", kada policija prekrši zakon, sama to rešava lišavajući pojedinca radnog mesta bez ikakve odgovornosti policije. Kada zbog nerviranja malo oboliš i otrčiš kod lekara i on malo pogreši ili ne uradi ništa, što je predviđeno postupkom sa dve obdukcije utvrdi se da zbog čira na zadnjici nisi mogao da preživiš.
Opština ti uzme zemlju, zarobi ukućane u nekom ćošku i ne ostavi ni jednu mogućnost da ispraviš slučajnu "grešku" nekih lokalnih vlasti.
Tako čitajući, zapitam se: "Je'l, bre, pa koga vi pravite budalom?", a u isto vreme se zapitam: "Da li je ovaj birački narod stvarno budaletina koju treba držati u popravnoj ustanovi zvanoj Srbija sa pravilima koja važe za budale?"
Negde sam načuo da kada država ne poštuje pravo gradjanina zagarantovana Ustavom i Zakonom gradjanin ima prava da sam sprovede te zakone, ali nemoj te me držati za reč, možda sam loše čuo.
Neko će reći promenili su se uslovi u svetu pa mi moramo da se prilagodjavamo. Fino. Kako onda tumačiti da tada nije bilo spornih pitanja ni sa US, ni sa UN, ni sa komšijama, a naročito sa tzv. Trećim Svetom, a od kada je na scenu stupila demokratija, pojaviše se neprijatelji, tačnije, oni koji nas ne vole, čak toliko da nas bombarduju.
E, sad, glavno čudjenje. Kako svi državni organi imaju prava da krše zakon, koje im nije dato nijednim pisanim aktom, dok neuki gradjanin čim pređe ulicu već podleže nekim sankcijama koje se po hitnom postupku sprovode. Na primer, da počnemo od onih koji su zaduženi za sprovođenje i zaštitu zakona, pa naniže.
Ako sudija prekriši zakon na štetu građanina, sledi tumačenje Višeg suda da je sudija "samo malo pogrešio", kada policija prekrši zakon, sama to rešava lišavajući pojedinca radnog mesta bez ikakve odgovornosti policije. Kada zbog nerviranja malo oboliš i otrčiš kod lekara i on malo pogreši ili ne uradi ništa, što je predviđeno postupkom sa dve obdukcije utvrdi se da zbog čira na zadnjici nisi mogao da preživiš.
Opština ti uzme zemlju, zarobi ukućane u nekom ćošku i ne ostavi ni jednu mogućnost da ispraviš slučajnu "grešku" nekih lokalnih vlasti.
Tako čitajući, zapitam se: "Je'l, bre, pa koga vi pravite budalom?", a u isto vreme se zapitam: "Da li je ovaj birački narod stvarno budaletina koju treba držati u popravnoj ustanovi zvanoj Srbija sa pravilima koja važe za budale?"
Negde sam načuo da kada država ne poštuje pravo gradjanina zagarantovana Ustavom i Zakonom gradjanin ima prava da sam sprovede te zakone, ali nemoj te me držati za reč, možda sam loše čuo.