'Ajd da se i ja malo uključim u ovo.
Ne, nisam čitao Legijine knjige, i ne namjeravam. Možda bi mi bile zanimljive da sam tužilac, advokat, klinički psiholog ili bar novinar. Budući da nisam ništa od toga, da me književnost zanima samo kao običnog čitaoca, ne želim da ih čitam. Sad ide ono: A šta ako ima talenta, šta ako su dobre knjige? Naravno, bilo je mnogo pisaca koji su na neki način podržavali zločin. Svi znamo za Hamsuna, Paunda, Selin je bio antisemita, kažu da je Borhes podržavao Pinočeov režim... Bila je ovdje svojevremeno i tema u kojoj je onaj starmali klinac što mu mama piše knjige nešto lupao za Edičku Limonova, pa sam se ja pobunio kako treba da mu gledamo knjige, a ne ratni angažman. U iole normalnim okolnostima to i jeste tako. Samo, ovdje se radi o tome da su svi oni bili priznati pisci mnogo prije nego što su politički zabrazdili, a ni najbolje knjige im nemaju veze sa tim što su kasnije lupali. Drugim riječima, radi se o piscima koji su postali zločinci, a ovaj gospodin Legija je prvo bio zločinac, da bi kasnije odlučio da postane pisac.
Znate li da je Hitler pokušavao da se bavi slikarstvom? Prije nekoliko godina pojavilo se nekoliko platana za koja su stručnjaci rekli da nisu djelo nekoga bez imalo talenta. Platna su prodana, neko ih je kupio, ali mislite da negdje vise, da su negdje izložena? Naravno da nisu, zato što bi to bilo nemoralno. Isto tako, za mene je nemoralno čitanje Legijinih knjiga, kako god da su napisane. Svako ko ih čita, a to ne čine iz stručnih ili naučnih razloga, time govori da se bar malo slaže sa zločinima koje je ovaj počinio.
