Da li je strah (od potencijalne kazne) kljuc moralnosti?

Lollol

Poznat
Poruka
9.450
Sta jedno ljudsko bice navodi da bude moralno? Osecaj empatije, saosecamo sa drugim ljudima stoga im ne nanosimo zlo, jer znamo kako je to, stoga ne zelimo nekom da priredimo tako nesto.
Medjutim, ovde vise mislim na neku sivu zonu koja ne nanosi direktnu stetu, patnju drugim ljudima.

Mislim na onaj moral drustva i moral pojedinca. Uzecemo par primera:

  1. Po zakonu, obavezno je vezati pojas (zbog sebe prvenstveno), ali siguran sam da ima brdo onih koji pojas vezuju samo da ne bi izbegli kaznu. Povinuju se setu pravila, tj. moralu drustva da ne bi platili 10 000 din kaznu.
  2. Ili mozda je jos i bolji primer brza voznja, neko nece da vozi 55 iako je ogranicenje 50 jer se boji kazne, ali kako u praksi biva, ljudi krse i to pravilo i voze brze od toga ako su sigurni da nece biti uhvaceni.
  3. Ili rad na crno. Rad na crno je protivzakonit, krsi neki drustveni moral, set pravila, i neki ljudi ne rade na crno jer se plase potencijalne kazne.
  4. Opijati i razne droge. Mnogi ljudi ih koriste, ali cine to kradom jer se boje straha od potencijalne kazne.

Koliko je onda jedno ljudsko bice moralno, i sta ga navodi da bude moralno? Da li je onda strah prvenstveno glavni uzrocnik morala kod ljudi?
Jesmo li onda kao ljudi iskreno moralni, ako jedino zbog straha od kazne se povinujemo setu pravila?
 
Poštovanje moralnih normi zavisi od toga da li jedinka prihvata vrednosni sistem sredine u kojoj živi. Da li i u kojoj meri vrednosti zajednice doživljava kao nešto blisko ili kao nešto ograničavajuće.
Strah od kazne je efikasan kočničar u mlađem dobu, prevashodno detinjstvu. Deca uviđaju kauzalitet ponašanja koje je okarakterisano kao nepoželjno i neprijatnosti (kazne, sankcije, posledice).
Sam strah nije dovoljna, zato što bi svakom pojedincu bio potreban fizički policajac koji bi kontrolisao njegovo ponašanje. Zato se vaspitavanjem formiraju sopstvene zabrane delom zato što je tako naučeno, delom zato što osoba svesno odbija ponašanja za koja racionalno shvata da nisu dobra-korisna- poželjna za nju ili za druge. Primer- osoba A radije pije vodu nego gazirani sok, ili odbija da puši ili ide na trčanje čak i kada je vreme veoma loše...
Od stepena svesti i samosvesti zavisi koliko su pojedincu dovoljne sopstvene zabrane ili nisu, pa su mu potrebna direktna fizička ograničenja. Mada i ona ne moraju biti dovoljna, jer da nije tako ne bi nam zatvori bili prepuni.
 
Sta jedno ljudsko bice navodi da bude moralno? Osecaj empatije, saosecamo sa drugim ljudima stoga im ne nanosimo zlo, jer znamo kako je to, stoga ne zelimo nekom da priredimo tako nesto.
Medjutim, ovde vise mislim na neku sivu zonu koja ne nanosi direktnu stetu, patnju drugim ljudima.

Mislim na onaj moral drustva i moral pojedinca. Uzecemo par primera:

  1. Po zakonu, obavezno je vezati pojas (zbog sebe prvenstveno), ali siguran sam da ima brdo onih koji pojas vezuju samo da ne bi izbegli kaznu. Povinuju se setu pravila, tj. moralu drustva da ne bi platili 10 000 din kaznu.
  2. Ili mozda je jos i bolji primer brza voznja, neko nece da vozi 55 iako je ogranicenje 50 jer se boji kazne, ali kako u praksi biva, ljudi krse i to pravilo i voze brze od toga ako su sigurni da nece biti uhvaceni.
  3. Ili rad na crno. Rad na crno je protivzakonit, krsi neki drustveni moral, set pravila, i neki ljudi ne rade na crno jer se plase potencijalne kazne.
  4. Opijati i razne droge. Mnogi ljudi ih koriste, ali cine to kradom jer se boje straha od potencijalne kazne.

Koliko je onda jedno ljudsko bice moralno, i sta ga navodi da bude moralno? Da li je onda strah prvenstveno glavni uzrocnik morala kod ljudi?
Jesmo li onda kao ljudi iskreno moralni, ako jedino zbog straha od kazne se povinujemo setu pravila?

brkas moral sa strahom.moralna norma je ono sto mi u glawi smatramo isprawnim,a strah od posledica je ono sto naginje ljude da se ponasaju na odredjeni nacin bez ozbira da li se slazu sa tom idejom ili ne...
a to prawilo sa pratecom kaznom je efikasno jer ima wise ljudi bez empatije nego owih dr..
 
brkas moral sa strahom.moralna norma je ono sto mi u glawi smatramo isprawnim,a strah od posledica je ono sto naginje ljude da se ponasaju na odredjeni nacin bez ozbira da li se slazu sa tom idejom ili ne...
a to prawilo sa pratecom kaznom je efikasno jer ima wise ljudi bez empatije nego owih dr..

Zar onda ljudsko bice nije u sustini nemoralno? Pod tim nemoralnim ne mora nuzno da se misli neka teska kriminalna aktivnost, ali eto, nevezivanje pojasa, prelazenje ulice van pesackog, itd, itd.
Ovde sam se vodio onom logikom, drustveno pravilo, tj. zakon = dobro tj. moralno.
 
Zar onda ljudsko bice nije u sustini nemoralno? Pod tim nemoralnim ne mora nuzno da se misli neka teska kriminalna aktivnost, ali eto, nevezivanje pojasa, prelazenje ulice van pesackog, itd, itd.
Ovde sam se vodio onom logikom, drustveno pravilo, tj. zakon = dobro tj. moralno.

Moral je PROMENLJIV.

Svaki cas se menja, a zavisi od toga ko ima vlast.
 
Ko odredjuje sta je moralno?
Vlast, policija, drustvo, crkva?
Vidim ljude pune besa koji bi bez problema presudili drugima koji su bili nemoralni (cinili zla), da li ih to cini moralnijim od ovih zlodelnika? Ili je moral dat osecanjima?
Ko je odredio sta je moralno da ga priupitam nesto?:koto:

Vladajuca klasa odredjuje sta je moralno.

Primer: pre 50 godina je bilo strasno nemoralno u Srbiji hvaliti cetnistvo jer su komunisti bili na vlasti.......

. Danas je moralno jer su cetnici na vlasti, a nemoralno je hvaliti komunizam.
 
Vladajuca klasa odredjuje sta je moralno.

Primer: pre 50 godina je bilo strasno nemoralno u Srbiji hvaliti cetnistvo jer su komunisti bili na vlasti.......

. Danas je moralno jer su cetnici na vlasti, a nemoralno je hvaliti komunizam.

Krvna osveta je bila nesto sasvim moralno i cenjeno na nasim prostorima. Ne verujem da bi se gledalo na to tako danas.
Ali zar to onda ne izgleda da nemamo pravo slobodnog misljenja vec nam se namece sve? Nekako mi tesko varljivo da mi neko kaze, "idi ubij macku, bices moralniji tada.
Banalan primer, ali nije nemoguc.
 
Krvna osveta je bila nesto sasvim moralno i cenjeno na nasim prostorima. Ne verujem da bi se gledalo na to tako danas.
Ali zar to onda ne izgleda da nemamo pravo slobodnog misljenja vec nam se namece sve? Nekako mi tesko varljivo da mi neko kaze, "idi ubij macku, bices moralniji tada.
Banalan primer, ali nije nemoguc.

Pa to kazem: vladajuca klasa uvek namesta moral onako kako njoj odgovara.....Moral je volja onih koji vladaju pretvorena u obicajno pravo.
 
Zar onda ljudsko bice nije u sustini nemoralno? Pod tim nemoralnim ne mora nuzno da se misli neka teska kriminalna aktivnost, ali eto, nevezivanje pojasa, prelazenje ulice van pesackog, itd, itd.
Ovde sam se vodio onom logikom, drustveno pravilo, tj. zakon = dobro tj. moralno.

ljudi su u sustini zivotinje,retko ko se "rodí isprawan", tu je najwaznije waspitanje roditelja,jer za wecinu prosecnih karaktera to je dowoljnó,a natprosecnima,bilo da su dobri bilo zli,priroda uwek pobedi..narawno bitan je i uticaj ulice,itd itd..a i sam pojam moralnog je diskutabilan i moze se swesti na 2 def.
 
Sta jedno ljudsko bice navodi da bude moralno? Osecaj empatije, saosecamo sa drugim ljudima stoga im ne nanosimo zlo, jer znamo kako je to, stoga ne zelimo nekom da priredimo tako nesto.
Medjutim, ovde vise mislim na neku sivu zonu koja ne nanosi direktnu stetu, patnju drugim ljudima.

Mislim na onaj moral drustva i moral pojedinca. Uzecemo par primera:

  1. Po zakonu, obavezno je vezati pojas (zbog sebe prvenstveno), ali siguran sam da ima brdo onih koji pojas vezuju samo da ne bi izbegli kaznu. Povinuju se setu pravila, tj. moralu drustva da ne bi platili 10 000 din kaznu.
  2. Ili mozda je jos i bolji primer brza voznja, neko nece da vozi 55 iako je ogranicenje 50 jer se boji kazne, ali kako u praksi biva, ljudi krse i to pravilo i voze brze od toga ako su sigurni da nece biti uhvaceni.
  3. Ili rad na crno. Rad na crno je protivzakonit, krsi neki drustveni moral, set pravila, i neki ljudi ne rade na crno jer se plase potencijalne kazne.
  4. Opijati i razne droge. Mnogi ljudi ih koriste, ali cine to kradom jer se boje straha od potencijalne kazne.

Koliko je onda jedno ljudsko bice moralno, i sta ga navodi da bude moralno? Da li je onda strah prvenstveno glavni uzrocnik morala kod ljudi?
Jesmo li onda kao ljudi iskreno moralni, ako jedino zbog straha od kazne se povinujemo setu pravila?

Ono što odvaja ljudsko biće iz životinjskog sveta jeste moral koji nije posledica kazne već inteligibilno svojstvo.
Pravila ponašanja i običaji (pravne i običajne norme) su nešto drugo i oni se poštuju uglavnom zbog kazne, no nekad se ove norme poklapaju sa osnovnom ljudskom moralnošću koje kako je već rečeno nisu posledica straha od kazne.
 
Sta jedno ljudsko bice navodi da bude moralno? Osecaj empatije, saosecamo sa drugim ljudima stoga im ne nanosimo zlo, jer znamo kako je to, stoga ne zelimo nekom da priredimo tako nesto.
Medjutim, ovde vise mislim na neku sivu zonu koja ne nanosi direktnu stetu, patnju drugim ljudima.

Mislim na onaj moral drustva i moral pojedinca. Uzecemo par primera:

  1. Po zakonu, obavezno je vezati pojas (zbog sebe prvenstveno), ali siguran sam da ima brdo onih koji pojas vezuju samo da ne bi izbegli kaznu. Povinuju se setu pravila, tj. moralu drustva da ne bi platili 10 000 din kaznu.
  2. Ili mozda je jos i bolji primer brza voznja, neko nece da vozi 55 iako je ogranicenje 50 jer se boji kazne, ali kako u praksi biva, ljudi krse i to pravilo i voze brze od toga ako su sigurni da nece biti uhvaceni.
  3. Ili rad na crno. Rad na crno je protivzakonit, krsi neki drustveni moral, set pravila, i neki ljudi ne rade na crno jer se plase potencijalne kazne.
  4. Opijati i razne droge. Mnogi ljudi ih koriste, ali cine to kradom jer se boje straha od potencijalne kazne.

Koliko je onda jedno ljudsko bice moralno, i sta ga navodi da bude moralno? Da li je onda strah prvenstveno glavni uzrocnik morala kod ljudi?
Jesmo li onda kao ljudi iskreno moralni, ako jedino zbog straha od kazne se povinujemo setu pravila?
Kao sto si u uvodnom delu teksta napisao, emocionalno i socijalno zdravi ljudi do nekle imaju urodjen sablon ponasanja u grupi, empatija, ne nanosenje (direktnog) zla drugim ljudima itd... na kraju krajeva taj sablon ponasanja se moze videti i kod drugih socijalnih bica. E sad, kod nekog je to vise izrazeno a kod nekog manje, sto ide do te mere da nekog boli uvo da li ce nekom naneti veliku stetu a neko se iskreno sekira da ne povredi nekog zbog bahate voznje, da ne baca papirice po ulici i to ne radi samo zbog straha od kazne vec i zbog licnog osecaja odgovornosti.. sto ljudi sto cudi...
Zdravo ljudsko bice ima predispozicije da bude "moralno" da li ce to biti i koliko ce biti, zavisi i od uticaja sredine... Na kraju krajeva moralni jesmo ali nismo roboti, koliko se god iskreno trudili da ugodimo sredini, toliko zelimo i da ugodimo sebi... sto nekada ne ide jedno sa drugim.
 
Poslednja izmena:

Back
Top