NEREJ
Aktivan član
- Poruka
- 1.735
Sada vec daleke 1987 godine, Hans Lenk je objavio knjigu pomalo neobicnog naslova , Kritika malog uma ( Kritik der kleinen Vernunft ) , sa jos neobicnijim podnaslovom - Uvod u jokolosku filozofiju .
Na latinskom jeziku, " jokus " znaci sala, vragolija, u modernom tumacenju i - vic. Tako da ( i kod Lenka ) jokoloska filozofija znaci nesto kao - saljiva filozofija .
Napravicu malo duzi uvod, ne samo zbog toga sto otvaram prvu temu ovde.
Dobar prikaz ove knjige ( za koju mi nije poznato da je prevedena kod nas ) je svojevremeno dao D.Basta u casopisu Filozofska istazivanja ( Zagreb, 24/88. ), sa cijim se prikazom i sluzim.
Jos od onog slavnog Talesovog pada u rupu, zbog cega ga je ismejala jedna trakijska sluzavka, filozofija i filozofi su neprekidno,sve do danas, predmet i povod sarkazma, dosetke, aforizama, ironije, sale, vica...
I ne cine to samo tzv. prizemni duhovi, prakticni i preduzimljivi ljudi, ili politicari sa neizbeznom pratecom ideoloskom svitom i slugama, vec i filozofi, ili knjizevnici, narocito oni koji se nazivaju aforisticarima i satiricarima, jos iz davnih vremena.
Cilj ove teme nije kritika istih, vec je u tome da se pokaze da postoji izvesna povezanost filozofije i humora ( kao sto postoji izmedju igre i filozofije ). Uostalom nisi li filozofi pisali o smehu ( setimo se npr. Bergsonove rasprave o smehu ) ?
No, ovde ja stvar pokusavam da predstavim obrnuto, kao i Lenk - smeh je bio predmet filozofije, ovde se radi o tome da je filozofija predmet smeha.
Basta navodi, kao dobar poznavalac Fihteovog dela, ovog mislioca visoke ozbiljnosti ( Fihtea ), koji lepim recima karakterise vic kao " bozansku igru " koja " vecno stanuje kraj ideje ". Dosetka , vic i ideja su, dakle, trajni i bliski susedi, gde se jedna ogleda u drugoj.
Jedan krajnje ozbiljan Paskalov stav povodom toga glasi : " Podsmevati se filozofiji, to znaci stvarno filozofirati ".
Tako, krenimo da filozofiramo.
Embrouz Birs kaze u Djavolovom recniku :
" Svi su ludaci, ali onaj ko ume da analizira svoje ludilo, naziva se filozofom. "
Karl Kraus pise :
" Filozofija cesto nije nista drugo nego hrabrost da se udje u neki lavirint. A onaj ko zaboravi jos i ulazna vrata, lako moze steci glas samostalnog mislioca ."
I, tako. Sta kazu neki drugi ?
Na latinskom jeziku, " jokus " znaci sala, vragolija, u modernom tumacenju i - vic. Tako da ( i kod Lenka ) jokoloska filozofija znaci nesto kao - saljiva filozofija .
Napravicu malo duzi uvod, ne samo zbog toga sto otvaram prvu temu ovde.
Dobar prikaz ove knjige ( za koju mi nije poznato da je prevedena kod nas ) je svojevremeno dao D.Basta u casopisu Filozofska istazivanja ( Zagreb, 24/88. ), sa cijim se prikazom i sluzim.
Jos od onog slavnog Talesovog pada u rupu, zbog cega ga je ismejala jedna trakijska sluzavka, filozofija i filozofi su neprekidno,sve do danas, predmet i povod sarkazma, dosetke, aforizama, ironije, sale, vica...
I ne cine to samo tzv. prizemni duhovi, prakticni i preduzimljivi ljudi, ili politicari sa neizbeznom pratecom ideoloskom svitom i slugama, vec i filozofi, ili knjizevnici, narocito oni koji se nazivaju aforisticarima i satiricarima, jos iz davnih vremena.
Cilj ove teme nije kritika istih, vec je u tome da se pokaze da postoji izvesna povezanost filozofije i humora ( kao sto postoji izmedju igre i filozofije ). Uostalom nisi li filozofi pisali o smehu ( setimo se npr. Bergsonove rasprave o smehu ) ?
No, ovde ja stvar pokusavam da predstavim obrnuto, kao i Lenk - smeh je bio predmet filozofije, ovde se radi o tome da je filozofija predmet smeha.
Basta navodi, kao dobar poznavalac Fihteovog dela, ovog mislioca visoke ozbiljnosti ( Fihtea ), koji lepim recima karakterise vic kao " bozansku igru " koja " vecno stanuje kraj ideje ". Dosetka , vic i ideja su, dakle, trajni i bliski susedi, gde se jedna ogleda u drugoj.
Jedan krajnje ozbiljan Paskalov stav povodom toga glasi : " Podsmevati se filozofiji, to znaci stvarno filozofirati ".
Tako, krenimo da filozofiramo.
Embrouz Birs kaze u Djavolovom recniku :
" Svi su ludaci, ali onaj ko ume da analizira svoje ludilo, naziva se filozofom. "
Karl Kraus pise :
" Filozofija cesto nije nista drugo nego hrabrost da se udje u neki lavirint. A onaj ko zaboravi jos i ulazna vrata, lako moze steci glas samostalnog mislioca ."
I, tako. Sta kazu neki drugi ?
Poslednja izmena: