vaša omiljena kompozicija koja vas "goni na razmišljanje"

Timosten

Aktivan član
Poruka
1.073
Ajd' malo da dodamo novu dimenziju našim "teškim" razgovorima!!!!

Evo jedne kompozicije koju često slušam.

Dok je slušate razmislite o vašim asocijacijama, o stanju misli, duha.
Ja nisam ravnodušan, pesma me ne opušta, unosi mi nemir, a naročito
nakon odgledanog filma Anthrist - Lars von Trier-a u kom je Hendlova
kompozicija iskorišćena za Prolog. Moja osećanja, dok slušam ovu kompoziciju su
pomešana, od uživanja u lepoti glasa i muzike do misli o konačnosti života,
ne u religioznom smislu, nego u smislu konačne konačnosti i uzaludnosti puta,
žal za lepotama koje će čovek ostaviti neminovnim odlaskom, a onda vremenom,
ponovim slušanjima (over and over again), dođu razna sećanja, osećanja, slike, događaji, ljudi, zaboravljeni, i
i oni svakidašnji.....

E tako, ako imate neku kompoziciju uz koju razmišljate na "čudan" iliti, kako neki vole reći "filozofski"
način, "okačite" klip vaše omiljene kompozicije i opišite šta osećate dok slušate omiljenu kompoziciju, vaše asocijacije i misli.

p.s.
(obratite pažnju na lik iza soprana, kako proživljava muziku!)


 
Poslednja izmena:

Nisi napisao ništa!

Ja sam ovo obično koristio u "erotskim" prilikama (mnogo puta slušano, hoću reći ja sam ti j..... :hahaha:,
u stvari hoću tebe da pitam: "Jesi li ti neki jeb.č?" :hahaha:),
sad mi već dosadila, a sutradan, ako opet slušam, oživljavala mi slike već minulog doživljaja.

to bilo u tinejdžerskom dobu :(

p.s. nisam vidovit, ali znao sam šta ćeš da okačiš
 
Poslednja izmena:
Evo jedne kompozicije koju često slušam.

Dok je slušate razmislite o vašim asocijacijama, o stanju misli, duha.
Ja nisam ravnodušan, pesma me ne opušta, unosi mi nemir, a naročito
nakon odgledanog filma Anthrist - Lars von Trier-a u kom je Hendlova
kompozicija iskorišćena za Prolog. Moja osećanja, dok slušam ovu kompoziciju su
pomešana, od uživanja u lepoti glasa i muzike do misli o konačnosti života,
ne u religioznom smislu, nego u smislu konačne konačnosti i uzaludnosti puta,
žal za lepotama koje će čovek ostaviti neminovnim odlaskom

Шта ти је сирови материјализам. Док слуша музику мисли и жали за овом дивотом од света у коме смо.

Вредност музике, и уметности уопште, је управо у томе што нас на тренутак ослобађа од овога света и његових "дивота". Музика је додир трансцендентог и у томе је узвишеност естетеског осећања. Ту нема места размишљању , напротив, чим се док човек слуша музику у свест пробију мисли из овога света, сва узвишеност нестаје. Човек бива спуштен у мочварну каљугу јада.

А ви материјалисти чак и док слушате музику заробљени сте у блато овога света, и жалите за њим. И у том жалу се састоји ваша "естетска контемплација".
 
Шта ти је сирови материјализам. Док слуша музику мисли и жали за овом дивотом од света у коме смо.

Вредност музике, и уметности уопште, је управо у томе што нас на тренутак ослобађа од овога света и његових "дивота". Музика је додир трансцендентог и у томе је узвишеност естетеског осећања. Ту нема места размишљању , напротив, чим се док човек слуша музику у свест пробију мисли из овога света, сва узвишеност нестаје. Човек бива спуштен у мочварну каљугу јада.

А ви материјалисти чак и док слушате музику заробљени сте у блато овога света, и жалите за њим. И у том жалу се састоји ваша "естетска контемплација".

Što su tebe s ebali nisi ni svestan. Ne možeš da se oslobodiš "uzvišenih" religioznih misli pa to ti je.

Valtazar Bogišić reče: "Što se grbo rodi to niko ne ispravi".

Da se barem trudiš, ali ne, ti uporno prodaješ maglu, kaži čoveče da si religiozan, da ne znaš
da razmišljaš van dogmatskih razmišljanja, ne radi nas, nas samo daviš, radi sebe, biće ti lakše.

Kaži sebi, ja sam religiozan, vratiš se religiji iz koje si pobegao, verovatno si vidio u sebi mesiju,
imaš želju da stvoriš novu religiju, ma ti si odavno odlepio, ne bih ti odgovrao da se nisi javio na mojoj temi.
Ne vidim te, ne postojiš, ne opažam te.....

Nikad se ti nećeš otresti od Adventa, duboko je to u tebi, iskreno rečeno, žao mi je što su te tako s ebali.
Jednu religiju, priznatu oficijelno :), zamenio si halucinacijama, mada su halucinacije i religija i tvoj odnos prema životu.
Amin!

Ajde objasni nam kako uživaš u muzici, kako to izgleda kad je uzvišeno, ajde da i mi materijalisti nešto naučimo,
šta ti vidiš, osećaš, razmišljaš, kad slušaš muziku, zamišljaš li Barklija, sa njim si blizak, i on bio pop?
 
Poslednja izmena:
Kaži sebi, ja sam religiozan, vratiš se religiji iz koje si pobegao, verovatno si vidio u sebi mesiju,
imaš želju da stvoriš novu religiju, ma ti si odavno odlepio, ne bih ti odgovrao da se nisi javio na mojoj temi.
Ne vidim te, ne postojiš, ne opažam te.....

Provlaci taj prikriveni egoizam cak i kroz muziku, kao i sve ostalo. Znas li kakav uzvisen "estetski" dozivljaj u meni budi ta nametljiva egocentricnost? Bolje da ne kazem..jer ce me banovati.
 
Provlaci taj prikriveni egoizam cak i kroz muziku, kao i sve ostalo. Znas li kakav uzvisen "estetski" dozivljaj u meni budi ta nametljiva egocentricnost? Bolje da ne kazem..jer ce me banovati.

ajd kaži, neće te banovati, baš me zanima,


Egoizam nije ništa strašno, tu ja Oziju ne zameram.

Ja sam egoista, modifikovani Maks Štirner ;),
priznajem samo rad u sopstvenom interesu (ne bukvalno)
za mene ne postoji narod, narod je izmišljotina,
ne volim ljude kao ljude, licemerstvo, mogu da
volim konkretnog čoveka. Filantrop je gori od mizantropa,
filantrop je "licemur", mizantrop voli konkretnog čoveka,
ko kaže da voli sve ljude laže, čista glupost.

Svi ljudi su egoisti, neki se bolje prikrivaju,
neki vole da kažu za sebe otvoreno da su to,
e taj sam.

Ponekad me stid zbog ustaljenih društvenih normi,
taj stid je lažan, samo zbog palanke, lažem da se stidim!

(ukratko da ti objasnim: mog vučjaka obožavam, ostale pse mrzim, blaže rečeno ne volim)

:D

Kod Ozija je nešto drugo, čovek nije raskrstio sa Adventom, sa religijom,
tako biva sa konvertitima raznih vrsta, a oni koji su pobegli samo zbog egoizma,
jer oni to mogu bolje, a ne zbog razuma, pretvore se u Ozije!
 
Poslednja izmena:
Nije teško pogoditi da imam veze sa muzikom ...

Kompozicija koja me inspiriše na razmišljanje ?
Ne postoji !

Ustvari,
kad god sam blokirao,
i nisam znao kuda dalje u muzici
Majls mi je bio svetionik.

Znači Majls.

Profesija nekad odvede čoveka u stranputicu.
Biolog ili Geolog teško mogu da razmišljaju o pejzažu
kao ostali, jedan će da traži nove biljne vrste, drugi
će da uočava geološke pojave, umetnik će da vidi
nešt sasvim treće, zna se, uživaće u lepoti, profesija
ga nije deformisala.

Laik za muziku, a to sam ja, ne razmišlja kao muzičar. Muzika može u tren
da me oraspoloži, a i da me rastuži, i tako to.

tvoj stav je stav profesionalca, koliko sam shvatio da si ti...
 
Ajde objasni nam kako uživaš u muzici, kako to izgleda kad je uzvišeno, ajde da i mi materijalisti nešto naučimo,
šta ti vidiš, osećaš, razmišljaš, kad slušaš muziku, zamišljaš li Barklija, sa njim si blizak, i on bio pop?

Музика за свој "модел" има метафизичку вољу, саму суштину свега. Зато слушајући музику доживљавамо естетску контемпалцију, не сазнањем него својеврсном интуицијом.

Али морам то јасније да објасним јер се овако речено вероватно разбија као јаје о зид о утувљена ти убеђења.

Музика као и све друге уметности има модел кога на уметнички начин презентује. Модел сликарствa јестe некa неорганска природа, биљка, животиња или човек у својим делатностима. При чему се ту приказују ткз. Платонове идеје . И то оне које се објективишу у неорганској природи, биљци , животињи или човеку. Дакле, то је предмет уметности уопште. Приказивање неког степена објективације воље.

Сада. Шта приказује музика? Шта је њен модел?

Одговор је метафизичка воља у целини у свим њеним степенима.

1) Ритам и бас представљају неорганску природу где нужност или каузалитет владају. Ту нема ниакакве слободе или одступања од правила. Ритам је чиста предвидљивост, баш као у неорганској природи где каузалитет или нужност владају.

2) Виши тонови представљајју биљни и животињски свет. Ту већ имамо нека одступања од правила, неку слободу, али само у оквиру оног ритма.

3) Мелодија представља највиши степен објективације воље где слобода влада, независност од оног ритма тј нужности. При чему и ту имамо извесну подређеност истом. То представља идеју човека.

4) И коначно каденца, где отпадају сва правила и наступа потпуна слобода од ритма... представља метафизичку вољу или интелигибилну слободу.

Цео тај след од ритма до мелодије и каденце добро је приказан у Равеловом Болеру:

Mузика је чисти приказ метафизике. Зато је Шопенхaуeр једном изјавио ово:

"Kompozitor otkriva najdublju sustinu sveta i tu najdublju mudrost izgovara jednim jezikom koji njegov razum ne shvata"

Та суштина коју композитор открива је воља. Јер је музика приказ воље:

"Kao što se suština čoveka sastoji u činjenici da njegova volja stremi, biva zadovoljena i nanovo stremi, i tako u nedogled, te se -u stvari - njegova sreća i blagostanje ogledaju jedino u tome što prelaz od želje ka zadovoljenju i od zadovoljenja ka novoj želji ide brzo napred, jer izostanak zadovoljenja stvara patnju, a izostanak nove želje izaziva praznu čežnju, languor, čamotinju - tako, shodno tome, i suština melodije jeste stalno odstupanje i skretanje od osnovnog tona, bezbrojnim putevima, ka ne samo harmoničnim intervalima, terci i dominanti, već i ka svakom tonu, ka disonantnoj septimi i prekomernim intervalima, ali nikad ne izostaje beskonačno vraćanje osnovnom tonu; na svim tim putevima melodija izražava mnogoliko stremljenje volje, no uvek i - beskonačnim i ponovnim nalaženjem harmoničnog intervala i, još više, osnovnog tona - njeno zadovoljenje. "

Шопенхауер

Ово извођење Dire Straits - Sultans Of Swing je још један добар пример тога. Почев негде од петог минута па све до краја извођења немамо повратак на основи тон. Тек на самом крају.

То је прави опис неке авантуре воље која траје дуго, пролази кроз недаће... да би се коначно завршила у Happy End.


Овде се јасно види да је воља објекат који композитор "слика",али то постоји у свакој музици. Јер:

Kompozitor otkriva najdublju sustinu sveta i tu najdublju mudrost izgovara jednim jezikom koji njegov razum ne shvata"
Sopenhauer
 
...
tvoj stav je stav profesionalca, koliko sam shvatio da si ti...

Nekada sam živeo od muzike, sada ne.
Znači nisam profesionalac,
ali nije to važno.

Važno je da kažem da se slažem sa Ozijem
da me muzika ne asocira na ljudski govor
znači na razmišljanje,
ali me vrlo potakne na muziciranje.

E sad
Majls Dejvis je specijalan slučaj.
On ume da me podstakne ne samo da sviram,
već,
hmmm,
kako da objasnim ?

Da vidim jasnije svrhu života ??? :think:

Ne !
Nisam dobro rekao !

dakle neprevodivo je,
bar noćas ...
 
Nisi napisao ništa!

Ja sam ovo obično koristio u "erotskim" prilikama (mnogo puta slušano, hoću reći ja sam ti j..... :hahaha:,
u stvari hoću tebe da pitam: "Jesi li ti neki jeb.č?" :hahaha:),
sad mi već dosadila, a sutradan, ako opet slušam, oživljavala mi slike već minulog doživljaja.

to bilo u tinejdžerskom dobu :(

p.s. nisam vidovit, ali znao sam šta ćeš da okačiš

Nego šta sam nego (uskoro kao Ranjeni Zoro -bivši)yebač!Volim da se i zajebavam,a i ponekad
i nayebem-tako da bez seksa nisam ni pola sata!
Ybg-kome je suđeno da bude yban-i same mu gaće spadaju!:mrgreen:

Elem,Bolero Ravela je moćna kompozicija! Razmatra raznovrsnost sličnosti od elegićnog
i tihog početka do energičnog i kataklizmićnog krešenda! Svaki put se divim toj muzičkoj
inteligenciji koju ,s mojom nedovoljnom muzikalnošću,jedva mogu da slutim,a koju je
Ravel uneo u komponovanje Bolera! Svaka čast velemajstoru.Taj uzor mi podstakne
lucidne misli na granicama traženja novih izraza...Eto ti objašnjenje...
(A i to je neki sex...:hahaha:)
 
Музика за свој "модел" има метафизичку вољу, саму суштину свега. Зато слушајући музику доживљавамо естетску контемпалцију, не сазнањем него својеврсном интуицијом.

Али морам то јасније да објасним јер се овако речено вероватно разбија као јаје о зид о утувљена ти убеђења.

Музика као и све друге уметности има модел кога на уметнички начин презентује. Модел сликарствa јестe некa неорганска природа, биљка, животиња или човек у својим делатностима. При чему се ту приказују ткз. Платонове идеје . И то оне које се објективишу у неорганској природи, биљци , животињи или човеку. Дакле, то је предмет уметности уопште. Приказивање неког степена објективације воље.

Сада. Шта приказује музика? Шта је њен модел?

Одговор је метафизичка воља у целини у свим њеним степенима.

1) Ритам и бас представљају неорганску природу где нужност или каузалитет владају. Ту нема ниакакве слободе или одступања од правила. Ритам је чиста предвидљивост, баш као у неорганској природи где каузалитет или нужност владају.

2) Виши тонови представљајју биљни и животињски свет. Ту већ имамо нека одступања од правила, неку слободу, али само у оквиру оног ритма.

3) Мелодија представља највиши степен објективације воље где слобода влада, независност од оног ритма тј нужности. При чему и ту имамо извесну подређеност истом. То представља идеју човека.

4) И коначно каденца, где отпадају сва правила и наступа потпуна слобода од ритма... представља метафизичку вољу или интелигибилну слободу.

Цео тај след од ритма до мелодије и каденце добро је приказан у Равеловом Болеру:

Mузика је чисти приказ метафизике. Зато је Шопенхaуeр једном изјавио ово:



Та суштина коју композитор открива је воља. Јер је музика приказ воље

Kako ti svuda nameces tvoj dogmatizam, to je za neverovati ?!

Ne samo da o svemu znas, vec i nasilno nameces svoje misljenje. Evo, sada nam objasni sta je to muzika !:)

Mandelson je u jednom svom pismu rekao da ne bi vise napisao ni jednu notu kad bi se muzika opisala recima. Srecom, nije procitao tvoj post, pa nismo ostali uskraceni za njegova velika dela.

A ti sto objasnjavaju muziku, poput tebe ( gle, sada i ja znam sta predstavljaju ritam i bas, sta visi tonovi...), koji recima opisuju umetnost i muziku, cine ono sto sami umetnici ne znaju.

To je ona vrsta sveznalica, muzickih " esteticara " i " kriticara " koji intimne i strasne trenutke pretvaraju u proracunate analize, neobicno u obicno, zanose u logos, duboko prozivljena unutrasnja prokletstva i nemire u papir, slova i hladne reci, licne i intimne poruke u opstevazece i kauzalne zakone i odredjenja...

Ma, idi. Zasto muzika nije ono sto ja hocu da cujem ? Zasto je pojmovno odredjivati ( " muzika ta konkretno-utopijska umetnost, jer uho cuje ono sto pojmu izmice " - E. Bloh ), stavljati je u okvire, odredjenja, definicije ?

Zasto muzika, kao jedan neograniceni vid slobode ( slobode da je dozivim sam kako hocu, cesto i isto delo drugacije, u zavisnosti od raspolozenja, motivacije, htenja...) treba da trpi okvire ? Mislim da je muzika toliko i prihvatljiva i pozeljna - zbog te slobode, slobode autora da je stvara kako hoce, slobode mene kao slusalaca da je dozivljavam kako hocu, i svakim mojim slusanjem dodajem jedan vid stvaralastva tom delu. Na kraju, ono zivi i kroz mene, nas, to delo.

Vidi i ovo, taj tvoj dogmaski pristup. U lance stavljajuci ta odredjenja ti si zbog pojedinacnog izgubio celinu.

Kao da ritam i bas, visi tonovi, kadenca - ne cine melodiju ? Ma, idi, kad sve to odbacis, sta ti od melodije ostaje ?

Na stranu tvoje vulgarno, do bola, objasnjenje sta predstavljaju ritam i bas, visi tonovi...:)

Kadencu je, to ti ocito nije poznato, jos Betoven ucinio obaveznom ( u Petom klavirskom koncertu, npr. ), ali ti si i tu zastao u dubokoj proslosti, ovde pre Betovena.:)

I koliko se te tvoje definicije, odredjenja, okovi, slazu sa ovom navedenom Sopenhauerovom mislju ?! Ni sam ne vidis suprotnost.

I tako. Hocu da kazem da ako Bolero razumem kao erotizovanu muziku, zasto sam primitivan, glup, i slicno ?

Znam da u tvojoj filozofiji nema mesta za erotiku, sex, ljubav...ni praksu, ni coveka kao drustveno-praktickog bica, ali to ti ne daje za pravo da, npr., meni oduzimas mogucnost da dozivljavam muziku kako ja hocu, i da mi uskracujes jedan znacajan vid slobode.

Toliko, odoh da slusam i dozivljavam muziku onako kako ja hocu ! :)
 
Kako ti svuda nameces tvoj dogmatizam, to je za neverovati ?!
Ne samo da o svemu znas, vec i nasilno nameces svoje misljenje. Evo, sada nam objasni sta je to muzika !:)
Mandelson je u jednom svom pismu rekao da ne bi vise napisao ni jednu notu kad bi se muzika opisala recima. Srecom, nije procitao tvoj post, pa nismo ostali uskraceni za njegova velika dela.

A ti sto objasnjavaju muziku, poput tebe ( gle, sada i ja znam sta predstavljaju ritam i bas, sta visi tonovi...), koji recima opisuju umetnost i muziku, cine ono sto sami umetnici ne znaju.

To je ona vrsta sveznalica, muzickih " esteticara " i " kriticara " koji intimne i strasne trenutke pretvaraju u proracunate analize, neobicno u obicno, zanose u logos, duboko prozivljena unutrasnja prokletstva i nemire u papir, slova i hladne reci, licne i intimne poruke u opstevazece i kauzalne zakone i odredjenja..

Gde си ти у мом посту видео прорачунате анализе? Нисам ја од ваше врсте материјалиста па да лењиром мерим статуе у музеју и метрономом мерим музику.

У том посту сам парафразирао метафизику музике коју је открио и свима нама пружио Шопенхауер. При томе се позивам на непосредно искуство а не на математичке анализе. Позивам се на интуицију воље, на контемплацију идеја у Платоновом смислу тј, контемплацију степена обејктивације воље.
Све то даје нам обајшњење шта је музика.

Vidi i ovo, taj tvoj dogmaski pristup. U lance stavljajuci ta odredjenja ti si zbog pojedinacnog izgubio celinu.

Kao da ritam i bas, visi tonovi, kadenca - ne cine melodiju ? Ma, idi, kad sve to odbacis, sta ti od melodije ostaje ?

Наравно да ритам и бас не чине мелодију. Ритам предствља нужност у коме је све предвидљиво. Ту је приказан закон каузалитета који важи у неорганској природи.

Виши тонови већ имају неку слободу, непревидљивост , али све у оквиру ритма.

Мелодија још већу слободу од ритма, тј нужности, и коначно каденца потпуну.

То је приказ све виших степена објективације воље коју налазимо у природи.

Али нећу да понављам речено, врати се на претходни пост.

Na stranu tvoje vulgarno, do bola, objasnjenje sta predstavljaju ritam i bas, visi tonovi...:)

Па вулгарно је за тебе који не знаш шта су Платонове идеје или по Шопенхауеру степени објективације воље.

I tako. Hocu da kazem da ako Bolero razumem kao erotizovanu muziku, zasto sam primitivan, glup, i slicno ?

Овде се сви ухватили за Болеро као да се ради о неком не знам и ни ја каквом савршенству.

То сам узео за пример јер се у том делу почиње од ритма па се постепено уводе остали степени.

А иначе независно од тога, Равел је такође део те декаденције музике где влада дисхармонија и атоналонст а коју презирем.
Погледајте те његове "мелодије". Ниједан пријатан акорд. То је такође тај правац којим је уништена музика.

Znam da u tvojoj filozofiji nema mesta za erotiku, sex, ljubav...ni praksu, ni coveka kao drustveno-praktickog bica, ali to ti ne daje za pravo da, npr., meni oduzimas mogucnost da dozivljavam muziku kako ja hocu, i da mi uskracujes jedan znacajan vid slobode.

Toliko, odoh da slusam i dozivljavam muziku onako kako ja hocu ! :)

Можеш је ти доживљавати како хоћеш али је објашњење тог доживљаја тј уметности уопште дала идеалистичка филозофија.
 
Kako ti svuda nameces tvoj dogmatizam, to je za neverovati ?!

Ne samo da o svemu znas, vec i nasilno nameces svoje misljenje. Evo, sada nam objasni sta je to muzika !:)

Mandelson je u jednom svom pismu rekao da ne bi vise napisao ni jednu notu kad bi se muzika opisala recima. Srecom, nije procitao tvoj post, pa nismo ostali uskraceni za njegova velika dela.

A ti sto objasnjavaju muziku, poput tebe ( gle, sada i ja znam sta predstavljaju ritam i bas, sta visi tonovi...), koji recima opisuju umetnost i muziku, cine ono sto sami umetnici ne znaju.

To je ona vrsta sveznalica, muzickih " esteticara " i " kriticara " koji intimne i strasne trenutke pretvaraju u proracunate analize, neobicno u obicno, zanose u logos, duboko prozivljena unutrasnja prokletstva i nemire u papir, slova i hladne reci, licne i intimne poruke u opstevazece i kauzalne zakone i odredjenja...

Ma, idi. Zasto muzika nije ono sto ja hocu da cujem ? Zasto je pojmovno odredjivati ( " muzika ta konkretno-utopijska umetnost, jer uho cuje ono sto pojmu izmice " - E. Bloh ), stavljati je u okvire, odredjenja, definicije ?

Zasto muzika, kao jedan neograniceni vid slobode ( slobode da je dozivim sam kako hocu, cesto i isto delo drugacije, u zavisnosti od raspolozenja, motivacije, htenja...) treba da trpi okvire ? Mislim da je muzika toliko i prihvatljiva i pozeljna - zbog te slobode, slobode autora da je stvara kako hoce, slobode mene kao slusalaca da je dozivljavam kako hocu, i svakim mojim slusanjem dodajem jedan vid stvaralastva tom delu. Na kraju, ono zivi i kroz mene, nas, to delo.

Vidi i ovo, taj tvoj dogmaski pristup. U lance stavljajuci ta odredjenja ti si zbog pojedinacnog izgubio celinu.

Kao da ritam i bas, visi tonovi, kadenca - ne cine melodiju ? Ma, idi, kad sve to odbacis, sta ti od melodije ostaje ?

Na stranu tvoje vulgarno, do bola, objasnjenje sta predstavljaju ritam i bas, visi tonovi...:)

Kadencu je, to ti ocito nije poznato, jos Betoven ucinio obaveznom ( u Petom klavirskom koncertu, npr. ), ali ti si i tu zastao u dubokoj proslosti, ovde pre Betovena.:)

I koliko se te tvoje definicije, odredjenja, okovi, slazu sa ovom navedenom Sopenhauerovom mislju ?! Ni sam ne vidis suprotnost.

I tako. Hocu da kazem da ako Bolero razumem kao erotizovanu muziku, zasto sam primitivan, glup, i slicno ?

Znam da u tvojoj filozofiji nema mesta za erotiku, sex, ljubav...ni praksu, ni coveka kao drustveno-praktickog bica, ali to ti ne daje za pravo da, npr., meni oduzimas mogucnost da dozivljavam muziku kako ja hocu, i da mi uskracujes jedan znacajan vid slobode.

Toliko, odoh da slusam i dozivljavam muziku onako kako ja hocu ! :)

U svakoj umetnosti pa i u muzici pravila po pravilu sputavaju umetnika.

Poznat je savet "majstora" (nažalost zaboravio kako se zove) Vincetu Van Gogu, kad
je došao da uči "zanat" nakon što je pobegao sa akademije:

"Slikaj onako kako osećaš, mnogi koji dođu, dok nauče razne tehnike koje im majstori
nameću, zaborave ono zbog čega su došli, a ideje im nestanu, ništa ne ostane od umetnika."

Impresionizam i jeste simbol pobune protiv akademskih pravila.

Pa prema tome: "Toliko, odoh da slusam i dozivljavam muziku onako kako ja hocu!"
 
Poslednja izmena:
To je ona vrsta sveznalica, muzickih " esteticara " i " kriticara " koji intimne i strasne trenutke pretvaraju u proracunate analize, neobicno u obicno, zanose u logos, duboko prozivljena unutrasnja prokletstva i nemire u papir, slova i hladne reci, licne i intimne poruke u opstevazece i kauzalne zakone i odredjenja...

Pa izvini Nereju i kod mene je taj pojam (boldovano) blizak muzici, stim sto ne prihvatam nikakvo jednostrano razmisljanje i ne ostajem na tome...u tom smislu podrzavam tvoju kritiku. Kakav je to filosof ako mu ne pada na pamet da moze da usledi kritika poput tvoje?:)
A sta si ti trazio to ne znam...znam samo da si jedino dogmatizam mogao i da dobijes.
 

Back
Top