Posle 22 godine optužnica za Štrpce

Nikita Kulganov

Buduća legenda
Poruka
33.256
Opština Prijepolje obeležiće 22 godine od otmice i ubistva 20 putnika iz voza na liniji Beograd-Bar, od kojih je 18 bilo bošnjačke nacionalnosti.
U opštini će biti organizovan tradicionalni prijem za porodice devet otetih i ubijenih sa područja te opštine, a u 15 hće na spomen kompleksu "Štrpci" govoriti predsednik opštine Emir Hašimbegović.

Islamska zajednica u Srbiji u Domu kulture danas organizuje komemorativnu akademiju "Štrpci bez mezarja" na kojoj će, kako je najavljeno, govoriti glavni muftija Islamske zajednice u Srbiji Muamer Zukorlić i predsednik LDP Čedomir Jovanović, a akademiji će prisustvoati i predstavnici OEBS-a.
"Mimohodom ćutnje" glavnom prijepoljskom ulicom do spomen kompleksa, učesnici komemorativne akademije će još jednom podsetiti na otmicu i likvidaciju nedužnih građana i sporost države u otkrivanju i procesuiranju organizatora i izvršilaca tog zločina.

Za taj zločin do sada je osuđen samo Nebojša Ranisavljević iz Despotovca, koga je Viši sud u Bijelom Polju osudio na 15 godina zatvora.

S druge strane, Haški tribunal osudio je Milana Lukića na doživotnu robiju zbog zločina protiv čovečnosti nad Bošnjacima u Višegradu, počinjenih od 1992. do 1994. godine.

Krajem prošle godine u Srbiji je uhapšeno pet, a u Bosni i Hercegovini 10 osoba zbog sumnje da su 1993. učestvovali u otmici i ubistvu 20 putnika iz voza na liniji Beograd-Bar.

Ubijeni su: Halil Zupčević, Senad Dješević, Esad Kapetanović, Iljaz Ličina, Fehim Bakija, Rifat Husović, Ismet Babačić, Šećo Softić, Adem Alomerović, Rasim Ćorić, Fikret Memović, Fevzija Zeković, Džafer Topuzović, Muhedin Hanić, Safet Preljević, Nijazim Kajević, Zvjezdan Zuličić, Jusuf Rastoder, Tomo Buzov i jedno lice čiji identitet nije poznat.
Konacno Pravda....
 
Opština Prijepolje obeležiće 22 godine od otmice i ubistva 20 putnika iz voza na liniji Beograd-Bar, od kojih je 18 bilo bošnjačke nacionalnosti.
U opštini će biti organizovan tradicionalni prijem za porodice devet otetih i ubijenih sa područja te opštine, a u 15 hće na spomen kompleksu "Štrpci" govoriti predsednik opštine Emir Hašimbegović.

Islamska zajednica u Srbiji u Domu kulture danas organizuje komemorativnu akademiju "Štrpci bez mezarja" na kojoj će, kako je najavljeno, govoriti glavni muftija Islamske zajednice u Srbiji Muamer Zukorlić i predsednik LDP Čedomir Jovanović, a akademiji će prisustvoati i predstavnici OEBS-a.................
*******************************************************************************************
http://www.oslobodjenje.ba/vijesti/...rpcima-ljudi-su-ubijeni-zbog-drugacijeg-imena

Konacno Pravda....
:hahaha:

JUTICE, каква и која правда???

Да ли знаш да ШТРПЦИ НИСУ У СРБИЈИ?

Да ли знаш да се ДОГАЂАЈ НИЈЕ ЗБИО НА ТЕРИТОРИЈИ СРБИЈЕ?

ЧЕМУ ОНДА СВА ТА ПАРАДА МУФТИЈЕ И ОСТАЛИХ ПРОТУВА?

-Само протуве као МУФТИЈА, ТИ и Чеда ПРАШАК могу да балаве
о том догађају овако како балавите!
 
Poslednja izmena od moderatora:
:hahaha:

JUTICE, каква и која правда???

Да ли знаш Безмозговићу да ШТРПЦИ НИСУ У СРБИЈИ?

Да ли знаш појаво са осмехом хијене да се ДОГАЂАЈ НИЈЕ ЗБИО НА ТЕРИТОРИЈИ СРБИЈЕ?

ЧЕМУ ОНДА СВА ТА НЕКРОФИЛСКА ПАРАДА МУФТИЈЕ И ОСТАЛИХ ПРОТУВА?

-Само протуве и некрофили као МУФТИЈА, ТИ и Чеда ПРАШАК могу да балаве
о том догађају овако како балавите!

- - - - - - - - - -


ДУНИ МАЛО У КОЖНУ ФРУЛУ! ;)
Nisu u Srbiji zato što voz slučajno ide par kilometara kroz susednu BiH , al su ubijeni bili gradjani SRJ koji su išli iz jednog dela svoje sopstvene države u drugi , dakle nisu išli u BiH ,pogotovo ne u rat , a kidnapovani su od strane paravojnih formacija druge države. Kakve veze ima što nije u Srbiji , po toj logici sa Srbijom ne bi trebalo ni da ima veze i ubistvo onog navijača u Istambulu i sudjenje onom pomahnitalom Turčinu , a ovde se radi ne o jednom ,nego o 20 kindnapovanih i ubijenih gradjana Srbije ,od strane terorističkih formacija iz susedne države .
To je navidjen presedan i skandal da je državi trebalo 20 godina da počne da rešava masovno ubistvo svojih lojalnih gradjana ,iako su postojala saznanja o tome ko je i kako počinio taj zločin od samog početka .
 
Poslednja izmena:
Nisu u Srbiji zato što voz slučajno ide par kilometara kroz susednu BiH , al su ubijeni bili gradjani SRJ koji su išli iz jednog dela svoje sopstvene države u drugi , dakle nisu išli u BiH ,pogotovo ne u rat , a kidnapovani su od strane paravojnih formacija druge države.
To je navidjen presedan i skandal da je državi trebalo 20 godina da počne da rešava masovno ubistvo svojih lojalnih gradjana ,iako su postojala saznanja o tome ko je i kako počinio taj zločin od samog početka .
МАЈСТОРЕ,
Никоме нормалном није спорно помињање бесмислено страдалих, али овде уз сав пијетет
према жртвама, не може се не приметити ПОДМУКЛА И ПОКВАРЕНА МАНИПУЛАЦИЈА тим
недужно страдалим људима и њиховим породицама од стране ПОЛИТИЧКОГ ОЛОША
оличеног у Чеди ПРАШКУ и Зукорлићу!

- О томе је реч!
 
Jedan od tisuću

Prije tri dana, u Srbiji i Bosni i Hercegovini - vidjeli smo krajičkom oka u novinama kratku vijest - uhapšeno je petnaest ljudi odgovornih za ratni zločin u istočnoj BiH prije gotovo dvadeset dvije godine, kad su na jednoj maloj željezničkoj stanici u jugoistočnom korneru Bosne pripadnici srpske paravojske zaustavili vlak iz Beograda, izveli iz njega sve muslimane, pa ih nakon okrutnog mučenja hladnokrvno likvidirali i bacili u Drinu.Bilo je predavno da bismo pamtili, bilo je predaleko da bismo znali, bilo je predavno i predaleko da bi nas se uopće ticalo.

Bila je to, naime, posve interna stvar između Srba i Bošnjaka, kao što je njihova i danas, kad tužiteljstva Srbije i BiH novinarima daju izjave o spektakularnoj zajedničkoj akciji, sugrađani i obitelji zločinaca u Republici Srpskoj protestiraju zbog hapšenja, a obitelji davnih bošnjačkih žrtava pristižu na tužan doček pravde. Kao što su se na uzaludnim dočecima okupljali svih ovih godina, u malom gradu Prijepolju na jugu Srbije, dokle devetnaest ubijenih nikad nije stiglo. I posljednje veljače, na godišnjicu otmice, okupili su se tamo uglednici bošnjačkih udruga i članovi obitelji, izmolili fatihu za svoje očeve, braću i sinove, i - kao svake godine - bacili u Drinu osamnaest ruža.

Strah na stanici
Da, bilo je osamnaest ruža za devetnaest žrtava: za jednu od njih nije bilo ni ruže ni molitve.

Tomo Buzov bio je, naime, statistički Hrvat, iz Rudina u Kaštel Novom, od velikog i poznatog roda Buzovih. Tamo ga, međutim, slabo pamte: kao kapetan prve klase u onoj vojsci, u Novom Beogradu je dočekao i penziju i rat. Imao je pedeset tri godine i sina Darka na odsluženju vojnog roka u Crnoj Gori, u Podgorici. Tamo se i bio uputio, da posjeti sina, kad je u subotu 27. veljače 1993. u deset ujutro sjeo u vlak 671, popularni Lovćen na liniji Beograd-Bar.

Već na polasku vlak je kasnio sat vremena, jer su se stanicom i vagonima muvali policajci i naoružani neki muškarci u maskirnim uniformama. Sljedećih nekoliko sati policajci su obilazili su kupee zajedno s kondukterom, koji je od svakog od tisuću putnika, koliko ih je bilo u vlaku, tražio putnu kartu i osobnu iskaznicu. Nikad to nije bilo, da se uz putnu kartu traži i legitimacija - šaptom su se čudili putnici, a policija ih je smirivala objašnjenjem kako se „pojavio neki šverc“.

Koju minutu prije četiri poslijepodne vlak se uz škripu zaustavio u Štrpcima, jedinoj stanici na svih četiri stotine sedamdeset šest kilometara slavne srpsko-crnogorske pruge koja se nalazi u Bosni i Hercegovini. Mala je to stanica, nikad se tu Lovćen zaustavio nije, pa su nelagoda i strah brzo ispunili zagušljive, zatvorene kupee. Onda su se iz daljih vagona začuli žamor i glasna zapomaganja, odrješiti muški glas izvikivao je bošnjačka prezimena, i nije prošlo dugo prije nego su putnici u vlaku shvatili što se događa.

Hiljadu putnika uplašeno je gledalo u vlastite blatnjave cipele, bojeći se i proviriti kroz prozore na stanicu, gdje su izvedene Bošnjake postrojavali pored kamiona sa zelenom ceradom. Tek s vremena na vrijeme neki bi se ohrabrili pa doviknuli „Vodite ih, strijeljajte ih!“.

Mogao je odšutjeti i umirovljeni oficir, Kaštelanin Tomo Buzov. Samo da je šutio, da se udubio u novine ili pravio da drijema, da je gledao vlastite blatnjave cipele i vlastita posla – a imao je svojih, važnijih poslova, imao je na jednom kraju pruge suprugu, a na drugom sina - trgnula bi ga nekoliko minuta kasnije lokomotiva i mala stanica Štrpci zauvijek bi ostala iza zaleđenog stakla na prozoru kupea. Samo, eto, da je šutio, kao ostalih hiljadu putnika u vlaku 671. Ali nije mogao. Ustao je konačno sa svog sjedišta i glasno uzviknuo: „Stanite, ljudi, šta to radite!? Ima li u ovoj zemlji zakona?“

Bila je to - i onda je bilo jasno, a kamoli danas – posve suluda, besmislena reakcija. Nije to bila prkosna, herojska gesta: samo ljudska, dakle suluda i besmislena. Znao je i on, kao i ostalih tisuću putnika, da ne može ništa spriječiti, ništa promijeniti i nikoga spasiti. Nije riječ jednog penzionera mogla biti jača od tridesetak naoružanih policajaca i vojnika: bilo je to jače samo od njega.

Tako se Kaštelanin Tomo Buzov, umjesto na porti podgoričkog garnizona, u posjetu sinu Darku, te subote našao u kamionu s osamnaest Bošnjaka, koje su pripadnici paravojne grupe Osvetnici iz Višegrada odveli u selo Prelovo kraj Višegrada. U gimnastičkoj dvorani osnovne škole okrutno je mučen i premlaćen, prije nego što je i na njega došao red da uđe u jednu garažu, gdje je čekao vođa Osvetnika Milan Lukić.

Bez molitve i ruže
Supruga Koviljka i sin Darko nikad nisu pokopali Tomu. Od devetnaest žrtava otmice u Štrpcima, identificirane su i sahranjene samo tri, pronađene kasnije u jezeru Perućac.

Sve ostale, međutim, u komemoracijama u Prijepolju imaju svoju množinu, kao što svoju množinu na demonstracijama u Višegradu imaju i ubojice, i kao što je svoju množinu u vlaku 671 imalo tisuću putnika zagledanih u vlastite blatnjave cipele.

Samo Tomo Buzov nema množine i nikoga se ne tiče. Iako je bio žrtva, nema za njega molitve i ruže na spomenu ubijenima: što se njih tiče, nije bio statistički Bošnjak. Iako nije bio statistički Bošnjak, iako je bio oficir JNA na putu u posjeti sinu u istoj toj vojsci, ne pamte ga ni njegova posljednja domovina, ni njegova nekadašnja vojska: što se njih tiče, bio je statistički Hrvat. Iako je bio statistički Hrvat, Kaštelanin, ne pamte ga ni Hrvatska ni Kaštel Novi: što se njih tiče, bio je izdajnik.

Pamti ga, eto, samo poneki od tisuću suputnika iz vlaka 671 na liniji Beograd-Bar, svjedoka koji su se na sudu sjetili čovjeka što nije mogao šutjeti. A nema statistički tijesnije manjine, nema veće jednine i strašnije samoće od one u kojoj se ne može šutjeti. Malo je takvih, statistički je jedan na hiljadu. Poput zaboravljenog Kaštelanina Tome Buzova, čovjeka koji nije mogao šutjeti.
Jednog od hiljadu.

http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrv...ype/ArticleView/articleId/267110/Default.aspx
 
Poslednja izmena:
Nisu u Srbiji zato što voz slučajno ide par kilometara kroz susednu BiH , al su ubijeni bili gradjani SRJ koji su išli iz jednog dela svoje sopstvene države u drugi , dakle nisu išli u BiH ,pogotovo ne u rat , a kidnapovani su od strane paravojnih formacija druge države. Kakve veze ima što nije u Srbiji , po toj logici sa Srbijom ne bi trebalo ni da ima veze i ubistvo onog navijača u Istambulu i sudjenje onom pomahnitalom Turčinu , a ovde se radi ne o jednom ,nego o 20 kindnapovanih i ubijenih gradjana Srbije ,od strane terorističkih formacija iz susedne države .
To je navidjen presedan i skandal da je državi trebalo 20 godina da počne da rešava masovno ubistvo svojih lojalnih gradjana ,iako su postojala saznanja o tome ko je i kako počinio taj zločin od samog početka .

То грађани СРЈ су ишли као добровољци у Босну, ратовали у алијинојј војсци, и клалаи српску децу у босни, без икакве казне. Ово је злочин из освете. Али је ипак злочин и треба да буде кажњен. Наравно, треба да буде кажњено и оно због чега је освета почињена. =вде је спорно то, што се ти злочини не броје. А починили су их дрржављани СРЈ, из Снаџака и Северина.
 
То грађани СРЈ су ишли као добровољци у Босну, ратовали у алијинојј војсци, и клалаи српску децу у босни, без икакве казне. Ово је злочин из освете. Али је ипак злочин и треба да буде кажњен. Наравно, треба да буде кажњено и оно због чега је освета почињена. =вде је спорно то, што се ти злочини не броје. А починили су их дрржављани СРЈ, из Снаџака и Северина.
Nisu išli u Bosnu nego u Crnu Goru , drugu federalnu jedinicu ondašnje SRJ , a kroz BiH je samo voz prošao zbog toga što je pruga tako napravljena ,takodje nisu išli ni da ratuju pošto nisu nikakvo oružije , uniforme i ništa slično sumnjivo imali sa sobom,niti su bili dobrovoljci ili vojnici .
 

Back
Top