gubljenje vremena

ZvezdanKa

Veoma poznat
Poruka
10.242
Ja znam da je zivot mnogo tezak, i da su sve forumasice uvek zauzete, da imaju blsitave karijere, bogat socijalni zivot, sjajnog muza i predivnu decicu...i naravno tesko je zonglirati izmedju svih tih obaveza tako da retke slobodne trenutke posvecuju svom izgledu i usavrsavanju jezickih i profesionalnih vestina...ali ja ovako dokona..cesto pomislim na sve vreme koje sam izgubila...u tracevima, televiziji, besmislenim izlascima, razmislajnju, patnji...a da nisam...mozda bih naucila jos 2-3 jezika (sad znam samo 3) ili bih doktorirala ili bih postala extremno fizicki spremna ili bih naucila neku decu bez roditelja d citaju i pisu ...i onda mi je zao svog tog izgubljenog vremena, i razmisljam kako da prekinem sa tim..i da svaki trenutak posvetim nekoj svrsi...a kako vi to podnosite?
 
Jao, draga moja.
Počela dam da obnavljam ruski.
A u izgledu je da na kontu njega zaradim parice.

Htela sam da se pohvalim na onoj temi, ali me bilo sramota.:rumenko:

sto sramota? sramota je da ucis nesto? ahahah

ja sma obnavljala francuski kad sma isla u francusku turisticki...a danas mislim da pocnem da ucim nemacki!

mene sramota mog gubljenja vremena...imam utisak da sam pola zivota izgubila u glupostima...pola fakulteta sto posto...dok nista nisma radila, mrzelo me da uzim, nego sam cekala da se nesto desi ili trazila zabavu na silu...jos dok sam bila u skoli dokolicarenje ceo raspust...uvek sam htela da putujem po inostarnstvu da ucim nesto, ali tad anije bilo para...sad iako imam dete i posao...ima dana i popodneva kad torocem sa komsinicom i sedim na krsti..i pitam se cemu sve to!?!?

- - - - - - - - - -

mora se radikalno rezne i odjebu emotivni vampiri,ako nema mogucnosti onda ti njima pijes krv da bi te ostavili na miru,to pod 1,onda furas svoju pricu po pravdi boga i nema brigas

ja ne pricam o drugima, nego o sebi!

:)
 
sto sramota? sramota je da ucis nesto? ahahah

ja sma obnavljala francuski kad sma isla u francusku turisticki...a danas mislim da pocnem da ucim nemacki!

mene sramota mog gubljenja vremena...imam utisak da sam pola zivota izgubila u glupostima...pola fakulteta sto posto...dok nista nisma radila, mrzelo me da uzim, nego sam cekala da se nesto desi ili trazila zabavu na silu...jos dok sam bila u skoli dokolicarenje ceo raspust...uvek sam htela da putujem po inostarnstvu da ucim nesto, ali tad anije bilo para...sad iako imam dete i posao...ima dana i popodneva kad torocem sa komsinicom i sedim na krsti..i pitam se cemu sve to!?!?

- - - - - - - - - -



ja ne pricam o drugima, nego o sebi!

:)

Sramota je hvaliti se zbog bilo čega.
 
a s kim si ovo radila,u tracevima, televiziji, besmislenim izlascima, mislim u to sve spada gubljenje vremena i ne samo njega gubljenje zdrave svesti ako si je imala pre toga

pa george, mozda sam je imala dok nisam pocela da gubim vreme na krsti...ali s vremena se probudi pa odem...ali ti otkad si zaseo ne odlazis..mozda se bavis nekim socijalnim istarizvenjem pa provodis ovde 8 sati dnevno vec godinama..rad vikendom se podrazumeva...elem: to nije gubljenje vremena? :)
 
Као што си и рекла, живот је сувише кратак.

Зато је потребно понекад и губити време на ствари које ти у том тренутку причињавају задовољство.

Иначе постајеш исфрустрирана и програмирана.

Гледај на губљење времена као на врсту вентила, што не значи да треба постати згубидан.

Заправо, живот и није тако кратак, стигне се све, само много брзо пролети :sad2:
 
nije. to je ljudski. biti nekad u necem ponosan na sebe.:)
i vise mi se svidja nego lazna skromnost.

Treba biti ponosan tek kad si nešto uradio pa se vidi.
Onda ti ne treba da se hvališ, samo delo te hvali.
Ovako sam se pohvalila da obnavljam ruski da bih zaradila na tom znanju, a zarade još nema.
Čekaj, čekaj, videćeš ti kad se pohvalim zarađenim paricama. :D

omg!!!

:eek:

ko to rece?

Sujeverna sam kad se hvalim unapred.
Kao da sam tim rečima oduzela ličnu radnu energiju.
 
Као што си и рекла, живот је сувише кратак.

Зато је потребно понекад и губити време на ствари које ти у том тренутку причињавају задовољство.

Иначе постајеш исфрустрирана и програмирана.

Гледај на губљење времена као на врсту вентила, што не значи да треба постати згубидан.

Заправо, живот и није тако кратак, стигне се све, само много брзо пролети :sad2:

ma ne pricinjavaju mi zadovoljstvo...govorim o stvarima koje mi ne pricinjavaju nista...i koje mi ne donose nista...

ok: dodje mi drugarica sa decom da se igraju, nije ona meni bas drugarica...nego ponzanica ali smo se preko dece malo zblizile...kad ode, osecam se kao d ame je buldozer gazio...i kazem...ja ovu nikad necu vise zvati...onda opet zove, ajde da se deca igraju..ajde neka se igraju...a umesto toga, mogu da idem u park i da nadjem neku kevu ili nekog tatu koji nece da me ubije za sat vremena...onda, ustanem ujutru, zavrsim sve po kuci odvedem dete u vrtic..i hajlalaj...tv, krsta i FB...posto sam se malo zasitila knjiga...

- - - - - - - - - -

Treba biti ponosan tek kad si nešto uradio pa se vidi.
Onda ti ne treba da se hvališ, samo delo te hvali.
Ovako sam se pohvalila da obnavljam ruski da bih zaradila na tom znanju, a zarade još nema.
Čekaj, čekaj, videćeš ti kad se pohvalim zarađenim paricama. :D



Sujeverna sam kad se hvalim unapred.
Kao da sam tim rečima oduzela ličnu radnu energiju.

pa dobro, dovoljno je reci...dolucila sam da obnovim ruski jezik..:)

moram priznati da ima nesto u tome...ja kad nemam motiv nesto da radim..ne zelim da pricam o tome, da ne bi ispalo da "lazem"..doduse ka dsam isla u france, ucila sam mesec dana francuski, ali taj put j ebio definitivan, pa mi je bilo drago da znam da se sporazumem...sad kao bih da ucim nemacki..mozda bih mogla da priofitiram od njega..ali nema takvih indicija, pa i ne pokusavm..ali se trudimd a izgubim vreme!
 
Ja znam da je zivot mnogo tezak, i da su sve forumasice uvek zauzete, da imaju blsitave karijere, bogat socijalni zivot, sjajnog muza i predivnu decicu...i naravno tesko je zonglirati izmedju svih tih obaveza tako da retke slobodne trenutke posvecuju svom izgledu i usavrsavanju jezickih i profesionalnih vestina...ali ja ovako dokona..cesto pomislim na sve vreme koje sam izgubila...u tracevima, televiziji, besmislenim izlascima, razmislajnju, patnji...a da nisam...mozda bih naucila jos 2-3 jezika (sad znam samo 3) ili bih doktorirala ili bih postala extremno fizicki spremna ili bih naucila neku decu bez roditelja d citaju i pisu ...i onda mi je zao svog tog izgubljenog vremena, i razmisljam kako da prekinem sa tim..i da svaki trenutak posvetim nekoj svrsi...a kako vi to podnosite?

Nismo uvek zauzete, cak naprotiv, iskreno me pomalo nervira taj "multitasking kojim uspesno hendlujemo kroz prasumu obaveza".
Ima jedna teorija da ako se 45 min dnevno radi jedna oblast za sedam godina cemo biti u istoj vrlo uspesni,
Naravno da se zivciram kada shvatim da odgovaram stoti put na isto pitanje a odgovor odlazi u vetar...nebitno koliko malo vremena odlazi na pisanje i sto nikada ne citam ono sto pisem.

Sa druge strane, postoji i ono sto se u engleskom zove quilty pleasures...sve ono sto radim u cetiri zida i sto ne mora bas ceo svet da zna...za ovaj forum ne zna svet ali zna da citam modne magazine, da umem da kupim knjigu jer su korice predivne, da redovno pratim repetoar Meg Rajan i da umem da pricam o besmislenim pitanjima satima...sa televizijom nisam zakasala...opet bre, gledam skoro kada sam putovala na odmor, vecina ljudi zuji u prazno, jede, gleda u telefon ili neki film a vidis nedostatak paznje u ocima...onda se utesim, ma koliko sebi zameram opet sam imala u usima nekakve valcere i citala u globalno omrazenom Vogue-u neki clanak na nemackom. Pa nije lose, moze bolje svakako ali moze i puno gore.

Narocito kada sam nervozna osvane mi besan dan pa napravim plan sta cu sa sobom da radim u svim aspektima. Skoro je osvanuo pa trenutno imam polugodisnji, godisnji i trogodisnji plan:lol:.
Vrlo tesko da ce se nesto ostvariti ali sam svesna da mi vreme protice kroz prste i da ce za par godina jednostavno za dosta toga biti kasno a ja ne kupujem loz vec divanim da treba varatii muza ili ne...ooooo grrrrrr...
 
Nismo uvek zauzete, cak naprotiv, iskreno me pomalo nervira taj "multitasking kojim uspesno hendlujemo kroz prasumu obaveza".
Ima jedna teorija da ako se 45 min dnevno radi jedna oblast za sedam godina cemo biti u istoj vrlo uspesni,
Naravno da se zivciram kada shvatim da odgovaram stoti put na isto pitanje a odgovor odlazi u vetar...nebitno koliko malo vremena odlazi na pisanje i sto nikada ne citam ono sto pisem.

Sa druge strane, postoji i ono sto se u engleskom zove quilty pleasures...sve ono sto radim u cetiri zida i sto ne mora bas ceo svet da zna...za ovaj forum ne zna svet ali zna da citam modne magazine, da umem da kupim knjigu jer su korice predivne, da redovno pratim repetoar Meg Rajan i da umem da pricam o besmislenim pitanjima satima...sa televizijom nisam zakasala...opet bre, gledam skoro kada sam putovala na odmor, vecina ljudi zuji u prazno, jede, gleda u telefon ili neki film a vidis nedostatak paznje u ocima...onda se utesim, ma koliko sebi zameram opet sam imala u usima nekakve valcere i citala u globalno omrazenom Vogue-u neki clanak na nemackom. Pa nije lose, moze bolje svakako ali moze i puno gore.

Narocito kada sam nervozna osvane mi besan dan pa napravim plan sta cu sa sobom da radim u svim aspektima. Skoro je osvanuo pa trenutno imam polugodisnji, godisnji i trogodisnji plan:lol:.
Vrlo tesko da ce se nesto ostvariti ali sam svesna da mi vreme protice kroz prste i da ce za par godina jednostavno za dosta toga biti kasno a ja ne kupujem loz vec divanim da treba varatii muza ili ne...ooooo grrrrrr...

tacno tacno!!!

i ja isto tako!

sto kazes makar nesto sam uradila...imam ja puno tema i oblasti u kojima sam dosta napredna, ali ja ne pricam o tome..nego da je sve to moglo mnoooogoooo bolje..i mnoooogooo ovise...a naustrb gluposti koje me zamraju, ne zanimaju i oduzimaju mi vrme..aposlutno nikakvo odricanje...
 
Ja znam da je zivot mnogo tezak, i da su sve forumasice uvek zauzete, da imaju blsitave karijere, bogat socijalni zivot, sjajnog muza i predivnu decicu...i naravno tesko je zonglirati izmedju svih tih obaveza tako da retke slobodne trenutke posvecuju svom izgledu i usavrsavanju jezickih i profesionalnih vestina...ali ja ovako dokona..cesto pomislim na sve vreme koje sam izgubila...u tracevima, televiziji, besmislenim izlascima, razmislajnju, patnji...a da nisam...mozda bih naucila jos 2-3 jezika (sad znam samo 3) ili bih doktorirala ili bih postala extremno fizicki spremna ili bih naucila neku decu bez roditelja d citaju i pisu ...i onda mi je zao svog tog izgubljenog vremena, i razmisljam kako da prekinem sa tim..i da svaki trenutak posvetim nekoj svrsi...a kako vi to podnosite?

Ako te ne mrzi , ovo sam malopre napisala u beleškama....
Život namesti čoju da uživaš, da ti takove da se boriš i ostavi ti strategiju. Jačina udarca je u tebi.
Gledaš loptice , puno ih je na stolu ....Svaka loptica , jedan problem.
Jedna će odleteti glatko, bez muke ...ostaće samo zvuk koji proizvodi dok pada kroz sto. Zvuk uspeha.
Jedna će biti teška, vidiš da ćete dobro namučiti dok je ne ubaciš. Dovoljno je samo je približiti rupi, i to je deo rešenja.
Namestiće se da ode kad treba. Čak je i čuvaš , kad imaš teže opcije ova je zagarantovana za stimulaciju.
Ostaju one sa kojima se juriš više puta ...nikako da upadnu , ići će baš na pogrešnu stranu ...uvek gde nisi želeo ...
Usput, naravno , pomogneš drugom , ubaciš njegovu lopticu ...lepo
I tako jedna za drugom , kako god ti se činilo da vreme polako ide na kraju ostane samo crna ...
Najveće zadovoljstvo ....ostala je samo crna
Ali šta onda ...tu je kraj
Još uvek ne želim da dođem do crne...
Ipak ću nastaviti da igram polako...
 
Ako te ne mrzi , ovo sam malopre napisala u beleškama....
Život namesti čoju da uživaš, da ti takove da se boriš i ostavi ti strategiju. Jačina udarca je u tebi.
Gledaš loptice , puno ih je na stolu ....Svaka loptica , jedan problem.
Jedna će odleteti glatko, bez muke ...ostaće samo zvuk koji proizvodi dok pada kroz sto. Zvuk uspeha.
Jedna će biti teška, vidiš da ćete dobro namučiti dok je ne ubaciš. Dovoljno je samo je približiti rupi, i to je deo rešenja.
Namestiće se da ode kad treba. Čak je i čuvaš , kad imaš teže opcije ova je zagarantovana za stimulaciju.
Ostaju one sa kojima se juriš više puta ...nikako da upadnu , ići će baš na pogrešnu stranu ...uvek gde nisi želeo ...
Usput, naravno , pomogneš drugom , ubaciš njegovu lopticu ...lepo
I tako jedna za drugom , kako god ti se činilo da vreme polako ide na kraju ostane samo crna ...
Najveće zadovoljstvo ....ostala je samo crna
Ali šta onda ...tu je kraj
Još uvek ne želim da dođem do crne...
Ipak ću nastaviti da igram polako...

;)

da, o tome pricam igras sve vreme tu igru...a onda odes da gledas na tv ketchere..a najbolji igraci igraju bez tebe...
 
ma kako neskromno zvucalo, uopste vise nisam tako stroga prema sebi.
hebe mi se de ulupam tih minuta ili sati koje ne radim. radim mnogo, i mnogo sam pod stresom.
ucim na mahove...imam periode stagnacije, a onda se nesto probudi u meni i krenem. pri tom, nekad je neko prakticno znanje, nekad potraga za duhovnoscu..
ravnoteza je u zivotu sve.
sto sam starija, manje mi je bitno koliko je kuca uredna, ili koliko sam stvarnih ili izmisljenih obaveza izvrsila danas.
vise, koliko sam ok sama sa sobom.
 
Ja znam da je zivot mnogo tezak, i da su sve forumasice uvek zauzete, da imaju blsitave karijere, bogat socijalni zivot, sjajnog muza i predivnu decicu...i naravno tesko je zonglirati izmedju svih tih obaveza tako da retke slobodne trenutke posvecuju svom izgledu i usavrsavanju jezickih i profesionalnih vestina...ali ja ovako dokona..cesto pomislim na sve vreme koje sam izgubila...u tracevima, televiziji, besmislenim izlascima, razmislajnju, patnji...a da nisam...mozda bih naucila jos 2-3 jezika (sad znam samo 3) ili bih doktorirala ili bih postala extremno fizicki spremna ili bih naucila neku decu bez roditelja d citaju i pisu ...i onda mi je zao svog tog izgubljenog vremena, i razmisljam kako da prekinem sa tim..i da svaki trenutak posvetim nekoj svrsi...a kako vi to podnosite?

Nije poenta u svakom trenutku posvecenom nekoj svrsi. To cak zna da bude i dosta kontraproduktivno.
Bitno je da nadjes nesto sto zaista volis da radis, a sto opet moze da se unovci nekako, neki hobi nesto.
Samodisciplina je majka svakog uspeha, ali ako nema zadovoljstva zivotom covek lako digne ruke od svega.
Resenje je u pravljenju detaljnih i svakakvih planova.

Bitno je i da ti druzenje ne bude "gubljenje vremena".;)
 
Nije poenta u svakom trenutku posvecenom nekoj svrsi. To cak zna da bude i dosta kontraproduktivno.
Bitno je da nadjes nesto sto zaista volis da radis, a sto opet moze da se unovci nekako, neki hobi nesto.
Samodisciplina je majka svakog uspeha, ali ako nema zadovoljstva zivotom covek lako digne ruke od svega.
Resenje je u pravljenju detaljnih i svakakvih planova.

Bitno je i da ti druzenje ne bude "gubljenje vremena".;)

izgledda da nisam dobro objasnila poentu: dakle ne mislim na druzenje koje je ispunjavajuce: sa prijateljima kad se zabavljas kad ti je lepo....kad imas nesto da pricas....ali druzenje radi toga da baljezgas sa nekim ko se nasao tu randomly...e to je gubljenje vremena...

svrha je da ti bude lepo ili da bude korisno..ono sto ne ispunjava ni jedan kriterijum je gubljenje vremena....a ja ga za sobom imam gomilu...;)
koliko sam vremena izgubila u cigarama/ nit je lepo niti je korisno..jos oduzima 5 minuta na sat vremena...pa sracunaj ti to...gubljenje vremena i energije! bespotrebno i suvisno!
 

Back
Top