- Poruka
- 3.616
Poslanikov, s.a.v.s., odnos prema drugima
Priredio: Amir Durmić
Najpotpuniji vid morala pojedinca ogleda se u njegovom lijepom ponašanju prema porodici i drugim ljudima sa kojima dolazi u kontakt. Allahov je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i na ovom polju bio i ostao najljepši primjer na koga se treba ugledati. Slijedi nekoliko primjera iz njegovog života koji potvrđuju navedeno.
Opisujući Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Alija, radijallahu anhu, kaže: "Allahov Poslanik bio je najširokogrudniji, najistinoljubljiviji i najdobrodušniji čovjek, i niko od njega nije bio boljeg i plemenitijeg ponašanja prema drugima."[1]
Kao potvrdu istinitosti Alijinih, radijallahu anhu, riječi spomenut ćemo jedan događaj. Jednom prilikom, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, sjeo je na magarca i krenuo da posjeti Sa'da b. Ubadu. Na putu je prošao pored sijela na kojem je bilo i muslimana i nemuslimana, a među njima se nalazio i Abdullah b. Ubejj b. Selul, koji još nije bio primio islam. Abdullah b. Ubejj b. Selul se obrati Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, koji je jahao na magarcu, te reče: "Ne podiži na nas prašinu!" Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada nazva selam, zastade i sjaha sa magarca, a potom ih pozva Allahu učeći im Kur'an, nakon čega Abdullah b. Selul kaza: "Čovječe, kako li je lijepo to što govoriš, samo ako je istina. Zato, nemoj nas time uznemiravati na našim sijelima, već se vrati svojoj kući, pa ko ti od nas dođe, njemu pričaj." Utom se muslimani razljutiše i posvađaše s prisutnim mušricima i židovima toliko da su se umalo potukli. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, smirivao ih je sve dok se nisu umirili, te tako spriječi fizički obračun. Poslanik potom krenu dalje i, kada stiže do Sa'da b. Ubade, ispriča mu šta se dogodilo, a on mu reče: "Oprosti mu, Allahov Poslaniče, i na miru ga ostavi. Tako mi Onoga Koji ti je objavio Knjigu, Allah je već poslao Istinu koju je objavio tebi. Stanovnici Medine su se (prije tvoga dolaska) bili složili da ga krunišu i postave za svoga vladara. Kada je Allah to spriječio Istinom s kojom je tebe poslao, on se gušio od zavisti, i zato je onako postupio." Uistinu, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, oprostio mu je i i ostavio ga na miru.[2]
Drugom prilikom, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, također je posjetio Sa'da b. Ubadu, radijallahu anhu, pa kada je krenuo kući, Sa'd mu dovede svog magarca na kojeg je prethodno stavio mehki prekrivač. Kada je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, uzjahao, Sa'd kaza svome sinu Kajsu: "Uzmi magarca za povodac i otprati Allahovog Poslanika", a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče Kajsu: "Uzjaši i ti sa mnom!", međutim, Kajs to odbi. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada kaza: "Ili ćeš jahati zajedno sa mnom ili idi (za svojim poslom)", nakon čega je Kajs otišao.[3] U drugoj predaji navodi se da mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Sjedi ispred mene, jer je pravo vlasnika jahalice da sjedi na njenom prednjem dijelu."[4]
Kako se da primijetiti, kroz upravo navedene primjere, Poslanik se izuzetno lijepo i plemenito ponašao prema poznanicima. Svemu tome dodajemo i Ebu Halin opis Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Uvijek je bio vedar i razdragan, lijepe i blage naravi, nije bio osor niti grub, nije galamio niti se nepristojno izražavao, nikoga nije previše grdio, ali ni hvalio, i ne bi obraćao pažnju na ono što ga ne interesuje…"[5] Također, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odazvao bi se onome ko bi ga pozvao (na svadbu ili neku prigodu), od ljudi je primao poklone pa makar se radilo i o potkoljenici ovce (pripremljene za jelo).
Rekao je Enes b. Malik, radijallahu anhu: "Služio sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, deset godina i nikada mi nije rekao ni 'Uh!', ni 'Zašto si to uradio?', niti 'Zašto to nisi uradio?"'[6]
Aiša, radijallahu anha, kazuje: "Niko nije bio ljepšeg ponašanja od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Niko ga ne bi pozvao, bilo da se radi o njegovim drugovima ili o članovima njegove porodice, a da mu se on ne bi odazvao"[7], tj. pitao ga šta mu je potrebno. Oni koji su ga dobro poznavali, rekli su: "Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, šalio se sa svojim ashabima, sa njima se mnogo družio i dugo razgovarao. Igrao se sa njihovom djecom i stavljao ih u krilo. Odazivao se pozivu i slobodnog čovjeka i roba, i ropkinje i siromaha, odlazio u posjet bolesniku, pa makar se on nalazio i u najudaljenijem kraju grada (Medine). Primao je izgovore i opravdanja od onih koji su se opravdavali.”
Enes, radijallahu anhu, kaže: "Kada bi neko svoja usta približio Poslanikovom, sallallahu alejhi ve sellem, uhu (da mu nešto došapne), on svoju glavu nikada ne bi odmakao (od njegovih usta) sve dok se taj čovjek ne bi sam prvi odmaknuo. Također, kada bi neki čovjek uzeo Poslanikovu, sallallahu alejhi ve sellem, ruku u svoju (da se rukuje), on nikada ne bi prvi povukao svoju ruku, već bi to uvijek učinio taj čovjek. "[8] Isti ashab prenosi da Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, koljena nikada ne bi bila ispred koljena onoga ko je sjedio do njega.[9]
Za njega su rekli oni koji su ga znali: "Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prvi bi nazvao selam onome koga bi susreo i prvi bi svojim ashabima pružio ruku da se s njima rukuje. Nikada ga nisu vidjeli da je u sijelu ispružio noge prema drugima, kako nikoga od prisutnih ne bi stijesnio niti zauzeo nečije mjesto. Ukazao bi počast onome ko bi ga posjetio, a ponekad bi i svoj ogrtač pred njim prostro, ili bi uzeo jastuk na kojem sjedi i ponudio mu da on na njega sjedne, a ako bi to ovaj odbio, on bi na tome uporno insistirao sve dok ne bi pristao. Svoje ashabe obično bi zvao nadimkom[10] i najljepšim i njima najdražim imenima, a sve kako bi im ukazao počast i pokazao svoje poštovanje prema njima. Nikada nikoga u govoru ne bi prekidao, osim ako bi dotični u priči prešao svaku granicu. Tada bi ga prekinuo riječima ili bi jednostavno ustao i otišao. Ukoliko bi mu se, dok bi klanjao namaz, u namazu neko pridružio, on bi namaz skratio i brzo ga završio, a potom bi ga upitao treba li mu šta. Kada bi završio razgovor s tim čovjekom, opet bi započeo namaz.''[11]
Nakon svega što smo kazali, završavamo riječima Uzvišenog Allaha, Koji je na najljepši način opisao Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, moral, pristojnost i njegov odnos prema drugima, rekavši: "Samo Allahovom milošću ti si (Muhammede) blag prema njima; a da si osoran i grub, razbjegli bi se iz tvoje blizine. Zato im praštaj i moli da im bude oprošteno i dogovaraj se s njma..." (Alu Imran, 159). Spomenute naredbe u ovom ajetu Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, uistinu je i sproveo u djelo, te prema svojim drugovima bio blag i milostiv, praštao im je i sa njima se dogovorao, pa neka ga Uzvišeni Allah zbog toga nagradi najljepšom nagradom.
[1] Tirmizi, Sunen, br. 3638, El-Bejheki, Šu'abul-iman, 2/248, br. 1415, sa slabim lancem prenosilaca.
[2] Buhari, Sahih, br. 4566; Muslim, Sahih, br. 1798.
[3] Ovaj hadis bilježe Ebu Davud, Sunen, br. 5185, i drugi, sa slabim lancem prenosilaca.
[4] Sličan hadis bilježe Ibn Hibban, Sahih, 11/36, br. 4735.
[5] Ovo je dio dugog hadisa koji bilježe Bejheki, Šu'abul-iman, 2/154, br. 1430, i drugi, sa slabim lancem prenosilaca.
[6] Buhari, Sahih, br. 6038; Muslim, Sahih, br. 2309.
[7] Ovaj hadis navodi Kadi Ijjad u djelu Eš-Šifa bi ta'rifi hukukil-Mustafa, 1/121.
[8] Ebu Davud, Sunen, br. 4794, sa dobrim lancem prenosilaca.
[9] Tj. njegova koljena uvijek bi bila u ravnini koljena osobe koja je sjedila do njega a ne bi stršala ispred njih, što je bio običaj oholih ljudi. To je jedno od tumačenja ovog dijela hadisa. Ovaj dodatak prethodnom hadisu bilježi Tirmizi, Sunen, br. 2490, a slabim lancem prenosilaca.
[10] Tj. koristio je kunju, a kunje (الكنية) je vrlo proširen oblik davanja nadimka među Arapima i datira još iz predislamskog doba. To je složenica od riječi ebun, što znači otac, i druge riječi koja je obično, ali ne i uvijek, ime prvorođenog djeteta, ali i tu ima iznimaka. Kod žena se umjesto riječi ebun stavlja riječ ummun, što znači majka. Naprimjer Ebu Hamid - otac Hamidov, Ebu Muhammed - otac Muhammedov, Ummu Esma - majka Esmina itd.
[11] Kadi Ijjad, Eš-Šifa bi ta'rifi hukukil-Mustafa, 1/121.
http://www.minber.ba/index.php/sira-kategorija/22327-poslanikov-s-a-v-s-odnos-prema-drugima
Priredio: Amir Durmić
Najpotpuniji vid morala pojedinca ogleda se u njegovom lijepom ponašanju prema porodici i drugim ljudima sa kojima dolazi u kontakt. Allahov je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i na ovom polju bio i ostao najljepši primjer na koga se treba ugledati. Slijedi nekoliko primjera iz njegovog života koji potvrđuju navedeno.
Opisujući Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Alija, radijallahu anhu, kaže: "Allahov Poslanik bio je najširokogrudniji, najistinoljubljiviji i najdobrodušniji čovjek, i niko od njega nije bio boljeg i plemenitijeg ponašanja prema drugima."[1]
Kao potvrdu istinitosti Alijinih, radijallahu anhu, riječi spomenut ćemo jedan događaj. Jednom prilikom, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, sjeo je na magarca i krenuo da posjeti Sa'da b. Ubadu. Na putu je prošao pored sijela na kojem je bilo i muslimana i nemuslimana, a među njima se nalazio i Abdullah b. Ubejj b. Selul, koji još nije bio primio islam. Abdullah b. Ubejj b. Selul se obrati Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, koji je jahao na magarcu, te reče: "Ne podiži na nas prašinu!" Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada nazva selam, zastade i sjaha sa magarca, a potom ih pozva Allahu učeći im Kur'an, nakon čega Abdullah b. Selul kaza: "Čovječe, kako li je lijepo to što govoriš, samo ako je istina. Zato, nemoj nas time uznemiravati na našim sijelima, već se vrati svojoj kući, pa ko ti od nas dođe, njemu pričaj." Utom se muslimani razljutiše i posvađaše s prisutnim mušricima i židovima toliko da su se umalo potukli. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, smirivao ih je sve dok se nisu umirili, te tako spriječi fizički obračun. Poslanik potom krenu dalje i, kada stiže do Sa'da b. Ubade, ispriča mu šta se dogodilo, a on mu reče: "Oprosti mu, Allahov Poslaniče, i na miru ga ostavi. Tako mi Onoga Koji ti je objavio Knjigu, Allah je već poslao Istinu koju je objavio tebi. Stanovnici Medine su se (prije tvoga dolaska) bili složili da ga krunišu i postave za svoga vladara. Kada je Allah to spriječio Istinom s kojom je tebe poslao, on se gušio od zavisti, i zato je onako postupio." Uistinu, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, oprostio mu je i i ostavio ga na miru.[2]
Drugom prilikom, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, također je posjetio Sa'da b. Ubadu, radijallahu anhu, pa kada je krenuo kući, Sa'd mu dovede svog magarca na kojeg je prethodno stavio mehki prekrivač. Kada je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, uzjahao, Sa'd kaza svome sinu Kajsu: "Uzmi magarca za povodac i otprati Allahovog Poslanika", a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče Kajsu: "Uzjaši i ti sa mnom!", međutim, Kajs to odbi. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada kaza: "Ili ćeš jahati zajedno sa mnom ili idi (za svojim poslom)", nakon čega je Kajs otišao.[3] U drugoj predaji navodi se da mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Sjedi ispred mene, jer je pravo vlasnika jahalice da sjedi na njenom prednjem dijelu."[4]
Kako se da primijetiti, kroz upravo navedene primjere, Poslanik se izuzetno lijepo i plemenito ponašao prema poznanicima. Svemu tome dodajemo i Ebu Halin opis Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Uvijek je bio vedar i razdragan, lijepe i blage naravi, nije bio osor niti grub, nije galamio niti se nepristojno izražavao, nikoga nije previše grdio, ali ni hvalio, i ne bi obraćao pažnju na ono što ga ne interesuje…"[5] Također, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odazvao bi se onome ko bi ga pozvao (na svadbu ili neku prigodu), od ljudi je primao poklone pa makar se radilo i o potkoljenici ovce (pripremljene za jelo).
Rekao je Enes b. Malik, radijallahu anhu: "Služio sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, deset godina i nikada mi nije rekao ni 'Uh!', ni 'Zašto si to uradio?', niti 'Zašto to nisi uradio?"'[6]
Aiša, radijallahu anha, kazuje: "Niko nije bio ljepšeg ponašanja od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Niko ga ne bi pozvao, bilo da se radi o njegovim drugovima ili o članovima njegove porodice, a da mu se on ne bi odazvao"[7], tj. pitao ga šta mu je potrebno. Oni koji su ga dobro poznavali, rekli su: "Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, šalio se sa svojim ashabima, sa njima se mnogo družio i dugo razgovarao. Igrao se sa njihovom djecom i stavljao ih u krilo. Odazivao se pozivu i slobodnog čovjeka i roba, i ropkinje i siromaha, odlazio u posjet bolesniku, pa makar se on nalazio i u najudaljenijem kraju grada (Medine). Primao je izgovore i opravdanja od onih koji su se opravdavali.”
Enes, radijallahu anhu, kaže: "Kada bi neko svoja usta približio Poslanikovom, sallallahu alejhi ve sellem, uhu (da mu nešto došapne), on svoju glavu nikada ne bi odmakao (od njegovih usta) sve dok se taj čovjek ne bi sam prvi odmaknuo. Također, kada bi neki čovjek uzeo Poslanikovu, sallallahu alejhi ve sellem, ruku u svoju (da se rukuje), on nikada ne bi prvi povukao svoju ruku, već bi to uvijek učinio taj čovjek. "[8] Isti ashab prenosi da Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, koljena nikada ne bi bila ispred koljena onoga ko je sjedio do njega.[9]
Za njega su rekli oni koji su ga znali: "Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prvi bi nazvao selam onome koga bi susreo i prvi bi svojim ashabima pružio ruku da se s njima rukuje. Nikada ga nisu vidjeli da je u sijelu ispružio noge prema drugima, kako nikoga od prisutnih ne bi stijesnio niti zauzeo nečije mjesto. Ukazao bi počast onome ko bi ga posjetio, a ponekad bi i svoj ogrtač pred njim prostro, ili bi uzeo jastuk na kojem sjedi i ponudio mu da on na njega sjedne, a ako bi to ovaj odbio, on bi na tome uporno insistirao sve dok ne bi pristao. Svoje ashabe obično bi zvao nadimkom[10] i najljepšim i njima najdražim imenima, a sve kako bi im ukazao počast i pokazao svoje poštovanje prema njima. Nikada nikoga u govoru ne bi prekidao, osim ako bi dotični u priči prešao svaku granicu. Tada bi ga prekinuo riječima ili bi jednostavno ustao i otišao. Ukoliko bi mu se, dok bi klanjao namaz, u namazu neko pridružio, on bi namaz skratio i brzo ga završio, a potom bi ga upitao treba li mu šta. Kada bi završio razgovor s tim čovjekom, opet bi započeo namaz.''[11]
Nakon svega što smo kazali, završavamo riječima Uzvišenog Allaha, Koji je na najljepši način opisao Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, moral, pristojnost i njegov odnos prema drugima, rekavši: "Samo Allahovom milošću ti si (Muhammede) blag prema njima; a da si osoran i grub, razbjegli bi se iz tvoje blizine. Zato im praštaj i moli da im bude oprošteno i dogovaraj se s njma..." (Alu Imran, 159). Spomenute naredbe u ovom ajetu Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, uistinu je i sproveo u djelo, te prema svojim drugovima bio blag i milostiv, praštao im je i sa njima se dogovorao, pa neka ga Uzvišeni Allah zbog toga nagradi najljepšom nagradom.
[1] Tirmizi, Sunen, br. 3638, El-Bejheki, Šu'abul-iman, 2/248, br. 1415, sa slabim lancem prenosilaca.
[2] Buhari, Sahih, br. 4566; Muslim, Sahih, br. 1798.
[3] Ovaj hadis bilježe Ebu Davud, Sunen, br. 5185, i drugi, sa slabim lancem prenosilaca.
[4] Sličan hadis bilježe Ibn Hibban, Sahih, 11/36, br. 4735.
[5] Ovo je dio dugog hadisa koji bilježe Bejheki, Šu'abul-iman, 2/154, br. 1430, i drugi, sa slabim lancem prenosilaca.
[6] Buhari, Sahih, br. 6038; Muslim, Sahih, br. 2309.
[7] Ovaj hadis navodi Kadi Ijjad u djelu Eš-Šifa bi ta'rifi hukukil-Mustafa, 1/121.
[8] Ebu Davud, Sunen, br. 4794, sa dobrim lancem prenosilaca.
[9] Tj. njegova koljena uvijek bi bila u ravnini koljena osobe koja je sjedila do njega a ne bi stršala ispred njih, što je bio običaj oholih ljudi. To je jedno od tumačenja ovog dijela hadisa. Ovaj dodatak prethodnom hadisu bilježi Tirmizi, Sunen, br. 2490, a slabim lancem prenosilaca.
[10] Tj. koristio je kunju, a kunje (الكنية) je vrlo proširen oblik davanja nadimka među Arapima i datira još iz predislamskog doba. To je složenica od riječi ebun, što znači otac, i druge riječi koja je obično, ali ne i uvijek, ime prvorođenog djeteta, ali i tu ima iznimaka. Kod žena se umjesto riječi ebun stavlja riječ ummun, što znači majka. Naprimjer Ebu Hamid - otac Hamidov, Ebu Muhammed - otac Muhammedov, Ummu Esma - majka Esmina itd.
[11] Kadi Ijjad, Eš-Šifa bi ta'rifi hukukil-Mustafa, 1/121.
http://www.minber.ba/index.php/sira-kategorija/22327-poslanikov-s-a-v-s-odnos-prema-drugima