Cemu odgovornost van opsega sopstvenog zivota?

Derer

Buduća legenda
Poruka
43.114
Ako niste glupi da verujete u dedu s bradom na oblaku (religija) i znate da kad umrete to je to, meso se raspadne i istruli, prestanete da postojite, cemu onda potreba da se zivot zrtvujete da bi nesto ostalo iza vas?
Meni takva stremljenja nikad nisu bila jasna...cemu sve to?Zasto zelja za ostankom necega "iza"" -zaostavstina,deca,uspeh,secanje,postati slavan, ostati zapamcen bar u rodbini neko vreme itd.?
Zasto bi mene bilo briga i da ceo svet propadne nakon sto ja umrem?
Je l to neki vid kukavicluka kojim se ljudi slabije volje teraju da zive na drustveno pogodan nacin radi opstanka vrste?
Jer to je muka, teranje na trpnju i odricanje bez ikakve poente-za 100g osim u jako jako jako retkim slucajevima bice kao da nikada nisi ni postojao ma koliko grabio i ma sta postigao to je uzaludno, ostanes eventualno ako si taj 0,1% jedna recenica u nekoj knjizi koju retko ko i onako rado cita.
 
Poslednja izmena:
Evo tebi drugog pitanja...

Hocu i interesuje me da proverim nesto na najnovijim mikroskopima, bilo da su

Conventional SEM

Cryo SEM

X-ray analysis

Low Vacuum SEM

Low temperature/low vacuum SEM

TEM

Digital imaging/archiving facilities and image processing/analysis on all light and electron microscopes


To ne mogu zato sto kosta 1,7 miliona evra.
U Srbiji nikad necu ni moci, zato sto ovde nikog ne interesuje jer nema svrhe....skupa igracka nista vise...
Zato sto kad bi dao ljudima taj mikroskop oni bi ga koristili da prave zanimljive zastrasujuce slike vaski, sugarca ili istalih buba....

A ako ja imam takvu zelju koja se moze ostvariti ako se uvede nesto sto se zove prag dejstva, tj ono sto od lutajucih glumaca cini pozoriste kad se skupi njih 60.
Tada moje dejstvo postaje odgovorno meni licno , a ako nisam sebicnjak, onda cu postati odgovoran i prema drugima, jer nekog drugog interesuje simulacija leta i kabina na zemlji...

- - - - - - - - - -

Nazalost, u Srbiji ne postoji opsti interes vec samo licni i sebicnjastvo. Odavno.
Zato nikad nismo imali filozofsku skolu , zato se nasi pisari ubijaju u 19 veku na svakih 6 meseci da ne bi otkrili tajne onih kod kojih su pisari...
Zato imamo sukob maksimalno na 50 godina, jer tada se potrosi ono sto je nakradeno u prethodnom vanerdnom tumbanju u Srbiji...
Zato imamo domove kulture koji su svima nebitni i sluze kao skladista cementa.
Ili imamo bioskope koji su sad kladionice...ili hosteli...
 
Ako niste glupaci da verujete u dedu s bradom na oblaku (religija) i znate da kad umrete to je to, meso se raspadne i istruli, prestanete da postojite, cemu onda potreba da se zivot zrtvujete da bi nesto ostalo iza vas?

Ovde на филозофији наравно да нисмо глупаци да верујемо у чичу на небу али такође нисмо ни глупаци да верујемо да после нечије смрти његова свест нестаје а објективан свет остаје.

Свет је представа:
U beskonačnom prostoru bezbrojne svetleće lopte, i oko svake kruži dvanaestak manjih osvetljenih lopti, užarenih iznutra i pokrivenih tvrdom, hladnom korom, na kojoj je sloj plesni proizveo živa i stvaralačka bića: to je empirijska istina, realnost, svet. Pa ipak, biću koje misli nije ugodno da stoji na jednoj od tih bezbrojnih lopti što slobodno lebde u bezgraničnom prostoru, a da ne zna ni otkuda su one ni kud idu, i da bude samo jedno od nebrojenih bića koja se tiskaju, komešaju i zlopate, stalno i brzo nastajući i nestajući u bespočetnom i beskonačnom vremenu.

Ali najzad se filozofija novijeg doba, pogotovo zahvaljujući radovima Berklija i Kanta, dosetila da je, ipak, sav svet samo psihicki fenomen i da je povezan s tako važnim, mnogobrojnim i različitim subjektivnim uslovima da njegova tobožnja apsolutna realnost iščezava prepuštajući mesto jednom sasvim drugačijem poretku sveta, poretku koji leži u osnovi tog fenomena, drugim recima: koji se odnosi prema njemu kao stvar po sebi prema pukoj pojavi. Ili drugacije receno „Svet je moja predstava"

Artur Sopenhaeur

Свет је представа и нема објективног света изван нечије сазнајуће свести већ има ткз. ствари по себи. Самим тим ситуација није нимало тако једноставна како је замишљаш а када је смрт у питању.

Meni takva stremljenja nikad nisu bila jasna...cemu sve to?Zasto zelja za ostankom necega "iza"" -zaostavstina,deca,uspeh,secanje,postati slavan, ostati zapamcen bar u rodbini neko vreme itd.?
Zasto bi mene bilo briga i da ceo svet propadne nakon sto ja umrem?
Je l to neki vid kukavicluka kojim se ljudi slabije volje teraju da zive na drustveno pogodan nacin radi opstanka vrste?
Jer to je muka, teranje na trpnju i odricanje bez ikakve poente-za 100g osim u jako jako jako retkim slucajevima bice kao da nikada nisi ni postojao ma koliko grabio i ma sta postigao to je uzaludno, ostanes eventualno ako si taj 0,1% jedna recenica u nekoj knjizi koju retko ko i onako rado cita.

Давно је Марко Аурeлије написао нешто слично томе и исто објаснио овим речима:

I Kamil, Keso, Volesus, Dentatus; onda Scipion i Katon; zatim Avgust, pa Hadrijan i Antonin. Sve prolazi, i vrlo brzo o tome govori još samo predanje. Najzad se potpuno zaboravi. I to ti govorim o ljudima koji su se divno istakli među mnogim hiljadama ljudi. A svi ostali nestali su i pali u zaborav još sa svojim poslednji dahom. Šta je uopšte „večita uspomena"? Samo prazna reč.

Marko Aurelije "Samom sebi"

Али као што рекох. Такав сценаријо где човек нестаје а остаје свет да траје како га је овај опажао, јесте једна илузија која нема везе са истином. Изван сазнајуће свести не постоји објективан свет , не постоји простор, време , ни прошлост, ни садашњост нити будућност.

Самим тим такве контемпације иако тачне, тачне су само у области појаве и закона појаве, у области илузорног света, представе, и немају везе са суштином.
 
Meni je to samo jos jedna zamena za religiju i strah od nepostojanja.
Kako god, totalno masi poentu teme.

За разлику од религије ово знање није вера него апсолутна аподиктичка истина ма како ти то чудно звучало.

"Jer to da je objektivno postojanje stvari uslovljeno jednim predstavljajucim subjektom, i da, prema tome, objektivni svet postoji samo kao predstava, nije nikakva hipoteza, a još manje odluka bez opoziva, ili cak nekakav paradokson uzet radi diskusije, vec je to najsigurnija i najednostavnija istina, cije je saznanje otezano samo time što je ona cak i suvise jednostavna, a svi ljudi nisu dovoljno razboriti da bi posli od prvih elemenata svoje svesti o stvarima."
Шопенхауер

Тако да можеш ти да верујеш у чичу на небу и у сирови материјализам и реализам али немој да то одвајаш једно од другог, јер су оба веровања на истом степену апсурда и наивности.

Такође, нису сви заробљени у тај апсурд сировог материјалаизма и не прихватају сви ваше аксиоме где људска свест нестаје а остаје универзум .

То није тачно. Не зато што ми се свиђа да буде или не буде тачно.
Свиђало се то неком или не. Плашило га или га тешило, тако је како је.

Kako god, totalno masi poentu teme.

Што се тиче теме то ти је одговор на исту. А то што ти се тај одговор не свиђа није мој проблем већ проблем твоје вере у реализам и материјализам.
Тако да се држи ти твоје вере и даље али не очекуј да те и и сви остали прате у истој.
 
Nece ako postoje sledbenici...
Tako ce Nina posle svog delovanja i zakljucavanja i brisanja tema koje joj neodgovaraju, naci par zamenica koje ce proceniti i uputiti kako da rade na isti nacin to isto...
Tako da ce ostaviti uverenje kod vecine da je spontano misljenje zajednice bas onakvo kakvim se cini citajuci postove na forumu...

Ako je tacno sto pise Oziman, imamo njeno produzeno dejstvo..
Ako je tacno sta kaze epigenetika, imamo takodje produzeno dejstvo, samo na drugi nacin, cisto posledicno, kao nasledje nezeljeno.
Ako nista od pobrojanog nije tacno , onda nastupa ono prosto apsolutno animalno, sto znaci moc je odrzana u rukama istih ljudi...
 
Sad zvucis ko verski fanatic.
Mantra svoju dogmu koja je istina jer on veruje,
Covek je stvarno bedna zivotinja kad ga do te mere plasi kraj postojanja.

Ти јелте не мантраш своју мантру него је узимаш као АКСИОМ. Као нешто што се само по себи подразумева . А сви они који је доведу у питање плаше се нестанка.
Ти си дакле видео човек умире, тело нестаје и то је апсолутна , непоколобељива истина.
И цела филозофија може сада да ти објашњава да ствари нису тако једноставне све то се разбија као јаје о зид. Јер , ти видиш,!!! Звераш око себе и видиш како неко умире и то је то. Крај свих расправа!

Како је то ингениозно. Врх контемплације о свету и животу могућ човеку.

Међутим пустимо то. Није сваком дато.

Него узгред, баш ме занима како неко са таквим убеђењем изниклим из сировог реализма функционише. Како спречаваш себе да не испуњаваш све своје жеље на уштрб добра свих осталих. Јер јелте,како кажеш "после тебе потоп".
Зашто би се рецимо онда уздржавао од пљачки, превара и злочина свих врста? Зашто би се уздржавао од унесрећивања људи зарад сопствене добробити.
Да ли те једино страх од законом запрећене казне спречава да даш свом егоизму маха науштрб добра свих осталих или у твом духовном склопу постоје и и неке друге кочнице?
 
Nada je najveca prevara koju je covek izmislio, prevara nad prevarama, nema nista,
do 30. pokusas da se "razmnozis" a posle lagano umiranje.
Svak normalan bi pozeleo da to traje sto krace, samo glupi covek zeli da traje duze.
Iluzije i nadanja su ono za sta covek zivi.
Mozda ce sutra biti bolje :hahaha:.
Normalnom coveku je dovoljno da nesto pojede, popije, da mu nije hladno, da radi ono sta voli,
da ima udoban zivot, ostalo je sve visak.
Ali, tu nastaje problem, malo je normalnih ljudi!!!

 
Poslednja izmena:
Ovo je bljesak visoke organizacije i interakcija unutar nje! Čega?
Bilo čega šta učestvuje u tom:atoma,elektrona,ideja,atributa,misli,energetskih talasa...
Sve se to izorganizovano dešava i to smo mi-svesna bića!
Svako naše sastavno je takvo kao mi ukupni! I ima sećanje na sveukupno!
Nastaje ta organizovanost,osipa se nadograđujući se pritom se oštećujući što vodi
dezorganizaciji...Nakon dezorganizacije,sve što je učestvovalo u toj organizaciji-pamti je.
To pamćenje,ako se desi u drugoj organizovanosti,pamti i nju,ali i učestvuje u njoj svojim
prethodnim pamćenjem.
Proces zapamćenog...
(Mogao bih izneti gomile dokaza i pretvoriti u naučnu teoriju,da nije slićno i Niče tvrdio...Ovako-malo
kao informacija,ali koja je sve češća u svetu nauke...Nisam ja jedini koji slično tako misli...)
Tako da nije u pitanju "odgovornost" već svojstvo pamćenja postojanja!
 
tup tup
i da ostavis trag nakon 100g te se niko nece secati
zar ti toliko tesko da razumes procitano ili tebi bas mora i triput?
Sećaće se sve što je postojalo,a i dalje postoji razjedinjeno,svako posebno...Međutim,to su
sećanja ,poput svih,marginalna,ako nisu spektakularna! Čega se spektakularnog sećaš iz
detinjsva,recimo,ta sećanja su bliže primarnim sećanjima...Logično,zar ne?;)
 
to je sve metafizika mambo dzambo
ljudi koji su ziveli pre 100g niko se ne seca

Није проблем да ли ће се неко тебе сећати за 100 година јер нема никаквих 100 година изван твоје свести.

Простор и време постоје само у нечијој свести а не у ткз. ствари по себи. Тако да та замисао о свету у коме тебе нема и у коме те се нико не сећа, јесте нешто што постоји само као твоја замисао, у твојој машти, и нема везе са истином нити икада може егзистирати као такво.

Али то је за ликове попут тебе метафизика, "мамбо, џамбо".

Ти си дакле видео да човек умире, тело нестаје и то је апсолутна , непоколебљива истина.
И цела филозофија може сада да ти објашњава да ствари нису тако једноставне, све то се разбија као јаје о зид. Јер, ти видиш,!!! Звераш око себе и видиш како неко умире и то је то. Крај свих расправа!

Како је то ингениозно. Врх контемплације о свету и животу могућ човеку.

Уживај у тој светлости а за оне који умеју да мисле објаснићу како требају размишљати о овој теми :

Ја, свест, чине наше замисли, сећања, осећаји, мисли, осећања. Али ништа од тога немамо све у исти мах, поређано испред нас као на некој смотри. Већ све то имамо и исти мах али на начин прожимања. Као што у осећају мелодије имамо заједно све ноте које је чине, при чему те ноте у истој егзистирају само потенцијално. Тако је и са животом.

Живот је исте врсте. Он је нешто слично мелодији. ткз, квалтитативна множина, где све што смо доживели, видели мислили постоји на начин прожимања.

http://forum.krstarica.com/showthread.php/273076-Kvalitativna-množina

Сада , сваки наш покрет, мсиао, осећање, мења ту суштину у целини као што свака нова нота мења мелодију.

Да ли се сећаш рецимо шта си радио прошле године у овај час. Не сећаш се, али то што си тада радио је тада променило твоју "мелодију" и та промена постоји и даље. Она је део твоје "мелодије" коју свака нова "нота" изграђује чувајући ону стару. Све што си доживео, видео, урадио. Нема везе што се већине тога не сећаш. Оно је ту на начин прожимања. Као што је свака нота у мелодији.

И то је метафизичка егзистенција за коју не важе простор, време, каузалитет. То не нестаје са нечијом смрћу јер појмови нестанка и настанка важе само у области појаве не и у ставри по себи . Тако да нема после смрти света оваквог каквим га неко опажа, а оно чега тада има слично је мелодији а у тој мелодији наша варијација чини метафизички неодвојив "део".

Тако да не само да остајемо да то метафорички кажемо "у сећању" него остаје ама баш све што смо икада урадили, осетили, замислили.

Све то уносимо у "мелодију" свега.

http://forum.krstarica.com/entry.php/10735-Svedenborg-i-svadbeno-ruho
 
opet gomila gluposti
znaci da te recimo, ja overim u glavu prestao bi ceo univerzum da postoji>?
ili ti mene...hm, zbunjen sam
ljudi umiru svaki dan ali sve je to samo moja/tvoja predstava...mda

Као што ти рекох:

Ти си видео да човек умире, тело нестаје и то је апсолутна , непоколебљива истина.
И цела филозофија може сада да ти објашњава да ствари нису тако једноставне, све то се разбија као јаје о зид. Јер, ти видиш,!!! Звераш око себе и видиш како неко умире и то је то. Крај свих расправа!

Како је то ингениозно. Врх контемплације о свету и животу могућ човеку.

Уживај у тој светлости.

А они који умеју да мисле и које занима одговор на тему нека се врате на мој претходни пост .
 
Cim ne vidis ti verujes a to je religija ortak ma kako je zavio u celofan.

Не. То се зове "мишљење". Виђење није мерило истине већ мишљење.

Виђење ти каже да је овај штап у води преломљен.

PB051800w.jpg


А мишљење ти каже да није.

Виђење ти каже да се Сунце окреће око Земље а мишљење да је обрнуто од тога.

Исто тако виђење ти каже да неко умире и нестаје а мишљење ти каже да ставри нису тако једноставне као што их видиш и да је истина нешто сасвим друго.

Али за то мораш укључити мишљење. Лакше је гледати него мислити али шта ћеш?
 
Moje misljenje kaze da je sve to samo jos jedna racionalizacija za strah od smrti, znaci religija opet I kad ukljucim misljenje.
Mnogo apstraktnija nereligijska I realnija linija misljenja je o velikom nistavilu I nepostojanju nego suprotno.
Sve sto si bio kao jedinka koja pamti od 4.g prestaje da postoji bioloskim izumiranjem.Mozak prestane da radi, telo se raspadne na sastavne delove.Nema svrhe ni potrebe za "skladistenjem" secanja I iskustava tvog bezveznog nevaznog zivota.
Iracionalnost zivota, a to je misljenje I iskustvo, upravo ide tom logikom.
 
to je sve metafizika mambo dzambo
ljudi koji su ziveli pre 100g niko se ne seca
Ne pričam ja džambo-mambo i metafiziku-to su realne stvari i stvari za nauku budućnosti,nikakva
metafizika...Naša oskudna znanja o tome ne treba mistificirati! Kako je -tako je! ! !
Ako postoje sećanja koja su nam nejasna,posebno u detinjstvu (još su nezatrpana novim sećanjima),treba li
da se useravamo od straha od njih?! Naravno da ne!
Ima nešto drugo,a to je tvrdio još iu pretprošlom veku sveštenik i arheolog Toma (izgnani misionar u Kinu!)-da i kamen
ima svest i osećaje...
Kad ja kažem da su najveće tajne za nas ljude baš u "materiji" o kojoj ne znamo ni šta je zaista-tek njene atribute i to
dostupne našim čulima ili intelektu-onda nastane tajac među filozofima! Daleko veća tajna o tajne same naše svesti!
 

Back
Top