Kockanje - bolest ili stil života?!

Nemanja Brkic

Obećava
Poruka
52
Sve popularniji porok na našim prostorima koji je na svu nesreću potpuno legalan.
Ali nisam došao ovde da se pravim pametan nego da vam ispričam svoja iskustva i zatražim savet.

Imam 25 god., počeo sam da kockam još u srednjoj školi. To su bile sitne uplate na kladionicama i aparatima ne više od 5 eura, tad sam kockao retko i uglavnom sam imao sreće. Npr. na uloženih 5 eura znao sam da odem kući sa 25 eura. Vremenom sam kockao sve češće i kockanje mi je postajalo sve zanimljivije bez obzira na dobitak ili gubitak. Novac je postao samo sredstvo za igru. Nakon nekog većeg pada (do 50 eura), tada se još uvek radilo o aparatima, sam znao da napravim pauzu od 2-3 meseca bez kockanja uopšte ali onda se u meni nešto prelomi pa se ponovo vraćam kocki.

Pre nepunih 6 meseci sam odlučio da sa aparata pređem na nešto veće, reč je o naravno pravom kazinu, gde sam igrao poker, blak džek i rulet. Na početku sam dobijao i to sam, sećam se prvu noć u tom kazinu ušao sa 100eura da igram rulet, kući sam otišao sa 1200eura. Jednostavno nije bilo nikakve šanse da promašim broj, ulozi su se povećavali i sreća je bila na mojoj strani, to je naravno bilo samo privremeno, što me je samo uvuklo u jedan začarani krug patološkog kockanja. U kazinu sam provodio i po 24h dnevno, porodica, prijatelji, posao, sve ono što je do juče bilo prioritet postalo je nevažno. Važno je bilo samo da igram, samo da mi radi adrenalin u stalnoj borbi, ta čar igre je predstavljala neki poseban osećaj. Osećaj superiornosti. I više nije bilo bitno da li gubim ili dobijam, bilo je bitno samo da imam za igranje.

Ali naravno, to se sve otelo kontroli i kad izgubim postajem svestan, tek kad sve izgubim, kao da na trenutak dođem sebi i kažem "NEĆU NIKAD VIŠE"... Zatim ponovo tražim novac, posuđujem, snalazim se na sve moguže načine i koristim sve opcije da dođem do novca za kockanje. Vešto sam krio i lagao svojoj porodici da nisam primio platu taj mesec, da sam plaćao neke kazne u saobraćaju, da mi se automobil pokvario i slično.

Pre desetak dana kad sam celu platu (oko 550eura) ostavio u kazinu, zvao sam jednog prijatelja i sve mu ispričao. On mi je rekao da podhitno moram da se rešim kockanja i da obavezno svojim roditeljima ispričam celu istinu, jer sve se lakše prevaziđe kad je porodica uz tebe. Tek danas sam odlučio da svojima sve ispričam i reakcije su bile baš kako sam očekiva. Mama je počela da plače, tata i sestra nisu mogli da veruju, samo njihov pogled prema meni je budio u meni najteža osećanja i krivicu. Bio sam u stanju da samom sebi presudim, nego da to posmatram.

Najteže mi je palo što sam izgubio poverenje svoje porodice.
Dogovorio sam se sa majkom da ću ovaj mesec trpiti sankcije, neću dobijati džeparac ni bilo kakvu pomoć. Sledeću platu ću prebacivati na njen račun i ona će mi davati koliko mi bude trebalo što je realno najbolje rešenje jer neću imati novce za kockanje.

Ono što moram da vas pitam je da li postoje ustanove koje bi se mogle pozabaviti ovim mojim problemom i od koga zatražiti stručnu pomoć. Želim da se u potpunosti izlečim od ovog poroka i da osetim gađenje na sami pomen kockarnice, kladionice, aparata.. kocke uopšteno. Želim da živim normalan život. Dugova više nemam, tako da sam spreman da okrenem novi list u svom životu i priznajem ovde pred svima, ja sam kockar i stidim se toga. Da li je lečenje moguće i kako se obavlja, kome se obratiti?
 
Poslednja izmena:
Ono što moram da vas pitam je da li postoje ustanove koje bi se mogle pozabaviti ovim mojim problemom i od koga zatražiti stručnu pomoć. Želim da se u potpunosti izlečim od ovog poroka i da osetim gađenje na sami pomen kockarnice, kladionice, aparata.. kocke uopšteno. Želim da živim normalan život. Dugova više nemam, tako da sam spreman da okrenem novi list u svom životu i priznajem ovde pred svima, ja sam kockar i stidim se toga. Da li je lečenje moguće i kako se obavlja, kome se obratiti?

Da. Klinike koje se inače bave zavisnostima , bave se i zavisnošću od kocke.
U Beogradu je to Drajzerova

http://www.drajzerova.org.rs/index....i-sl&catid=50:nai-programi-i-usluge&Itemid=18

Iako ti nije u blizini, pozovi ih i pitaj kome da se obratis u RS jer sigurno imaju neku informaciju.


Mislim da ti je sjajna ideja da se obratiš nekome stručnom i što imaš dovoljno mozga da shvatiš da je nemoguće pobediti kuglicu, kladionicu ili aparat.
Video sam previše momaka koji su propali jer jednostavne stvari nisu mogli da prihvate. Ionako je malo nas Srba, moramo da se borimo za svakog brata ;)

Srećno i pozovi one u Drajzerovoj

- - - - - - - - - -

Pa sta,jesdnostavno reci necu i gotovo,sta kakva ustavnova,pa nisi lud.

Da to ide tek tako, ne bi bilo klinika za te stvari
 
druže Nemanja bio sam na dobrom putu da postanem kao ti...razumijem te(iako nisam bio dovoljno zaglibio kao ti)
sljedećih par mjeseci dogovori se sa tvojim da ti uzimaju platu...ne nosi lovu sa sobom..:deda2:
nađi neki hobi,neko zadovoljstvo ali ne yebenu kocku koje će ti podizati nenormalno dopamin,jer ti ga sad isključivo podiže kocka,zato ne možeš da se otrgneš tako lako jer je to slabost,ovisnost,boleština..
kocka je zlo,šta da ti kažem kad sve znaš...batali to govnno
 
Sve popularniji porok na našim prostorima koji je na svu nesreću potpuno legalan.
Ali nisam došao ovde da se pravim pametan nego da vam ispričam svoja iskustva i zatražim savet.

Imam 25 god., počeo sam da kockam još u srednjoj školi. To su bile sitne uplate na kladionicama i aparatima ne više od 5 eura, tad sam kockao retko i uglavnom sam imao sreće. Npr. na uloženih 5 eura znao sam da odem kući sa 25 eura. Vremenom sam kockao sve češće i kockanje mi je postajalo sve zanimljivije bez obzira na dobitak ili gubitak. Novac je postao samo sredstvo za igru. Nakon nekog većeg pada (do 50 eura), tada se još uvek radilo o aparatima, sam znao da napravim pauzu od 2-3 meseca bez kockanja uopšte ali onda se u meni nešto prelomi pa se ponovo vraćam kocki.

Pre nepunih 6 meseci sam odlučio da sa aparata pređem na nešto veće, reč je o naravno pravom kazinu, gde sam igrao poker, blak džek i rulet. Na početku sam dobijao i to sam, sećam se prvu noć u tom kazinu ušao sa 100eura da igram rulet, kući sam otišao sa 1200eura. Jednostavno nije bilo nikakve šanse da promašim broj, ulozi su se povećavali i sreća je bila na mojoj strani, to je naravno bilo samo privremeno, što me je samo uvuklo u jedan začarani krug patološkog kockanja. U kazinu sam provodio i po 24h dnevno, porodica, prijatelji, posao, sve ono što je do juče bilo prioritet postalo je nevažno. Važno je bilo samo da igram, samo da mi radi adrenalin u stalnoj borbi, ta čar igre je predstavljala neki poseban osećaj. Osećaj superiornosti. I više nije bilo bitno da li gubim ili dobijam, bilo je bitno samo da imam za igranje.

Ali naravno, to se sve otelo kontroli i kad izgubim postajem svestan, tek kad sve izgubim, kao da na trenutak dođem sebi i kažem "NEĆU NIKAD VIŠE"... Zatim ponovo tražim novac, posuđujem, snalazim se na sve moguže načine i koristim sve opcije da dođem do novca za kockanje. Vešto sam krio i lagao svojoj porodici da nisam primio platu taj mesec, da sam plaćao neke kazne u saobraćaju, da mi se automobil pokvario i slično.

Pre desetak dana kad sam celu platu (oko 550eura) ostavio u kazinu, zvao sam jednog prijatelja i sve mu ispričao. On mi je rekao da podhitno moram da se rešim kockanja i da obavezno svojim roditeljima ispričam celu istinu, jer sve se lakše prevaziđe kad je porodica uz tebe. Tek danas sam odlučio da svojima sve ispričam i reakcije su bile baš kako sam očekiva. Mama je počela da plače, tata i sestra nisu mogli da veruju, samo njihov pogled prema meni je budio u meni najteža osećanja i krivicu. Bio sam u stanju da samom sebi presudim, nego da to posmatram.

Najteže mi je palo što sam izgubio poverenje svoje porodice.
Dogovorio sam se sa majkom da ću ovaj mesec trpiti sankcije, neću dobijati džeparac ni bilo kakvu pomoć. Sledeću platu ću prebacivati na njen račun i ona će mi davati koliko mi bude trebalo što je realno najbolje rešenje jer neću imati novce za kockanje.

Ono što moram da vas pitam je da li postoje ustanove koje bi se mogle pozabaviti ovim mojim problemom i od koga zatražiti stručnu pomoć. Želim da se u potpunosti izlečim od ovog poroka i da osetim gađenje na sami pomen kockarnice, kladionice, aparata.. kocke uopšteno. Želim da živim normalan život. Dugova više nemam, tako da sam spreman da okrenem novi list u svom životu i priznajem ovde pred svima, ja sam kockar i stidim se toga. Da li je lečenje moguće i kako se obavlja, kome se obratiti?


Наравно да је лечење могуће. Треба што пре да почнеш. Одреци се тога , то би био први корак.
Знај да ти неће бити лако, па и ако поклекнеш не одустај.
Одреци се тога за цео живот. Бори се за то.
 
Ljudi svaka vam je na mestu i ja to poštujem. Daću sve od sebe da se više ni jedan jedini euro ne bacim na kocku. Bojim se samo kad budem imao pare, kad nešto zaradim da mi opet ne padne glupost na pamet pa da odem u kazino. Toga me strah, dok nemam para, miran sam.

Imao sam par prijatelja koji su imali sklonost prema kocki ili kartanju za novac . Problem je njihova psiha jer su ubjedili sebe da imaju moći koje većina ne posjeduje .
To je ono - baš imam osjećaj da ću večeras dobiti pa dobiju ili izgube , kako kada .Ako večeras dobiju hoće sutra još više , ako izgube idu da se vade .
Ne postoji na svijetu kockar koji se obogatio kockom . To tvrde oni koji su za noć gubili i dobijali po nekoliko stotina hiljada dolara .
 
http://www.lecenjezavisnosti.rs/lecenje-od-kockanja

- - - - - - - - - -

Ljudi svaka vam je na mestu i ja to poštujem. Daću sve od sebe da se više ni jedan jedini euro ne bacim na kocku. Bojim se samo kad budem imao pare, kad nešto zaradim da mi opet ne padne glupost na pamet pa da odem u kazino. Toga me strah, dok nemam para, miran sam.
Ne mozes celog zivota da bezis od para. Moras da se lecis. Nije lako, ali je moguce i nema odustajanja. Drzi se!!!:zag:
 
Ljudi svaka vam je na mestu i ja to poštujem. Daću sve od sebe da se više ni jedan jedini euro ne bacim na kocku. Bojim se samo kad budem imao pare, kad nešto zaradim da mi opet ne padne glupost na pamet pa da odem u kazino. Toga me strah, dok nemam para, miran sam.
Blagosloven je samo onaj novac zaradjen poštenim radom a sve ostalo je PROKLET NOVAC !
Imaj to na umu ako kreneš u kockarnicu sa teško (i pošteno ) zaradjenim novcem .
I ne dozvoli više da budeš tudja ovca za šišanje .
 
Vazno je jaka volja,isto kao i sa drugim zavisnostima,covek samo da shvati u svojoj glavi da TO NE MORA,posle sve dodje samo po sebi.

Mogu ti dati neki savet,evo mozes npr da misli usmeris na neku drugu stranu,npr pocnes da se bavis nekim hobijem i strast prema kocki usmeris na nesto pozitivno sto ce da te ispuni,ali pre toga doneses cvrstu odluku.

Par dana ce ti biti tsko,posle ce vremenom i ta zavisnost oslabiti,pokusaj.
 
Svaka vam čast, hvala na podršci. Pola sata sam razmišljao dal da napišem ovu temu i javno se obrukam , al nemam više šta izgubiti. Idemo dalje. Ima se za šta živeti. Vratiti se svojim redovnim obavezama, sportu, druženju. Misliti pozitivno, biti hrabar i strpljiv. Kockanje je nadam se od ovog trena za mene samo jedna samo ružna prošlost.
 
Svaka vam čast, hvala na podršci. Pola sata sam razmišljao dal da napišem ovu temu i javno se obrukam , al nemam više šta izgubiti. Idemo dalje. Ima se za šta živeti. Vratiti se svojim redovnim obavezama, sportu, druženju. Misliti pozitivno, biti hrabar i strpljiv. Kockanje je nadam se od ovog trena za mene samo jedna samo ružna prošlost.
Nemoj da gledas na svoj problem kao na sramotu. Moze da se desi bilo kome, samo zaista treba potraziti strucnu pomoc, ozbiljan je problem i vrlo podmukao jer kod vecine zavisnosti nesto unosis u sebe, pa je logicno da se navuces, a ovo deluje bezazlenije, a nije.
Ako ce ti biti lakse mozes da pises na temi sta ti se bude desavalo i kako se osecas. Ima na krstarici tema i za podrsku za odvikavanje od duvana i neke druge stvari.
 
Svaka vam čast, hvala na podršci. Pola sata sam razmišljao dal da napišem ovu temu i javno se obrukam , al nemam više šta izgubiti. Idemo dalje. Ima se za šta živeti. Vratiti se svojim redovnim obavezama, sportu, druženju. Misliti pozitivno, biti hrabar i strpljiv. Kockanje je nadam se od ovog trena za mene samo jedna samo ružna prošlost.
Napisati ovo na forumu nije brukanje nego jedan korak prema izlječenju .Da ti kažem otvoreno ,moj otac se kartao za novac .
Taj zadnji puta se kartao tri dana i tri noći . Imao sam 13 ili 14 godina . Treću noć sam došao u kafanu i stao kraj njega .
Terao me napolje ali nisam htio da izadjem . Tako sam stajao nekoliko sati i nisam riječ progovorio . Gledao sam kako moj otac
gubi poslednji novac a radilo se o velikom novcu . Kad je izgubio poslednji dinar krenuli smo kući . Otac je plakao cijelim putem .
Ne zbog novca nego što je postao svjestan koliko je nisko pao a bio je oficir . Tada se zakleo da nikada više neće uzeti karte u ruke .
Ponosan sam na oca jer je održao obećanje .Ne samo da se više nikad nije kartao nego nije htio ni ući u kafanu .
 
Sve popularniji porok na našim prostorima koji je na svu nesreću potpuno legalan.
Ali nisam došao ovde da se pravim pametan nego da vam ispričam svoja iskustva i zatražim savet.

Imam 25 god., počeo sam da kockam još u srednjoj školi. To su bile sitne uplate na kladionicama i aparatima ne više od 5 eura, tad sam kockao retko i uglavnom sam imao sreće. Npr. na uloženih 5 eura znao sam da odem kući sa 25 eura. Vremenom sam kockao sve češće i kockanje mi je postajalo sve zanimljivije bez obzira na dobitak ili gubitak. Novac je postao samo sredstvo za igru. Nakon nekog većeg pada (do 50 eura), tada se još uvek radilo o aparatima, sam znao da napravim pauzu od 2-3 meseca bez kockanja uopšte ali onda se u meni nešto prelomi pa se ponovo vraćam kocki.

Pre nepunih 6 meseci sam odlučio da sa aparata pređem na nešto veće, reč je o naravno pravom kazinu, gde sam igrao poker, blak džek i rulet. Na početku sam dobijao i to sam, sećam se prvu noć u tom kazinu ušao sa 100eura da igram rulet, kući sam otišao sa 1200eura. Jednostavno nije bilo nikakve šanse da promašim broj, ulozi su se povećavali i sreća je bila na mojoj strani, to je naravno bilo samo privremeno, što me je samo uvuklo u jedan začarani krug patološkog kockanja. U kazinu sam provodio i po 24h dnevno, porodica, prijatelji, posao, sve ono što je do juče bilo prioritet postalo je nevažno. Važno je bilo samo da igram, samo da mi radi adrenalin u stalnoj borbi, ta čar igre je predstavljala neki poseban osećaj. Osećaj superiornosti. I više nije bilo bitno da li gubim ili dobijam, bilo je bitno samo da imam za igranje.

Ali naravno, to se sve otelo kontroli i kad izgubim postajem svestan, tek kad sve izgubim, kao da na trenutak dođem sebi i kažem "NEĆU NIKAD VIŠE"... Zatim ponovo tražim novac, posuđujem, snalazim se na sve moguže načine i koristim sve opcije da dođem do novca za kockanje. Vešto sam krio i lagao svojoj porodici da nisam primio platu taj mesec, da sam plaćao neke kazne u saobraćaju, da mi se automobil pokvario i slično.

Pre desetak dana kad sam celu platu (oko 550eura) ostavio u kazinu, zvao sam jednog prijatelja i sve mu ispričao. On mi je rekao da podhitno moram da se rešim kockanja i da obavezno svojim roditeljima ispričam celu istinu, jer sve se lakše prevaziđe kad je porodica uz tebe. Tek danas sam odlučio da svojima sve ispričam i reakcije su bile baš kako sam očekiva. Mama je počela da plače, tata i sestra nisu mogli da veruju, samo njihov pogled prema meni je budio u meni najteža osećanja i krivicu. Bio sam u stanju da samom sebi presudim, nego da to posmatram.

Najteže mi je palo što sam izgubio poverenje svoje porodice.
Dogovorio sam se sa majkom da ću ovaj mesec trpiti sankcije, neću dobijati džeparac ni bilo kakvu pomoć. Sledeću platu ću prebacivati na njen račun i ona će mi davati koliko mi bude trebalo što je realno najbolje rešenje jer neću imati novce za kockanje.

Ono što moram da vas pitam je da li postoje ustanove koje bi se mogle pozabaviti ovim mojim problemom i od koga zatražiti stručnu pomoć. Želim da se u potpunosti izlečim od ovog poroka i da osetim gađenje na sami pomen kockarnice, kladionice, aparata.. kocke uopšteno. Želim da živim normalan život. Dugova više nemam, tako da sam spreman da okrenem novi list u svom životu i priznajem ovde pred svima, ja sam kockar i stidim se toga. Da li je lečenje moguće i kako se obavlja, kome se obratiti?
Дуго ти је требало. Ја сам раније знао и да изгубим по пар стотина евра за дан .једном чак 3500 евра. Фора је да скужиш да је коцка вид забаве , а не зараде. Тако да кад се коцкаш коцкај се у суму коју си спреман да бациш. Значи кад имаш вољу да се коцкаш , питај се колико си сад пара спреман да бациш кроз прозор. И дан данас одиграм понекад рулет блек џек, али чисто из забаве. Неки људи оставе у цркви паре, неки у коцкарници. Коцкање није неки грех, али то само схвати као хоби. Нађи ствари којим ће се бавити у животу. Ево ја сам задњи пут играо пре пар месеци и постало ми је досадно.
 

Back
Top