Samostalnost?

Da li smatrate sebe samostalnom osobom, u smislu da ne zavisite od penzije roditelja, bake ,deke, i sl.?
Da li možete da kažete da ste SVOJI, sami odgovorni za status u kom se nalazite?
Hvala.

Edit: :lol:
Ma kažu mi nije jasno, aj da probam drugačije da formulišem.
Da li hranu, račune, stanarinu, i sve ostalo što čini život plaćate SAMI?
Da li ste bar nasledili nešto od nekoga?
Da li ste IZ KORENA sami?
Mislim, normalno, niste se rodili ni iz čega ... ali, dalje, od kada ste samostalni?

Mislim da je sada ok :D
:sad2:
:lol:

Ne :(
Zivim sa roditeljima i nemam posao.
Nadam se postenom poslu tokom leta.
 
Tema za hvalisanje :lol:
Samostalna od svoje 17.te godone. Kupila kucu sa 26 i jos 7 godina kuca je otplacena. Radim, placam racune od svoje plate i sve ostalo neophodno za zivot. Povremeno prodam neku svoju sliku na platnu ali nemam puno vremena za tako nesto.
Pa fino ti došla :lol:
Svaka čast.
Moramd a pitam da li živiš u Srbiji :lol:
 
Poslednja izmena:
Ne vidim neizvodljivim da se čovek osamostali,samo treba biti istrajan,i jednostavno se mora raditi i tačka. Nikada nisam bila na grbači nikome. Sa 12 godina sam već zarađivala svoj džeparac,sa 17 sam davala u kuću za račune i imala dovoljno za sebe. Samo je moja odluka bila da se ne odselim pošto sam živela sa babom i dedom koji su me odgojili,i smatrala sam da kao zahvalnost ja treba da vodim računa o njima kada ostare,što sam i radila sve do njihove smrti. Sa 32 sam kupila svoju kuću,koju održavam sama,i odvela i dedu i majku da žive samnom u mnogo većoj i udobnijoj kući nego što smo ranije živeli. Rodila dete i mada nisam kao da jesam samohrana majka,jer je muž više odsutan nego prisutan zbog vrste posla kojom se bavi. Tako da se prvenstveno na sebe i isključivo na sebe oslanjam u svemu. Tako da moguće je osamostaliti se u ovoj zemlji,samo je potrebno istrajnost,i nikad se ne treba plašiti rada i umora.
 
Poslednja izmena:
Da li smatrate sebe samostalnom osobom, u smislu da ne zavisite od penzije roditelja, bake ,deke, i sl.?
Da li možete da kažete da ste SVOJI, sami odgovorni za status u kom se nalazite?
Hvala.

Edit: :lol:
Ma kažu mi nije jasno, aj da probam drugačije da formulišem.
Da li hranu, račune, stanarinu, i sve ostalo što čini život plaćate SAMI?
Da li ste bar nasledili nešto od nekoga?
Da li ste IZ KORENA sami?
Mislim, normalno, niste se rodili ni iz čega ... ali, dalje, od kada ste samostalni?

Mislim da je sada ok :D
:sad2:
:lol:

Da, kompletno. Od nule, nisam nasledila ni cvonjka, ni ja ni muz. Zivimo iskljucivo od nasih plata, niko nam nista ne dotira niti pomaze finansijski...
 
..svaka cast na izboru, a svaka cast i na trudu.. :) ..izvesti ovako nesto u srbiji je ravno nadljudskom..

..mi smo kucu pravili pa smo se jedva ishcupali..

Hvala :D,mada nisam birala. Rodjena sam ovde:)

- - - - - - - - - -

Što ima više smisla nego da si sve to uspjela u Srbiji.

Da, moguce...

- - - - - - - - - -

Ne vidim neizvodljivim da se čovek osamostali,samo treba biti istrajan,i jednostavno se mora raditi i tačka. Nikada nisam bila na grbači nikome. Sa 12 godina sam već zarađivala svoj džeparac,sa 17 sam davala u kuću za račune i imala dovoljno za sebe. Samo je moja odluka bila da se ne odselim pošto sam živela sa babom i dedom koji su me odgojili,i smatrala sam da kao zahvalnost ja treba da vodim računa o njima kada ostare,što sam i radila sve do njihove smrti. Sa 32 sam kupila svoju kuću,koju održavam sama,i odvela i dedu i majku da žive samnom u mnogo većoj i udobnijoj kući nego što smo ranije živeli. Rodila dete i mada nisam kao da jesam samohrana majka,jer je muž više odsutan nego prisutan zbog vrste posla kojom se bavi. Tako da se prvenstveno na sebe i isključivo na sebe oslanjam u svemu. Tako da moguće je osamostaliti se u ovoj zemlji,samo je potrebno istrajnost,i nikad se ne treba plašiti rada i umora.




Da, rad je obavezan.

Uporedo sa studiranjem sam radila, sto je sasvim normalno za ovaj deo Evrope. Vecina mladih radi i skoluje se istovremeno i vecina se seli od roditelja kad napuni 18 godina..
 
To bi trebalo da bude i ovde sasvim normalno Katcha. Barem po nekoj mojoj logici. Problem je što ovde roditelj najčešće uči dete (čast izuzecima),neka dete moje,evo ja ću tebi staviti sve pod dupe,ti samo uči. Neka sine,evo majka će sve da pospremi,sredi,uradi umesto tebe,ti samo uči. Jbt kao da je učenje neki bauk,da pored učenja ništa drugo ne može da se radi. Završila sam 2 fakulteta i to 2 godine paralelno,i radila pored faksa,i šta mi fali? Ništa. Staloženo stojim na dve noge,i vidim realno kakav je svet oko nas. A tako ću i svoje dete naučiti. I već sada sa 7 godina ima obaveze koje koliko god da ga volim,neću da uradim umesto njega. Treba da nauči da život nije torta,da treba da se radi,i svojim radom steći. A inače sam primetila,da roditelji mog godišta i nešto mlađi sve češće razmišljaju kao ja,i uče svoju decu ŽIVOTU,a ja sam presrećna zbog toga. Mnoge generacije su zeznuti,pa baš prija kada vidim i čujem sličan stav svom. :)
 
Da li smatrate sebe samostalnom osobom, u smislu da ne zavisite od penzije roditelja, bake ,deke, i sl.?
Da li možete da kažete da ste SVOJI, sami odgovorni za status u kom se nalazite?
Hvala.

Edit: :lol:
Ma kažu mi nije jasno, aj da probam drugačije da formulišem.
Da li hranu, račune, stanarinu, i sve ostalo što čini život plaćate SAMI?
Da li ste bar nasledili nešto od nekoga?
Da li ste IZ KORENA sami?
Mislim, normalno, niste se rodili ni iz čega ... ali, dalje, od kada ste samostalni?

Mislim da je sada ok :D
:sad2:
:lol:

Mozda treba detaljnije definisati samostalnost...

Imam platu, kupili smo svoj stan bez pomoci sa strane...imamo savim dovoljno za mjesecne troskove i sto se toga tice smatram se za smostalnu osobu.

Za sada nista nismo nasledili ali i ono sto imamo da nasledimo vjerovatno necemo znasti sta cemo sa tim, jer se radi o kucama u selu i zemlji koju mi je zao da prodam u bescenje (a moj djed je kupovo i placao zlatom) a da tamo zivim mi ne pada na pamet :D

Medjutim vecinu voca,povrca i mesa donosimo sa sela, ne zato sto nemamo da kupimo nego sto znam da baba to obradjuje samo za sebe i nas i da mi djeca jedu 100% zdravu hranu...

Tako da prezivjeli bi i bez donacija sa sela ali nam je ovako lagodnije :D
 
Tema za hvalisanje :lol:
Samostalna od svoje 17.te godone. Kupila kucu sa 26 i jos 7 godina kuca je otplacena. Radim, placam racune od svoje plate i sve ostalo neophodno za zivot. Povremeno prodam neku svoju sliku na platnu ali nemam puno vremena za tako nesto.

Nije bre za hvalisanje, meni više dođe za kukanje :lol: ..mada :cool:
Svakako, ovo teško da bi moglo u Srbiji, ... :D

Ne da se smatram, već jesam !
U mini prostoru.
Na globalnom planu smo robijaši.
Glupih zakona i nesposobnih političara !

Dvosmisleno, mi svi i jesmo u Srbiji robijaši, pitanje je formulisano precizno ;)

Ne :(
Zivim sa roditeljima i nemam posao.
Nadam se postenom poslu tokom leta.

Što ti želim i ja, komšo ;)

Ne, ne zivim u Srbiji. Zivim u Skandinaviji.

:telefon: Oću i ja. :sad2:

Ne vidim neizvodljivim da se čovek osamostali,samo treba biti istrajan,i jednostavno se mora raditi i tačka. Nikada nisam bila na grbači nikome. Sa 12 godina sam već zarađivala svoj džeparac,sa 17 sam davala u kuću za račune i imala dovoljno za sebe. Samo je moja odluka bila da se ne odselim pošto sam živela sa babom i dedom koji su me odgojili,i smatrala sam da kao zahvalnost ja treba da vodim računa o njima kada ostare,što sam i radila sve do njihove smrti. Sa 32 sam kupila svoju kuću,koju održavam sama,i odvela i dedu i majku da žive samnom u mnogo većoj i udobnijoj kući nego što smo ranije živeli. Rodila dete i mada nisam kao da jesam samohrana majka,jer je muž više odsutan nego prisutan zbog vrste posla kojom se bavi. Tako da se prvenstveno na sebe i isključivo na sebe oslanjam u svemu. Tako da moguće je osamostaliti se u ovoj zemlji,samo je potrebno istrajnost,i nikad se ne treba plašiti rada i umora.

Ovo je super što si napisala, ispravno :D ...

Da, kompletno. Od nule, nisam nasledila ni cvonjka, ni ja ni muz. Zivimo iskljucivo od nasih plata, niko nam nista ne dotira niti pomaze finansijski...

Bitno a nisam napisala u uvodnom postu, da li živite u Srbiji ili ne ? Moraću opet da editujem :neutral: :roll: :sad2:

Mozda treba detaljnije definisati samostalnost...

Imam platu, kupili smo svoj stan bez pomoci sa strane...imamo savim dovoljno za mjesecne troskove i sto se toga tice smatram se za smostalnu osobu.

Za sada nista nismo nasledili ali i ono sto imamo da nasledimo vjerovatno necemo znasti sta cemo sa tim, jer se radi o kucama u selu i zemlji koju mi je zao da prodam u bescenje (a moj djed je kupovo i placao zlatom) a da tamo zivim mi ne pada na pamet :D

Medjutim vecinu voca,povrca i mesa donosimo sa sela, ne zato sto nemamo da kupimo nego sto znam da baba to obradjuje samo za sebe i nas i da mi djeca jedu 100% zdravu hranu...

Tako da prezivjeli bi i bez donacija sa sela ali nam je ovako lagodnije :D

Treba se lagano vraćati na obradu zemljišta :) Isplativo može biti, mislim zavisno od sadašnjeg Vašeg posla ..
 
Ne vidim neizvodljivim da se čovek osamostali,samo treba biti istrajan,i jednostavno se mora raditi i tačka. Nikada nisam bila na grbači nikome. Sa 12 godina sam već zarađivala svoj džeparac,sa 17 sam davala u kuću za račune i imala dovoljno za sebe. Samo je moja odluka bila da se ne odselim pošto sam živela sa babom i dedom koji su me odgojili,i smatrala sam da kao zahvalnost ja treba da vodim računa o njima kada ostare,što sam i radila sve do njihove smrti. Sa 32 sam kupila svoju kuću,koju održavam sama,i odvela i dedu i majku da žive samnom u mnogo većoj i udobnijoj kući nego što smo ranije živeli. Rodila dete i mada nisam kao da jesam samohrana majka,jer je muž više odsutan nego prisutan zbog vrste posla kojom se bavi. Tako da se prvenstveno na sebe i isključivo na sebe oslanjam u svemu. Tako da moguće je osamostaliti se u ovoj zemlji,samo je potrebno istrajnost,i nikad se ne treba plašiti rada i umora.

otprilike, mada nemam babe i dede, samo roditelje o kojima jos ne brinem
a sta dobijemo to i vratimo,
nista nismo dobili, sve smo sami, i sami se staramo o detetu
 
Treba se lagano vraćati na obradu zemljišta :) Isplativo može biti, mislim zavisno od sadašnjeg Vašeg posla ..

Isplativo ??? Tesko u drzavi gdje je sve namjesteno da ako se bavis samo poljoprivredom budes 100% na gubitku... platis sjeme, obradu zemlje, gorivo...svoj rad da ne racunas i opet si na gubitku.... gledam moje roditelje imaju svoju zemlju svoje masine i opet ne zarade nista ali rade da bi mi imali zdravu hranu... ako hoces da zaradis moras da koristis razna vjestacka djubriva i svasta nesto da poveca prinos ali onda to nije ni Z od zdravog.

mada je cinjenica da ako imas zemlju neces biti gladan ali tu para nema... to je samo odstupnica ako sve drugo propadne uvjek imas gdje da se vratis :D
 
To bi trebalo da bude i ovde sasvim normalno Katcha. Barem po nekoj mojoj logici. Problem je što ovde roditelj najčešće uči dete (čast izuzecima),neka dete moje,evo ja ću tebi staviti sve pod dupe,ti samo uči. Neka sine,evo majka će sve da pospremi,sredi,uradi umesto tebe,ti samo uči. Jbt kao da je učenje neki bauk,da pored učenja ništa drugo ne može da se radi. Završila sam 2 fakulteta i to 2 godine paralelno,i radila pored faksa,i šta mi fali? Ništa. Staloženo stojim na dve noge,i vidim realno kakav je svet oko nas. A tako ću i svoje dete naučiti. I već sada sa 7 godina ima obaveze koje koliko god da ga volim,neću da uradim umesto njega. Treba da nauči da život nije torta,da treba da se radi,i svojim radom steći. A inače sam primetila,da roditelji mog godišta i nešto mlađi sve češće razmišljaju kao ja,i uče svoju decu ŽIVOTU,a ja sam presrećna zbog toga. Mnoge generacije su zeznuti,pa baš prija kada vidim i čujem sličan stav svom. :)


Hvala :)...da razumem da prija, ponekad se na forumima osecam kao da sam "Alisa u zemlji cuda" :D
 
Ne vidim neizvodljivim da se čovek osamostali,samo treba biti istrajan,i jednostavno se mora raditi i tačka. Nikada nisam bila na grbači nikome. Sa 12 godina sam već zarađivala svoj džeparac,sa 17 sam davala u kuću za račune i imala dovoljno za sebe. Samo je moja odluka bila da se ne odselim pošto sam živela sa babom i dedom koji su me odgojili,i smatrala sam da kao zahvalnost ja treba da vodim računa o njima kada ostare,što sam i radila sve do njihove smrti. Sa 32 sam kupila svoju kuću,koju održavam sama,i odvela i dedu i majku da žive samnom u mnogo većoj i udobnijoj kući nego što smo ranije živeli. Rodila dete i mada nisam kao da jesam samohrana majka,jer je muž više odsutan nego prisutan zbog vrste posla kojom se bavi. Tako da se prvenstveno na sebe i isključivo na sebe oslanjam u svemu. Tako da moguće je osamostaliti se u ovoj zemlji,samo je potrebno istrajnost,i nikad se ne treba plašiti rada i umora.

Ti kao da živiš u Skandinaviji a ne Srbiji. Posla ( barem ne pristojno plaćenog ) uglavnom nema. Prosječna plata čak i fakultetski obrazovane osobe je 400 evra. Realno svi znamo da je prosječna plata oko 300 evra. Kako neko ko radi za toliku platu da se osamostali? Pogotovo da kupi neku nekretninu ili bolji auto?
 
Isplativo ??? Tesko u drzavi gdje je sve namjesteno da ako se bavis samo poljoprivredom budes 100% na gubitku... platis sjeme, obradu zemlje, gorivo...svoj rad da ne racunas i opet si na gubitku.... gledam moje roditelje imaju svoju zemlju svoje masine i opet ne zarade nista ali rade da bi mi imali zdravu hranu... ako hoces da zaradis moras da koristis razna vjestacka djubriva i svasta nesto da poveca prinos ali onda to nije ni Z od zdravog.

mada je cinjenica da ako imas zemlju neces biti gladan ali tu para nema... to je samo odstupnica ako sve drugo propadne uvjek imas gdje da se vratis :D

Dok sam bila dijete, moji su na selu imali veliki vrt, i mi djeca smo pomalo pomagali, čitaj, plijevili :lol:
Nije jednostavno ali jeste isplativo. To smo osjetili kad smo prestali.
Nije zarada, ali jeste olakšica. :)
 
Ti kao da živiš u Skandinaviji a ne Srbiji. Posla ( barem ne pristojno plaćenog ) uglavnom nema. Prosječna plata čak i fakultetski obrazovane osobe je 400 evra. Realno svi znamo da je prosječna plata oko 300 evra. Kako neko ko radi za toliku platu da se osamostali? Pogotovo da kupi neku nekretninu ili bolji auto?

Bez laži i prevare ja živim u Srbiji,u Novom Sadu. Ceo život sam radila na sebi i učila upravo da bih postala sam svoj gazda što i jesam. I nebitno da li ti veruješ ili ne u ono što sam napisala,ja sam napisala isključivo svoju priču. Jesam uspela bez ičije pomoći i bez nasledstva. Eto možda se meni posrećilo. Ali još uvek smatram da ako uložiš u sebe kao mlad možeš da postigneš nešto i da živiš pristojno. A nekretninu sam kupila na kredit,i taj kredit ću otplaćivati još godinama. Ali imam svoj krov nad glavom,ne polažem račune nikome,samo sebi. Ovo je moja životna priča,nisam globalizovala. Sigurno da je na selu gde nema radnih mesta,nema prilika kao u gradovima mnogo teže. Istina je da ima i sve manje posla,i sve više nezaposlenih,ali sam si svoj krojač sudbine. U današnje vreme radiš i ono što inače ne bi radio da zaradiš(recimo da ne radiš u struci) nego je prvenstveno bitno da zaradiš za svakodnevni život. Pa onda odatle kreneš dalje,korak po korak sređuješ svoj život ka nekom višem nivou. Rad nije sramota. Ne podnosim džabalebaroše. Ne kukaj,radi. Za 15000? Pa šta? Bolje i to nego ništa. Pa dok zarađuješ toliko tražiš nešto bolje i nadgrađuješ se. Najlakše je kukati u ovoj zemlji. Izvini sada ne govorim lično o tebi,nego generalno ono što vidim oko sebe. Tipa neki moji prijatelji,jaoj pa neću da radim za 22000 u prodavnici. A što nećeš? Zar to nije više nego da ne zarađuješ ništa? Podigni dupe i umesto kukanja radi bilo šta,i usput širom otvori oči i traži nešto bolje. Ne možemo očekivati da će nam drugi pomoći ako nismo spremni da pomognemo sami sebi. Koliko samo energije potrošimo nepotrebno na kukanje. Da tu energiju potrošimo na svoj razvoj,rad već bi bili na sasvim drugom nivou života. I još jednom se ograđujem,napisala sam isključivo svoju priču,i svoje mišljenje,ne generalizujem.
 
Uopsteno gledano, relativno samostalan.
Sto se tice brige o sebi tu sam potpuno samostalan vec duze vreme, sam sebi spremam hranu, perem, cistim...
Finansijski, potpuno samostalan od pre godinu i nesto, od kako sam poceo da radim, imam sasvim dovoljno tako da ni za sta ne moram da trazim od drugih, tu je i dosta dobra ustedjevina.
Stambeno, tu nisam, zivim sa mojima, ali ne placam racune, ne dajem ni jedan jedini dinar u kucu, sve sto zaradim potrosim na sebe.
Sto se nasledstva tice, ima tu dosta da se nasledi, ali sam od onih koji vise vole da sve sto imaju su sami stekli nego da su nasledili.

Trebalo bi u neko skorije vreme i sam da pocnem da zivim, znaci da se potpuno osamostalim.
 
Uopsteno gledano, relativno samostalan.
Sto se tice brige o sebi tu sam potpuno samostalan vec duze vreme, sam sebi spremam hranu, perem, cistim...
Finansijski, potpuno samostalan od pre godinu i nesto, od kako sam poceo da radim, imam sasvim dovoljno tako da ni za sta ne moram da trazim od drugih, tu je i dosta dobra ustedjevina.
Stambeno, tu nisam, zivim sa mojima, ali ne placam racune, ne dajem ni jedan jedini dinar u kucu, sve sto zaradim potrosim na sebe.
Sto se nasledstva tice, ima tu dosta da se nasledi, ali sam od onih koji vise vole da sve sto imaju su sami stekli nego da su nasledili.




Trebalo bi u neko skorije vreme i sam da pocnem da zivim, znaci da se potpuno osamostalim.

Viteze, ti nisi ni realativno samostalan, vec sebican!

- - - - - - - - - -

Isplativo ??? Tesko u drzavi gdje je sve namjesteno da ako se bavis samo poljoprivredom budes 100% na gubitku... platis sjeme, obradu zemlje, gorivo...svoj rad da ne racunas i opet si na gubitku.... gledam moje roditelje imaju svoju zemlju svoje masine i opet ne zarade nista ali rade da bi mi imali zdravu hranu... ako hoces da zaradis moras da koristis razna vjestacka djubriva i svasta nesto da poveca prinos ali onda to nije ni Z od zdravog.

mada je cinjenica da ako imas zemlju neces biti gladan ali tu para nema... to je samo odstupnica ako sve drugo propadne uvjek imas gdje da se vratis :D
Vidis, poljoprivreda nije biznis vec generacijsko zivljenje, i veruj mi da znam vrlo imucne porodice koje su generacijski sticale samo od poljprivrede i sad imaju bas dosta zemlje i svu potrebnu mehanizaciju.
 
Nisam ni malo sebican.
Svi imaju redovne prihode, mogu da placaju racune.
Imam i ja dosta rashoda, jos vise od kako sam na spec krenuo, a uz to pokusavam sto vise da ustedim.
Trebace mi dosta para u narednim godinama.
 

Back
Top