Sreća pojedinca u propalom sistemu

Frustracija nekad pređe u ideju ili čak veoma jaku želju da odem u neki uređeniji sistem. Mislim da još može dosta toga da se izabere, al da se za sve to treba debelo potruditi, pa čak ni tad ti nije osiguran odlazak. Ali sam odlazak nosi sa sobom i problem toga da odlaskom jedan veliki problem rešiš, ali onda sebi stvoriš pedeset novih, možda manjih ili većih - ali ko će ga znati?

Frustracija nekad pređe u raspravu sa svakim živim bićem koji na bilo koji način predstavlja propali sistem. Tad obavezno dobijem po ušima.


Normalno je da smo isfrustrirani, ali treba da znamo i da ne možemo BAŠ ništa promeniti u tom sistemu, barem ne na nekom širem planu. Bar ja mislim da ga je nemoguće popraviti. Svaki vid uključivanja u sistem sa ciljem da nešto promeniš na bolje - danas ne funkcioniše - ko god se bavi politikom ili bilo čime slično - to ne radi jer stvarno nešto misli ili hoće da promeni. Pa i da ima iskrene razloge - ubrzo će ih zameniti onim materijalnim. To je samo još jedna posledica propasti sistema.

Dakle, ili totalna revolucija ili individualna, lična revolucija. Ovu drugu svi možemo da učinimo, i treba!

- - - - - - - - - -

Prosto - fokus na individualnu revoluciju i lični život i lične promene - to bi bio moj odgovor na pitanje kako prevazići frustraciju. Uvek se možemo još popravljati.
 
Koliko vas frustrira to što živite u propalom sistemu? (ili možda smatrate da nije baš mnogo propao?)
Koji su načini da se ta frustracija prevaziđe? Kako je vi prevazilazite, ako uspevate?

još jedno samoubistvo u centru grada... peto za nedelju dana...
samo centar grada objavljuju

kome da se ljudi obrate za pomoć?
ako imaš i kvadratni metar imovine a bez posla i primanja ti si veleposednik pa prodaj
ako nemaš ništa - lako će sa tobom jer neće imati ni internet da se javiš

a slučaj Roma koji je otvorio Fejsbuk stranicu da mu se dotiraju sredstva od gradjana
državna televizija je prikazala kao "bizaran slučaj" i za svoju platu i dnevnicu su slikali čoveka
ali mu niko iz ekipe nije dao ni 100 dinara


-----------------------------------
Ima jedna druga ekipa u Njujorku koja pravi potresne slike iz života:
Član ekipe se preruši u prosjaka pa traži od fensi megi-trendi menidjera bar jedno parče pizze jer nije jeo ceo dan
Fensi-trendi nisu dali članu TV ekipe ni jedan zalogaj

Onda su promenili tok priče...

Ekipa prvo glumi "veseo društvo" iz firme koja je slavila nešto...
Pa su pravom prosjaku koji je sedeo na ulici sa čašom ispred sebe dali najveću pizzu iz picerije - toplu i spakovanu
Rekli mu da je to višak pa da ne bace...
Kada su otišli Crnac je otvorio kutiju i pojeo dva parčeta a ostalo poklopio

Odrpani lažni prosjak iz te TV ekipe seda pored Crnca i kaže da nije jeo ništa pa ako može da mu pomogne
Crnac je ODMAH dao CELU KUTIJU... nije njegova, palo sa neba, ako ima za mene ima za tebe...
Član TV ekipe je pojeo jedno parče... zatvorio kutiju...

Rekli su mu: mi smo TV ekipa pa smo pravili poredjenje u ponašanju ljudi koji imaju i koji nemaju
Znamo da Vam ovo neće promeniti život ali ćemo Vam ga olakšati na par dana
Izvadili su iz novčanika buteljku sa dolarima, napravili fišek, i savili u čašu ispred Crnca
Otišli su

Crnac je sedeo još neko vreme da vidi "koje će se čudo još desiti" sa njim...
Čekao... čekao... a onda počeo da plače sa čašom u ruci

a naša nacionalna TV tvrdi da je naš slučaj ovde - "bizaran"
SVAKA ČAST VEZISTI I SMRADOVI
 
Koliko vas frustrira to što živite u propalom sistemu? (ili možda smatrate da nije baš mnogo propao?)
Koji su načini da se ta frustracija prevaziđe? Kako je vi prevazilazite, ako uspevate?

Nekad sam po malo depresivan zbog toga, ali ako se situacija sagleda objektivno ima tu i dobrih strana... lakse ces da se obogatis u Srbiji nego u Svedskoj na primer, ima tu jos par stvari :lol:
 
pojedinac može da bude srećan u odredjenom sistemu samo ako se bori

drugim rečima, svaki sistem je isto uslovljen ali nije isto prikazan. uslovljen je ljudskom prirodom koja je nepromenljiva, a prikazan kao jedina moguća blagodat, što je privid naravno. zato u ovom sistemu i bilo kom drugom dobro prolaze oni koji se večno bore, i samo bore, i koji shvataju da život na zemlji nije prolazak kroz bajkovite pejzaže i rajkolika jezera.
 
Koliko vas frustrira to što živite u propalom sistemu? (ili možda smatrate da nije baš mnogo propao?)
Koji su načini da se ta frustracija prevaziđe? Kako je vi prevazilazite, ako uspevate?

Sreća je relativna stvar, ovisi šta očekuješ od života. Najlakše je okriviti sistem. Iz priča starih ljudi, znam da nikad nije bilo lako, možda je bilo lakše, ili je to samo trenutno poimanje nekih drugih vremena i traženje alibija za neke današnje neuspjehe.
Život čine sitnice, a vječita je istina da onaj tko nije zadovoljan onim što ima, neće biti zadovoljan ni onim što bi htio imati...sve ovisi o našim apetitima.
 

Back
Top