Avramova želja da žrtvuje sina

kaputo011

Zainteresovan član
Poruka
236
Kako komentarišete da bi neko bio spreman ubiti svoje dete, zarad dokazivanja vernosti nečemu. Iako je već prvo dete oterao od sebe dokazujući vernost. I sa stanovištva psihologije kakav oblik bolesti traži ubistvo najbližeg.


1. Mojsijeva 22,2
Tada mu je Bog rekao: "Uzmi svog sina jedinca Isaka, koga toliko voliš, idi u zemlju Moriju i tamo ga prinesi kao žrtvu paljenicu na jednom brdu koje ću ti pokazati."
 
Citiram:

Avram je u svom životu mnogo puta poslušao Boga, ali ništa nije moglo da se uporedi sa testom iz 1. Mojsijeve u 22 glavi. Božija naredba je glasila: “Uzmi sada sina svog, jedinca svog milog, Isaka, pa idi u zemlju Moriju, i spali ga na žrtvu tamo na brdu gde ću ti kazati” (1. Moj. 22:2). Isak je bio dete obećanja što je ovaj zahtev činilo još čudnijim i šokantnijim. Kako je Avram odgovorio Bogu? Bespogovornom poslušnošću. Već sledećeg jutra krenuo je na put zajedno sa slugama, magaretom, drvima za paljenje žrtve i sinom Isakom. Njegova apsolutna poslušnost uprkos nelogičnom naređenju donela je slavu Bogu i zbog toga je i danas primer kako Bog treba da bude proslavljen. Ako smo poslušni onako kako je Avram to bio, verujući da je Božiji plan najbolji, time uzvisujemo Boga i njegov karakter. Avramova poslušnost pred užasnom zapovešću uzvisila je Božiju suverenu ljubav, opravdala poverenje u njega i njegovu dobrotu. Njegova vera u Boga kojeg je poznavao i voleo obezbedila mu je mesto među herojima vere koji se pominju u Jevejima 11. glavi.

Bog izdvaja Avramovu veru kao jedinu po kojoj se dobija spasenje i stavlja je kao primer svima onima koji dolaze posle Avrama. U 1. Moj. 15:6 piše: “I poverova Avram Bogu, a On mu primi to u pravdu.” Taj osnov hrišćanske vere potvrđen je u Rimljanima 4:3 i Jakovu 2:23. Istu pravednost koju je primio Avram dobijamo i mi kada verom prihvatamo Božiju žrtvu za naše grehe, Isusa Hrista. “Onoga koji nije znao greha Bog je učinio grehom za nas, da mi u njemu postanemo pravednost Božija” (2. Korinćanima 5:21).

Starozavetna priča o Avramu je temelj novozavetnog učenja o žrtvi pomirenja koju je Gospod Isus Hristos podneo na krstu za sve ljude. Mnogo vekova kasnije Isus je izjavio: " Avraam, otac vaš, likovao je što će videti moj dan, i - video je i obradovao se” (Jovan 8:56). Između ova dva biblijska prikaza postoje brojne paralele od kojih izdvajamo nekoliko:

• “Uzmi sada sina svog, jedinca svog milog Isaka” (s. 2); „Jer Bog je tako zavoleo svet da je svog jedinorodnog Sina dao” (Jovan 3:16).

• “Idi u zemlju Moriju, i spali ga na žrtvu tamo” (s. 3). Veruje se da je Morija bila na mestu gde se sada nalazi Jerusalim u kome je Isus bio razapet izvan gradskih zidina (Jevrejima 3:16).

• “Spali ga na žrtvu tamo” (s. 2); “Hristos je umro za naše grehe - po Pismima” (1. Kor. 15:3).

• “I uzevši Avram drva za žrtvu naprti Isaku sinu svom” (s. 6); Isus “noseći svoj krst” (Jovan 19:17).

• “A gde je jagnje za žrtvu?“ (s. 7); Jovan Krstitelj je rekao: „Evo jagnje Božije koje uklanja greh sveta” (Jovan 1:29).

• Iz poslušnosti ocu Isak je pristao je da bude žrtva (s. 9); Isus se molio: “Oče moj, ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša; ali ne kako ja hoću nego kako ti" (Matej 26:39).

• Isakovo uskrsnuće ima preneseno značenje, ali Isusovo je bilo stvarno. “Verom je Avraam prineo Isaaka kada je bio kušan, i jedinca je prinosio on koji je primio obećanja, kome je rečeno: ‘Po Isaaku nazvaće ti se potomstvo’. Pomislio je da je Bog kadar i iz mrtvih vaskrsavati; zato ga je i dobio kao sliku” (Jevrejima 11:17-19); Isus “je sahranjen, i vaskrsnut trećega dana - po Pismima” (1. Korinćanima 15:4).
 
avram vam šalje veliki pozdrav
dragoslav-avramovic-1390423570-432529.jpg
 
Sve u svemu, zakljucak je da je bio bolesan psihicki

Pitanje je ko? Ovaj što mu naredi to ili ovaj koji bez pogovora htede da zapali dete.
Ili neko ko je pisao ovo, pa želeći da kaže drugima sad "vidiš li kakvu je on veru u gospodnje promisli imao a ti se usuđuješ da dovedeš u pitanje njegova dela"
E to bi pisac ove psihijatrijske tragedije rekao meni sad. A i mnogi drugi
 
Kako komentarišete da bi neko bio spreman ubiti svoje dete, zarad dokazivanja vernosti nečemu. Iako je već prvo dete oterao od sebe dokazujući vernost. I sa stanovištva psihologije kakav oblik bolesti traži ubistvo najbližeg.


1. Mojsijeva 22,2
Tada mu je Bog rekao: "Uzmi svog sina jedinca Isaka, koga toliko voliš, idi u zemlju Moriju i tamo ga prinesi kao žrtvu paljenicu na jednom brdu koje ću ti pokazati."

Vera je posebno stanje.Fanitici zbog vere ubijaju ljude.Avram je verovao u Boga, Bog je nije dozvolio da dete strada, sto bi se reklo Asocijacija na iskusenja.A sta je vera po Bozijoj reci, imamo u Jevrejima 11 glava
1 Vera je, pak, tvrdo čekanje onog čemu se nadamo, i dokazivanje onog što ne vidimo.
2 Jer u njoj stari dobiše svedočanstvo.
3 Verom poznajemo da je svet rečju Božjom svršen, da je sve što vidimo iz ništa postalo.
4 Verom prinese Avelj Bogu veću žrtvu nego Kain, kroz koju dobi svedočanstvo da je pravednik, kad Bog posvedoči za dare njegove; i kroz nju on mrtav još govori.
5 Verom bi Enoh prenesen da ne vidi smrt; i ne nađe se, jer ga Bog premesti, jer pre nego ga premesti, dobi svedočanstvo da ugodi Bogu.
6 A bez vere nije moguće ugoditi Bogu; jer onaj koji hoće da dođe k Bogu, valja da veruje da ima Bog i da plaća onima koji Ga traže.
7 Verom Noje primivši zapovest i pobojavši se onog što još ne vide, načini kovčeg za spasenje doma svog, kojim osudi sav svet, i posta naslednik pravde po veri.
8 Verom posluša Avraam kad bi pozvan da iziđe u zemlju koju htede da primi u nasledstvo, i iziđe ne znajući kuda ide.
9 Verom dođe Avraam u zemlju obećanu, kao u tuđu, i u kolibama življaše s Isakom i s Jakovom, sunaslednicima obećanja tog.
10 Jer čekaše grad koji ima temelje, kome je zidar i Tvorac Bog.
11 Verom i sama Sara nerotkinja primi silu da zatrudni i rodi preko vremena starosti; jer držaše za vernog Onog koji obeća.
12 Zato se i rodiše od jednog, još gotovo mrtvog, kao zvezde nebeske mnoštvom, i kao nebrojeni pesak pokraj mora.
13 U veri pomreše svi ovi ne primivši obećanja, nego ga videvši izdaleka, i poklonivši mu se, i priznavši da su gosti i došljaci na zemlji.
14 Jer koji tako govore pokazuju da traže otačanstvo.
15 I da bi se oni opomenuli onog iz kog iziđoše, imali bi vreme da se vrate.
16 Ali sad bolje žele, to jest nebesko. Zato se Bog ne stidi njih nazvati se Bog njihov; jer im pripravi grad.
17 Verom privede Avraam Isaka kad bi kušan, i jedinorodnoga prinošaše, pošto beše primio obećanje,
18 U kome beše kazano: U Isaku nazvaće ti se seme;
19 Pomislivši da je Bog kadar i iz mrtvih vaskrsnuti; zato ga i uze za priliku.
20 Verom blagoslovi Isak Jakova i Isava u stvarima koje će doći.
21 Verom blagoslovi Jakov umirući svakog sina Josifovog, i pokloni se vrhu palice njegove.
22 Verom se opominja Josif umirući izlaska sinova Izrailjevih, i zapoveda za kosti svoje.
23 Verom Mojsija, pošto se rodi, kriše tri meseca roditelji njegovi, jer videše krasno dete, i pobojaše se zapovesti careve.
24 Verom Mojsije, kad bi veliki, ne htede da se naziva sin kćeri Faraonove;
25 I volje stradati s narodom Božijim, negoli imati zemaljsku sladost greha:
26 Državši sramotu Hristovu za veće bogatstvo od svega blaga misirskog; jer gledaše na platu.
27 Verom ostavi Misir, ne pobojavši se ljutine careve; jer se držaše Onog koji se ne vidi, kao da Ga viđase;
28 Verom učini pashu i proliv krvi, da se onaj koji gubljaše prvorođene ne dotakne do njih.
29 Verom pređoše Crveno More kao po suvoj zemlji; koje i Misirci okušavši potopiše se.
30 Verom padoše zidovi jerihonski, kad se obilazi oko njih sedam dana.
31 Verom Raav ***** ne pogibe s nevernicima, primivši uhode s mirom, i izvedavši ih drugim putem.
32 I šta ću još da kažem? Jer mi ne bi dostalo vremena kad bih stao pripovedati o Gedeonu, i o Varaku i Samsonu i Jeftaju, o Davidu i Samuilu, i o drugim prorocima,
33 Koji verom pobediše carstva, učiniše pravdu, dobiše obećanja, zatvoriše usta lavovima,
34 Ugasiše silu ognjenu, pobegoše od oštrica mača, ojačaše od nemoći, postaše jaki u bitkama, rasteraše vojske tuđe;35 Žene primiše svoje mrtve iz vaskrsenja; a drugi biše pobijeni, ne primivši izbavljenje, da dobiju bolje vaskrsenje;
36 A drugi ruganje i boj podnesoše, pa još i okove i tamnice;
37 Kamenjem pobijeni biše, pretrveni biše, iskušani biše, od mača pomreše; idoše u kožusima i u kozjim kožama, u sirotinji, u nevolji, u sramoti;
38 Kojih ne beše dostojan svet, po pustinjama potucaše se, i po gorama i po pećinama i po rupama zemaljskim.
39 I ovi svi dobivši svedočanstvo verom ne primiše obećanja;
40 Jer Bog nešto bolje za nas odredi, da ne prime bez nas savršenstva.
 

Back
Top