Kako prepoznati osobu koja posjeduje visok koeficijent inteligencije i koje je karakteristike isticu? Da li imate sliku persone nadprosjecnih sposobnosti i kakva je ona?
Idu oborenije glave nego većina ljudi, dok šetaju ulicom ili bilo gdje, i vrlo izražajne pokrete prave usnama, mada se ne trude da rukama izražavaju ono što govore, jer je izraz usana dovoljan, a i oni su dovoljno pametni da shvate da je mlataranje rukama dok se priča o nečemu bespotrebno kad ne može izraziti više nego pokreti usana, a više umara. Ako su žene pa iz simbolike svoje seksualnosti ne žele da se nameću i prve daju komplimente i predloge za izlaske, ipak očima mnogo bolje nego što se riječima može reklamiraju vama svoju dostupnost vašoj seksualnoj da se prije svega bolje upoznate zainteresovanosti za nju, kad se ona javi, i ako se javi...
Vrlo lako saznaju da li ste narkoman, treba im 3 sekunde gledanja u vas, i misle da bi trebali da se stide kad ne bi mnogo voljeli seks, ili voljele, jer smatraju da je to nešto od najuzvišenijih i najviše različitih od životinjskih stvari, pa mnogo pažnje i novca daju na oblačenje, bilo da su muškarci ili žene.
Shvataju da postoje pojave kao "tajna vrata" - načelo da ćeš, iako dobijaš mnogo ako imitiraš onoga ko je najšarmantniji, dobiti više ako nikoga ne imitiraš, i da, iako ćeš izgubiti mnogo ako budeš radio rizične stvari, izgubićeš još više ako nisi tome sklon, manje će ti život prijati.
Shvataju i "načelo sitničarenja": ako si pametan pa imaš mnogo toga da kažeš, ali ipak zato što ljudi ne vole duge mnogo poruke vršiš kidanja, rezove, skraćivanja, micanja - onda dobijaš nešto što ne liči na tebe - jer je - i sam to znaš, nad time vršena "obrada", nebitno da li u svrhu skraćivanja ili drugoga, obrada koja čini da "to nisi ti", pa će, zbog neke intuicije, ovo biti i prepoznato, i, na žalost, bićeš manje cijenjen nego neko mane dobrote i pameti ko samo napiše "lepa, kako si? uf, kako bi te rado volio gledati sad ispred sebe na dva metra". - Tako da oni ne skraćuju svoje poruke koje su predugačke, jer su pametni, i ipak bivaju vrlo rado čitani.
Shvataju "infantilnu seksualnost" - to da su djeca seksualna bića, jer se sjećaju sebe, i drugih, pa prema tome, iako sa djecom ne pričaju o seksu, djeca nekako vide da ovi vide što im je u glavi, da ih razumiju, pa ih zato djeca poštuju, a djeca suprotnog pola ih poštuju znatno više.
Shvataju i "načelo minimalizma" - da je ludilo i "suvišno, izlišno" jedno te isto, pa, iako vole nekad maice sa puno detealja, obično to rade samo radi kombinacije sa nečim što ima malo detalja, da bi postigli "kontrast", jer shvataju "načelo dijalektike" to jest da život znači "promjena" u prevodu, odnosno, isto što i "provod", a da istina može da se vidi samo kada je crnim slovima napisana na bijelom papiru, pa i to da, da bi postojala "promjena" mora da postoji i "nadopunjavajuća suprotnost" za sve što postoji i što su vidjeli.
Shvataju i da da, iako nisu sami sebe kreirali, nije ih kreiralo ni neko drugo biće, ali nemaju nikakvu moć da oni kreiraju život i zakone univerzuma, mada imaju moć da sa njima komuniciraju, razgovaraju, iako to nisu bića, nisu ličnosti - pa zato duboko razumiju izjave nekih monaha da molitva nije ono što se misli, niti su oni stvorili svoju djecu ako su ih rodili. Misle da jeste ih kreiralo nešto što je ravnodušno prema tome da li će biti dobrote ili zla, pa je stvorilo i mogućnost za jedno i za drugo, ali jedino prema čemu nije ravnodušno, a ujedno i razlog što je stvorilo te mogućnosti, je to da "bude interesantno". A i horor filmovi su interesantni. Tako da ne spadaju ni u "oduševljene životom", ni u čitaoce knjiga za slabe intelekte, tipa "Put kojim se ređe ide", gdje se kaže "život je težak" - a to bi, da je istina, prijalo ponosu svakoga ko nije željan samoubitstva, i prija ponosu čitaoca koji je glup pa vjeruje, samo što to nije istina a o tome u kojoj je to mjeri laž govori proporcija broja samoubitstava i nesamoubitstava.
Nisu maloumni pa da misle da ne postoji sloboda izbora i da je ličnost određena mozgom - jer onda ne bi bilo mjesta za postojanje onoga što stvarno postoji, a to je romantika, bilo erotska, ili druga.
Nikada neće reći da nije bitno znati politiku, ali će uvjek reći da se ona ne može znati od strane većine ljudi, jer ne vladaju javne, nego tajne vlasti, tajni skupovi, tajna udruženja.
Kada im pravi neprilike policija, pozivaju se na zdravstvo, a kada im ono pravi neprilike, pozivaju se na crkvu, jer je psihatru zabranjeno da bilo koji čin religioznog ispoljavanja religije koja je opšteprihvaćena u njegovoj zemlji proglasi za ludilo, i na osnovu toga zadrži nekoga u bolnicu.
Na forumu ne pišu velike stvari i velike istine, već to čuvaju za knjige od kojih će imati zarade, osim ako su već bogati, ili ako to čine u vidu nekog rituala sličnog ili ekvivalentnog, po stepenu onoga što egzistencijalistički filozof jedan značajan zove ludilom koje je razumno, cijepanju para. Nekad će i da daju u javnosti, mrtvi ozbiljni, izjave: hajde da svi, ali ako će baš svi to da urade, odma sad pocijepamo sve pare, da bi vladalo duhovno carstvo, a ne materijalno. - I nije rijetko da u toku uobičajenog intervjua ili predavanja ili ako je to neka druga vrsta javnog govora upadnu u takve vrste "trans"-izjava, pa se odma vrate na temu o kojoj su pričali.
One koji mrze narkomane smatraju fašistima, ali glupim fašistima, koji nisu u stanju da shvate da se o narkomaniji, po zakonu, smije pričati samo ako je neko ko se drogira uradio nešto ružno, i da će, ako droga koja na većinu djeluje pojačavajući ljubav prema ljudima, kao primjer njenog dejstva biti naveden samo jedan koji je pod njenim dejstvom uradio stvar ružnu, mada bi, da nije bio, uradio još ružniji, i da je zabranjeno pričati kako je Paganinijev Caprice 24 u svom refrenu ustvari slika i prilika dejstva morfijuma, i kako su glavna remek-djela rok muzike stvorena zbog heroina ili onoga što se povezuje sa tim - seks sa više žena istovremeno.
