Prvi korak duha jest da razlikuje ono što je istinito od onog što je lažno. Ipak, od trenutka kad
misao razmišlja o sebi samoj, ono što najprije otkriva jest proturječje. Nekorisno se ovdje starati da
budemo uvjerljivi. Stoljećima već nitko nije dao jasniji i elegantniji dokaz o toj stvari od Aristotela:
„Posljedica tih mišljenja, često ismijavana, jest da ona sama sebe uništavaju. Jer, tvrdeći da je sve
istinito, potvrđujemo istinu suprotne tvrdnje i, u skladu s tim, netočnost naše vlastite teze (jer
suprotna tvrdnja ne dopušta da ona može biti istinitom). A kažemo li da je sve lažno, i ta je tvrdnja
jednako netočna. Izjavimo li pak da je jedina lažna tvrdnja ona koja je suprotna našoj, ili da je samo
naša tvrdnja istinita, vidjet ćemo ipak da smo prisiljeni prihvatiti beskonačan broj istinitih ili lažnih
mišljenja. Jer onaj tko izlaže istinitu tvrdnju, izgovara istodobno da je ona istinita, i tako slijedom u
beskraj.”
Alber Kami