Kako dalje?

Poruka
2
Ukratko. Ja sam razveden a ona u braku. Oboje imamo decu. Volimo se. Njen muz ne da lak tj. sporazuman razvod nego insistira da deca budu njemu poverena. Ona bi mozda i pristala na to ali ja "znam" da bez svoje dece ne bi bila "kompletna" i da bi kad-tad meni pocela prebacivati. On zna za mene i spreman je da joj oprosti jer misli da je delimicno i sam kriv...
Ajde ako neko ima nesto pametno da kaze ne ovu temu neka to uradi. Vec mi je jako mucno da se krisom sastajemo a ne resavamo problem koji, eto vec vise od pola godine postoji. Mi se ustvari vrlo slabo pozmajemo, samo se volimo i odlican je sex i cini nam se da bi to bilo i na svim drugim poljima.
Najvise mi smeta to sto cu joj ja, po svemu sudeci, rasturiti njen brak zarad mogucnosti da mi stvarno pronadjemo zajednicku srecu. A sta ako ne uspe? Da li je ljubav dovoljna?
Samo, molim vas, nemojte filozofirati nego nesto iz licnog iskustva ili ako ste culi neku istinitu pricu bilo "za" ili "protiv" nas...
 
Hm, a kako mislis da se ne filozofira, ako postavljas pitanje -> da li je ljubav dovoljna...?
Ne postoji sistem poteza koje treba sprovesti u djelo, a koji garantuju da ce ljubav dovoljna da bude...
I vama, u svakom slucaju nece biti, budete li i dalje sjedili skrstenih ruku...
Zasto za pocetak ne odete kod advokata i raspitate se za mogucnosti da, u slucaju razvoda, njoj pripadnu djeca?
Kod nas se, ionako, bar dok su klinci manji, favorizuje majka...
 
Imam slican slucaj u neposrednom okruzenju(da nevolja bude veca-porodicno sam umesan) i traje vec pune 2 god. I vise je....bljak.Ne ide to nikako bezbolno.Al gde pored tolikih neudatih nalete na udatu???Ako kazem misljenje-reci ces: sta ovaj moralise.
Zato jedino- nek ti je bog u pomoci i srecno :|
 
Slucajni prolaznik:
Ukratko. Ja sam razveden a ona u braku. Oboje imamo decu. Volimo se. Njen muz ne da lak tj. sporazuman razvod nego insistira da deca budu njemu poverena. Ona bi mozda i pristala na to ali ja "znam" da bez svoje dece ne bi bila "kompletna" i da bi kad-tad meni pocela prebacivati. On zna za mene i spreman je da joj oprosti jer misli da je delimicno i sam kriv...
Ajde ako neko ima nesto pametno da kaze ne ovu temu neka to uradi. Vec mi je jako mucno da se krisom sastajemo a ne resavamo problem koji, eto vec vise od pola godine postoji. Mi se ustvari vrlo slabo pozmajemo, samo se volimo i odlican je sex i cini nam se da bi to bilo i na svim drugim poljima.
Najvise mi smeta to sto cu joj ja, po svemu sudeci, rasturiti njen brak zarad mogucnosti da mi stvarno pronadjemo zajednicku srecu. A sta ako ne uspe? Da li je ljubav dovoljna?
Samo, molim vas, nemojte filozofirati nego nesto iz licnog iskustva ili ako ste culi neku istinitu pricu bilo "za" ili "protiv" nas...


Samo se volite i odlican je sex...ako se slabo poznajete kako se volite....(ne kazem da ne moze, samo pitam)
Ako se slabo poznajuci volite, jel' se volite dovoljno da zajedno prodjete sito i reseto?
Jesi li ti spreman da "hranis, oblacis i izdrzavas" njenu djecu?
Ako su odgovori pozitivni, pravac advokat...mislim da ona ipak moze da dobije starateljstvo. Pogotovo ako se dokaze da si i ti ok i da ces biti dobar ocuh toj djeci.
Puno srece
 
Imao sam slicnu situaciju u mom zivotu.
Samo sto je ona ipak ostala na kraju bez muza i samo sa detetom sa fantasticnim izgovorom "Milion muskaraca moze da prodje kroz moj zivot,ali moje dete je moje".
Glupost...kao da ce to dete vecito ostati dete.

Znas sta,ostavi sex po strani i malo vise poradi na njenom karakteru,da bi je bolje upoznao,da vidis da li je to ljubav uopste ili samo trenutna zabluda.
Onda imas prava na odluke.
 
sa fantasticnim izgovorom "Milion muskaraca moze da prodje kroz moj zivot,ali moje dete je moje".
Glupost...kao da ce to dete vecito ostati dete.

A ja mislila ti imas dusu :roll: Svaka cast majci.Ja dece nemam,ali mislim da bih se isto postavila :D ;)
 
esperanca137:
sa fantasticnim izgovorom "Milion muskaraca moze da prodje kroz moj zivot,ali moje dete je moje".
Glupost...kao da ce to dete vecito ostati dete.

A ja mislila ti imas dusu :roll: Svaka cast majci.Ja dece nemam,ali mislim da bih se isto postavila :D ;)

Da,i ja to razumem,ali sta je sa onim licnim Ja koje ce neizostavno doci? Zar ta ista majka nije zelela da joj dete ipak ima oca.Psiholoskog oca koji je mnogo bitniji nego bioloski.
Mozda ja nemam dusu,ali sa zadovoljstvom bih prihvatio "tudje" dete i odgajao kao svoje.
 
Dont_Break_The_Oath:
Da,i ja to razumem,ali sta je sa onim licnim Ja koje ce neizostavno doci? Zar ta ista majka nije zelela da joj dete ipak ima oca.Psiholoskog oca koji je mnogo bitniji nego bioloski.
Mozda ja nemam dusu,ali sa zadovoljstvom bih prihvatio "tudje" dete i odgajao kao svoje.

pa onda joj to i kazi :D ;)
 
Slucajni prolaznik:
Ukratko. Ja sam razveden a ona u braku. Oboje imamo decu. Volimo se. Njen muz ne da lak tj. sporazuman razvod nego insistira da deca budu njemu poverena. Ona bi mozda i pristala na to ali ja "znam" da bez svoje dece ne bi bila "kompletna" i da bi kad-tad meni pocela prebacivati. On zna za mene i spreman je da joj oprosti jer misli da je delimicno i sam kriv...
Ajde ako neko ima nesto pametno da kaze ne ovu temu neka to uradi. Vec mi je jako mucno da se krisom sastajemo a ne resavamo problem koji, eto vec vise od pola godine postoji. Mi se ustvari vrlo slabo pozmajemo, samo se volimo i odlican je sex i cini nam se da bi to bilo i na svim drugim poljima.
Najvise mi smeta to sto cu joj ja, po svemu sudeci, rasturiti njen brak zarad mogucnosti da mi stvarno pronadjemo zajednicku srecu. A sta ako ne uspe? Da li je ljubav dovoljna?
Samo, molim vas, nemojte filozofirati nego nesto iz licnog iskustva ili ako ste culi neku istinitu pricu bilo "za" ili "protiv" nas...


Hrabre sreca prati, samo hrabro!!!
 
OK slazem se ako si uspeo napraviti u zivotu taj nivo standarda, samo napred. Ja moram cekati, ali i kad dodje taj dan ja sam savrseno zdrav i nema nikakvog razloga da mi drugi pravi decu ili da hranim tudju.
 
Ja mislim da je DBTO u pravu iz prostog razloga sto sto deca ipak jednom odrastu, a mi opet ostajemo sami ako nema neko da nam se nadje i podeli sa nama i dobro i zlo.
Ok slazem se da treba gledati da taj neko prihvati i tvoje dete, ali ipak, ne smemo i zbog sebe i zbog tog deteta svoj zivot pretvoriti u jedini cilj - sluzi detetu.
 
Imao sam slicnu situaciju u mom zivotu.
Samo sto je ona ipak ostala na kraju bez muza i samo sa detetom sa fantasticnim izgovorom "Milion muskaraca moze da prodje kroz moj zivot,ali moje dete je moje".
Glupost...kao da ce to dete vecito ostati dete.

Да, ОАТН, милион мушкараца могу да прођу и ни један не може да буде битан ни трећину колико је битно дете! И дете ће увек бити њено дете, особа која се воли највише на свету и више од било ког мушкарца! Не воле се деца ваљда само док су мала!

А сад на тему: Зар је могуће да сте толико неинформисани? Зашто се нисте мало распитали како све функционише око развода?
Да ли живите у Србији?
Какве везе онда има то да ли је развод споразуман са тиме коме ће деца припасти? Код нас деца обично припадну мајци уколико се не постоји неки заиста озбиљан разлог (на пример да је алохоличарка или да занемарује децу...ал то све мора да се докаже!) Уколико су деца старија од ваљда 10 година онда могу и сама да се одлуче код кога ће да живе. Ако су мања, суд их обично додељује мајци. Додела старатељства нема везе са тим ко је поднео тужбу за развод, да ли је развод споразуман....јер код нас се не утврђује кривица за развод!
Али уколико и отац жели старатељство онда може да дође до дугог, исцрпљујућег и болног процеса, вештачења, суђења, одугловлачења...у којем највише страдају деца.Да ли сте спремни на то?

А то што вам је секс одличан уопште не мора да значи да треба да се венчавате и стварате нову породицу.Па и сам кажеш да се не познајете. Каква је то онда љубав? Разликујете ли страст и заљубљеност од љубави?
За њен нови брак и стварање нове породице не питате се само ви. Шта деца мисле о томе?
 
Tetka Hellen,,,ti se pretvaras iz hirurga,preko eksperta za ekonomiju do savrsenog psihijatra.

Ja sam prosao kroz razvod sa jednom vesticom koja mi je uzela skoro sve sto smo zajedno stekli.
Ako,neka ide sve to,ionako mi ne treba,imam i ovako dovoljno.

Pricas mi o deci..ja sam svestan svega sto si rekla,isuvise svestan,ali takodje znam da je detetu neophodan OTAC. Nisam ja nikoga optuzivao za to sto sam "izvisio",ne,ne i ne.Samo znam da razvedene majke sa decom su 1000 puta osetljivije i da treba ZNATI kako se postaviti,a to je dug,jako dug proces i ako je nekom stalo do toga da osvoji njeno srce,i srce tog deteta,to je onda To Pravo.
Naravno da se zestoko razlikuju ljudi koji imaju decu i oni koji ih nemaju.Svega sam ja toga svestan.
 

Back
Top