Biblioteka 3

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Moja omiljena je ta, Timor mortis, mada mi se sviđaju i Memoari Pere Bogalja. Ubistvo s predumišljajem sam samo gledala. Očeve i oce mi je letos preporučio prijatelj (upravo pročitao), moraću što pre kako bi smo polemisali kad se ponovo budemo sreli. :)
Jao, da stignem sve što želim, moraću da čitam 25 sati dnevno, ko naš preCednik... :D

Predsednik je nenad...citljiv...
Izvinite ako sam napravila neku gresku.
 
Nisi. Ali posle "nenad", možete po slobodnoj volji dodati sve što vam padne na pamet.

- - - - - - - - - -

Od Selenića sam pročitala sve romane koje je napisao.
Memoare Pere bogalja sam čitala dva puta.

Najbolja mi je... sve su mi najbolje :D

- - - - - - - - - -

Između ostalog, ovu temu volim zato što me uvek neko podseti šta treba da čitam. Brzo se palim, ali još brže i gasim, jer svakodnevne preporuke potiskuju moje klimave odluke...
:lol:
 
Gubilište – Čingiz Aitmatov, Logos 280 str. 8/10

Knjiga se sastoji iz dva (ne sasvim) nezavisna dela, a povezuje ih život i sudbina jednog para stepskih vukova, Akbare i Taščanjara.
Nisam skoro čitala knjigu sa ovoliko dijaloga a nisam skoro ni čitala nekog Rusa, a naročito nesavremenog Rusa. (Ili tačnije rečeno Kirgistanca).

Ja volim da znam vreme i mesto događanja čim počnem da čitam neku knjigu (atlas mi stoji uvek uz knjige za čitanje) ali ovde iako sam znala mesto, sve do polovine knjige nisam mogla da zaključim koje je vreme dešavanja (i to me je sve vreme nerviralo). I konačno se pojavljuje neka 1950 godina (što je i logično s’ obzirom ne vreme u kome je pisac živeo) ali ja i dalje čitam i ne verujem jer mi se način pisanja i sudbine likova ne uklapaju u već davno formiranu pretstavu o tom vremenu i načinu na koji su pisci pisali svoja dela. (Ukoloko su živeli u Rusiji).
Mada ovo jeste vreme posle Staljina i logično je da je sve dosta liberalnije, ali ipak...

U tom prvom delu mi je neverovatno da je 50-ih godina u Rusiji bilo ko smeo da bere konoplju za ličnu upotrebu ili da je bere radi trgovine! A priča se zasniva upravo na tome.
Ovaj prvi deo mi se manje dopao nego drugi. Naročito jer u prvom delu ima jedan meni beskrajno dosadan deo, nekih dvadesetak strana. Tiče se hrišćanske religije a to mi je izuzetno neomiljena tema. Ali osim toga taj prvi deo mi se umereno dopao.

Drugi deo mi je bio odličan. Stepa, ruski čobani sa svojim stadima, raznovrsni likovi, porodice, sudbine... I u središtu priče jedan čovek čija se sudbina prepliće sa drugima i naravno sa parom stepskih vukova.

Sve u svemu priča o nesavršenosti najsavršenijeg bića na zemlji-čoveka, i o savršenosti nesavršene životinje-vuka.
Kraj sam naslutila mnogo pre kraja. A ipak me je nokautirao.
 
Prosto neverovatno da nigde ne postoji nista od Selenica u el. obliku?
Tarantino?

Sta je najbolje od Basare, da bude prva kjnjiga od njega za citanje?

Pogledaću večeras imam li šta kod kuće. Imaš i onaj forum sa e-knjigama, balkandownload, ne znam sad tačnu adresu, pa možeš da pogledaš. Može i Bodrijar da pomogne vjerovatno.

Od Basare, nema razloga da ne uzmeš odmah Famu o biciklistima. Ako ti se ne svidi, vjerovatno ne moraš da ga čitaš dalje.
 
Slazem se za "Famu...", mada ja volim i "Uspon i pad...". :-)
Sto se Selenica tice, izabrala sam da procitam ono sto mi je bilo dostupno. "Prijatelje" sam nasla kod antikvara na Salonu knjiga ovde u NS-u, a druge dve su svekrvine. Cekam mart i novi Salon pa cu traziti dalje. Tako sam i Basarino "Srce zemlje" nasla. Znate kakvi naslovi za sto dinara?!!!! :-) Krasuljak se mozda seca mojih spiskova koje sam kacila.

Ove godina sam obnavljala Nabokova. Dobila sam "Smeh u tami", "Prozirne stvari" i "Ocajanje" da upotpunim kolekciju, pa sam ih opet procitala. Vidim, citam, cujem da je dosta ljudi razocarano kad ih procita, u smislu opet ista tema. Da, ali Nabokov je stalno trazio nove nacine za njenu obradu. Ili ju je doterao do umetnickog savrsenstva kao u "Loliti", gde su recenica i stil dominantni. Ili je obradjena poput filma, kao u "Smehu u tami", gde se granici sa grotesknim. Ili je pak poput teatra apsurda kao u "Prozirnim stvarima". Stalno se igrao citaocima, pogotovo ako su ga preozbiljno shvatili.
Dobro, dobro, necu vise o njemu. :-)))))

Sta mislite o Dobrilu Nenadicu?
 
Nisi. Ali posle "nenad", možete po slobodnoj volji dodati sve što vam padne na pamet.

- - - - - - - - - -

Od Selenića sam pročitala sve romane koje je napisao.
Memoare Pere bogalja sam čitala dva puta.

Najbolja mi je... sve su mi najbolje :D

- - - - - - - - - -


:lol:

Volim vas sve!
Vi ste moje sestre, prijateljice i ovde mi je kao u porodici koju nemam.
Volim i ja Selenica, svi romani su mu odlicni.
Moram da dodam da je ekranizacija Ubistva sa predumisljajem po meni sjajna.
 
Slažem se za film Ubistvo s predumišljajem. Meni je bio tako dobar i upečatljiv da onog Sergeja Trifunović ni dan danas ne volim baš mnogo pod uticajem uloge Krsmana, a Nebojšu Glogovca iz istih razloga volim.
Selenić mi je sjajan ali nisam još pročitala sve njegovo - najbolje, kako kaže Lamar.
 
Pogledaću večeras imam li šta kod kuće. Imaš i onaj forum sa e-knjigama, balkandownload, ne znam sad tačnu adresu, pa možeš da pogledaš. Može i Bodrijar da pomogne vjerovatno.

Od Basare, nema razloga da ne uzmeš odmah Famu o biciklistima. Ako ti se ne svidi, vjerovatno ne moraš da ga čitaš dalje.

Tamo sve i skidam bas, i retko se desi da ono sto potrazim, ne uspem da nadjem. Bas sam se iznenadio da nema nista od Selenica. Trazio sam i na onom mega upload nalogu, gde ima ko zna koliko GB knjiga, koje je neko stavio u pdf knjizevnost, nema ni tamo.
 
Zasto se niste ubili, Viktor Frenkl.
Svedocanstvo coveka koji je imao tu nesrecu da, najmracniji period u istoriji, drugi svetski rat, provede po nacistickim logorima. Tema sama po sebi mucna i teska za citanje, nemoguce je zadrzati ravnodusnost prema patnjama i mukama koje su milioni ljudi doziveli.
Kniga se bazira na aksiomu da je abnormalna reakcija u abnormalnoj situaciji, u stvari normalno ponasanje, i da bi autor potkrepio ta tvrdnje, do tancina je opisivao efektivna reagovanja, emotivna stanja, razloge pojedinih kljucnih odluka koje se donose u logorima, sa ciljem da se samo prezivi.
Upravo zbog toga se ovo delo i smatra prirucnikom o psihologiji, i verovatno predstavlja dobro i korisno stivo za medicinske svrhe, ali je meni, knjizevno bilo na dosta niskom nivou. Sa mnogo nabacanih opisa odredjenih patnji, rekao bih bez neke hronologije, vec kao da je autor u jednom dahu pisao i kako se cega dosetio tako i dopisivao.
Sadrzajna je lepo srocenim mislima, surovo istinitim, emotivnim, o zivotu, ljubavi, nepravdi, otupelosti ljudskih osecanja... ali nije mi to bilo dovoljno da bi ukupan utisak bio bolji.

Poslednja trecina knjige cak se i zove Osnovni pojmovi logoterapije, a to me svakako nije zanimalo, pa nisam ni citao.
 
"Timor mortis conturbat me..." :heart:

Фантастичан је Селенић. И ја сам га тек пре 2-3 године "открио". Баш је пре неки дан био његов интервју на РТС-у (у Трезору; једна од ретких емисија које вреди гледати на нашим телевизијама). Изузетно је кроз своје књиге представио овдашњи менталитет, наше заблуде, кратковидости.
Штета је што није више читан. Можда би нам као нацији било (макар мало) боље кад бисмо подробније читали писце попут Селенића, Пекића...
Од запостављених српских писаца, волим и Тишму да читам.
 
Danilo Kiš, iz Peščanika :heart:
Screenshot_1.png
 
Ne sećam se da li sam ranije prijavila ali pročitala sam U radno vreme, Lusi Kelavej. Priča o preljubi, a centralne ličnosti su dve žene, jedna samohrana majka koja ulazi u vezu sa svojim nadređenim i jedna uspešna žena, porodično ostvarena, koja ulazi u vezu sa mlađim kolegom. Na koricama knjige piše da je zabavna, ali meni nije bila previše jer nema ovde duhovitosti. Na momente mi je bila i dosadnjikava ali poruka priče je dobra, u smislu posledica koje proizilaze iz ovakvih postupaka. Dugo sam čitala ovo i prosečna je knjiga (za „iz biblioteke).

Semper idem i dalje čitam, i mislim da sam ranije rekla da po mom mišljenju ova knjiga i zahteva sporije čitanje i to mi i dalje odgovara.
 
Konačno su majstori završili krov, nadam se da se neće raspasti pri malo jačem vetru.:confused:
Uzeo sam da čitam Antologiju savremene japanske priče, ima tu dobrih priča, samo mi čitanje nešto
sporo ide.
 
Počela sam da čitam ''Tajni dnevnik Hendrika Hruna''. Ovo verovatno nije nešto što bih sama uzela tj. setila se da uzmem. Dobila sam je od Derete (ja vam se ponekad prijavljujem na neke nagradne konkurse na društvenim mrežama kad poklanjaju knjige jer sam alava i nikad mi nije dosta. Naravno, ako poklanjaju nešto što me uopšte ne zanima, onda ignorišem.) Za sada je simpatično, pisano je u formi dnevnika jednog osamdesettrogodišnjaka u staračkom domu i opisuje nam život u tom mestu gde ljudi odlaze da provedu ostatak svog života, uz mnogo smešnih i tužnih momenata.

Bila sam danas u Vulkanu i kupila ''Beskrajnu priču'' Mihaela Endea, knjigu koju sam čitala kad sam imala 9-10 godina i koja mi se dopala, pa sam poželela da je imam. Korice su lepe, tvrd povez, ali je unutra onaj tanki žućkasti reciklirani papir, što dođe kao neki kontrast.
 
Takođe volim kratku priču. :) Ove sam čitala:
- Antologija kratke priče Japana; Bagdala, Kruševac
- Antologija kratke priče Izraela, Bagdala, Kruševac
- Zašto nema muzike, izbor iz moderne kineske kratke priče
- Nova francuska priča
- Antologija savremene argentinske priče
- Antologija ruske priče XX veka(Od Sologuba do Harmsa)
- Savremena meksička priča
- Savremena brazilska priča; izdavač je Clio
- Fuga africana, južnoafrička kratka priča u izdanju Prosvete

Potonje dve posedujem.
Omiljeni su mi Argentinci, naravno, pa Francuzi i Kinezi.
Ne dopadaju mi se Izraelci i Meksikanci.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top