Biblioteka 3

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Nemoj da se ljutiš na mene. Do nedavno sam imala skoro svaki Nedeljnik, jer ga prodaju za 1 dinar u Laguni uz račun preko 150 dinara, a kako uvek ima šta da se uzme, neka bojanka, slikovnica ili makar blokče, čitaš ga džabe... ;)

Ne ljutim se ja na tebe, taman posla:cmok: Znam ja sa ti čitaš Nedeljnik i verujem ti kad kažeš da je stari intervju. Ali nema veze, svakako je zanimljiv.
 
Znam da nisi mislila na menez;) Ali ja vama omladini mogu samo da kazem da se kod vas jos nisu probudile demonske strasti, a dodje to oko pedesetez:lol:

Kako kod koga... :whistling:

- - - - - - - - - -

Ne ljutim se ja na tebe, taman posla:cmok: Znam ja sa ti čitaš Nedeljnik i verujem ti kad kažeš da je stari intervju. Ali nema veze, svakako je zanimljiv.

Jeste, zaista. :ok::ortakinje:
 
Zaista ume da iritira.

Evo sad sam se nasmijao. Otvorim Goodreads i naiđem na prikaz Murakamijeve Kafka on the Shore:
Even while reading it for the second time, there's so much I don't understand but within that lies the essence of this book. We don't have to understand the story. This is just like a magnificent dream filled to the brink with burning emotions and nostalgia.

Neki misle da Murakamijeve knjige nije potrebno razumjeti da bi se u njima uživalo, a druge (nas) iritira proza koja djeluje alegorično, ali zapravo nema nikakvo posredno ili preneseno značenje, samo čudne priče sa slabo motivisanom radnjom i loše razvijenim likovima. Murakamijeva popularnost za mene je jedna od većih misterija, ali dobro, ja ne shvatam popularnost mnogo čega (hip-hop muzike, pametnih telefona, SUV automobila...).
 
Ja sam priznajem citala samo jednu njegovu knjigu i to bas Kafku i jedva sam je zavrsila.
S obzirom koliko su mi nahvalili upravo njegovo pisanje, slazem se - prosecno u najbolju ruku.

Knjiga potpuno bezlicna.

Uvek se setim cika Danila, bibliotekara u Gradskoj u NS, mislim da sam pricala ranije ali uvek se sekirao zbog masovne potraznje za Murakamijem i uvek je jadan pokusavao da ljude zainteresuje za neke bolje Japance z:D
 
Ovo za iritiranje se odnosilo na Begbedea, ali je sasvim primenjivo i na Murakamija.
I meni nije jasno zašto je toliko popularan, jer je prosečan pisac, čak i ispod toga.


Murakami ne iritira (Begbede vec daz:lol:), on je jedan tragican lik, izgubljen u svemiru, uglavnom na relaciji Japan - USA,
ali su i Japanci negde tu jer s jedne strane pokusavaju da sacuvaju svoju tradiciju, a s druge strane su jako podlozni
uticaju Amerike ( moda, muzika, way of life).
 
Konacno sam uzela Selina , 'Putovanje nakraj noci' iz biblioteke.
Hocu vec dugo a nikako da skupim zivaca za nesto malo ozbiljnije.

Uz to i Kako ubiti pticu rugalicu' i malo da danem dusom Agatu Krsti ' Trnci u prstima'.
Tako sam i ja dugo odlagala Selina misleci da je kao neko tesko, ozbiljno stivo, za dva dana sam ga procitala,
usput umirala od smeha, mnogo je genijalna knjiga. Bice ti zanimljiviji od Agate Kristi.z:)
 
Поздрав, друштво, ево и одговора после свих новогодишњих дежурстава. Практично нисам ни имао слободних дана, тако да ме је ова Нова година некако мимоишла :zcool:. Свима пуно среће и нових читалачких откровења!

@[PROFIL]Quentin[/PROFIL]
То је Алес ми стоји на полици, свакако би дошао на ред, али, ето, погураћу га сад мало ;).
Павла Павличића свакако више нећу читати. Колико сам истражио касније се бавио (и сад се бави) писањем криминалистичких романа...

Много сам похвала чуо за Теџуов „Отворени град“, зашто ти се није допао?

@[PROFIL]Rayela[/PROFIL]
Зашто те разочарах са Деблином? Позитивно или негативно? z:lol:
Ххахах, нисам ја још за брак, без бриге z:D

@[PROFIL]Mrs.Bi[/PROFIL]
Форум врло предано и педантно читам, али углавном преко телефона, у бусу, у некој паузи, па ми некако није згодно да се расписујем.
Ова класификација је више део опсесивно-компулсивног дела личности.
Што се тиче Кроз пустињу и прашуму много би се шта могло замерити из перспективе одраслог читаоца (романтичарски национализам који провејава, практично отворени расизам, нереална дешавања итд.), али сам ту оцену дао као да је књигу читало дете у мени, кад све ове „озбиљне ствари“ нису ни на видику.
Врло си строга што се тиче оцењивања, или је то до квалитета прочитаног...

@[PROFIL]Elefteria[/PROFIL]
Dan skakavaca – Natanijel Vest (promašena kupovina skroz)
А ово хвале као лектиру у америчким школама. И баш ме чуди да је тако лоше, посебно јер је издала Дерета у својој (иначе, одличној) едицији ХХ век.

@[PROFIL]lamar[/PROFIL]
Semper idem – 11/10. Дакле, најзначајнија књига за 2018. Многе похвале сам чуо за њу. И она ће на врх листе.
Izvan vremena – David Grosman, Arhipelag, 130 str. 10/10 – Ја се баш намучих са Гросмановим До краја земље. О чему је овде реч?


Бегбеде је, кад га већ толико спомињете, толико прецењен писац да је то страшно.

Од Муракамија („првог“) сам ову књигу коју спомињете („Јужно од границе...“) једину и прочитао. Била ми је сасвим коректна. Не за падање у несвест, али пријала ми је. Додуше, нема ту никаквог јапанског колорита, потпуно је могао да је напише било који западњак.

Што се планова за читање тиче, код мене то углавном није стриктно, већ имам неке идеје нпр. "читати више писаца из (црне тј. супсахарске) Африке" или "упознати се са регионалном књижевношћу" и слично. Свашта нешто скупљам као хрчак, па како кад будем расположен...

Ових дана сам сасвим случајно започео да читам избор поезије Вилијема Батлера Јејтса (иако поезију генерално не читам још од гимназијских дана) и морам рећи да сам одушевљен. Прија ми тај меланхоличан тон. А и нисам до сада имао утисак да енглески језик може да буде тако поетичан :zcool:
Од поезије сам прочитао и неколико песама наше младе песникиње Витомирке Требовац (ваљда јој је то право име) и мораћу да узмем њену збирку Све дрвеће, сва деца и сви бицикли у мени, делује ми веома занимљиво.
 
Све дрвеће, сва деца и сви бицикли у мени
Ovaj naslov je odmah probudio dete u meni :D
smilie_girl_007.gif


- - - - - - - - - -

Evo mojih a istovremeno i Daninih utisaka o knjizi Izvan vremena.
Izvan vremena – David Grosman, Arhipelag, 130 str. 10/10
http://www.delfi.rs/knjige/63190_izvan_vremena_knjiga_delfi_knjizare.html

Već sam početak me slomio. Priča-poema se sastoji od razgovora muža i žene posle gubitka sina.
I nenametljivog naratora koga je pisac nazvao „gradski letopisac“ i koji se pojavljuje povremeno u jednakim razmacima.
Naknadno se pojavljuje još nekoliko ljudi sa istom sudbinom. Od patetike naravno ni traga. Jedva se i na slovo p može naleteti.

Mislim da je ovo jedna od najemotivnijih knjiga koju sam ikada pročitala.
Totalno se raspadnem još kad znam da je to piščeva istinska sudbina. Pet godina posle tog gubitka nije ništa objavljivao.
Ova knjiga je svojevremena Danina preporuka, sada je svakako i moja. Jedino je ne bih preporučila Kamenitoj. Znam je.

- - - - - - - - - -

Evo, našla sam Danin post. Mnogo više i bolje govori o knjizi od mene.
I ja sam poželela da imam knjigu za sebe. Što je retko.
https://forum.krstarica.com/showthread.php/714292-Biblioteka-3?p=31927865&viewfull=1#post31927865
Mislim da Do kraja zemlje obrađuje istu temu, ali mi se čini da mi je Rayela tada rekla da je sasvim u redu pročitati samo ovu Izvan vremena.

- - - - - - - - - -

Semper idem, je definitivno moja knjiga 2018-te godine.
Mislim da su retki oni kojima se ona ne bi dopala.
To je knjiga koja ispunjava očekivanja i zahtevnih i manje zahtevnih čitalaca, tako da ima moju široku preporuku.
 
Sećam se kad ste pisale o toj knjizi. NIsam joj zapamtila naslov, ali jesam te emocije koje izbijaju iz Daninog posta. I uvek sam u nedoumici da li da uzmem da čitam tako nešto ili ne.

A ujedno da se pravdam što sam stroga u ocenjivanju. Malo vremena imam da čitam i žao mi je svakog minuta koji provedem u čitanju nečeg što mi ne pruža onoliko zadovoljstva koliko sam zamislila da hoće.

Evo, sad ne znam šta da radim sa ovim Barnsom kog sam počela. NIje to ništa strašno, knjiga o smrti. I tako su je lepo opisali na koricama, i tako je dobro je počela sa zanimljivostima o njegovim babi i dedi iz ugla deteta, a sad je već počelo neko filozofiranje koje mene davi....
 
Nisam ja pisala, ti si pisala i citirala Danu, o knjizi Izvan vremena
A ja sam se toliko usredsredila na vaše utiske o toj knjizi da sam potpuno zanemarila da se u postu pominju i druge knjige
 
То је Алес ми стоји на полици, свакако би дошао на ред, али, ето, погураћу га сад мало ;).
Павла Павличића свакако више нећу читати. Колико сам истражио касније се бавио (и сад се бави) писањем криминалистичких романа...

Много сам похвала чуо за Теџуов „Отворени град“, зашто ти се није допао?

Od Pavličića sam kasnije priočitao još Kraj mandata i to nije bila loša knjiga, ali on piše nekakvim sterilnim stilom, jezikom koji meni ne djeluje prirodno. Možda još pročitam nešto, ali nemam ga u planu u skoroj budućnosti.

Knjiga Tedžu Kola nije mi se dopala zato što je tema identitetskih nedoumica i rasnog konflikta naširoko obrađena u savremenoj književnosti, a Otvoreni grad niti donosi nove perspektive, niti je toliko dobro napisan da bi mogao da osvježi izraubovanu temu. Recimo, Podzemna željeznica Kolsona Vajtheda je crnački roman od prvog do posljednjeg slova, ali je napisan mnogo inventivnije, maštovitije.

- - - - - - - - - -

Evo, sad ne znam šta da radim sa ovim Barnsom kog sam počela. NIje to ništa strašno, knjiga o smrti. I tako su je lepo opisali na koricama, i tako je dobro je počela sa zanimljivostima o njegovim babi i dedi iz ugla deteta, a sad je već počelo neko filozofiranje koje mene davi....

Meni je to bila dobra knjiga. Zabavljao me Barnsov cinizam.

- - - - - - - - - -

Semper idem, je definitivno moja knjiga 2018-te godine.
Mislim da su retki oni kojima se ona ne bi dopala.
To je knjiga koja ispunjava očekivanja i zahtevnih i manje zahtevnih čitalaca, tako da ima moju široku preporuku.

Moraću i ja ove godine da pročitam Semper idem, nema mi druge.
Istina, planirao sam da čitam kraće knjige, čisto da malo nabijem ststistiku. z:lol:
 
I ja očekujem da mi bude dobra, volim cinizam i crni humor, ni priče o smrti mi nisu ništa strašno.

Nemam nekih određenih planova baš za ovu godinu, prosto to što želim da pročitam, zabeležim negde, pa kad mi se namesti.
Eto tu Semper idem... kad pročitam o čemu se radi, uopšte me ne zainteresuje, ali kad joj Lamar da ocenu 11 i kaže da joj je knjiga godine, onda me zaintrigira.
 
Meni je Semper idem na to read listi ove godine, samo nikako da naletim u biblioteci na nju.

- - - - - - - - - -

Tako sam i ja dugo odlagala Selina misleci da je kao neko tesko, ozbiljno stivo, za dva dana sam ga procitala,
usput umirala od smeha, mnogo je genijalna knjiga. Bice ti zanimljiviji od Agate Kristi.z:)

Hvala Rayela! Krecem popodne:)
 
Moraću i ja ove godine da pročitam Semper idem, nema mi druge.

Imali smo neku diskusiju ovde, pre mozda godinu i po, mozda cak i dve, gde si bas ti govorio o Lebovicu, kako je pisao scenarije za domace filmove, cini mi se, i jos tada sam je ubacio na listu za citanje. Ali nesto mi je vazda bila skupa u Laguni, a nema je u el.obliku, pa sam zato, pre neki dan, lepo objasnio svojoj dragoj kako ne pamtim kad mi je zadnji put kupila neki poklon, dao joj ime autora i knjige, laguninu clansku karticu i rekao: izvol'te, iznedi me, mlada damo! :D
Tako da cu je citati sigurno u narednih par meseci, s obzirom na ovoliko hvalospeva sa vise strana. Meni se taman obimnoscu i brojem strana uklapa u ovogodisnji plan :)
 
Uelbek napisao novu knjigu, kazu da je dobra kao i recimo Elementarne cestice i kao kruna svega u toj je knjizi predvideo ove "zute prsluke"
jos pre nego sto su se pojavili, ali on ima neki sistem koje izdavacke kuce u Francuskoj, Nemackoj, Italiji i Spaniji moraju da
postuju pa tek kada ove tri (ne)francuske budu gotove sa prevodima onda sme i Francuska da ga izda pa je zakasnio sa svojim prorocanstvom.
Knjiga se zove Serotonin, glavni je lik kao i u ostalim knjigama depresivan ( ovaj mora ujutru da uzima taj serotonin jer ne bi mogao
da prezivi situaciju u kojoj mu nije dozvoljeno da svuda vozi svoj dizel SUV Mercedes), a ima problema i sa zenama, na radnom mestu, jednostavno
tuzan i nersecan lik koji tu i tamo razmislja i o samoubistvu. Kazu da je knjiga i komicna i tuzna istovremeno, us vakom slucaju je svi preporucuju za citanje.
Ja je necu uskoro citati jer 350 strana kosta 25 evra pa cu sacekati da mi neka dobra dusa iz Srbije drmne na mail prevod sto ce biti verovatno tek
iduce godine.
 
Uelbek napisao novu knjigu, kazu da je dobra kao i recimo Elementarne cestice i kao kruna svega u toj je knjizi predvideo ove "zute prsluke"
jos pre nego sto su se pojavili, ali on ima neki sistem koje izdavacke kuce u Francuskoj, Nemackoj, Italiji i Spaniji moraju da
postuju pa tek kada ove tri (ne)francuske budu gotove sa prevodima onda sme i Francuska da ga izda pa je zakasnio sa svojim prorocanstvom.
Knjiga se zove Serotonin, glavni je lik kao i u ostalim knjigama depresivan ( ovaj mora ujutru da uzima taj serotonin jer ne bi mogao
da prezivi situaciju u kojoj mu nije dozvoljeno da svuda vozi svoj dizel SUV Mercedes), a ima problema i sa zenama, na radnom mestu, jednostavno
tuzan i nersecan lik koji tu i tamo razmislja i o samoubistvu. Kazu da je knjiga i komicna i tuzna istovremeno, us vakom slucaju je svi preporucuju za citanje.
Ja je necu uskoro citati jer 350 strana kosta 25 evra pa cu sacekati da mi neka dobra dusa iz Srbije drmne na mail prevod sto ce biti verovatno tek
iduce godine.

Šta je bre za tebe 25 evra? Nemoj da si stipsa... ;)
 
Šta je bre za tebe 25 evra? Nemoj da si stipsa... ;)
Da je iljadu stranica kao Moja Borba ( sesti deo) pa ajde, al za 350 ne dajem pare.
Ma kupicu ga na jesen za 2-3 evra, ljudi kupe, procitaju pa prodaju dalje. Od Bozica cu citati More,
ali i jos jednu knjigu od onog Finca kome na srpskom ne umem ime da napisem, a ta ima 750 stranica,
kazu da je jos bolja od ove koju nahvalih na sva usta. Citacu i jos jednu od Japanca ( Ishiguro)
i to sve tako do kraja januara, a posle cu videti.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top