...nisam mogla vise, ne sa njim...jos uvek se borim sa tim, ali pokusavam da neposrnem pred svojim strahovima da ostanem sama...znam da ga boli, znam da je tuzan, znam da ne zasluzuje ali on ne zasluzuje ni moj hladan dodir, moju oholost, moj prezir sto je tako slab na mene...nije mogao da me zadrzi, nikad nismo bili par...nisam trebala da mu dajem laznu nadu da moze da me ima, i sada ispastam gledajuci ga i slusajuci ga kako se savija predamnom i pokusava da me vrati...volela bi da mogu ali ne mogu vise sa nim....
zasto jednostavno ne mogu da mu okrenem ledja i odem? povredjujm ga u svakom slucaju...
zasto jednostavno ne mogu da mu okrenem ledja i odem? povredjujm ga u svakom slucaju...