Tja...ja odgovorila na muskom kutku..evo tamo brisem, ovde pisem...
Ja obicno kazem da sam zadovoljna, ali da nisam ispunjena...ali ovog puta moze i druga terminologija, pristajem...
Elem-nisam ni malo zadovoljna...iako sam relativno uspesna u nekim drustvenim okvirima...
Stagniram i prazna sam...a u stvari kocim sama sebe iz nekog razloga...
Malo sam autisticna...mada mi to i ne smeta, pogotovo na Krstarici...
Zelim da budem i dobra majka i dobra zena i dobra ljubavnica i dobra prijateljica...ali kontinuirano osecam da za to nisam jos spremna, ili da nisam spremna da to budem odredjenoj osobi...po filozofiji "ja bih, ali ako moze sutra"...tako da sam u poslednje vreme skontala da imam gadan problem...epilog sledi u nekom od sledecih brojeva...
Te neke drustvene uloge tipa-ja kao radni covek
mi leze u meri u kojoj sam motivisana za njih...
Trudim se da ne krivim druge za to sto jesam...tezim ka tome, mada je to tesko...ta prirodno je da nam neko drugi bude kriv! Daklem, ne zelim da krivim druge:
-prvo-zato sto je nemoguce da neko bude u potpunosti kriv za neku moju osobinu ili problem;
-drugo-sve i da jeste tako nema svrhe negovati negativne emocije, uzasno je vazno je da se covek oslobodi ogorcenosti, pa i mrznje koja proizilazi iz svega toga i teskobnog odnosa sa nekim koji zivi u nama i jede nas cak i kad onaj drugi akter nije vise ziv;
-trece i najvaznije-zelim da verujem da sam bez obzira na ono sto je bilo i ono sto jeste slobodna da oblikujem sebe i svoj zivot kako god ja pozelim...u tom kontekstu proslost i nije vazna...
Glupo mi je da zivim u proslosti i placem za prosutim mlekom...steta samo sto ne zivim ni u sadasnjosti, nego izgleda u buducnosti...
P.S.Mislim da je posle ovih konfuznih redova svima jasno da zaista imam razlog za nezadovoljstvo...nema veze...papir trpi sve...