Uh... mogla bih da ti napisem roman o nacinu zivota ovde...
Ali ajde da krenem od stvari koje su meni bitne (na dobar i/ili los nacin).
Ljudi ko ljudi... svuda u svetu imas "koliko ljudi - toliko cudi". Ljudi ovde nisu (u globalu) bolji ili losiji nego kod nas. Takodje razni ljudi vode svoj zivot na razlicite nacine - neko se fino sredi, neko ne. Cak i ljudi sa istim poslom/platom: neko stedi pare (ko zna za sta), zivi u malom stancicu u nekom podrumu, kuva rucak svako vece (da ponese na posao naredni dan), vikendom sedi kod kuce, za TV (kablovsku) ima pretplatu za 20 osnovnih kanala... dok drugi vodi zivot: svetao stan na trecem spratu sa velikim balkonom i predivnim pogledom, rucak na raznim mestima/restoranima, vikendom ide da vidi neko novo mesto, na TV-u preko 300 kanala i sl... Mislim da je dovoljno kao primer da cak i ljudi sa istim uslovima koriste svoje mogucnosti na razlicite nacine. I samim tim i njihovo zadovoljstvo sa Amerikom i zivotom ovde je drugacije.
Nije sve kao na filmu... ali zavisi koji film gledas
.
Iz mog iskustva postoji samo jedna razlika izmedju Srbije i USA: USA ti pruza mogucnosti. Ako imas zelju i volju - sve je moguce, pa cak i da zivis svoj san (bez potrebe da imas veze u nekoj skoli/kompaniji).
Ali ako nemas zelju i ne radis na ostvarenju tvojih ciljeva - niko nece to uraditi umesto tebe.
Eto iz mog primera: zavrsila sam tehnicki fakultet u ZR, smer profesor informatike... najvise sto sam mogla da dostignem u Srbiji je posao u prosveti. I to je to - nema se napretka. Sa istom skolom sada radim u Microsoftu, u isto vreme pohadjam magistarske studije... zaista ne mogu da se pozalim na moj nacin zivota.
Ovde je kapitalizam - sve se placa. Nema onoga "mi se znamo...". Mada, meni i to odgovara.
Ako ne radis i ne zaradjujes, ne mozes da priustis dobar nacin zivota ovde - onda nije kao na filmu. Ali svaki posao moze da ti pruzi solidan nacin zivota (ovde kao obicna kasirka u samoposluzi mozes zaradjivati dovoljno za stan/dadzbine/hranu - nista ekstra, doduse, ali probaj u Srbiji da platis sve to a radis kao kasirka u "Rodicu", "Megatronu" i sl.).
Cujem od drugih iz USA da se zale kako ljudi nisu druzeljubivi, tj. nedostaje im drustvo. Mogu ti reci da mi je prvih par nedelja nedostajalo moje drustvo, ali dosla sam ovde svesna da ostavljam ljude koji su mi dragi iza sebe i bila sam otvorena za nova iskustva. Ubrzo nakon sto su krenula predavanja, bila sam okruzena ljudima iz Etiopije, Indije, Philipina, Indonezije, Rusije... i nasla sam sebi drugo drustvo: ljude sa kojima sam i sada u kontaktu - zivkamo se telefonom, sms, email, provodimo zajedno vreme posle posla i tokom vikenda zajedno. Ako to nije drustvo, ne znam sta je. Naravno da sam u kontaktu i sa mojim drustvom iz Srbije i moj dolazak ovde nisam gledala kao da ostavljam njih, nego kao da prosirujem krug prijatelja.
Da skratim pricu... ovde je zivot onakav kakvim ga napravis za sebe, a ova drzava ti omogucava da vodis zivot kakav zelis (da li ces tu mogucnost da iskoristis ili ne - to zavisi od tebe).