Mogu da navedem milion razloga zašto su loše. Ono o čemu sam skoro razmišlala je to da su one (iako sada gledam samo jednu), ipak malo promenile moj pogled na neke stvari koje želim i tražim. Promenile u onom nerealno/mnogo dobrom/lošem smislu. Ne sviđa mi se to, i ako malo bolje razmislim, ja ne želim takvu priču.
Jesnostavno - one bi trebalo da imitiraju život - kakav čovek nikada neće imati - a želi.
One pokazuju zlu sudbinu bogatih i to kako oni stalno pate. Znate da su te serije predviđene pre svega za nižu, siromašnu klasu koja u njima traži utehu. Lepo, čovek sebi da oduška, nakon što je ceo dan rmbačio za jadnog bogatog gazdu. Nije ni čudo što su postigli toliki usmeh u našoj napaćenoj zemlji. Eeeh...
Pokazuju da dobar i siromašan, posle svih mogućih strašnih mučenja, uvek bude srećan, nađe ljubav svog života, čak se i obogati, a to nije baš tako u životu koji vodimo.
Dakle zaključak je da na tako nešto nikada nećemo naići, bar ne u samo jednom životu (morali bi mnogo života da preživimo da bi smo sastavili jednu prosečnu, latino američku seriju!).
________________________________________________________
a...
moja mama kaže da u životu, ipak treba da sačuvamo neke iluzije...