sto je problem.
rec po rec.
ne tera te niko ni da pricas. sedite i gledajte zajedno, svako za sebe u jezero, ljude kako prolaze ulicama, zivotinje u zoo.
nije samo verbalna komunikacija, komunikacija.
niko nikog ni na sta ne tera.
ako te nesto i pita sto moras odmah kao iz mitraljeza, pa nije ti to stroga nastavnica iz srpskog kojoj moras da deklemujes imperfekat i koja ce ti reci "sedi, jedan!", ako stanes.
nadju se dvoje ljudi negde u nekom prostoru i gledaju sta se desava izmedju njih. kako funkcionise svet, unutrasnji i spoljasnji kada su su fizickoj blizini.
na kraju krajva, kao ona, jednako ti mogu biti devojke i sve te druge unaokolo, kao da mora bas ona. upravo mnoge kada osete taj imperativ kod momka koji "mora" da uspe u tom svom pokusaju udvaranja, beze.
cesto je resenje izaci prvi put sa devojkom dok ti se jos ne svidja do te mere da bas moras sa njom da izadjes. izadjete onako, iz blage simpatije, das sebi prostora da se u lakom hodu vise zainteresujes za nju ili ne.
sve zavisi, od osobe do osobe.
- - - - - - - - - -
Emocije su stvarno jače od nas, to sam čak i osetio. Do prije 3. meseca, moji prijatelji su me uvek pitali da li imam emocije u sebi. Bio sam stvarno surov, realan, nekad i brutalan. Ali onda, se pojavila jedna cura, koja me je promenila skroz, zato sam i otvorio ono strah od žena, jer nisam znao kako prići nekome. Ali može li mi neko objasniti, zašto?
covek je brutalan jer je uplasen, usled loseg iskustva ili usleg generalne nesigurnosti