Imam problem!

Pikosso

Zainteresovan član
Poruka
278
E ovako. Ne znam odakle da krenem, sem od cinjenice da celog svog zivota sam dopustala ljudi da me koriste, jer nikada nisam gledala na stvari tako da treba da gledam sebe, jer je dobro pomagati drugom i drugom uvek izlaziti u susret. Konacno mi se to obilo o glavu, jer sam dopustila da mi neko postane centar sveta. Toliko malo smo se vidjali da sam na kraju postala cak i posesivna, svadjali smo se jer sam zelela jedan tren paznje, i malo vremena. Vishe sam bila nesrecna nego srecna, ali bez obzira na sve, on me je ostavio, i unistio. Sada sam izgubljena, ni sama ne znam sta da radim. Zatvorila sam se u sebe, jer sam sebe dala nekom na dlanu u potpunosti, a taj neko nije mogao da mi izadje u susret. Da me pogresno ne razumete, kriva sam i ja, trebala sam da razumem da neko toliko radi, i verujem da sam bila grozna kada smo se svadjali. Par puta sam i ja htela da odem iz veze, ali nisam mogla, jer bi to bilo bezanje a ne resavanje problema. Na kraju me je ostavio, rekao mi da sam posesivna i otisao. Trazila sam sansu, ali nije hteo da je da.
Kaze da ima privatnih problema koje mora da resi i da ce mi se onda javiti.

Moj problem je sledeci, kako zavoleti sebe i odvici se od stvari kako si naucen i kako si do sada ziveo?! Jer od moje dobrote prema drugima nemam nista, samo bol i patnju. Trudim se da dam nekom sve, i onda kada dobije, to vishe nije zanimljivo. Ne umem da igram "zenske igre", i nikada nisam. Ili volim, ili ne volim. Sta da radim??? :(
 
Lizni prs' i okreni drugi lis'. Show must go on! Nema se vremena za cekanje,za bolovanje,za bilo sta.Posle nekog vremena shvatices da neke stvari nisu imale nikakvu svrhu,da nisu bile vredne nicega.Ti samo treba da se potrudis da to vreme bude sto krace.
Od mene toliko...za sad.:)
 
Ne znam zasto toliko crno gledas na stvari nakon jednog kiksa. Plus,malo mi sumnjivo ovo 'celog zivota sam dopustala da me ljudi koriste'...valjda ako si svesna toga sto radis onda prihvatas i posledice istog. Plus, koliko vidim itekako ocekujes nesto zauzvrat, sto ce reci nije samo ono 'ja nesebicno dajem' vec ocekujes da ti se i vrati (normalno, ali onda nema mesta za 'iskoristavaju me') Tesko da bilo ko sa foruma moze da ti pomogne u slucaju menjanja same sebe. Pre ti odi da razgovaras sa osobama koje te najbolje poznaju pa neka ti,osim tvojih vrlina, spomenu i tvoje mane da sazetije sagledas stvar. Pored toga, potrebna ti je stvarna volja i zelja za promenom.
P.S.: Izvini, ali nekako mi ne 'zvucis' bas kao nevinasce... :?
 
Daleko od toga da sam nevinasce, imam i ja svojih gresaka. Svesna sam sebe, ali poenta je da ne zelim to tako vishe, ali ne znam sta raditi. Kako kada ponovo zavolis ne dati celu sebe, jer to uvek radim.
 
Pikosso:
Daleko od toga da sam nevinasce, imam i ja svojih gresaka. Svesna sam sebe, ali poenta je da ne zelim to tako vishe, ali ne znam sta raditi. Kako kada ponovo zavolis ne dati celu sebe, jer to uvek radim.


Pa u tome uopste nema greske, UVEK daj celu sebe, ali ono sto moras da naucis je da NIKADA ne zazalis zbog toga. Pa i ako se razocaras.
 
sad je pravo vreme da poludish....ono....pusti kosu....kreni da pijesh....duvash...zvonish po ulazima i bezhish sa qtjnog praga....

shalu na stranu....zayebi bedachenje oko toga....jer imash josh nekoliko leta zhivota....a davati morash...s toga....napred....u nove pobede....u nove borbe....i nova padanja....jer samo tako i znash da si zhiv
 
Pikosso:
E.... Vishe sam bila nesrecna nego srecna, ali bez obzira na sve, on me je ostavio, i unistio. Sada sam izgubljena, ni sama ne znam sta da radim. Zatvorila sam se u sebe, jer sam sebe dala nekom na dlanu u potpunosti, a taj neko nije mogao da mi izadje u susret. ......Jer od moje dobrote prema drugima nemam nista, samo bol i patnju. Trudim se da dam nekom sve, i onda kada dobije, to vishe nije zanimljivo. Ne umem da igram "zenske igre", i nikada nisam. Ili volim, ili ne volim. Sta da radim??? :(



prvo on tebe nije unistio,vec to radis sama, od onog trenutka od kad si se prestala da budes dete. posesivnost je izraz nesigurnosti i straha koje se radja jos u detinjstvu. prema tome, treba da radis na sebi, kako da steknes sigurnost i poverenje ne samo u muskarca (pre bih rekla muskarchica).
slaba si kao licnost, neodlucna. svi smo mi negde manje vise takvi. strah od samoce je ponekad gori nego strah da budes sa nekim ko ti se ne svidja.
kazes 'od tvoje dobrote' hahahahaa....moram se nasmejati, jer to nije dobrota o cemu ti pricas, to je linija manjeg otpora. tvoja nesigurnost.
sta ti predlazem....imaj petlje da se suocis sa samom sobom, da priznas, prihvatis i modifikujes svoje probleme. ja jedino mogu da ti kazem, iz mog iskustva, da nema nista lepse nego kad je covek svoj covek, pa makar bio na kraju i sam.
 
moli se bogu...zato su ga izmislili ;))

nece ti se taj javiti..

osmisli dan...smisli shta ces da radis, po satima i trudi se da se pridrzavash i prati sebe gde nisi gde jesi itd.

a onda posle svega dacu ti nekoliko brojeva za sex a posle mozemo zajedno da se obesimo. mnogo gore od tvog slucaja je izmena izgfleda ovog nekada originalnog a tako jednostavnog dforuma ali zivot ide dalje, da smo negde povukli drugaciji optez, mozda bi sad bilo bolje, da se nismo mislili ili sakrivali... ali ko place nad prosutim mlekom taj gubi vreme.
 
Pikosso:
E ovako. Ne znam odakle da krenem, sem od cinjenice da celog svog zivota sam dopustala ljudi da me koriste, jer nikada nisam gledala na stvari tako da treba da gledam sebe, jer je dobro pomagati drugom i drugom uvek izlaziti u susret. Konacno mi se to obilo o glavu, jer sam dopustila da mi neko postane centar sveta. Toliko malo smo se vidjali da sam na kraju postala cak i posesivna, svadjali smo se jer sam zelela jedan tren paznje, i malo vremena. Vishe sam bila nesrecna nego srecna, ali bez obzira na sve, on me je ostavio, i unistio. Sada sam izgubljena, ni sama ne znam sta da radim. Zatvorila sam se u sebe, jer sam sebe dala nekom na dlanu u potpunosti, a taj neko nije mogao da mi izadje u susret. Da me pogresno ne razumete, kriva sam i ja, trebala sam da razumem da neko toliko radi, i verujem da sam bila grozna kada smo se svadjali. Par puta sam i ja htela da odem iz veze, ali nisam mogla, jer bi to bilo bezanje a ne resavanje problema. Na kraju me je ostavio, rekao mi da sam posesivna i otisao. Trazila sam sansu, ali nije hteo da je da.
Kaze da ima privatnih problema koje mora da resi i da ce mi se onda javiti.

Moj problem je sledeci, kako zavoleti sebe i odvici se od stvari kako si naucen i kako si do sada ziveo?! Jer od moje dobrote prema drugima nemam nista, samo bol i patnju. Trudim se da dam nekom sve, i onda kada dobije, to vishe nije zanimljivo. Ne umem da igram "zenske igre", i nikada nisam. Ili volim, ili ne volim. Sta da radim??? :(

Pa kada na taj način voliš osobu koja ne čini ništa dobro za tebe... zaista je vreme da kreneš u ozbiljno preispitivanje sebe same. Ne bi bilo loše da odeš kod nekog psihologa, da potražiš neku literaturu. Glupo mi je da dajem neke druge savete i donosim zaključke o tebi na osnovu ovo malo podataka.

Ali ono što mogu da ti kažem je da ljubav nije bezuslovna, možda prema svom detetu jedino... treba napraviti kompromis između osećanja ljubavi prema sebi i prema drugoj osobi.
 
etotako:
Ali ono što mogu da ti kažem je da ljubav nije bezuslovna, možda prema svom detetu jedino... treba napraviti kompromis između osećanja ljubavi prema sebi i prema drugoj osobi.


Lepo, bash lepo recheno, svidja mi se!
Ljubav nije nekakva utopija, ona je ostvariva izmedju dvoje [troje...] ljudi koji se razumeju[/] pre svega, a o privlachnosti i poshtovanju ne treba ni prichati!
 
NaraYan:
Lepo, bash lepo recheno, svidja mi se!
Ljubav nije nekakva utopija, ona je ostvariva izmedju dvoje [troje...] ljudi koji se razumeju[/] pre svega, a o privlachnosti i poshtovanju ne treba ni prichati!

bis-1.gif

još samo večeras u vašem gradu
etotako sings again
 
A-joj, devojko, pa kao da sam ja napisala to pismo!!!
Ne mogu da verujem...
Imamo isti problem - odnosno, mi nismo raskinuli, ali me on svojim ponasanjem povreduje, tako da se cesto zapitam upravo isto sto i ti.
Ne znam sta da ti kazem, iskreno.
I moje raspolozenje varira...
Da li izigravati kucku? Da li da das sve tek onda kada vidis da taj drugi to zeli?
Ili ostati kakva jesi i raditi po svojoj savesti?
Ne znam...
Ponekad pozelim da se zatvorim u sebe, pomislim da nema prijatelja, da je covek coveku vuk, da nema smisla ulagati sebe... Ali, opet, da li je ljudska komunikacija u suprotnom moguca? Kako bi se ti odnosila prema coveku koji izigrava nedodirljivog? Pa, sigurna sam da ga ne bi izdvojila od drugih.... Zato - savet - ipak je bolje da budes svoja, ali onda ne smes strahovati kako ce drugi to prihvatiti - shvati, tu negde postoji i osoba koja ti odgovara... I njoj ce se upravo dopasti to sto si osecajna.
A ti moras nauciti jedno - kad dajes, dajes zbog sebe, ne zbog drugog. Ako on ode, nista ne gubis, jer nista nisi ni ocekivala zauzvrat. Iz toga logicno proistice i mera, granice koje moras imati pred drugima. Koliko im verujes. Koliko se bojis da ces biti povredjena...
;)
 
Pikosso:
E ovako. Ne znam odakle da krenem, sem od cinjenice da celog svog zivota sam dopustala ljudi da me koriste, jer nikada nisam gledala na stvari tako da treba da gledam sebe, jer je dobro pomagati drugom i drugom uvek izlaziti u susret. Konacno mi se to obilo o glavu, jer sam dopustila da mi neko postane centar sveta. Toliko malo smo se vidjali da sam na kraju postala cak i posesivna, svadjali smo se jer sam zelela jedan tren paznje, i malo vremena. Vishe sam bila nesrecna nego srecna, ali bez obzira na sve, on me je ostavio, i unistio. Sada sam izgubljena, ni sama ne znam sta da radim. Zatvorila sam se u sebe, jer sam sebe dala nekom na dlanu u potpunosti, a taj neko nije mogao da mi izadje u susret. Da me pogresno ne razumete, kriva sam i ja, trebala sam da razumem da neko toliko radi, i verujem da sam bila grozna kada smo se svadjali. Par puta sam i ja htela da odem iz veze, ali nisam mogla, jer bi to bilo bezanje a ne resavanje problema. Na kraju me je ostavio, rekao mi da sam posesivna i otisao. Trazila sam sansu, ali nije hteo da je da.
Kaze da ima privatnih problema koje mora da resi i da ce mi se onda javiti.

Moj problem je sledeci, kako zavoleti sebe i odvici se od stvari kako si naucen i kako si do sada ziveo?! Jer od moje dobrote prema drugima nemam nista, samo bol i patnju. Trudim se da dam nekom sve, i onda kada dobije, to vishe nije zanimljivo. Ne umem da igram "zenske igre", i nikada nisam. Ili volim, ili ne volim. Sta da radim??? :(
Ako odustane[ od svoje prirode nećeš biti srećna, a dragi te ne zaslužuje i on će kat tad lupiti glavom i shvatiti šta je propustio. Voli slobodno, i zakačiće se neko kome je to važno i zna da ceni.
 
ma shta psihologa, psihijatra!! rokaj lekove!!!


e etotako je l ti pokusavas sa pacijentom da popricas, a kad vidis da te ne registrujes saljesh ga kod psihica na lekove? to je odnos psiho psihij
 
Samo dvoje ljudi u mom zivotu me postuju i cene zbog toga kakva jesam, a to su moji prijatelji. Das nekom sve, i tom nekom onda ceo tvoj trud postane normalna pojava. Posle kada vidis da nekog bole za tebe, zapitas se gde gresis, i sta to ne radis sto ne valja. Pozelim da budem kucka makar jednom u zivotu da vidim kako to izgleda. Ne bih ikada u zivotu da se menjam, ali ne zelim vishe ikada da budem pobredjena! Boli mnogo. :(
 
McMillan:
Ukratko: Uvek se daj skrouz, jer ako se ne daš skrouz, ne doživiš ništa. Distanca je bullshit! Pa ako uspe uspelo je; ako ne, potrudi se malo, a ako baš ne ide, odjebi ga/je !


Svaka cast......
Ja sam , zbog siline povredjenosti i duzeg perioda samoce, naterala sebe da budem sa nekim.....i nisam ga volela....naravno to se oseti....i nema od toga nista.....Moras se potpuno dati...i videti sta dobijas....
Najbitnije je ne menjati se zbog nekoga...budi ono sto jesi...
Mozda ces poslusati druge ovde i -okrenuti list- ...ali to neces biti ti ....i to nece biti to...
Sto vise izlazaka, prijatelja, druzenja, upoznavanja...naicice onaj koji te zasluzuje...
U startu samo treba nagovestiti sta ocekujes.....i cuti to isto od njega....ako se slaze....i poklapa...bice mozda od toga nesto....Ako u startu vidis razmimoilazenje u tome- ne gubi vise ni svoje ni tudje vreme.....A kada i naidjes na -tog- ne treba pritiskati, gusiti....neces imati potrebe za time...jer ce najvise vremena provoditi sa tobom....;-)


i....obrati paznju na moj potpis....;-)
 
Pikosso:
Samo dvoje ljudi u mom zivotu me postuju i cene zbog toga kakva jesam, a to su moji prijatelji. Das nekom sve, i tom nekom onda ceo tvoj trud postane normalna pojava. Posle kada vidis da nekog bole za tebe, zapitas se gde gresis, i sta to ne radis sto ne valja. Pozelim da budem kucka makar jednom u zivotu da vidim kako to izgleda. Ne bih ikada u zivotu da se menjam, ali ne zelim vishe ikada da budem pobredjena! Boli mnogo. :(
Pikosso, ti mi djelujes kao tip zene pacenice... Muskarci to ne vole...
 

Back
Top