nije on/ona za tebe

da li vam se nekada desilo da imate los predosecaj u vezi coveka kojeg je izabrala vasa prijateljica, sestra, cerka...uglavnom, neka vama bliska osoba? (isto pitanje vazi i u obrnutom smeru: izabranica vaseg sina, brata itd)
i da svi oni kojima ste diskretno natuknuli da vam se taj njen XY nimalo ne dopada, da osecate neku losu vibru u vezi njega (tip vam deluje kao sarmom prikriveni sociopata) itd. tvrde kako vas osecaj sigurno vara,ta on je divan covek, ma vi ste mozda cak i malcice ljubomorni, preosetljivi, paranocni, ne umete da se radujete tudjoj sreci itd. da bi se, kad ste se vi vec pomirili sa svojom naizgled pogresnom procenom, dogodilo da on najstrasnije zayebe tu vasu dragu osobu, ostavljajuci sve posmatrace u cudu i neverici...hm... sve osim vas?!

koliko treba da se "mesamo" u takvim situacijama u izbore onih do kojih nam je stalo?
da li da taj los feeling, mracan predosecaj, slutnju da "nesto tu nije kako treba" i sl. zadrzimo za sebe ili ipak pazljivo iznesemo svoje misljenje pa kud puklo, cak i kad znamo da zaljubljenost izaziva akutno slepilo i gluvocu za bilo kakvu objektivnost?!

da li pridajete znacaj intuiciji i koliko se vodite onim unutrasnjim, instinktivnim glasom
kada su ovakve situacije u pitanju?
mogu da kazem misljenje ako me neko pita. u tom slucaju cu razmisliti na koji nacin cu reci to sto imam, u slucaju da misljenje i nije bas pozitivno jer ne zelim da napadam ili pljujem neciji izbor. ako me niko nista ne pita, necu se mesati jer nemam pravo na to, jer moji kriterijumi srece mogu da budu razliciti od njihovih, jer neko voli dramu u vezi neko ne itd, hiljadu drugih razloga. cak i kada sam sa drugaricom koja je pokusavala da ostavi nekog tipa pokusala da joj predstavim zasto je za nju bolje da ne budu zajedno, i posle svih suza i drama ona se opet vraca, raskida vraca raskida i tako do besvesti....na kraju sam shvatila da ona voli tako da zivi, sto je i sama zakljucila, i da ja apsolutno nisam osoba koja moze da joj daje savete i misljenje jer je moje shvatanje ljubavi i veze potpuno drugacije od njenog. decu nemam tako da nemam predstavu sta bih radila da moram da resavam ljubavne probleme tog tipa.
 
sami me pitaju sta mislim
argumentovano odg, navedem primere, iznesem zakljucak, bez zadiranja u slobodu odlucivanja

nedavno mi je drugarica rekla da je njoj trebalo par godina da uvidi ono sto sam ja primetila tokom prvog susreta
 
Ne sećam se takvih slučajeva i nije ih bilo. Jeste kad sam sama u pitanju, da mi nešto govori da pazim, bežim a da ja stojim kao hipnotisana i okamenjena,
ne da stojim nego još hrlim ka njemu.
 
mogu da kazem misljenje ako me neko pita. u tom slucaju cu razmisliti na koji nacin cu reci to sto imam, u slucaju da misljenje i nije bas pozitivno jer ne zelim da napadam ili pljujem neciji izbor. ako me niko nista ne pita, necu se mesati jer nemam pravo na to, jer moji kriterijumi srece mogu da budu razliciti od njihovih, jer neko voli dramu u vezi neko ne itd, hiljadu drugih razloga. cak i kada sam sa drugaricom koja je pokusavala da ostavi nekog tipa pokusala da joj predstavim zasto je za nju bolje da ne budu zajedno, i posle svih suza i drama ona se opet vraca, raskida vraca raskida i tako do besvesti....na kraju sam shvatila da ona voli tako da zivi, sto je i sama zakljucila, i da ja apsolutno nisam osoba koja moze da joj daje savete i misljenje jer je moje shvatanje ljubavi i veze potpuno drugacije od njenog. decu nemam tako da nemam predstavu sta bih radila da moram da resavam ljubavne probleme tog tipa.

Pre nego sto cu negativno misljenje o nekom uvijati u nesto, radje cu tom ko me pitao (pogotovo ako znam da ce bez obzira na sve terati dalje po svom i da mu nema spasa) reci da me ne pita vise za moje misljenje.
Isto tako sam jednom liku, koji se zalio na to da mora da kuva, pazi dete itd. iako puno vise radi od zene rekao da se meni ne zali, nego da mora sam da resi stvar ako mu to smeta.
 
da li vam se nekada desilo da imate los predosecaj u vezi coveka kojeg je izabrala vasa prijateljica, sestra, cerka...uglavnom, neka vama bliska osoba? (isto pitanje vazi i u obrnutom smeru: izabranica vaseg sina, brata itd)
i da svi oni kojima ste diskretno natuknuli da vam se taj njen XY nimalo ne dopada, da osecate neku losu vibru u vezi njega (tip vam deluje kao sarmom prikriveni sociopata) itd. tvrde kako vas osecaj sigurno vara,ta on je divan covek, ma vi ste mozda cak i malcice ljubomorni, preosetljivi, paranocni, ne umete da se radujete tudjoj sreci itd. da bi se, kad ste se vi vec pomirili sa svojom naizgled pogresnom procenom, dogodilo da on najstrasnije zayebe tu vasu dragu osobu, ostavljajuci sve posmatrace u cudu i neverici...hm... sve osim vas?!

koliko treba da se "mesamo" u takvim situacijama u izbore onih do kojih nam je stalo?
da li da taj los feeling, mracan predosecaj, slutnju da "nesto tu nije kako treba" i sl. zadrzimo za sebe ili ipak pazljivo iznesemo svoje misljenje pa kud puklo, cak i kad znamo da zaljubljenost izaziva akutno slepilo i gluvocu za bilo kakvu objektivnost?!

da li pridajete znacaj intuiciji i koliko se vodite onim unutrasnjim, instinktivnim glasom
kada su ovakve situacije u pitanju?




prigodna pesmica:mrgreen:

Imala sam bas takvu situaciju sa vrlo dragom drugaricom....

Zabavljala se sa nekim Nemcem... veza na daljinu..ona 29.godina itd.
Ja sam rekla sestri da ne verujem u tu vezu,jer Nemci se ne zene Srpkinjama... jednostavno je neprihvatljivo...
Sestra mi je prebacila kako sam negativna....

To sam rekla i drugarici,ali tek kada me je pitala za misljenje~~~ i jos sam je pitala zasto ona misli da je on dobra prilika? Oni se busaju samo zato sto dolaze iz bogate zemlje... i misle da su zbog toga bolji od nekih drugih... ali za ljubav su katastrofa dosadni i nezanimljivi.... i hladni... Ko bi jos voleo sa provede sa takvom osobom zivot ??

Vreme je pokazalo da sam u pravu.... Ostavio je. Ona je patila dosta.... na kraju se udala za drugog,u 32.godini :)

Kada se sve to izdesavalo,ona se setila da mi kaze kako sam bila u pravu... i nije se ljutila^^

Sto se mene tice, on nikad nije ni verovao da je ona TA, samo mu je odgovaralo da ima nekog u tom trenutku ~~~~
 
Poslednja izmena:
Pre nego sto cu negativno misljenje o nekom uvijati u nesto, radje cu tom ko me pitao (pogotovo ako znam da ce bez obzira na sve terati dalje po svom i da mu nema spasa) reci da me ne pita vise za moje misljenje.
Isto tako sam jednom liku, koji se zalio na to da mora da kuva, pazi dete itd. iako puno vise radi od zene rekao da se meni ne zali, nego da mora sam da resi stvar ako mu to smeta.
ne funkcionise direktan pristup sa svima, to je vec druga stvar. ja recimo bas tako najbolje primam poruku kad mi neko nesto kaze bas onako kako jeste jer ne mogu da filozofiram i tupom sta je neko i kako rekao i sta svi skiveni znaci znace. medjutim taj direktan pristup sa mnogo ljudi jednostavno ne sluzi nicemu i samo vodi do svadje...sa njima moras da biras reci i poruku da bi je shvatili, bar ako su trazili misljenje i zelis da im pomognes. ko mi je stvarno prijatelj ne zelim da ga odyebem, ali ne zelim ni ja da donosim odluke umesto njih.
 
Vjerujem tom svom instinktu jer me nikad nije iznevjerio. Nezahvalna je to uloga komentirati izabranika drage nam osobe jer ona ne gleda našim očima. Zato ne volim komentirati, ali ako me baš pitaju, ne znam ni uljepšavati, pa kažem ono što i mislim.
Bila sam u prilici da komentiram dečka vrlo mi drage osobe. Od početka sam imala vrlo negativan osjećaj spram njega, koji se s godinama samo povećavao. Ljudi se najbolje procjenjuju po sitnicama kojih ni sami nisu svjesni. On je znao da se svima uvuče pod kožu, slatkorječiv gotovan. Neke stari sam joj rekla, neke i nisam. Nije vjerovala. Prošle su godine i tek kad se sama uvjerila u sve, priznala mi je da sam bila u pravu. Žao mi je što kroz sve to morala proći...nadam se da je bar iz svega naučila da ne ponavlja iste greške.
 
Ja sve nekako mislim da smo svi svesni slabosti svog izbora. Zavisi od osobe do osobe hoce li to glasno da prizna ili ne. Hocemo ili ne da predjemo preko necijih mana, odredjuju nasa ocekivanja u tom odnosu.
Za sebe znam da imam jednu crtu u karakteru koja dozvoljava, uopsteno u odnosu sa ljudima, da budu svakakvi, sve do momenta kad moju sirinu zloupotrebe. Tu se brise sve i prestajem da imam ikakvu emociju za njih.
Voditi razgovor sa drugima, koji se ne slazu sa nasim izborom, je dobar nacin da vidimo "izbor" i iz drugog ugla. Sve pod uslovom da smo dovoljno zreli i ne potegnemo odmah sujetom da argumentiramo "sta te briga, to je moja stvar"!
Obicno uvek budu u pravu "posmatraci" sa strane, percepcija je cistija i sigurno realnija.
 
Ja sve nekako mislim da smo svi svesni slabosti svog izbora. Zavisi od osobe do osobe hoce li to glasno da prizna ili ne. Hocemo ili ne da predjemo preko necijih mana, odredjuju nasa ocekivanja u tom odnosu.
Za sebe znam da imam jednu crtu u karakteru koja dozvoljava, uopsteno u odnosu sa ljudima, da budu svakakvi, sve do momenta kad moju sirinu zloupotrebe. Tu se brise sve i prestajem da imam ikakvu emociju za njih.
Voditi razgovor sa drugima, koji se ne slazu sa nasim izborom, je dobar nacin da vidimo "izbor" i iz drugog ugla. Sve pod uslovom da smo dovoljno zreli i ne potegnemo odmah sujetom da argumentiramo "sta te briga, to je moja stvar"!
Obicno uvek budu u pravu "posmatraci" sa strane, percepcija je cistija i sigurno realnija.




Slažem se.
Samo što je sujeta uglavnom u takvim slučajevima jača od razuma.
 
koliko treba da se "mesamo" u takvim situacijama u izbore onih do kojih nam je stalo?
da li da taj los feeling, mracan predosecaj, slutnju da "nesto tu nije kako treba" i sl. zadrzimo za sebe ili ipak pazljivo iznesemo svoje misljenje pa kud puklo, cak i kad znamo da zaljubljenost izaziva akutno slepilo i gluvocu za bilo kakvu objektivnost?!
Jedino mlađoj sestri bez zadržke kažem šta mislim o njenim vezama. Ja uvijek biram da joj kažem kako stvari stoje, ona bira ono šta želi.
Društvu se ne petljam.
Sada imam problem jer drugarica traži savjet, ustvari, traži rešenje. Otvoreno me pita šta da uradi. A na svako moje pitanje, ona odgovara braneći njega i veličajući svoj karakter, iako ne napadam ni jedno ni drugo. Jako je teško steći muda i donijeti odluku iza koje ćeš da staneš.
Ono šta sam zapazila jeste da što je čovjek nesrećniji i što je u lošijem odnosu, to će prije samoinicijativno da ti daje savjet, upućuje i ocjenjuje.
 
zavisi koliko sam bliska s tom osobom
stvarno bliskim osobama bih rekla sta mislim ako me pitaju za misljenje
a nekom s kim nisam bliska ne bih rekla nista

sto se tice mene, intuicija mi se s godinama uspavala, ali cuci negde u meni i kad treba javi se neplanirano
problem je sto ja svoju intuciju cesto ne poslusam nego ko mazga
 
Koliko utice misljenje drugih vama bitnih ljudi na vase misljenje o vasem partneru?
kad vam prijatelji kazu kako apsolutno nije za vas,koliko to utice na vase misljenje i osecanja?da li reci dragih podsvesno menjaju nase ili vas uopste ne doticu?
 
Koliko utice misljenje drugih vama bitnih ljudi na vase misljenje o vasem partneru?
kad vam prijatelji kazu kako apsolutno nije za vas,koliko to utice na vase misljenje i osecanja?da li reci dragih podsvesno menjaju nase ili vas uopste ne doticu?

Ja sam jednom drugaru u najboljoj nameri rekao sta mislim o njegovoj tadasnjoj partnerki pa sam posle toga rekao sebi "kad neznas sta da kazes sipaj vode u usta i cuti".
Vrlo je nezahvalna stvar to komentarisati.
 
ne da osoba nije dobra, nego vidim da kombinacija njih dvoje menja tu poznatu osobu na nacin koji se meni ne dopada bash. ali nisam se nikada mesala
to sto se meni ne dopada ne znaci da je lose.
mada sad sam matora i dokona mozda cu se meshati. ali ne treba se mesati
 
da li vam se nekada desilo da imate los predosecaj u vezi coveka kojeg je izabrala vasa prijateljica, sestra, cerka...uglavnom, neka vama bliska osoba? (isto pitanje vazi i u obrnutom smeru: izabranica vaseg sina, brata itd)
i da svi oni kojima ste diskretno natuknuli da vam se taj njen XY nimalo ne dopada, da osecate neku losu vibru u vezi njega (tip vam deluje kao sarmom prikriveni sociopata) itd. tvrde kako vas osecaj sigurno vara,ta on je divan covek, ma vi ste mozda cak i malcice ljubomorni, preosetljivi, paranocni, ne umete da se radujete tudjoj sreci itd. da bi se, kad ste se vi vec pomirili sa svojom naizgled pogresnom procenom, dogodilo da on najstrasnije zayebe tu vasu dragu osobu, ostavljajuci sve posmatrace u cudu i neverici...hm... sve osim vas?!

koliko treba da se "mesamo" u takvim situacijama u izbore onih do kojih nam je stalo?
da li da taj los feeling, mracan predosecaj, slutnju da "nesto tu nije kako treba" i sl. zadrzimo za sebe ili ipak pazljivo iznesemo svoje misljenje pa kud puklo, cak i kad znamo da zaljubljenost izaziva akutno slepilo i gluvocu za bilo kakvu objektivnost?!

da li pridajete znacaj intuiciji i koliko se vodite onim unutrasnjim, instinktivnim glasom
kada su ovakve situacije u pitanju?




prigodna pesmica:mrgreen:
Kako da ne covece, skretao sam Abramovichu paznju da ne uzima ono drvo Toresa, i nije me poslusao, ima gazda para za bacanje, samo ovoga puta se nadmasio u tom bacanju, puk'o je k'o nikada pre. Umesto da ga se ratosiljao na vreme jos mu je davao fore da proradi, al' balvan ostao balvan.
 
Koliko utice misljenje drugih vama bitnih ljudi na vase misljenje o vasem partneru?
kad vam prijatelji kazu kako apsolutno nije za vas,koliko to utice na vase misljenje i osecanja?da li reci dragih podsvesno menjaju nase ili vas uopste ne doticu?

pa nije to sto kazu bez veze bas, ima to nekog smisla, ali valjda kao drzis nesto svoje. pa ces da se ispalis svejedno sta god da uradis
 
da li vam se nekada desilo da imate los predosecaj u vezi coveka kojeg je izabrala vasa prijateljica, sestra, cerka...uglavnom, neka vama bliska osoba? (isto pitanje vazi i u obrnutom smeru: izabranica vaseg sina, brata itd)
i da svi oni kojima ste diskretno natuknuli da vam se taj njen XY nimalo ne dopada, da osecate neku losu vibru u vezi njega (tip vam deluje kao sarmom prikriveni sociopata) itd. tvrde kako vas osecaj sigurno vara,ta on je divan covek, ma vi ste mozda cak i malcice ljubomorni, preosetljivi, paranocni, ne umete da se radujete tudjoj sreci itd. da bi se, kad ste se vi vec pomirili sa svojom naizgled pogresnom procenom, dogodilo da on najstrasnije zayebe tu vasu dragu osobu, ostavljajuci sve posmatrace u cudu i neverici...hm... sve osim vas?!

koliko treba da se "mesamo" u takvim situacijama u izbore onih do kojih nam je stalo?
da li da taj los feeling, mracan predosecaj, slutnju da "nesto tu nije kako treba" i sl. zadrzimo za sebe ili ipak pazljivo iznesemo svoje misljenje pa kud puklo, cak i kad znamo da zaljubljenost izaziva akutno slepilo i gluvocu za bilo kakvu objektivnost?!

da li pridajete znacaj intuiciji i koliko se vodite onim unutrasnjim, instinktivnim glasom
kada su ovakve situacije u pitanju?




prigodna pesmica:mrgreen:

secam se ja jednom tako kaze meni majka..."pa de nju nadje!svi smo dobili vashke od nje u osnovnoj!!"

ne meshaj se :aha:
 

Back
Top