Sve ruže moje duše, osim žute

Nott

Buduća legenda
Poruka
32.569

0_b0e06_7a8c9373_L

Okreni se ... obrni se ... čini mi se juče beše Božić kad' , ne leži vraže, ... danas nam "ušeta" astronomski prvi dan proleća. Mada, ruku na srce, sve je već od prošlog meseca polu-zelenelo i skoro rascvetano.Sačuvaj Bože, šta nam radi ova priroda ... koju čovek sistematski ubija svojom rukom!
I u situaciji, šta je - tu je ... nije a da se ne radujemo jer ovo sada je uvertira za ono posle - leto !!
Zato, ako ste se lepo naspavali - dobro se protegnite !,,...i samo ne mojte da ustanete na levu nogu! Sve ostalo će doći samo po sebi ...
Obzirom, da na >Romantici< već imamo temu "Proleće" ... od danas nešto novo, drugo, lepo i cvetno :)

A ruža - je - ruža ... pa da je i na kraju sveta .... iznikne ... !!

Kao i uvek na mojim temama, zamolila bih da se ne kači "golotinja" ali zato ... vrlo je poželjno da bude neka priča, stih, muzika i sve ono .... što vi najbolje znate. A to radite perfektno ....



happy-rose-day-2014-hd-wallpapers-and-pics-white-roses.jpg
 

U tom smislu, evo ja ću prva da se "poklonim" i počnem jednom pričom u stilu > moje boje ruže <



cdbc6fa058f4585649156f614bec30b0.jpg


Avgustovska noć je svoju tešku, posleponoćnu zaparu rasporedila u svaki ćošak sale. Neopisiva napetost se, svuda i u svakom protegla kao paučina u želji, da se izbegne sektio a porođaj uprkos svemu, završi prirodnim putem. Dežurna ekipa je bila na okupu i spremna na sve eventualnosti.
A ona je bila još tako mlada, tek i sama od skoro prestala da bude dete.
Do sada je imala nekoliko izgubljenih trudnoća, svaka dužaod prve i kao olupina broda išibana od olujnih vetrova na otvorenoj pučini, koja traži i bori se uvek i ponovo za i najmanju nadu sa svetionika života, ovu zadnju je donela do 6 meseci. Koliko joj je bilo teško da se toliko puta raduje i tugu odboluje, ostaje bez gradacije jer teško je reći, ko pri tom' ostaje normalan. Ali ona je ostala borac. Rešila je, biće majka, makar i planetu zaustavila. Nosila je svog mališana sa mnogo ljubavi ... i još mnogo više strepnje.
Prevremene kontrakcije su inicirale porođaj sa nepunih šest i po meseci. Bebac malecki, pa još muško!! Sigurno nije pravilo ali ... kod devojčica to ide malo lakše .. nekako su "robusnije" iliti ... uglavnom, tu šansu bolje preguraju.
Sam porođaj je prošao uglavnom rutinski a mali princ se, uz veliko oduševljenje svijuh, na ovaj svet pojavio uz sasvim solidnu dreku i time (o)stavio do znanja nadu ... da možda ima šanse za borbu !
Kasnije je sve proteklo statističkom formalnošću; dečak, prerano rođen, male šanse ... to je rečeno i majci da kol'ko - tol'ko ... ako je to uopšte moguće ... pokuša da ponovo shvati ishod novonastale situacije u kojoj, istini za volju, nije ostalo baš mnogo mesta za gajenje velikih nada.
Majčine suze, sustižu jedna drugu ... saosećam i uporno pokušavam da nađem još neku reč utehe. Međutim, stojim pored nje bespomoćna, sa knedlom u suvom grlu tumbajući kleidoskop svojih misli .... od početka - do - kraja.
A onda ponovo ČUH onaj njegov prvi glasić! I setih se njegove živahnosti. Slušajući stetoskopom tahikardične otkucaje tog maleckog srca, osetih tu njegovu neopisivu volju za opstanak i ... za koga hoće da živi. Uzeh, iznemogle ženine ruke u svoje i kao da slušam sebe, rekoh joj:
"Verujte, majko, sve će biti u redu ! Sve će on ovo pregurati i ja ću mu sigurno doći na prvi rođendan, a on ... moja bela ruža ... čik neka proba da me ne dočeka !"
Suze majke na tren presahnuše ... tiho i skoro u šapatu drhtavog glasa, čuh pitanje :
"Mislite?"...
" Ne samo! Nego, to i tvrdim ! rekoh otresito i sama potpuno ubeđena u tu pobedu "...
Dečačić je prošao pravu Golgotu !... Inkubator; Infuzije; Stacionar za nedonoščad; Sepsu, Icterus-neonactorum i još dvadesetak drugih dijagnoza... od kojih je svaka nosila težinu neke sumorne prognoze. I sve to je preživeo ... bez nekih značajnijih posledica. Moja bela ruža....
Da li je tada i u svemu tome imao udela i sam Bog?!,,... Ne znam, ne poznajem čoveka, znam samo da je onoga dana, kada je sa ozarenim roditeljima napuštao odeljenje, opet tu bila i ona knedla i suvo grlo ... ali ovoga puta od pobedničkog zadovoljstva za Oskara !

Jednog avgustovskog, subotnjeg predvečerja, duž odeljenjskog hodnika, kao mali grenadir, išao čvrstom nogicom dečačić u pravom, muškom, besprekorno sašivenom odelcu sa prslukom i crnom leptir mašnom ... U desnoj ruci je držao veliku, belu ružu!
Svi počeše da se vrte i začuđeno zapitkuju...šta će taj mališan tu ?! Videh mamu iza njega i shvatih. Došao je da me pozove na svoj prvi rođendan!
"Ko je to... ko je to ?" u glas pitaše sve sestre... ?!
"Moja bela ruža !"... rekoh i brzo se okrenuh ... da sakrijem suzu u oku .....


12024117-junge-in-einem-gehrock-mit-einer-weissen-rose.jpg


White_Rose_Sunset_2_by_outl4wzcowboy.jpg
 
Poslednja izmena:
Stajala je na uglu ispod svetiljke
sa korpom crvenih, sveže ubranih ruža.
Oni su prolazili pored nje, zagrljeni,
ona se smešila i izgovarala
uvek iste reči:
"Gospodine, kupite ružu za svoju voljenu!"

Stajala je, potpuno sama,
privijala cvet uz grudi,
crvene latice, kao krv sjajne.
Posmatrala, mutnim okom
srećne ljude, koji prolaze
i odlaze, ne pogledavši je.

Za njih beše ona samo sen,
prepreka na putu koju treba obići.
Beše mrvica, manje od ništa.
Samo senka, ispod lanterne,
bledja od meseca, nepostojeća.
Devojka sa korpom crvenih ruža.

Znala je ona o njima sve.
Ko su i šta su i odakle dolaze.
Po izrazu lica, poznavala
njihove misli, snove i nadanja.
Za svakog birala poseban cvet,
onakak kakav im dolikuje.

Stajala je ispod svetiljke,
posmatrala srećnike i varalice,
preljubnike i zaljubljenje,
lopove i one čestite.
Videla im dušu ogoljenu i
sa lica čitala sudbinu.

Oni o njoj ništa nisu znali!
Bila je, za njih, samo senka.
Oni nisu znali za tugu u duši, setu u oku.
Oni nisu slutili da svaka ruža ima
trn koji joj se u srce zario.
Krvareći beskonačno,
ona će uvek ostati devojka sa ružama.....

24731-Dozens-Of-Roses.jpg
 

Back
Top