- Poruka
- 11.141
Bravo, potpuno se slazem. Boldovano svaka cast, isto mislim, ali u praksi to ne funkcionise tako kod mene.znas kako, brak sam po sebi nije bitan, kao papiri ili daleko bilo neka slavlja i ostalo suludo trosenje vremena i novca
ali retko koji covek je po prirodi samotnjak da ga provede sam od pocetka do kraja
lakse je biti sam kad si u dvadesetim tridesetim
nego kad doguras do sezdesete sedamdesete
kako vec zoves zajednicu nije ni bitno, brak, veza sta god vec
sam brak mi nikad nije bio cilj koliko obostrani osecaj voljenosti,privrzenosti, prijatnosti u necijem prisustvu, i mogucnost da sa nekim drugim budes ono sto i inace jesi...
naravno ljudi su razliciti,ali znam da je meni taj osecaj ko dom kojeg mozes imati gde god da si i koji ko i dom mora da se neguje cuva obnavlja itd od strane oba ucesnika koji tu zive i da je neko dovoljno uporan i srecan da u tome uspe, a neko ne, a to je vec lutrija.tako da sam brak je formalost koja je trivijalna ako ne postoji sustina iza njega...
Valjda je u pitanju, preveliki ego, pitanje integriteta i jos neke stvari...
No, taj osecaj voljenosti i privrzenosti je prava stvar iako opet to ne funkcionise kod mene, bar ne jos.
Mozda jos nisam zreo kada je to u pitanju, mada sumnjam...