Veoma sam prijatno iznenadjena reakcijama, mogu da vam kazem! Prilicno su umereni komentari, pravi melem za moju izmucenu dusu posle rasprava sa prijateljicom. Kazem "rasprava" jer to ide, ne zaustavlja se, vec ko zna koliko dugo.
Sasvim slucajno smo nacele temu, mislim da sam bas procitala intervju Gaj Pirsa ili tako nekoga ko nije imao dece. Joj paljbe... Pa sta on misli, pa sta ona misli, dzaba su se i rodili. Pa uskocio i njen muz (koji ce nam on moj u celoj raspravi) kao koje su to budale, dzaba zivot zive, itd itd. Ja gledam i pitam se... Jel njima lose, podigla im banka ratu za kredit, komsija im struze stiroporom po sofersajbni celu noc - mislim, sta je koji moj? OK, ludake po Internetu i mogu da shvatim, svakakvog sveta ima, ali ONI??
Od onda sam pratila po portalima kako stvari teku sa drugim ljudima i primetila sam da su oni tradicionalno nastroijeni (takodjeci zatoocani) u velikom broju poklonici ideje da bez dece nema zivota. Meni je to totalno... Kad zivis sa tom idejom da je jedini smisao zivota imati potomstvo, to je kao da kupis racunar i koristis ga kao kalkulator. Zivot ima toliko sarolikih mogucnosti... Svesti ga samo na decu je destruktivno. Jer, deca jednog dana odu... I ostaju ti pozne godine i smisao zivota kojeg vise nema. Takvi roditelji su u velikoj meri posle skloni da se mesaju deci u zivot jer ne znaju sta ce sa sobom. Njima zivot bez dece nema smisla i onda zive svoj zivot kroz decu - koja ih ne zele u tom kontekstu u svojoj okolini.
pa to ti je ono - to tako treba...
kako krdo tako i ti...
nego, sto tebe to toliko....namuci? rasprava ko rasprava...niti se moras
s prijateljima oko svega slagat, niti to realno ima uticaja na tvoj zivot
imala ili nemala djecu
ja sam godinama slusala to...zvocanje i mahanje djecijim rodnom listovima ko zastavom...pa
nista. zivjela sam kako ja hocu tj zivjeli smo kako hocemo...
kad smo odlucili da hocemo dijete, to smo i uradili...jest nas malo iznenadilo koliko brzo nam je uspjelo, al ok je to
da recimo imamo problem oko zaceca
ja se ne bi mnogo nervirala oko toga...nije bas da moram imat dijete pod svaku cijenu
za O. ne mogu garantirati da bi to tako prihvatio mada kaze da bi...al jedno je pricati, a drugo zivjeti s
tako nekom odlukom...i ko sam ja da takve stvari u njegovo ime tvrdim
kako ce sve izgledat sutra kad se bebac rodi...pojma nemam
lagala bi kad bi rekla da me nije frka, al prezivjecemo...svo troje
i vjerojatno ce nas ostat troje...bar tako mi se sada cini
bez obzira na to sto sad vec slusam - pa kako samo jedno, pa bice usamljeno...
ljudi to pricaju jer..misle da tako treba tj ne misle i moraju nesto pricat...bah...