Sudbina firme Zastava Automobili i čitave Zastava auto grupe

Dali ste za oživljavanje Zastave?

  • Za

  • Protiv


Rezultati ankete su vidlјivi nakon glasanja.
Holanđanka organizuje turističke ture po Beogradu

Lizi Mej do 28 godine proputovala je pola sveta, studirala marketing u Rimu, a onda odlučila da živi i radi u Srbiji

liza_620x0.jpg


U SRBIJI je prvi put bila pre deset godina kada je kao studentkinja putovala sa kolegama. Dopao joj se Beograd i sa 28 godina rešila je da ovde organizuje turističke ture i to u jugoslovenskom oldtajmeru.
Holanđanka Lizi Mej do 28 godine proputovala je pola sveta, studirala marketing u Rimu, a onda odlučila da živi i radi u Srbiji.

Kupila je automobil „zastavu 1.300“ i uredila ga tako da niko ne ostaje ravnodušan kad ga ugleda. Otvorila je firmu, zaposlila licenciranog turističkog vodiča i osmislila jedinstvene turističke ture po prestonici – kraljevsku, gangstersku, Zemunsku, Osmansku i Komunističku „Tito turu“.

„Ideju sam dobila u Moskvi na uličnim trkama.Tamo je bilo skupih modernih automobila, ali je meni privukao pažnju „moskvič“. Moskva je za mene bila daleko. Pre toga sam bila u Beogradu, zavolela ovaj grad i sad sam tu“, kaže Holanđanka.

Lizi voli vožnju. Od 18. godine učestvovala je na reli-trkama za žene.

„Na trkama sam bila jednom prva, i u drugoj trci druga. Imala sam saobraćajnu nezgodu zbog koje su mi roditelji rekli da biram između njih i reli-trka. Prva sam žena vozač koja je vozeći 'mini-moris' obišla 49 zemalja“, dodaje Lizi.

Za stariji automobil se odlučila jer je strancima zanimljiviji od novijih modela.

„Kad nas vide na ulici ljudi iz Srbije sviraju, mašu... Nama je lepo kada vidimo da je ljudima lepo i da se raduju kad nas vide. Budimo sećanja na prošlost“, smatra mlada Holanđanka.

Lizi prvi put uskršnje praznike provodi u Srbiji, a u posetu su joj došli i roditelji. U beogradski način života se lako uklopila, jer kaže da se ovde lako stiču prijatelji a ljudi su ljubazni, gostoprimivi i odlično govore engleski. Lizi govori pet jezika. Srpski razume, mada kaže da je gramatika teška.

„Dolazim iz Holandije, živim u Beogradu, bila sam u 49 zemalja i volim ćevapčiće“, hrabro se oprobala Lizi da objasni i na srpskom jeziku.

Vožnja sa stručnim objašnjavanjem traje dva sata a u popularni „tristać“ najčešće sedaju parovi.

Autor: RTS
http://www.novosti.rs/vesti/naslovna/zanimljivosti/aktuelno.288.html:660637-Holandjanka-organizuje-turisticke-ture-po-Beogradu
 
Poslednja izmena:
Srpski robot kojem su se divili Francuzi

robot.jpg


Početkom osamdesetih godina prošlog veka počeo je intenzivni razvoj automobilske industrije u Evropi, što je uticalo da pojedine fabrike u nekadašnjoj Jugoslaviji uđu u kooperativnu saradnju sa poznatim inostranim proizvođačima automobila. Bile su to slovenačka fabrika u Novom Mestu, koja je odabrala francuski „Reno”, fabrika u Vogošći kod Sarajeva opredelila se za „Folksvagen”, a fabrika u Kikindi je izabrala nemački „Opel”.

U isto vreme, proizvodnja novih automobila se posebno širila u Srbiji, gde se samo u kragujevačkoj „Zastavi“ godišnje proizvodilo preko sto hiljada automobila. Takav obim proizvodnje zahtevao je znatno viši stepen automatizacije. To je bio povod da Industrija „Ivo Lola Ribar“ počne ubrzano da razvija robotske sisteme. Jedan od „Lolinih“ vrhunskih mašinskih inženjera Mile Benedetić je, sa saradnicima, razvio konstrukciju zglobnog robota, sa šest upravljanih osa i nosivosti 80 kilograma – „lola 80 super“. Taj robot je dobio brojna priznanja za funkcionalnost i dizajn, u zemlji i na međunarodnim sajmovima u inostranstvu. Zbog izvanrednog dizajna i bele boje, robot je nazvan „beli labud“.

Prezentacija robota održana je u Parizu, a prisustvovali su joj svi proizvođači automobila u Francuskoj. Pored toga, uspešna proba robota „lola 80S“ izvedena je u fabrici „Pežo” u Ogzeru, koja je nakon toga bila zainteresovana za kupovinu „belog labuda“.

U fazi osvajanja proizvodnje novog automobila „jugo-florida“, inženjeri Zavoda „Crvena zastava“ u Kragujevcu isprojektovali su novu proizvodnu liniju, na kojoj su 1988. godine četiri robota „lola 80S“ montirana na liniji za sklapanje vrata i poklopca, gde su uspešno radili sve do 1999. godine, kada je u bombardovanju uništen pogon u kome su bili instalirani. To je ujedno, uz turbulentne promene u zemlji, bio i kraj daljeg rada „Lolinih“ inženjera na polju robotike. Tako se danas umesto robota „lola 80S“ u proizvodnim halama u gradu na Lepenici nalaze roboti italijanskog „Fijata”.
http://www.politika.rs/sr/clanak/379332/Pogledi/Srpski-robot-kojem-su-se-divili-Francuzi
 
http://www.blic.rs/vesti/vojvodina/...om-dugu-10000-kilometara-i-proveli-se/tw894vj

- - - - - - - - - -

Ovi Bečejci su krenuli u LUDU AVANTURU "JUGOM" dugu 10.000 kilometara i proveli se SJAJNO
Zlatko Čonkaš | 19. 05. 2017 - 07:14h





Mladi Bečejci Ninoslav Trajković (24) i Đorđe Ilčešin (23), avanturisti o kojima je "Blic" pisao, stigli su nakon 27 dana svojim "jugićem" iz Bečeja u prestonicu Mongolije, Ulan Bator.

r_nktkqTURBXy9mM2FiOWIwMzZkZmI3MDc3YTI4NTM0YzQyYWZmYjA2NC5qcGVnk5UCzQMUAMLDlQLNAdYAwsOVB9kyL3B1bHNjbXMvTURBXy8xZDc0Y2I0MTcwNTk1MDQzNjYyOWNhYmQ2MDZmNTBmNi5wbmcHwgA
Foto: privatna arhiva / Privatna arhivaĐorđe Ilčešin i Ninoslav Trajković prešli su 10.000 kilometara: Kratak predah na reci Murino u Rusiji blizu Mongolije
share_v1_pintrest_gray_ico.png
share_v1_facebook_gray_ico.png


Ninoslav i Đorđe prešli su "trnovitih" 10.000 kilometara svojim ljubimcem četvorotočkašem, koji su nazvali "Rino".

Kažu da su usput imali samo jedan kvar, i to u Rusiji, gde su uz pomoć zaposlenih u našoj ambasadi u Moskvi uspeli da nađu majstora koji će im pomoći.
6b_ktkqTURBXy9hYTJiMGJjZmQ0ZWRmMDJiOWMyNTgyZGVmNmZkNDk4Yi5qcGVnk5UCzQMUAMLDlQLNAdYAwsOVB9kyL3B1bHNjbXMvTURBXy8xZDc0Y2I0MTcwNTk1MDQzNjYyOWNhYmQ2MDZmNTBmNi5wbmcHwgA
Foto: privatna arhiva / Privatna arhivaPrelazak rusko-mongolske granice
share_v1_pintrest_gray_ico.png
share_v1_facebook_gray_ico.png


- Majstor nam je brzo popravio "jugića" i nije hteo ništa da naplati kada je čuo u kakvu smo se avanturu upustili. I njemu je valjda bila avantura da nam popravi "juga", koga nikada do tada nije video - pričaju mladi Bečejci.
7HiktkqTURBXy8zNzQwMmEwZTQ5YTE0NjljNGY5NTI2ZmI0ZGZjMWNmMi5qcGVnk5UCzQMUAMLDlQLNAdYAwsOVB9kyL3B1bHNjbXMvTURBXy8xZDc0Y2I0MTcwNTk1MDQzNjYyOWNhYmQ2MDZmNTBmNi5wbmcHwgA
Foto: privatna arhiva / Privatna arhivaĐorđe u "prodavnici" u Mongoliji, na putu ka Ulan Udeu
share_v1_pintrest_gray_ico.png
share_v1_facebook_gray_ico.png


Na granici sa Mongolijom carinici su uz puno simpatija gledali na njih tvrdeći da su jedni od retkih sa ovih prostora koji su posetili njihovu zemlju, pogotovo kolima.
- Plan da se držimo sporednih puteva višestruko nam se isplatio jer smo uspeli kamerama da zabeležimo predivne predele putujući kroz Mađarsku, Slovačku, Poljsku, Ukrajinu, Belorusiju i Rusiju - priča mladići.
ksrktkqTURBXy8xYTgyZDllMzg5M2E5NjRkMzEwMzgxOGE5ZTMxZDJmMS5qcGVnk5UCzQMUAMLDlQLNAdYAwsOVB9kyL3B1bHNjbXMvTURBXy8xZDc0Y2I0MTcwNTk1MDQzNjYyOWNhYmQ2MDZmNTBmNi5wbmcHwgA
Foto: privatna arhiva / Privatna arhivaAutobuska stanica pred Ulan Batorom
share_v1_pintrest_gray_ico.png
share_v1_facebook_gray_ico.png


U povratku će ponovo proći delom Rusije, pa preko Kazahstana, Uzbekistana, Gruzije, Azerbejdžana, Turske, Bugarske i Rumunije se vratiti u Srbiju i rodni Bečej.
Ninoslav i Đorđe su drugari iz detinjstva.
l3xktkqTURBXy80ZDk4MmU1OTNhMDFmY2Q5ODllYmFkOWVmZGZmMDM1Zi5qcGVnk5UCzQMUAMLDlQLNAdYAwsOVB9kyL3B1bHNjbXMvTURBXy8xZDc0Y2I0MTcwNTk1MDQzNjYyOWNhYmQ2MDZmNTBmNi5wbmcHwgA
Foto: privatna arhiva / Privatna arhivaMapa koju su pratili Bečejci
share_v1_pintrest_gray_ico.png
share_v1_facebook_gray_ico.png


- Uvek smo bili spremni na neke avanture i njih se ne bojimo. Jedini strah nam je bio kako će naš "jugić" izdržati - ispričao je Ninoslav.
Pre polaska na put ispričali su "Blicu" da su ih majstori koji su sređivali automobil ubedili da će on izdržati.
ZzQktkqTURBXy8wOWYzMjgxZTcwNGYzZDNhNDA4MWZiYTMxNGY5MGY1Zi5qcGVnk5UCzQMUAMLDlQLNAdYAwsOVB9kyL3B1bHNjbXMvTURBXy8xZDc0Y2I0MTcwNTk1MDQzNjYyOWNhYmQ2MDZmNTBmNi5wbmcHwgA
Foto: privatna arhiva / Privatna arhivaPut u Mongoliji
share_v1_pintrest_norm_ico.png
share_v1_facebook_norm_ico.png


- Uverili su nas da je moguće da nas možda zadese samo manji kvarovi i obučili su nas kako to da rešimo na licu mesta - ispričao je tada Ninoslav i dodao da su poneli dovoljno rezervnih delova.
 
Baka vozi ''juga'' u devedesetoj

Zorka Šobota, koja je početkom aprila napunila 90 godina, ne posustaje za upravljačem crvenog “juga” po kojem je, kao i svojoj vožnji, prepoznatljiva u celom kraju.

765-430-19f0d87b7eea24e6da2a3ee2e9cd38da.jpg


Zorkine komšije iz Laminaca i okoline zovu je lijevčanskim Šumaherom zato što voli brzu vožnju i to pokazuje, bez oklevanja i straha, na seoskim, ali i gradskim cestama.

Nedavno su u Policijskoj stanici u Gradiški, posle pregleda i preporuke u Domu zdravlja, produžili Zorkinu vozačku dozvolu na još tri godine. Ona ovaj dokument sa ponosom pokazuje i opširno priča o svomo vozačkom iskustvu.

''Vozački ispit položila sam pre više od pedeset godina u Sarajevu, gde sam živela. Radila sam u to vreme u Autosaobraćajnom školskom centru. Naučila sam testove i uvežbala vožnju a na ispitu komisija mi je mogla samo da čestita, inače sve sam znala'', hvali se Zorka svojom vozačkom veštinom, ali i podatkom da nikada nije imala saobraćajnih nezgoda niti je plaćala kazne zbog prestupa na putu.

0c6da5a3b60ced48b0427e99ba256e8b.jpg


''Prešla sam nebrojeno, na hiljade kilometara po celoj BiH i drugim državama. Vozila sam mnoge tipove automobila, od “fiće” pa dalje'', veli Zorka nabrajajući sela i gradove koje je pohodila svojim prevoznim četvorotočkašima.

''Sada imam “juga”, ćerka Radmila koja živi u Banjaluci obećala mi je ustupiti svoj “hundai”. I sada svuda putujem, a ona uporno ponavlja, joj, nemoj mama ti voziti, samo me sekiraš. Ne vredi, jer ja bez automobila ne mogu funkcionisati'', uverava krepka i vitalna starica za koju je, bez uvida u lična dokumenta, teško se može poverovati da je rođena 1927. godine.

Uvek je nasmejana, duhovita i šaljiva, u društvu mladih. Takav je njen karakter, veli komšija Vujadin Macura iz Laminaca koji sa sinom Ratkom brine o Zorkinom automobilu.

858a08f0c17bfa968ae92781ae2d01d7.jpg


''Mi smo njen mehaničarski tim jer kada se nešto pokvari, ona nas pozove i mi smo odmah na licu mesta. Ne voli ona da nešto ne štima i da vozilo nije u potpunosti ispravno. Tu sve mora biti u skladu sa saobraćajnim normama'', priča Vujadin. Na lekarskom pregledu koji je prethodio produžetku dozvole za vožnju, veli Vujadin, Zorka je bila veoma odlučna i principijelna.

''Ma sve sam videla i znala što su me pitali. Fizička kondicija za desetku. Na tabli sam videla sve redove brojeva i slova izuzev poslednjeg, gde je bilo nešto krakato, kao mala žaba. Zato sam poverovala da neću zadovoljiti, ali mi je doktorica kazala da mlađi ne vide i po tri reda. Rekla je, Zorka, sada ću propisati naočale sa dioptrijom od 1,5, koje vam do sada nisu trebale ali od sada neka Vam se nađu pri ruci, u vožnji'', referiše Zorka iskustvo sa lekarskog pregleda u gradiškom Domu zdravlja.

a940e5fe1eff7bf629f1dd0d344e1acb.jpg


Upozorila je tada da će, bez obzira na ishod pregleda i policijskog odgovora na zahtev za produženje dozvole, ona i dalje voziti jer je to, kaže, neophodno.

8049734e289e823e132f9159b786a03a.jpg


''Rekla sam, ja ne mogu zamisliti dan bez vožnje i automobila. Ne mogu biti na jednom mestu niti čekati da me neko drugi vozi. U Gradišku idem redovno, ali biram ipak kada je manje automobila na putu, zato i odlazim rano, a vraćam se kasno. Vujo kaže da je to bećarska vožnja, a onda se svi smeju. Ja samo prašim cestom, stariji se sklanjaju i krste kao da sam umrla, a omladina samo odmahuje, pozdravlja i smeje se'', opisuje Zora svoju svakodnevicu koju još dugo ne želi menjati.

Zorkina logika

Na primedbe da brzo vozi i ne smanjuje brzinu kada naiđe na oštećenu cestu ili vozilo u suprotnom pravcu, Zorka iznosi svoju vozačku logiku.

''Ma nema kod mene greške. Ko da svaki čas menja brzine, ja ubacim u treću ili četvrtu, a kvačilo ili menjač više i ne diram, samo udaram po papučici za gas i pevam, a oko mene sve promiče, kuće i ljudi, kao da sam na ringišpilu''.

Zorka živi sama. Ima ćerku, četvoro unučadi i sedmoro praunučadi.

 
Godinu dana uložio u restauraciju "Fiće" i ostvarenje sna

20170806171111_437761.jpg


SANSKI MOST - Pašo Burnić iz Sanskog Mosta vlasnik je popularnog "fiće" koji ovih ljetnih dana privlači pažnju ljubitelja automobila na ulicama ovog grada. Burnić kaže kako je potrošio cijelu godinu da bi u potpunosti renovirao svog ljubimca, kojeg je, kaže, kupio na jednom otpadu u blizini Laktaša. "Auto je koštao svega nekoliko stotina maraka i bio je u rashodovanom stanju. Želja mi je bila da ga nabavim i uredim po svom ukusu i to sam uradio u proteklom periodu. Nije bilo teško jer se originalni dijelovi mogu kupiti i danas, istina - po nešto višoj cijeni nego ranije", objašnjava Burnić. Dodaje kako se radi o originalnom modelu zastava 750, te da je nakon što ga je nabavio u rashodovanom stanju uradio sve potrebne popravke motora kako bi bio u besprijekornom tehničkom stanju.

20170806151125172779.jpg


"Dijelove za motor je bilo relativno lako nabaviti, tako da sam mu udahnuo novu dušu. Sad radi kao podmazan. Ne odlikuje se nekom snagom, ima svega 25 konja, ali funkcioniše besprijekorno", ističe zadovoljno vlasnik. Ovaj Sanjanin kaže kako svog ljubimca nije pretjerano kitio, nego se trudio da nalikuje originalu. Kaže kako njegov sjajni i uglancani mališan na ulicama ne ostavlja nikoga ravnodušnim te da se malo ko ne okrene za njim. Ovaj pomalo zaboravljeni ponos nekadašnje jugoslovenske automobilske industrije danas izgleda kao da je tek izašao iz fabričkih pogona, iako je proizveden prije nekoliko decenija. Burnić kaže kako je za svog ljubimca već dobio nekoliko vrijednih ponuda, a jedna od njih se odnosi i na snimanje muzičkog spota jedne domaće velike zvijezde.
http://www.nezavisne.com/automobili/auto-novosti/Godinu-dana-ulozio-u-restauraciju-Fice-i-ostvarenje-sna/437761
 
"ZASTAVA IMPRO": Katanac na fabriku

07-katanac-miodrag-djosovic_620x0.jpg


NA kapiju preduzeća "Zastava Impro", koje je do pre neku godinu zapošljavalo i do 300 radnika i u EU izvozilo prikolice za automobile i HTZ opremu, u vrednosti od oko četiri miliona evra - "stavljen je katanac".

PROČITAJTE JOŠ - "Zastava Inpro": Zakatančili preduzeće

Novoizabrani menadžment je pre skoro godinu dana Privrednom sudu u Kragujevcu podneo predlog za uvođenje stečaja, sa unapred pripremljenim programom reorganizacije. Plan je predviđao da preduzeće u narednih pet godina vrati dugove, ali je sud taj program više puta vraćao na doradu. Naposletku, konačna verzija nije dobila "zeleno svetlo" poverilaca, pre svega Fonda za razvoj i Republičke poreske uprave. Preostali radnici su dobili otpremnine ali je, kako nezvanično saznajemo, jedno privatno preduzeće spremno da nastavi sa istim proizvodnim programom HTZ opreme.

http://www.novosti.rs/vesti/naslovn....html:784396-ZASTAVA-IMPRO-Katanac-na-fabriku
 

Back
Top