Romanticna prica...

Buntovnik_Bez_Razloga

Veoma poznat
Poruka
11.647
Dakle ovako...
Pozvani ste svi, da ucestvujete u stvaranju "Romanticne price" i da donesete svoj doprinos istoj.
Dve, tri recenice su savim dovoljne u postu.

Neka prica bude o dvoje mladih, koji ce se sresti, upoznati i zavoleti. Naravno, pozeljno je i kreiranje drugih likova, njihovih prijatelja, neprijatelja itd.
Ali, to sve zavisi od nas i naseg pisanja...

Elem, nisam znao koja imena da upotrebim, za glavno junaka i junakinju. :? :lol: Tako da, ko zeli neka kreira imena. :)

Pa, ovako:



Tiha prolecna noc, nosila je sa sobom miris, tek procvale lipe. Vece je bilo idealno za setnju. U vazduhu se osecalo nesto, sto je nagovestavalo, da ce prolece sa sobom doneti nesto novo i neponovljivo.
Nesto znacajno...
 
Bulevarom je vetric nosio miomirise koji su opijali.
Istim tim bulevarom prolecnih snova, vracajuci se s kursa engleskog jezika, Maja je s knjigama u ruci zurila da se nadje s Vesnom u kafeu u kojem su se jos kao gimnazijalke, a kasnije i kao studentkinje nalazile na pauzama izmedju predavanja u zagusljivim amfiteatrima, vikendom, pre ili posle skole... Znala je da ce Vesna i ovaj put zakasniti, ali nekako je osecala da ovog puta nece biti ljuta na nju.
 
Duboko je udahnula sladak, mlak, miris iz parka, koji joj je punio nozdrve i širio usne u osmeh. Kako bi mogla u takvoj večeri da se naljuti na nekog!? Pa čak ni kad je lavež psa prenuo iz prolećne zanesenosti, a među noge joj se uplelo živo klupko dva razigrana mladunca, zastala je balansirajući na jednoj nozi i dalje se osmehujući.
Sve dok nije izgubila ravnotežu, pri čemu su joj se rasule knjige iz naručja...
 
"Ma neeee"-rekla je uz osmeh.On je pogleda zagonetno i seretski se osmehnu uz reci
"Pa dobroo,ali bar mozemo da se upoznamo,nemoj da bezis odma' "
"Pa mozemo"-odgovori ona
"Aleksandar"-rece i pruzi joj ruku...
"Ja sam Maja"......
 
suncica73:
"Ma neeee"-rekla je uz osmeh.On je pogleda zagonetno i seretski se osmehnu uz reci
"Pa dobroo,ali bar mozemo da se upoznamo,nemoj da bezis odma' "
"Pa mozemo"-odgovori ona
"Aleksandar"-rece i pruzi joj ruku...
"Ja sam Maja"......
Neocekivano,dok se njegova topla shaka lagano, na tren, spojila sa njenom,osetila je blagu drhtavicu u kolenima.Instiktivno je pokusala da skrene pogled,ali njene oci prosto su bile hipnotisane njegovim blagim pogledom koji je ulivao neko cudno poverenje.Ucini joj se da ga zapravo vec odavno poznaje...
 
AntunTun:
AntunTun:
"aleksande...moja baka zhivi u qtji koja je stara 200god...na tavanu te qtje ima svakakvog loma...daj mi ruq...vodim te tamo"

ja poqshah...al slaba vajda....heh citiram samog sebe....quuuullll....
Ma to ide posle, kad su se deca uzela. :D Tek onda sledi prava priča. :P
On na krovu, menja crepove nakon što je okrečio kuću i popravio stepenište, ali mu crna mačka sunu ispod lakta, jureći mlado goluždravo golupče ispalo iz gnezda sa odžaka (uh, opet je zaboravio da zove odžačare pred zimu), u predivnom zlatastom smiraju jesenjeg dana, on se zaprepašćeno trgne i kratko uzvikne klizeći sve brže niz krov, ceo život mu prođe pred očima, i kako su se upoznali slučajno jedne mirišljave prolećne večeri, panično je pokušavao da zarije nokte u crepove, klizio je sve niže i sve brže... i onda je ljubav opet pobedila - sleteo je na razvučeni štrik pod krovom, a ona ga je naterala da kupi novi, jak najlon i ankeruje kuke da bi mogla da vetri jorgane i teške zimske jakne i kapute, i on se bezbedno prizemljio zahvaljujući tome što je ščepao najlon, a klinovi su izdržali čak i njegovu težinu.
Ali to je bilo posle, ATTN, nemoj da ulećeš sa razradom pre vremena. :P Daj malo uvoda, prvo.
:wink:All we need, it's Love!
 
zainteresovana:
AntunTun:
AntunTun:
"aleksande...moja baka zhivi u qtji koja je stara 200god...na tavanu te qtje ima svakakvog loma...daj mi ruq...vodim te tamo"

ja poqshah...al slaba vajda....heh citiram samog sebe....quuuullll....
Ma to ide posle, kad su se deca uzela. :D Tek onda sledi prava priča. :P
On na krovu, menja crepove nakon što je okrečio kuću i popravio stepenište, ali mu crna mačka sunu ispod lakta, jureći mlado goluždravo golupče ispalo iz gnezda sa odžaka (uh, opet je zaboravio da zove odžačare pred zimu), u predivnom zlatastom smiraju jesenjeg dana, on se zaprepašćeno trgne i kratko uzvikne klizeći sve brže niz krov, ceo život mu prođe pred očima, i kako su se upoznali slučajno jedne mirišljave prolećne večeri, panično je pokušavao da zarije nokte u crepove, klizio je sve niže i sve brže... i onda je ljubav opet pobedila - sleteo je na razvučeni štrik pod krovom, a ona ga je naterala da kupi novi, jak najlon i ankeruje kuke da bi mogla da vetri jorgane i teške zimske jakne i kapute, i on se bezbedno prizemljio zahvaljujući tome što je ščepao najlon, a klinovi su izdržali čak i njegovu težinu.
Ali to je bilo posle, ATTN, nemoj da ulećeš sa razradom pre vremena. :P Daj malo uvoda, prvo.
:wink:All we need, it's Love!
Evo deco ucite se malo,ovako se to radi!!!!a ne tamo-vamo iskre u ocima i zmarci-komarci kroz telo. :D
 
Nestasna Ameba:
Hvala ti, blizance, na pomoći :wink:
Nema na cemu,umem ja to,gle sad...i tako dok su zjedno vetrili jorgane od cistog guscjeg perja,jedno perce mu je nestasno zalutalo u kosu.Ona se prope na prste da ga dohvati a on iskoristi situaciju trenutka i zgrabi je za struk.Ljubio je tako zestoko da joj se vrtelo u glavi,pokusavala je da dise ali je on bio uporan u poljubcima.Gusio je,ali ona se nija opirala,predala se tom slatkom gusenju da nije ni primetila kako su joj se otkopcali halteri na levoj nozi.Prstima je pokusavala da ih zadrzi dok se borila za kratke udisaje vazduha.U jednom trenutku sve je postalo nevazno i perce i halteri i vazduh.Samo nek me ljubi pomislila je!/Jel sad bolje?/ :wink:
 
Ne, ne, divlja, nisu se oni dovatili, to se zove usporavanje radnje iliti popularno retardacija kao jedan od čestih oblika usporavanja radnje :wink:

Ali ti to ionako bolje znaš od mene, zato nemoj da se čudiš :roll:

Anyway, žao mi je što je priča o Maji i Aleksandru ovako "retardasto ulepšana". Na sreću, tako je ispalo samo u ovoj neuspeloj priči, ne i u RL :D
 
blizance:
Nestasna Ameba:
Hvala ti, blizance, na pomoći :wink:
Nema na cemu,umem ja to,gle sad...i tako dok su zjedno vetrili jorgane od cistog guscjeg perja,jedno perce mu je nestasno zalutalo u kosu.Ona se prope na prste da ga dohvati a on iskoristi situaciju trenutka i zgrabi je za struk.Ljubio je tako zestoko da joj se vrtelo u glavi,pokusavala je da dise ali je on bio uporan u poljubcima.Gusio je,ali ona se nija opirala,predala se tom slatkom gusenju da nije ni primetila kako su joj se otkopcali halteri na levoj nozi.Prstima je pokusavala da ih zadrzi dok se borila za kratke udisaje vazduha.U jednom trenutku sve je postalo nevazno i perce i halteri i vazduh.Samo nek me ljubi pomislila je!/Jel sad bolje?/ :wink:
U njoj je temperatura bila malo manja nego u vulkanu koji se izliva,kroz glavu joj je prosla pomisao da je prerano,ali rekla je sama sebi:"ne treba da mi bude zao sto cu to uraditi,vec bi trebalo da mi bude zao ako ne uradim" pod prstima je njegova ledja pretvarala u tvrdu hrastovinu,grcio je se,gubio se,sad je se vec borio i sa strascu i samim sobom.Ucinjen je prvi korak,spontani...
 
prvi korak....ljudi su u braq...prvi korak je davno nachinjen...meni su tavani romantichni...i starudija uopshte....


na tavanu u pauchini i prashini...u nikada chishtjenom uglu je shkrinja...veliki drveni kovcheg sa metalnim ruchkama sa strane...u shkrinji je knjiga...nachinjena od drveta...knjiga koja se ne chita...na kjizi je perorezom neveshto urezano....sve shto zhelim da ti kazhem je vetj u tebi



tako nekako....joj shto sam sklon ovome...al kasno je spava mi se...a i slusham obojeni shto se da primetiti...najbolje se pishe kad je tiho
 

Back
Top