Srce

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Poruka
9.881
Dobar dan. Da vam se predstavim – ja sam, posle jezika, najjači mišić u organizmu. Ali, to nije bitno.
Ja sam komad tela, sirovog, krvavog, sa ružnim cevkama koje štrče, na slikama u medicinskim knjigama. A ni to nije bitno, a i mnogo je ružno za gledanje uživo.
Kad sam u pilećem telu, mene stavljaju u gulaš sa bubcem.
Kad je paradajz velik kao muška pesnica, pa gore iz dve polulopte, kao dečja guza, a dole se sužava mal’ne kao u špric za kolače, onda ga zovu Volujsko srce. Po volu. Ali je lepo na oko.
Ljudi me optužuju da im nanosim bol, kažu – boli me srce. Kažu – ne sluša me srce, srce me nije poslušalo! A lažu. Nisam ja krivo. Ja samo vredno pumpam krv.
I tu su mi našli zamerke. Kažu – pa šta je neko tu mogao kad mu se sva krv slila u onu stvar, pa ne razmišlja glavom. Ljudi, pa ja samo pumpam, ne biram gde.
Nije u redu. Pa zar sam ja krivo za sve!?
Eto, danas sam malo brže zakucalo, nečiji se obrazi zarumeneli, nečije su se oči usjajile, nečije su ruke zadrhtale… Neko nam se zaljubio, …i opet mene krive...
Nego… Malo me strah… Čulo sam kad kažu – dajem ti svoje srce… Ja neću da idem nigde!!! Meni je ovde lepo i toplo. Šta da radim?
 
MA KAKO UZDIGLO SE SRCE

Ma kako uzdiglo se srce
Klonuti mora, mora pasti.
Sudbino, prije no mi klone
O daj mu jos jednom cvasti!

Jos jednom opij ga i digni
Milinom jedne mlade zene,
Jos jedne zaljubljene oci
Za ove oci zanesene.

........

(Dobrisa Cesaric)
 
Gledam crteže SRCA na izložbi modernih umetnosti
sa arterijama, aortama i zaliscima
drumovima punim krvi
vike šumskih radnika i prevoznika građe
linijama blago zatalasanih bregova
usred pitomog obzorja sela
sa stadom krava i pastirom u pozadini
zaostalim iz prošlih vremena

Gledam srce na fotografiji operacije
medicinsko osoblje nadneto nad krvnom mapom
nad rekama, nad planinskim prevojima

i u tom svečanom trenutku
radi pumpa
u malom mestu u unutrašnjosti
u dvorištu sa naherenim krovom na kući
...
i teče voda, cista planinska žica
slušam sa fotografije
zvuk podzemnih tokova iz duse planina

:wink:
 

Prvo je ono pripadalo drugima,
kalup su pravili od samog početka.
Ne, nekažem da su mi naudili,
al' da upravljam njime nisu me pustili.

Posle je srce poečlo da žari
u osvit zore il sumrak dana,
shvatila sam da srce mora biti samo moje
možda i samo možda ponekad i tvoje.

Nemoj od mene da tražiš srce na dlanu,
gordo je ono i samo svoje,
al' ako me povrediš u ovom danu
na silu ćeš dobiti srce moje.
 
sky%20heart.jpg
 
Poslao sam leptira
Tebi
Leptir mi se vratio
Noseci tvoje ime
Zatim je odleteo od mene

Poslao sam svog vernog psa
Tebi
Pas mi se vratio
Noseci deo tvojih snova
Zatim je pobegao od mene

Poslao sam svog najboljeg druga
Tebi
Moj drug se vratio
Noseci par tvojih reci
Ali ono najbolji
Izgubilo se negde

Poslao sam svoje srce
Tebi
Moje srce se nije vratilo.
 
divlja u srcu:
...
i teče voda, cista planinska žica
slušam sa fotografije
zvuk podzemnih tokova iz duse planina

:wink:

Samo trebamo sačuvati oprez
da ne naljutimo planinske bogove
jer oni su sujetni i zli,
i mogu na nas poslati trolove
iz srca planine, da nas muče u snu.
Mogu nam zagaditi vodu,
otrovati srce, zamutiti dušu.

Bogovi ne vole ljude, trolovi ne vole ni ljude ni bogove.
 
Daringo:
Poslao sam leptira
Tebi
Leptir mi se vratio
Noseci tvoje ime
Zatim je odleteo od mene

Poslao sam svog vernog psa
Tebi
Pas mi se vratio
Noseci deo tvojih snova
Zatim je pobegao od mene

Poslao sam svog najboljeg druga
Tebi
Moj drug se vratio
Noseci par tvojih reci
Ali ono najbolji
Izgubilo se negde

Poslao sam svoje srce
Tebi
Moje srce se nije vratilo.

10.gif
 
HARD CORE

Zaboravi nježnost
Stisni me do boli
Pokaži mi snagu
Sirovu brzinu
Prodornu čvrstoću

Uvjeri me
Pokreni me
Lansiraj me
Svrši
I zagrli me

Želim poslije
U tišini
Osluškivati
Lupanje tvog srca

(d.domy)
 
Srce!
I mravu se cini teze od Halejeve komete.
Gusenica ga zamislja u obliku legije casti.
Srce zene pod stvarnom tezinom jedne mlecne dojke!
Srce devojke!
Ako te prevari dobijes u suzama koje svaku
patnju razjedaju sonom kiselinom.
 
divlja u srcu:
Srce!
I mravu se cini teze od Halejeve komete.
Gusenica ga zamislja u obliku legije casti.
Srce zene pod stvarnom tezinom jedne mlecne dojke!
Srce devojke!
Ako te prevari dobijes u suzama koje svaku
patnju razjedaju sonom kiselinom.

Srce!
I slonu se čini manje od makovog zrna.
Leptir ga zamišlja u obliku plave podvezice.
Srce muškarca pod stvarnom težinom metalnog oklopa!
Srce dečaka!
Ako ti se otvori dobiješ u šumnom vodopadu koji ti
svaku žilicu nahrani preslatkom vrelinom.
 
Hm, Daringo, HARD CORE, pa da, tvrdo srce, ne menjamo temu. :lol:
Pređosmo dakle, malko i na seosku idilu, ehm:

Ja volim u šumi da doživim zgode:
Iznad pastirice pastira što keca,
Koji navaljuje i tako je seca
Da na kraju zamre u borbi prirode.

Ja volim u polju, ne predele fine,
No rogata ovna gde na ovci stenje
I jarca što zdušno na kozu se penje,
Zaboraviv pašu zbog ove miline.

Volim da ugledam, u naponu sličnom,
Bika koji paše kravu tako vično
Da bi joj, da može, prodro sve do srca.

Yebanje je za me proleća šarolik,
Raj za srca; ali ako nema prca,
Ne volim ni polja, ni selski krajolik.
:P
Gospar Bertelo, XVII vek
 
'Erotika je, u težnji da bude kultura, morala da potraži pošto-poto neki oblik koji bi je držao na uzdi, neki izraz koji bi je prikrio. Ona je, i ne hoteći, ostala još uvek stilizovana čak i tamo gde je takav oblik prezrela i spustila se do sablažnjive alegorije, do neposrednog i neprikrivenog opisivanja spolnog. Sav taj žanr, što će ga surov duh rado oceniti kao erotični naturalizam, žanr u kojem muškarci nikada ne malaksavaju a žene su uvek podatne, isto je dakle, romantična fikcija, kao i najplemenitija dvorska pesma. Šta je drugo nego romantika, kada se kukavički stavljaju na stranu svi prirodni i društveni zapleti ljubavi, i kada se, sa lepom prividnošću nepomućenog zadovoljstva, maskira sve što je u spolnom životu lažno, sebično, i tragično?
I tu vlada velika čežnja za kulturom: čežnja za lepim životom, potreba da se život vidi lepšim nego što se ispoljava u stvarnosti.
Otuda dolazi sputavanje ljubavnog života u obliku fantastične želje, ovoga puta u ekscesu u animalnom smislu. Ali i to je neki životni ideal: ideal ne-čednosti.'

Denis de Rougemont: L'AMOUR ET L'OCCIDENT, Union générale d'éditions, Paris 1962. (Pion, 1939.)
 
Ako tvoje ruke
ne budu nikada više
onako nežno i tiho,
onako najtiše,
ako ne budu htele
na moje dlanove bele
da spuste nebo i zvezde
moje će ruke
lagano da
se umorne spuste
i nikada, nikada više
da te u srce puste...
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top