igrice, ili potreba naseg drustva da osvari talenat za glumu

sojka_ptica:
interesuje me, zasto je danas u modi da se sto vise isfoliras, ostanes cool, i ne pokazujes svoja osecanja, jer ako to uradis- gubis igru!
dakle, ko bi od vas zeleo da otvoreno, kako pokaze, tako i da dobije iskren odgovor od suprotnog pola?

Sojka, da li si sigurna da je to moda ili je strah od povredjivanja? To foliranje je zid koji ljudi podižu oko sebe da ih drugi ne bi povredili.

Ja sam uvek i jedino za iskrenost, po bilo koju cenu.
 
sojka_ptica:
interesuje me, zasto je danas u modi da se sto vise isfoliras, ostanes cool, i ne pokazujes svoja osecanja, jer ako to uradis- gubis igru!
dakle, ko bi od vas zeleo da otvoreno, kako pokaze, tako i da dobije iskren odgovor od suprotnog pola?

jel se to pitanje odnosi samo na m i ž odnose? Ako da, moj odgvor je siromašan: jer tako nekog držiš na distanci (iz raznih razloga).

Ako ne, onda ova model ima mnooogo više prednosti....
Mada ja uglavnom igram potpuno otvorenih karata, ovo zaista niej loše primeniti kad situacija nalaže - skrivanje "emocija" /koga zabole za emocije van m i ž odnosa - znala sam da sma omašpila pitanje :wink:
 
ma da..tako svi mislimo kao klinci..da nismo dovoljno dobri da nas neko voli..da moramo da budemo cool..da ne smemo da pokazemo sta osecamo , jer ce nam srcccccccccccce biti slomljeno..pa se igramo, foliramo..i tako to...

a onda porastemo... :D
formiramo svest o sopstvenoj vrednosti...i postane stvar samopostovanja potreba da budemo prihvaceni bas onakvi kakvi jesmo, bez ulepsavanja i pretvaranja... :wink:
 
sojka_ptica:
interesuje me, zasto je danas u modi da se sto vise isfoliras, ostanes cool, i ne pokazujes svoja osecanja, jer ako to uradis- gubis igru!
dakle, ko bi od vas zeleo da otvoreno, kako pokaze, tako i da dobije iskren odgovor od suprotnog pola?
Ja najviše osvajam muškarce kada se ponašam potpuno prirodno! Kada me neko nervira a neću da ga odmah hladno otkačim počnem da se kao foliram i glumim budalu. :oops:
E sada, ako nekome ne odgovaram što se prirodno ponašam (i ne krijem i neke mane) onda znam da ta osoba definitivno nije za mene.
Čemu preveliko foliranje, prenemaganje, šuplja priča o sebi? Kao da nikada neće saznati da je to bila samo farsa?
 
SINDI:
ma da..tako svi mislimo kao klinci..da nismo dovoljno dobri da nas neko voli..da moramo da budemo cool..da ne smemo da pokazemo sta osecamo , jer ce nam srcccccccccccce biti slomljeno..pa se igramo, foliramo..i tako to...

a onda porastemo... :D
formiramo svest o sopstvenoj vrednosti...i postane stvar samopostovanja potreba da budemo prihvaceni bas onakvi kakvi jesmo, bez ulepsavanja i pretvaranja... :wink:
Ma, joooj :(
Sindi, ako je tako kao što kažeš... ja sam onda oduvek neka star-mala :(
I šta mi se desi - ustvari, neki produženi oblik - šta mi se stalno dešava :? Mrzim igrice :x , ma ne verujem da bih bila više srećna, nego da svi tako misle i rade, ali nešto i nije tako.
Sve nešto naopako, sve kao da su te igrice neophodne...

Ma, samo što kažeš - klinci - mislimo da nismo dovoljno dobri da nas neko voli... U tome je i stvar sa tim igricama - previše sam dobra prema tom jednom i jedinom... Nekako me uvek više voli kad ga ostavim :roll: :lol:

Milion primera (sa istim momcima) - kad sam poptuno predana, kad ništa ne igram kad dajem SVE - od duše do tela - jbg... Nešto mu dosadno, fali neko vijanje, dokazivanje, štali :? Onda po*izdim, ali stvarno - opet NIJE igra - i puf! Oooo, evo ga opet, ma voli me i obožava :roll: Sad je već zanimljivo kad ga neću više :roll: :? Onda opet sve lepo, divno, krasno - i šta? Ništa, nešto opet fali :?

Nego šta, nego bi trebalo da igram igrice - da ne opraštam ono što bih oprostila, da ne volim onoliko koliko volim, da ne dajem ono što imam želju i potrebu da dam...
Ili neko drugi - mislim i kažem - nije to-To.
-A, ne! Ti igraš igru :idea: To jeste To, ali nećeš da priznaš :?

Ma, ne znam da se igram, pokupiću svoje krpice :(
 
mackica ns:
SINDI:
ma da..tako svi mislimo kao klinci..da nismo dovoljno dobri da nas neko voli..da moramo da budemo cool..da ne smemo da pokazemo sta osecamo , jer ce nam srcccccccccccce biti slomljeno..pa se igramo, foliramo..i tako to...

a onda porastemo... :D
formiramo svest o sopstvenoj vrednosti...i postane stvar samopostovanja potreba da budemo prihvaceni bas onakvi kakvi jesmo, bez ulepsavanja i pretvaranja... :wink:
Ma, joooj :(
Sindi, ako je tako kao što kažeš... ja sam onda oduvek neka star-mala :(
I šta mi se desi - ustvari, neki produženi oblik - šta mi se stalno dešava :? Mrzim igrice :x , ma ne verujem da bih bila više srećna, nego da svi tako misle i rade, ali nešto i nije tako.
Sve nešto naopako, sve kao da su te igrice neophodne...

Ma, samo što kažeš - klinci - mislimo da nismo dovoljno dobri da nas neko voli... U tome je i stvar sa tim igricama - previše sam dobra prema tom jednom i jedinom... Nekako me uvek više voli kad ga ostavim :roll: :lol:

Milion primera (sa istim momcima) - kad sam poptuno predana, kad ništa ne igram kad dajem SVE - od duše do tela - jbg... Nešto mu dosadno, fali neko vijanje, dokazivanje, štali :? Onda po*izdim, ali stvarno - opet NIJE igra - i puf! Oooo, evo ga opet, ma voli me i obožava :roll: Sad je već zanimljivo kad ga neću više :roll: :? Onda opet sve lepo, divno, krasno - i šta? Ništa, nešto opet fali :?

Nego šta, nego bi trebalo da igram igrice - da ne opraštam ono što bih oprostila, da ne volim onoliko koliko volim, da ne dajem ono što imam želju i potrebu da dam...
Ili neko drugi - mislim i kažem - nije to-To.
-A, ne! Ti igraš igru :idea: To jeste To, ali nećeš da priznaš :?

Ma, ne znam da se igram, pokupiću svoje krpice :(

a sad bi mogle da opletemo po muskarcima! :lol: :lol: :lol:
po starom dobrom sablonu- svi su oni isti...kad mi njih volimo sutaju nas, kad ih vise necemo..onda nas jure..ali, nisu svi isti..kao sto ni mi nismo sve iste :roll:
ne znam da li postoji srecna ljubav..koja traje..
isto tako nisam ekspert za medjuljudske odnose..da jesam, verovatno ne bih sad bila sama :roll:
ono sto znam, je da sa 35 god napokon znam ko sam ja..sta hocu ,sta mi je potrebno, sta necu, koliko mogu da pruzim i kako to zelim da pruzim...isto tako znam da moras nesto pravo da pruzis da bi nesto pravo dobio..nema tu lazi, nema prevare...ono mesto u meni koje me cini ranjivom, isto je ono mesto koje mi je donelo mnogo srece u zivotu..i sta sad?nista..
ne mozemo menjati druge..niti ih uciti kako da zive svoje zivote..svako zivi najbolje sto ume..jedino sto mozemo je da nadjemo mir u sebi i sacuvamo toplinu i ljudskost...jer ako to nestane, sve drugo gubi smisao :wink:

ps.a foliranje i igrice bih ipak ostavila klincima.. :lol: :lol: :lol:
 
ovo je katastrofa. kada neko pametan postavi neko normalno pitanje koje zahteva malo mentalnih i verbalnih sposobnosti, dobije par traljavih odgovora. suprotno, sto gluplje pitanje vise postova sa visoko filozofskim pristupom.
ljudi su glupi i nesrecni u sebi. zato sve sto rade zraci time. lepo je mesa selimovic napisao "ljudi su zla deca, zla po cinu, deca po pameti."
koliko god volim decu i mislim da su pametnija od odraslih u ovome ima istine, samo je stvar tumacenja. da je svako od nas zadrzao deciju nevinost duse i iskrenost osecanja, i izgradio svoj misleni deo, svet bi bio divno mesto za ziveti. ovako, postao je pakao.....
 
antihrista:
ovo je katastrofa. kada neko pametan postavi neko normalno pitanje koje zahteva malo mentalnih i verbalnih sposobnosti, dobije par traljavih odgovora. suprotno, sto gluplje pitanje vise postova sa visoko filozofskim pristupom.
ljudi su glupi i nesrecni u sebi. zato sve sto rade zraci time. lepo je mesa selimovic napisao "ljudi su zla deca, zla po cinu, deca po pameti."
koliko god volim decu i mislim da su pametnija od odraslih u ovome ima istine, samo je stvar tumacenja. da je svako od nas zadrzao deciju nevinost duse i iskrenost osecanja, i izgradio svoj misleni deo, svet bi bio divno mesto za ziveti. ovako, postao je pakao.....

Deca jedina vide ovaj svet upravo onakav kakav je i reaguju onako kako u datom trenutku osećaju. Mi, odrasli (za neke ovo ne važi :wink: ), ukalupljeni i pod uticajem sredine, češće reagujemo onako kako drugi očekuju od nas, sve u cilju da se uklopimo.
 
u filmu Constantine Kianu Reevs kaže
BOG JE ISKOMPLEKSIRANO DETE
ON NEMA NIKAKAV PLAN



i onda sve ostaje na nama...


btw. nije UVEK loše pokazati emocije, ali ja ne kapiram tu modu, to je možda među teenovima? Sigurno jeste. A opravdano je i u slučaju da nisi među svojima, među bližnjima...tad se igraju društvenen igrice, i to je ok, that's the way world goes around...Nemojte mi reći da set uvek puni emocija koje se samo tako izlivaju na koga stignu? :shock:
Sačuvaj me bože takve okoline - ja bih prva prsla :D
Treba biti afirmativan - o prilikama, rođendanima i ostalom...i ne treba preterivati.
 

Back
Top