JAVNI RADOVI SPCč OD CETINJA DO RUMIJE
Amgilohije, bič božji
I ova priča ima dramski zaplet: propada nastojanje srpskog mitopolita sa Cetinja da crnogorskog premijera oblikuje u roba božjega. A bilo je dobro krenulo.
"Ako je crkva kome dala šansu, dala je Milu Đukanoviću, ali nijesmo znali da je on ateista" - jadao se, februara 2002. godine, Amfilohije na televiziji Studio B.
Bilo je to kada je Đukanović otvoreno najavio crnogorsku nezavisnost. I naravno, Srpska crkva uzvratila je žestoko - optužbom o ateizmu. "Ateisti ne mogu da shvate da se sijalicom ne može reformisati sunce", cinično je prigovarao Amfilohije. Da stvar nije naivna, znaju upućeni u "moderne" stavove srpskog patrijarha Pavla, da Srbin ne može biti ateista: "Kažu:'Ja sam Srbin', a Srbin nekršten ne biva".
Što se Srpske crkve tiče - sve je jasno. Ali, nije riječ samo o negiranju nacije. Ulog je veći - Crna Gora. Najavu povratka njene nezavisnosti Amfilohije i Srpska crkva podnijeti ne mogu. Zato su naumili da spriječe taj naum. Po svaku cijenu, čak i provociranjem sukoba: slučaj Rumija samo je dio scenarija.
U ponedjeljak, prvog avgusta, ističe rok koji je Ministarstvo uređenja prostora dalo mitropolitu da ukloni limenu građevinu sa Rumije, nezakonito postavljenu uz pomoć Vojske SICG. Ali, mitropolitu je to ispod časti: "Zamislite, ministar od mitropolita traži da ruši hram". On još i prijeti državi: Rušite vi, ja neću. Ali, ako to uradite - biće nove nesreće.
Svejedno: crnogorskom državnom rukovodstvu nema uzmicanja. Ne samo zbog toga što je sa trona sv. Petra Cetinjskom mitropolit Amfilohije svjetovnoj vlasti, jedne građanske države, postavio ultimatum, već i zbog ekstremnog ostvarivanja strategije stvaranja "države u državi" u čemu SPC ima otvorenu podršku Vojske.
Demokrata svjetskog ranga Budimir Dubak je to formulisao ovako: Amfilohije će podizati hramove gdje hoće, neće tražiti odobrenje za to - ni vlasti, ni opozicije!
Svrstavanjem u isti koš crnogorske vlasti i albanskih ekstremista na Kosovu, Amfilohije je ogolio namjere: sam priznaje da je limenu crkvu, kao odgovor, poperio na Rumiju, "u neposrednoj blizini Kosova i Metohije, na kojima su tamošnji teroristi, na žalost sunarodnici poslanika Bardhija, srušili za posljednjih šest godina 150 pravoslavnih hramova".
Eto: sad je limena crkva instalirana na kultnom mjestu vjekovnog susreta tri vjeropispovijeti - da iritira Albance. Iz političkih, a ne vjerskih razloga. Vidljivo je to iz činjenice što Amfilohije poimenice proziva poslanika Bardija i apostrofira njegovu nacionalnost.
Amfilohije okom, Matija Bećković skokom.
Da bi osokolio mitropolita Bećković poručuje da su "bogomolje do sada rušene samo u ratu". Kad je tako, neka pjesnik objasni: u kom ratu su zapaljene džamije u Beogradu i Nišu? U Banjaluci nije bilo ratnih dejstava a srušeno je svih 16 džamija i pet tubeta, među njima i Ferhadija koja je bila pod zaštitom UNESCO-a.
Gvozdena je logika srpskih nacionalista ovog tipa: nikako da spriječe paljevinu vjerskih objekata koji nijesu njihovi, a tako se trude da osvoje teritorije koje su zajedničke. Kao vrh Rumije.
Zato ponedjeljak - kada je rok za uklanjanje crkve - neće biti test samo za dobru volju mitropolita Amfilohija, za spremnost državnih organa Crne Gore, već i za Vojsku SCG od koje je ministar Borisav Vučinić, po istom postupku kako je to završeno za Amfilohija, tražio helikopter za uklanjanje limenke.
General Paskaš nema mnogo manevarskog prostora - odbije li da ustupi helikopter crnogorskog vlasti, nedvosmisleno će potvrditi da su Miloševićeve vojne struktutre ostale nedemontirane i da su i dalje u službi protiv Crne Gore. Eto posla za Vrhovni vojni savjet, za Marovića i Vujanovića. I Tadića, dakako.
Da li je Amfilohije ono što govori Vladimir Popović - Sedmi bataljon u mantiji? Time bi i njegova limena crkva na Rumiji, bila - karaula. A to mjesto vjekovnog okupljanja pripadnika tri vjere i Karadžić bi izabrao da locira - topove.
Popović je u Insajderu rekao za Amfilohija: "On upravlja crkvom, on ima najviši čin među vladikama. Pošto je SPC pre desetak godina postala jedna paramilitarna organizacija kojom upravljaju ziloti koji su u međuvremenu kroz ove ratne godine postali oficiri SPC, on ima najviši čin - to je čin pukovnika".
Paskaš će ubzo morati da odgovori na pitanje: Kako je moguće protiv Crne Gore obezbijediti vojne helikopere, uvijek kada treba počiniti zločin: kako prilikom atentata na lidera srpske opozicije u Budvi, Vuka Draškovića, tako i sada?
Da je sve delikatno, govore Amfilohijeve riječi upućene crnogorskom premijeru da će uklanjanje crkve biti "sijanje mržnje" i "zagađenje duše".
To je ona ista Amfilohijeva duša koju je ispunjavao ratnički duh Radovana Karadžića, najtraženijeg haškog bjegunca. "U ovom trenutku, našu dušu čuvaju - kao što je naš jezik čuvao i sačuvao Vuk Karadžić - jedan njegov prezimenjak sa Plavšićkom, novom kosovskom djevojkom, sa Krajišnikom. Jer su ove noći krenuli svetolazarevskim putem".
Zbog poređenja Biljane Plavšić sa novom kosovskom djevojkom koja bi rada žrtvovala šest milona Srba radi stvaranje velike Srbije, Ilija Radulović tadašnji potrepdsjednik SPO ovako je doživio Amfilohija: "Crna mu je misao i crnja mu je duša od njegove mantije i zato ga doživljavam kao Mefista u mantiji. Satana se oblači u mnoge haljine, ali nisam znao da mu je omiljena boja crna i da se najčešće javlja u crnim mantijama".
Nije se onda čuduti što Srpska crkva nije osudila ratne zločine, a što njihove počinioce štiti i glorifikuje kao srpske heroje. Glavni tužilac Haškog tribunala Karla del Ponte je prilikom posjete zvaničnoj Podgorici uz ocenu da Crna Gora sarađuje sa Sudom, izjavila: "Veoma je loše ako se u jednoj zemlji neka organizacija, pa makar to bila i Crkva, nalazi van svake kontrole i ako do nje ne može da dopre vlast. Posebno, ako je ta organizacija uključena u političke djelatnosti i ako se bavi skrivanjem optuženih za ratne zločine".
Smjesta je reagovao Amfilohije kontra optužbom tužioca da poziva na linč i kontrolu crkve. "Radovan Karadžić se krije u mojim molitvama", mudrovao je Amfilohija na TV BK, decembra 2003. A onda u NIN-u dopunio: "Karadžić je čistih ruku". Karadžićevu majku Jovanku svrstao je u rang majke Jugovića i Jevrosime. "Tamo gdje su one i majka vladike Rada Tomova, Gospod će upokojiti i majku Jovanku".
Političku aktivnost krunisao je posjetom Miloševiću u Centralnom zatvoru kada mu je poklonio - jevanđelje. Godinu kasnije, posjetio je Miloševića u Hagu.
Znao je Amfilohije da je Milošević ateista. Toliko o "zagađenju duše".
SPC ne odustaje od "svesrpskog jedinstva" i "zaokruženog životnog prostora". Propali Memorandumski program usred ratnog poraza, nastavljaju kao svoj. "Crkveno temeljno uporište je u onim polititičkim i društvenim strukturama i pojedincima koji pružaju najsnažniji otpor suočavanju Srbije sa nedavnom prošlošću, odnosno s odgovornošću Srbije za rat i koji svoj legitimitet, odnosno društveni autoritet još od pre petog oktobra temelje u etnonacionalizmu i privrženosti projektu svesrpskog ujedinjenja", tačno stoji u analizi Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji.
Još od crkveno-političkog skupa u manastiru Maine 2001. godine, Srpska crkva je preuzela ulogu stožera pristalica zajedničke države. Velikodostojnici SPC održavanje zajedničke države ističu kao politički prioritet crkve. Sredinom januara 2005. godine, u manastiru Dajbabe, uz javni blagoslov mitropolita Amfilohija, održano je Vijeće narodnih skupština koje je usvojilo deklaraciju o zaštiti zajedničke države, crkve i jezika. Identičnu deklaraciju usvojio je i Pokret za državnu zajednicu na osnivačkoj skupštini.
Crkva je imala odlučujući uticaj u formiranju i oblikovanju Pokreta za državnu zajednicu.
"Secite vi meni obe noge ako taj Amfilohije veruje u Boga" govorio je čuveni arhitekta i humanista Bogdan Bogdanović, zgranut nad činjenicom da se Amfilohije (kao i mnogi iz Srpske crkve) ne bavi crkvom već politikom.
Istraživanja javnog mnjenja su jasna: Srpska pravoslavna crkva okuplja danas gotovo sve one institucije, grupe i političare koji su od početka bili u velikodržavnom projektu. Razjedninjena srpska opozicija u Crnoj Gori objedinjena je pod zvonom SPC. Zato je retorika podignuta na kub: "Pogrom", "počeo teror", "Đukanović spreman da zapali Crnu Goru" - samo je dio već viđenog.
Ako je pritvaranje Blagoja Tapuškovića "osjećajnog i iskrenog, ali vrlo bolesnog", čelnika nevladine organizacije koji prijeti albanskim poslanicima - pogrom Srba, onda je opozicija zaputila putem koji ne vodi u Evropu. Valjalo bi da Havijeru Solani objasne: kako su to Albanci "divljaci", Crnogorci "komunističke splačine" i "Brozova kopilad" a Amerikanci "teroristi".
Podsjetimo se devedesetih: razgradnja zemlje počela je ubitačnom pričom o genocidu, ustašama i mudžahedinima, a završila stvarnim genocidom u Srebrenici.
Prijetnja miru u Crnoj Gori je prirodno zatvaranje kruga. U tome je asistirala i crnogorska vlast. Uostalom, Amfilohije ne bi mogao da godinama ponižava državne organe i devastira kulturnu baštinu, da to neko u vlasti nije tolerisao. Toliko se bahato ponašao da je čak i državnim delegacijama sprečavao da obiđu vjerske objekte ili, princu Nikoli, da posjeti grob svojih predaka.
Od duhovnika koji je pod svod svetog Cetinjskog manastira uvodio naoružane Arkanove horde, koji je guslao protiv nevjernika u "ratu za mir" nije se bolje moglo očekivati. Mitropolit je riješio da postane umjesto Miloševića vožd u Crnoj Gori. Uz pomoć Vojske, a kako bi drugačije.
No, isti princip ne važi za sve teritorije na koje su velikosrbi bacili oko. Ili, kako bi to prokomentarisala Olivera Milosavljević, naučnica iz Beograda: "Za Kosovo je jedino istorijski princip bio demokratski, za Srbe u Hrvatskoj etnički, za Srbe u BiH katastaraski, za Dubrovnik su argumenti traženi u kratkoj pripadnosti Hrvatskoj, za Vojvodinu opet etnički, za Zadar, Karlovac, Vukovar... argumenti nijesu ni traženi".
Kao, ni za Crnu Goru.
Radikalni nacionalizam do ekstremizma
"Srž problema u slučaju Crne Gore je odnos SPC i državnih vlasti Crne Gore, koje SPC ne priznaje, smatrajući Crnu Goru bezrezervno srpskim etničkim prostorom. Dosledno, ona negira samo postojanje Crnogorske pravoslavne crkve", ističe se u analizi Helsinškog odbora za ljudska prava Srbije.
Posebno se naglašava politička uloga mitropolita Amfilohija: "Ono što bitno karakteriše politički angažman mitropolita Amfilohija (Radovića) to je radikalni nacionalizam i do ekstrema doveden govor mržnje, uz često skliznuće u elementarnu nepristojnost, pa i vulgarnost. Takođe, političku ulogu sa položaja sveštenika, mitropolit Amfilohije vrši neprikriveno i direktno".
Branko VOJIČIĆ
[/b]
Amgilohije, bič božji
I ova priča ima dramski zaplet: propada nastojanje srpskog mitopolita sa Cetinja da crnogorskog premijera oblikuje u roba božjega. A bilo je dobro krenulo.
"Ako je crkva kome dala šansu, dala je Milu Đukanoviću, ali nijesmo znali da je on ateista" - jadao se, februara 2002. godine, Amfilohije na televiziji Studio B.
Bilo je to kada je Đukanović otvoreno najavio crnogorsku nezavisnost. I naravno, Srpska crkva uzvratila je žestoko - optužbom o ateizmu. "Ateisti ne mogu da shvate da se sijalicom ne može reformisati sunce", cinično je prigovarao Amfilohije. Da stvar nije naivna, znaju upućeni u "moderne" stavove srpskog patrijarha Pavla, da Srbin ne može biti ateista: "Kažu:'Ja sam Srbin', a Srbin nekršten ne biva".
Što se Srpske crkve tiče - sve je jasno. Ali, nije riječ samo o negiranju nacije. Ulog je veći - Crna Gora. Najavu povratka njene nezavisnosti Amfilohije i Srpska crkva podnijeti ne mogu. Zato su naumili da spriječe taj naum. Po svaku cijenu, čak i provociranjem sukoba: slučaj Rumija samo je dio scenarija.
U ponedjeljak, prvog avgusta, ističe rok koji je Ministarstvo uređenja prostora dalo mitropolitu da ukloni limenu građevinu sa Rumije, nezakonito postavljenu uz pomoć Vojske SICG. Ali, mitropolitu je to ispod časti: "Zamislite, ministar od mitropolita traži da ruši hram". On još i prijeti državi: Rušite vi, ja neću. Ali, ako to uradite - biće nove nesreće.
Svejedno: crnogorskom državnom rukovodstvu nema uzmicanja. Ne samo zbog toga što je sa trona sv. Petra Cetinjskom mitropolit Amfilohije svjetovnoj vlasti, jedne građanske države, postavio ultimatum, već i zbog ekstremnog ostvarivanja strategije stvaranja "države u državi" u čemu SPC ima otvorenu podršku Vojske.
Demokrata svjetskog ranga Budimir Dubak je to formulisao ovako: Amfilohije će podizati hramove gdje hoće, neće tražiti odobrenje za to - ni vlasti, ni opozicije!
Svrstavanjem u isti koš crnogorske vlasti i albanskih ekstremista na Kosovu, Amfilohije je ogolio namjere: sam priznaje da je limenu crkvu, kao odgovor, poperio na Rumiju, "u neposrednoj blizini Kosova i Metohije, na kojima su tamošnji teroristi, na žalost sunarodnici poslanika Bardhija, srušili za posljednjih šest godina 150 pravoslavnih hramova".
Eto: sad je limena crkva instalirana na kultnom mjestu vjekovnog susreta tri vjeropispovijeti - da iritira Albance. Iz političkih, a ne vjerskih razloga. Vidljivo je to iz činjenice što Amfilohije poimenice proziva poslanika Bardija i apostrofira njegovu nacionalnost.
Amfilohije okom, Matija Bećković skokom.
Da bi osokolio mitropolita Bećković poručuje da su "bogomolje do sada rušene samo u ratu". Kad je tako, neka pjesnik objasni: u kom ratu su zapaljene džamije u Beogradu i Nišu? U Banjaluci nije bilo ratnih dejstava a srušeno je svih 16 džamija i pet tubeta, među njima i Ferhadija koja je bila pod zaštitom UNESCO-a.
Gvozdena je logika srpskih nacionalista ovog tipa: nikako da spriječe paljevinu vjerskih objekata koji nijesu njihovi, a tako se trude da osvoje teritorije koje su zajedničke. Kao vrh Rumije.
Zato ponedjeljak - kada je rok za uklanjanje crkve - neće biti test samo za dobru volju mitropolita Amfilohija, za spremnost državnih organa Crne Gore, već i za Vojsku SCG od koje je ministar Borisav Vučinić, po istom postupku kako je to završeno za Amfilohija, tražio helikopter za uklanjanje limenke.
General Paskaš nema mnogo manevarskog prostora - odbije li da ustupi helikopter crnogorskog vlasti, nedvosmisleno će potvrditi da su Miloševićeve vojne struktutre ostale nedemontirane i da su i dalje u službi protiv Crne Gore. Eto posla za Vrhovni vojni savjet, za Marovića i Vujanovića. I Tadića, dakako.
Da li je Amfilohije ono što govori Vladimir Popović - Sedmi bataljon u mantiji? Time bi i njegova limena crkva na Rumiji, bila - karaula. A to mjesto vjekovnog okupljanja pripadnika tri vjere i Karadžić bi izabrao da locira - topove.
Popović je u Insajderu rekao za Amfilohija: "On upravlja crkvom, on ima najviši čin među vladikama. Pošto je SPC pre desetak godina postala jedna paramilitarna organizacija kojom upravljaju ziloti koji su u međuvremenu kroz ove ratne godine postali oficiri SPC, on ima najviši čin - to je čin pukovnika".
Paskaš će ubzo morati da odgovori na pitanje: Kako je moguće protiv Crne Gore obezbijediti vojne helikopere, uvijek kada treba počiniti zločin: kako prilikom atentata na lidera srpske opozicije u Budvi, Vuka Draškovića, tako i sada?
Da je sve delikatno, govore Amfilohijeve riječi upućene crnogorskom premijeru da će uklanjanje crkve biti "sijanje mržnje" i "zagađenje duše".
To je ona ista Amfilohijeva duša koju je ispunjavao ratnički duh Radovana Karadžića, najtraženijeg haškog bjegunca. "U ovom trenutku, našu dušu čuvaju - kao što je naš jezik čuvao i sačuvao Vuk Karadžić - jedan njegov prezimenjak sa Plavšićkom, novom kosovskom djevojkom, sa Krajišnikom. Jer su ove noći krenuli svetolazarevskim putem".
Zbog poređenja Biljane Plavšić sa novom kosovskom djevojkom koja bi rada žrtvovala šest milona Srba radi stvaranje velike Srbije, Ilija Radulović tadašnji potrepdsjednik SPO ovako je doživio Amfilohija: "Crna mu je misao i crnja mu je duša od njegove mantije i zato ga doživljavam kao Mefista u mantiji. Satana se oblači u mnoge haljine, ali nisam znao da mu je omiljena boja crna i da se najčešće javlja u crnim mantijama".
Nije se onda čuduti što Srpska crkva nije osudila ratne zločine, a što njihove počinioce štiti i glorifikuje kao srpske heroje. Glavni tužilac Haškog tribunala Karla del Ponte je prilikom posjete zvaničnoj Podgorici uz ocenu da Crna Gora sarađuje sa Sudom, izjavila: "Veoma je loše ako se u jednoj zemlji neka organizacija, pa makar to bila i Crkva, nalazi van svake kontrole i ako do nje ne može da dopre vlast. Posebno, ako je ta organizacija uključena u političke djelatnosti i ako se bavi skrivanjem optuženih za ratne zločine".
Smjesta je reagovao Amfilohije kontra optužbom tužioca da poziva na linč i kontrolu crkve. "Radovan Karadžić se krije u mojim molitvama", mudrovao je Amfilohija na TV BK, decembra 2003. A onda u NIN-u dopunio: "Karadžić je čistih ruku". Karadžićevu majku Jovanku svrstao je u rang majke Jugovića i Jevrosime. "Tamo gdje su one i majka vladike Rada Tomova, Gospod će upokojiti i majku Jovanku".
Političku aktivnost krunisao je posjetom Miloševiću u Centralnom zatvoru kada mu je poklonio - jevanđelje. Godinu kasnije, posjetio je Miloševića u Hagu.
Znao je Amfilohije da je Milošević ateista. Toliko o "zagađenju duše".
SPC ne odustaje od "svesrpskog jedinstva" i "zaokruženog životnog prostora". Propali Memorandumski program usred ratnog poraza, nastavljaju kao svoj. "Crkveno temeljno uporište je u onim polititičkim i društvenim strukturama i pojedincima koji pružaju najsnažniji otpor suočavanju Srbije sa nedavnom prošlošću, odnosno s odgovornošću Srbije za rat i koji svoj legitimitet, odnosno društveni autoritet još od pre petog oktobra temelje u etnonacionalizmu i privrženosti projektu svesrpskog ujedinjenja", tačno stoji u analizi Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji.
Još od crkveno-političkog skupa u manastiru Maine 2001. godine, Srpska crkva je preuzela ulogu stožera pristalica zajedničke države. Velikodostojnici SPC održavanje zajedničke države ističu kao politički prioritet crkve. Sredinom januara 2005. godine, u manastiru Dajbabe, uz javni blagoslov mitropolita Amfilohija, održano je Vijeće narodnih skupština koje je usvojilo deklaraciju o zaštiti zajedničke države, crkve i jezika. Identičnu deklaraciju usvojio je i Pokret za državnu zajednicu na osnivačkoj skupštini.
Crkva je imala odlučujući uticaj u formiranju i oblikovanju Pokreta za državnu zajednicu.
"Secite vi meni obe noge ako taj Amfilohije veruje u Boga" govorio je čuveni arhitekta i humanista Bogdan Bogdanović, zgranut nad činjenicom da se Amfilohije (kao i mnogi iz Srpske crkve) ne bavi crkvom već politikom.
Istraživanja javnog mnjenja su jasna: Srpska pravoslavna crkva okuplja danas gotovo sve one institucije, grupe i političare koji su od početka bili u velikodržavnom projektu. Razjedninjena srpska opozicija u Crnoj Gori objedinjena je pod zvonom SPC. Zato je retorika podignuta na kub: "Pogrom", "počeo teror", "Đukanović spreman da zapali Crnu Goru" - samo je dio već viđenog.
Ako je pritvaranje Blagoja Tapuškovića "osjećajnog i iskrenog, ali vrlo bolesnog", čelnika nevladine organizacije koji prijeti albanskim poslanicima - pogrom Srba, onda je opozicija zaputila putem koji ne vodi u Evropu. Valjalo bi da Havijeru Solani objasne: kako su to Albanci "divljaci", Crnogorci "komunističke splačine" i "Brozova kopilad" a Amerikanci "teroristi".
Podsjetimo se devedesetih: razgradnja zemlje počela je ubitačnom pričom o genocidu, ustašama i mudžahedinima, a završila stvarnim genocidom u Srebrenici.
Prijetnja miru u Crnoj Gori je prirodno zatvaranje kruga. U tome je asistirala i crnogorska vlast. Uostalom, Amfilohije ne bi mogao da godinama ponižava državne organe i devastira kulturnu baštinu, da to neko u vlasti nije tolerisao. Toliko se bahato ponašao da je čak i državnim delegacijama sprečavao da obiđu vjerske objekte ili, princu Nikoli, da posjeti grob svojih predaka.
Od duhovnika koji je pod svod svetog Cetinjskog manastira uvodio naoružane Arkanove horde, koji je guslao protiv nevjernika u "ratu za mir" nije se bolje moglo očekivati. Mitropolit je riješio da postane umjesto Miloševića vožd u Crnoj Gori. Uz pomoć Vojske, a kako bi drugačije.
No, isti princip ne važi za sve teritorije na koje su velikosrbi bacili oko. Ili, kako bi to prokomentarisala Olivera Milosavljević, naučnica iz Beograda: "Za Kosovo je jedino istorijski princip bio demokratski, za Srbe u Hrvatskoj etnički, za Srbe u BiH katastaraski, za Dubrovnik su argumenti traženi u kratkoj pripadnosti Hrvatskoj, za Vojvodinu opet etnički, za Zadar, Karlovac, Vukovar... argumenti nijesu ni traženi".
Kao, ni za Crnu Goru.
Radikalni nacionalizam do ekstremizma
"Srž problema u slučaju Crne Gore je odnos SPC i državnih vlasti Crne Gore, koje SPC ne priznaje, smatrajući Crnu Goru bezrezervno srpskim etničkim prostorom. Dosledno, ona negira samo postojanje Crnogorske pravoslavne crkve", ističe se u analizi Helsinškog odbora za ljudska prava Srbije.
Posebno se naglašava politička uloga mitropolita Amfilohija: "Ono što bitno karakteriše politički angažman mitropolita Amfilohija (Radovića) to je radikalni nacionalizam i do ekstrema doveden govor mržnje, uz često skliznuće u elementarnu nepristojnost, pa i vulgarnost. Takođe, političku ulogu sa položaja sveštenika, mitropolit Amfilohije vrši neprikriveno i direktno".
Branko VOJIČIĆ
[/b]
он је 
