Rabindranat Tagore
Ne Znam Zašto
Gradinar 14.
Tek što je podne minulo krenuh drumom,
ne znam zašto,
dok su grane bambusove šuštale na vetru.
Senke su padale i opruženih ruku
mašale se stopala svetlosti koja je žurila.
Koeli sustaše od pevanja.
Išao sam drumom, ne znam zašto.
Kolibu kraj vode pokrio je hlad drveta koje se nad njom nagnulo.
Jedna je marljivo vršila svoj posao,
i iz ugla se čula svirka njenih narukvica.
Pred tom sam kolibom stajao, ne znam zašto.
Uzana vijugava staza preseca mnoga polja
posejana gorušicom i mnoge mangove šume.
Prolazi pored seoskoga hrama i trga na reci.
I ja zastadoh kod te kolibe, ne znam zašto.
Bilo je pre mnogo godina jednog vetrovitog dana u martu -
šapat proleća bio je ispunjen čežnjom
i cvetovi su manga padali u prašinu.
Voda se kovrčila i skakutala
i lizala kotao na stepenicama gđe pristaju barke.
Ja mislim na onaj vetroviti martovski dan,
a ne znam zašto.