Da li uopste imam prava...?

samo_u_snu

Početnik
Poruka
7
Zaista se zapitam da li uopste imam prava da raqzglabam o ovome,ali radi se o mojoj starijoj cerki koja ima 17 godina.Problem je u tome sto je doticna u vezi sa jednim mladicem iz naseg kraja vec 6 meseci,i sve to ne bi bio problem da ona nije ostala trudna!Kada mi je to saostila blago je reci da smo moj muz i ja bili u soku,ali nije to najbitnije,vec ona nam je u istom trenutku saosptila da ne zeli da abortira,da nije u stanju da uradi tako nesto,vec da ce da rodi dete.U prvi mah mogu reci da sam bila zgranuta,ali jednim delom mi je bilo drago sto je donela takvu odluku,jer nisam ocekivala da bi ona mogla biti toliko radikalna i odlucna.ali ona ne zeli da zivi sa nama vec sa svojim momkom,koji je inace skoro izasao iz zatvora i uospte je problematicna osoba.Znam da i ona ima pravo da osnuje porodicu,i mozda je rano za to,ali u redu odluka je njena,ipak ja iskreno kao majka mislim da nije dobro da ode da zivi sa njim da je i za nju i za dete bolje da su pored nas,gde su sigurniji,gde moze da joj zivot ide normalnim tokom.Samo joj zelim dobro.Znam da je moja greska sto se nisam trudila da nas odnos zacinim medjusobnim poverenjem,jer bih onda verovatno ranije znala sa kim se zabavlja,ali sada je kasno da se okrecem starim greskama,ja bih samo zelela da cujem Vase misljenje o svemu ovome,i ako neko moze da mi da savet kako da pokusam da je ubedim da bar do punoletsva ostane sa nama jer joj je mozda potrebno malo vrememna da razmisli o svemu i donese isparvnu odluku.Hvala!
 
ex svi smo na svojoj koži osetili koliko je teška škola života ...
nezahvalno je davati savete i mislim da vama ovaj post pre svega služi kao ventil da bi olakšali teret koji vam leži na srcu ...
ali zato i jesmo ovde da razmenimo mišljenja kao u kakvoj pravoj kafani ...
dakle nije sve u životu baš onako kao što svako od nas želi ili planira ...
ja sam nekako nepopravljivi optimista i uvek gledam svetliju stranu medalje ...
1. vaša mezimica je zaljubljena
2. imaće bebca sa čovekom koga ONA voli
3. i kao normalna posledica svega prethodnog želi da živi sa njim

normalno je da vi strahujete za njenu budućnost ali to čine svi roditelji ...
retki su oni koji misle da njihovo mezimče nije moglo bolje da se uda ili oženi ...
pokušajte da joj pomognete u svakoj prilici , recite joj i pokažite joj koliko je volite ...
koliko god se to nama podrazumevalo deca traže potvrde i dokaze ljubavi ...
zašto uvek razmišljati o najgorim varijantama , ako bilo šta krene naopako budite oslonac i podrška ...

i iznad svega želim vam sve najbolje i znam da će te biti divna baka . :wink:
 
Uh, pa kad je sve vec tako kako je, dzaba se vracati na to zasto i kako je moglo da se desi, zar ne? Zbog cega je taj momak u zatvoru, znate li bar to? Nije isto da li je obio trafiku ili neciji auto, ili je narkoman, ili je ubica, ili je zlostavljao svoju bivsu devojku, zar ne?? Pokusajte bar to da saznate.
Ako bas nema nacina da je zadrzite kod sebe razumnim ubedjivanjem, onda nemojte vrsiti pritisak putem ucena i pretnji, dozvolite da zivi sa njim, ali trazite da ga upoznate, da ga vidite, omogucite da se bar izmedju vas napravi neka spona, mozda on i nije bas tako neki los momak mozda samo momak koji je do sad pravio pogresne izbore ali kome je ovo sansa za novi pocetak i za novi put (no ipak neka mu Vas suprug pripreti nasamo da ce mu premestiti sve prsljenove ako ne bude fin prema VAsoj cerci! :P ).

A sto se Vase cerke tice, i njoj i njenom momku dajte na znanje koliko je volite, koliko ste tu za nju u svakom trenutku, i da ona uvek, ali UVEK ima gde i kome da se vrati i da ne mora da trpi nikakve budalastine! Insistirajte na tome da zavrsi skolu (od ovog nemojte odustajati, jer ce joj jednog dana to mnogo znaciti i ako sada o tome ne razmislja!) i gradite odnos sad ako ga vec do sad niste imali, ovo je mozda svima sansa za novi start!
Puno pozdrava i srecno!
 
samo da ne zaboravim pošto ćeš uskoro postati tašta ...
na podforumu postoji izvrsna tema vezana za svekrve ali se u istoj meri može primeniti i na tašte ...
dakle pažljivo pročitaj napisano je skoro sve što NE bi trebalo da radiš . :wink:
 
Ja bih da ti cestitam, postaces baka, malo neocekivano, ali, ipak.
Shvatam koliko je tesko da prihvatite situaciju, pogotovo cinjenicu da ona hoce da zivi sa njim, ali, jednostavno-to je tako. Nemojte sada u najtezim trenucima da je "ostavite", da je ucjenjujete, kinjite...kao sto je WWW rekla...pruzite joj podrsku sta god da odluci, dajte sve da odrzite dobru vezu sa njom, ako stvari krenu kako ne treba uvjek mozete da joj uskocite u pomoc.
Sretno vam
 
WithdrawnWater:
Uh, pa kad je sve vec tako kako je, dzaba se vracati na to zasto i kako je moglo da se desi, zar ne? Zbog cega je taj momak u zatvoru, znate li bar to? Nije isto da li je obio trafiku ili neciji auto, ili je narkoman, ili je ubica, ili je zlostavljao svoju bivsu devojku, zar ne?? Pokusajte bar to da saznate.
Ako bas nema nacina da je zadrzite kod sebe razumnim ubedjivanjem, onda nemojte vrsiti pritisak putem ucena i pretnji, dozvolite da zivi sa njim, ali trazite da ga upoznate, da ga vidite, omogucite da se bar izmedju vas napravi neka spona, mozda on i nije bas tako neki los momak mozda samo momak koji je do sad pravio pogresne izbore ali kome je ovo sansa za novi pocetak i za novi put (no ipak neka mu Vas suprug pripreti nasamo da ce mu premestiti sve prsljenove ako ne bude fin prema VAsoj cerci! :P ).

A sto se Vase cerke tice, i njoj i njenom momku dajte na znanje koliko je volite, koliko ste tu za nju u svakom trenutku, i da ona uvek, ali UVEK ima gde i kome da se vrati i da ne mora da trpi nikakve budalastine! Insistirajte na tome da zavrsi skolu (od ovog nemojte odustajati, jer ce joj jednog dana to mnogo znaciti i ako sada o tome ne razmislja!) i gradite odnos sad ako ga vec do sad niste imali, ovo je mozda svima sansa za novi start!
Puno pozdrava i srecno!
Zaista bih zelela da uspem da uradim sve ovo sto mi govorite,jer i sama znam da je to najbolje,i zelim joj sve najbolje(mojoj cerki0to je i normalno,ali jednim delom sebe krivim za sve ovo sto se desilo,jer ja kao prvenstveno njena majka,trebala sam da se drugacije odnosim prema njoj da bi mi vise verovala.Ipak,trudim se da joj pomognem,ali kao da na neki nacin odbija moju pomoc.........nista mi nije jasno.
Ipak hvala na podrsci!
 
mammy:
Ja bih da ti cestitam, postaces baka, malo neocekivano, ali, ipak.
Shvatam koliko je tesko da prihvatite situaciju, pogotovo cinjenicu da ona hoce da zivi sa njim, ali, jednostavno-to je tako. Nemojte sada u najtezim trenucima da je "ostavite", da je ucjenjujete, kinjite...kao sto je WWW rekla...pruzite joj podrsku sta god da odluci, dajte sve da odrzite dobru vezu sa njom, ako stvari krenu kako ne treba uvjek mozete da joj uskocite u pomoc.
Sretno vam
Ja zapravo i zelim da ona u svakom trenutku zna da sam uvek za nju tu,jer sada je niposto ne bih ostavila.Ali samo me plasi to da li je dobra ideja da zivi sa njim,da li je odluku donela prerano,sve se nesto dvoumim,zapravo kao sto neko od Vas i rece,ja imam potrebu da nekom sve ovo kazem,tako i jeste,ali nikako ne znam da li sam u pravu i nikako mi nije jasno sta ona zapravo oseca u ovim trenucima,da li je tu odluku donela pod nekim pritiskom,ili zato sto stavrno tako zeli.Kada pokusam da o svemu razgovaram sa njom,ona mi samo odgovori da je ona tako odlucila i da nema nameru da promeni to,a ja ni ne zelim da ona se predomisli zbog mene(mada bi mi sigurno bilo veoma drago zbog toga)vec samo zelim da znam sve detalje u vezi toga,da mi kaze kao zena zeni,sta planiraju,kako,gde......ali izgleda da sam se prekasno setila da joj budem prijatelj.
 
WithdrawnWater:
A sto se Vase cerke tice, i njoj i njenom momku dajte na znanje koliko je volite, koliko ste tu za nju u svakom trenutku, i da ona uvek, ali UVEK ima gde i kome da se vrati i da ne mora da trpi nikakve budalastine! Insistirajte na tome da zavrsi skolu (od ovog nemojte odustajati, jer ce joj jednog dana to mnogo znaciti i ako sada o tome ne razmislja!) i gradite odnos sad ako ga vec do sad niste imali, ovo je mozda svima sansa za novi start!
Puno pozdrava i srecno!

da, bas to; imala sam jednu prijateljicu sa fakulteta, koje su se roditelji "odrekli" jer se udaje (po njihovom misljenju) ispod svog nivoa.
udajom je devojka dospela u jednu krajnje tesku situaciju, u izuzetno primitivnu sredinu, sa penzionisanim svekrom i svekrvom "ruralnog" tipa :), a ne samo da nije imala "kome da se vrati", nego nije imala s kim bliskim kafu da popije, da bar malo izadje iz tog "zatvora"... od tada je proslo mnogo vremena, da ne gnjavim o daljnjem razvoju dogadjaja, ali uvek mi je ostala u secanju njena patnja i usamljenost iz tih godina, to mi je i danas jako strasno.

moje licno i privatno misljenje je da je jako rano za vasu cerku da bude majka, i da je mala sansa da taj brak opstane (mala je sansa da BILO KOJI brak opstane, u danasnje vreme). no, vi meni delujete kao trezvena i pametna zena, uverena sam da sve sto vam ja mogu reci znate vrlo dobro i sami.
ako smem "da posolim", kao roditelj zenskog deteta pribliznog uzrasta: ne znam u kakvom ste inace odnosu, ali ne mislim da je vreme da budete (samo) prijatelj. mislim da je ovo "trenutak istine", u kojem je potreban cvrst i odlucan odrasli, koji je joj jasno i razgovetno objasniti moguce alternative - skolovanje sa detetom, zivot sa malim detetom, moguc zivot sa problematicnim supruznikom, moguc zivot samohrane majke... ne dao bog i daleko bilo. sve navedeno zahteva BRZO odrastanje, gvozdena yaya (izvinjavam se), i MNOGO rada. lako je moguce da je vasa cerka sposobna za to, ali bi bila jedna u milion, vrlo verovatno....:(
NARAVNO da treba da joj stavite do znanja da cete je voleti po svaku cenu, i iznad svega, u ovoj prici... no, moj utisak je da dete lebdi u oblacima.

od srca mnogo srece, trebace vam.
 
Mnogo faktora predstavljaju motivatore da Vaša kćerka donese odluku kakvu je donela. Prerano ili ne (što se njenih godina tiče), prekasno ili ne (što se vas tiče), ako ostane pri svojoj odluci nema Vam druge nego da joj budete odaniji nego ikada, da joj NENAMETLJIVO, pomognete da uza sve što je čeka i dalje odrasta.
Slažem se sa WW da treba da upoznate tog njenog dečka, kao i on Vas, naravno, da mnogo pažljivije radite na daljem odnosu sa njom (ali, diskretno, iz pozadine, ne napadno, ne insistirajući na poverenju, prijateljstvu, ne na način koji može da provocira sve jači stav Vaše kćerke da "nije samostalna" i da joj se "petljate" u život i zbore pa da joj to jača i otpore).
Kako god, želim i njoj i Vama puno sreće! (Udaja za bilo koga i bilo kada, kao i mnoge druge stvari u životu, uvek je izvestan rizik, zar ne?)
 
tako /pre/rana udaja uvek je BEG a ne želja sprovedena u odluku tj.delo. Uvek postoji nešto što tako mlado dete "otera" od kuće, pa makar i prevelika briga (kao u slučaju koji ja poznajem, ima srećan zavšetak s troje dece).
Znači, što više informacija i zrelog pametnog razgovora bez uslovljavanja....i, ne nadajte se da će odmah da se predomisli.
 
cela prica je mucna. vase dete pored njega ne moze da bude srecno, njena odluka mozda i nije samo njena, jer tako mlada podlozna je manipulaciji tog coveka koji je "namazan svim bojama" i kome jedna vrbova grancica koja ce se savijati po njegovoj volji i treba.
s druge strane nikada ne znate ko je neciji usud i sreca...
neka vam je Bog u pomoci.
 
indigo:
WithdrawnWater:
A sto se Vase cerke tice, i njoj i njenom momku dajte na znanje koliko je volite, koliko ste tu za nju u svakom trenutku, i da ona uvek, ali UVEK ima gde i kome da se vrati i da ne mora da trpi nikakve budalastine! Insistirajte na tome da zavrsi skolu (od ovog nemojte odustajati, jer ce joj jednog dana to mnogo znaciti i ako sada o tome ne razmislja!) i gradite odnos sad ako ga vec do sad niste imali, ovo je mozda svima sansa za novi start!
Puno pozdrava i srecno!

da, bas to; imala sam jednu prijateljicu sa fakulteta, koje su se roditelji "odrekli" jer se udaje (po njihovom misljenju) ispod svog nivoa.
udajom je devojka dospela u jednu krajnje tesku situaciju, u izuzetno primitivnu sredinu, sa penzionisanim svekrom i svekrvom "ruralnog" tipa :), a ne samo da nije imala "kome da se vrati", nego nije imala s kim bliskim kafu da popije, da bar malo izadje iz tog "zatvora"... od tada je proslo mnogo vremena, da ne gnjavim o daljnjem razvoju dogadjaja, ali uvek mi je ostala u secanju njena patnja i usamljenost iz tih godina, to mi je i danas jako strasno.

moje licno i privatno misljenje je da je jako rano za vasu cerku da bude majka, i da je mala sansa da taj brak opstane (mala je sansa da BILO KOJI brak opstane, u danasnje vreme). no, vi meni delujete kao trezvena i pametna zena, uverena sam da sve sto vam ja mogu reci znate vrlo dobro i sami.
ako smem "da posolim", kao roditelj zenskog deteta pribliznog uzrasta: ne znam u kakvom ste inace odnosu, ali ne mislim da je vreme da budete (samo) prijatelj. mislim da je ovo "trenutak istine", u kojem je potreban cvrst i odlucan odrasli, koji je joj jasno i razgovetno objasniti moguce alternative - skolovanje sa detetom, zivot sa malim detetom, moguc zivot sa problematicnim supruznikom, moguc zivot samohrane majke... ne dao bog i daleko bilo. sve navedeno zahteva BRZO odrastanje, gvozdena yaya (izvinjavam se), i MNOGO rada. lako je moguce da je vasa cerka sposobna za to, ali bi bila jedna u milion, vrlo verovatno....:(
NARAVNO da treba da joj stavite do znanja da cete je voleti po svaku cenu, i iznad svega, u ovoj prici... no, moj utisak je da dete lebdi u oblacima.

od srca mnogo srece, trebace vam.

U potpunosti se slazem sa ovim postom.
(Dobro indigo, je l' ja tebi otimam leba iz usta, a, a, a?! :lol: 8) )
 
Ja sam, svojevremeno, bila u slicnoj situaciji kao Vasa cerka, s tom razlikom sto sam ja bila SVESNA svoje greske i svojih godina, pa sam odlucno abortirala ( i imala podrsku oba roditelja ), i sto moj momak nije bio "bivsi zatvorenik" vec primeran mladic. Ali nalazim slicnost u okolnostima u kojima je doslo do tog zaceca. Istina je, pogresno ste bili postavljeni prema njoj, manjak poverenja je bitan faktor koji je doveo do toga ( lepo je sto ste postali svesni o tome, pa ne krivite i ne osudjujete svoje dete, vec sebe )...
Moj jedini savet moze biti taj da sada i u buduce pokusate da joj se sto vise priblizite i steknete njeno poverenje, ali ne upornim nagovaranjima i "predavanjima" sta je dobro za nju a sta lose, vec kroz razne druge price i aktivnosti ( to sami morate proceniti, sta njoj najvise godi ). Pruzite joj podrsku, pokazite razumevanje i toleranciju, pomozite joj u svakom kriznom trenutku. Ali, ponavljam, PODRSKOM!!! Vasi nagovori i "vrbovanje" da je odvojite od problematicnog momka samo izaziva jos veci otpor kod nje. Postavite se i pokazite da ste na NJENOJ strani, a ne protiv nje.
Vremenom ( ali budite strpljivi, silom cete samo postici kontra-efekat ) i sama ce uvideti da zivot pored takvog momka nije pametan izbor, pogotovo kada se dete rodi i kada ona sama oseti materinstvo i potrebu da zastiti svoje dete. Dozvolite joj da sama dodje do tog zakljucka sta je za nju dobro, i dajte joj do znanja da je podrzavate u svemu i da kod Vas uvek moze da se vrati, bez straha i stida.
Naravno, to je odnos koji se mnogo ranije trebao razvijati kod vas, poverenje se ne stice preko noci, ali nikada nije kasno, a imate pravu priliku da svoju gresku ispravite. Srecno!


P.S. Da li imate prava...? Pa, zakonski, da, posto je jos maloletna, imate prava da joj "zabranite" ili "odobrite" mnogo sto-sta, kao njen staratelj, ali sa strane humanosti gledano, ako zelite da joj zaista budete od pomoci, "nemate prava" da sada kroz NJEN zivot ispravljate SVOJU gresku. Imate svo pravo ovog sveta da je razumete, podrzite i volite, kao i da joj to nesebicno pokazete. Pomozite joj time.
 
WW :oops:

(posle pola sata crvenjenja u cosku, evo da kazem jos jednu rec :) )

vidi, WW,
ja nekako imam jak utisak da ova mama (mislim, bas ona licno) nema jasan stav u odnosu na to da li maloletnica (bilo cija, bilo koja) moze, treba, mora u nekim "hitnim" okolnostima da postane majka.
ne mislim sada na to da je kao majka trebala pomisljati na ovo sto jeste, nego da jednostavno, kao odrastao, svrsen covek, koji (pretpostavljeno) poznaje zivot i ljude, treba da ima JASAN, decidan, racionalno obrazlozen stav na zadatu temu.
e, sad - nevolje se komplikuju dalje time, sto cak i da ima jasan stav, treba da ga prenese SVOM detetu, preciznije - mislim da ga ja trebala vec ODAVNO preneti. po mom skromnom misljenju, odlucan roditelj koji jasno zna sta hoce "da nacini" od svog deteta, moze tako dobro da ga "indoktrinira" sto se tice liste zivotnih vrednosti da ovde SAMO DETE nece imati dilemu; no - ovo se ne sprovodi u detetovoj 17-toj godini, a posebno je tesko sve izvesti BAS u kriznoj situaciji...

zbog toga sam i rekla da mislim da je ovde potreban cvrst i odlucan ODRASLI, ma ko to bio, ko ce (makar sada!) jasno, reseno, sa ljubavlju i paznjom objasniti devojci kako zivot nije candy box ni ovako... shvatam sasvim dobro da je ovo varijanta "tamni vilajet", ali - sta god da odluci, mora da zna u sta se upusta, koliko je to moguce objasniti detetu od 17 godina.

ljoob tebi :).
 
nisam ja ovde da delim pravne savet jer imam dosta svojih problema, al zasto si se tek sad setila kad ti je cerka ostala trudna da je on bivsi zatvorenik, gde si bila prethodnih 6 meseci. TO sto je ona odlucila da zivi sa covekom koga ona voli i sa kojim ce imati dete je sasvim normalno, pa taj mali bebac koji se bude rodio je treba da ima oca i majku, a ne majku i babu, ti si tu sad samo da sve aminujes i da pritcsi u pomoc kad god zatreba i da uvek budes podrska cerci, cak i ako bude sutra imala problema sa tim istim dasom.
Nemoj da je se samo odrices, to je najgore sto bi mogla da uradis, tako je direktno bacas u ruke nekog XY, o kome po prici i ne znas bas puno al vidim da nisi bas srecna.Zapamti ona je tvoja cerka pa makar imala i 5 dece s tim covekom, nemoj to da zaboravis nikada! Nego bakuta, spremaj poklone i kad mladoj mami zatreba uvek da priskocis u pomoc!
 
Indigo: nemoj da crvenis u cosetu, ja 6 meseci radila dental, sve sam naucila o ionomercementima, kompozitima, baseliner-ima, gutaperkama, punjenjima kanala itditditditd (sto je jos dodatno ucvrstilo mju frustraciju i fobiju od stomatoloske stolice, aparature kao i zlokobnih stomatologa nad mojom glavom! :lol: ) Tako da....samo udri po psihi! :lol: :lol: :lol: :wink:

A sto se tieme tice, da - ja se potpuno kao sto rekoh slazem sa tobom: neke stvari su propustene, nisu na vreme odradjene, ali sada se nema vremena za pametovanje 'kako je to moglo da se desi?!' - eto desilo se, nazad se ne moze, beba je na putu, momak je 'lepljivih prstiju' (nadam se ne nesto gore) i situacijua je takva kakva jeste. Toj devojcici je sad potreban stamen, cvrst, smiren i odlucan odrasli, roditelj koji ce da bude potpora i sigurnost, i koji ce joj dati jasne alternative i predociti sta je sve ceka, uz bespogovornu poruku da uvek ima svoju porodicu, da ce je roditelji uvek voleti, i da (kao sto rekoh, najvaznije od svega) uvek ima gde da se vrati ako zagusti!

Pozdravchic tebi! :D
 
WithdrawnWater:
Indigo: nemoj da crvenis u cosetu, ja 6 meseci radila dental, sve sam naucila o ionomercementima, kompozitima, baseliner-ima, gutaperkama, punjenjima kanala itditditditd (sto je jos dodatno ucvrstilo mju frustraciju i fobiju od stomatoloske stolice, aparature kao i zlokobnih stomatologa nad mojom glavom! :lol: ) Tako da....samo udri po psihi! :lol: :lol: :lol: :wink:

A sto se tieme tice, da - ja se potpuno kao sto rekoh slazem sa tobom: neke stvari su propustene, nisu na vreme odradjene, ali sada se nema vremena za pametovanje 'kako je to moglo da se desi?!' - eto desilo se, nazad se ne moze, beba je na putu, momak je 'lepljivih prstiju' (nadam se ne nesto gore) i situacijua je takva kakva jeste. Toj devojcici je sad potreban stamen, cvrst, smiren i odlucan odrasli, roditelj koji ce da bude potpora i sigurnost, i koji ce joj dati jasne alternative i predociti sta je sve ceka, uz bespogovornu poruku da uvek ima svoju porodicu, da ce je roditelji uvek voleti, i da (kao sto rekoh, najvaznije od svega) uvek ima gde da se vrati ako zagusti!

Pozdravchic tebi! :D

ako nekad propadnes u svom poslu, ja cu da te uzmem na zanat :).

meni je uvek nevolja sto retko verbalno izrazavam ovakve stvari, pa se iskreno zadivim osobama kao sto ste ti, fantina, sirenica i drugi, koji - cini mi se - mnogo manje "iskomplikuju" kad zele da odgovore na ovakve teme... ja sam, brate, pristalica hard-core varijante, pa se uvek bojim da GET REAL ne bude previse glasno :).
 
WithdrawnWater:
...Toj devojcici je sad potreban stamen, cvrst, smiren i odlucan odrasli, roditelj koji ce da bude potpora i sigurnost, i koji ce joj dati jasne alternative i predociti sta je sve ceka, uz bespogovornu poruku da uvek ima svoju porodicu, da ce je roditelji uvek voleti, i da (kao sto rekoh, najvaznije od svega) uvek ima gde da se vrati ako zagusti!

Imam potrebu da se ne slozim sa gore pomenutim misljenjem. :D
Mislim da stav tipa odluci kako ti volja i radi sta hoces ali ces bez rezerve imati podrsku i uvek ces imati gde da se vratis produkuje efekat donosenja odluka bez posledica.
Svako ima pravo na izbor ali treba da bude svestan toga da svaki izbor nosi sa sobom odredjene konsekvence. Jedino "optereceni" time da svaka odluka ima za ishod i posledicu same odluke dovodi nas u poziciju da razmisljamo na zadatu temu.
U suprotnom odluka postaje stvar trenutnog hira a mislim da to nije najbolje resenje za ovo dete koje je naslo jeftinu propusnicu za izlaz iz primarne porodice.

Pozdrav.
 
gane011:
WithdrawnWater:
...Toj devojcici je sad potreban stamen, cvrst, smiren i odlucan odrasli, roditelj koji ce da bude potpora i sigurnost, i koji ce joj dati jasne alternative i predociti sta je sve ceka, uz bespogovornu poruku da uvek ima svoju porodicu, da ce je roditelji uvek voleti, i da (kao sto rekoh, najvaznije od svega) uvek ima gde da se vrati ako zagusti!

Imam potrebu da se ne slozim sa gore pomenutim misljenjem. :D
Mislim da stav tipa odluci kako ti volja i radi sta hoces ali ces bez rezerve imati podrsku i uvek ces imati gde da se vratis produkuje efekat donosenja odluka bez posledica.
Svako ima pravo na izbor ali treba da bude svestan toga da svaki izbor nosi sa sobom odredjene konsekvence. Jedino "optereceni" time da svaka odluka ima za ishod i posledicu same odluke dovodi nas u poziciju da razmisljamo na zadatu temu.
U suprotnom odluka postaje stvar trenutnog hira a mislim da to nije najbolje resenje za ovo dete koje je naslo jeftinu propusnicu za izlaz iz primarne porodice.

Pozdrav.

Ah, dobro, bas sam se pitala kada cete se pojaviti! :D POsto ste sada odziveli svoju 'potrebu da se ne slozite' - to smo vec navikli - hajde sad nas uputite sta biste Vi preduzeli da ste u kozi ovih roditelja? Kakav je Vas konstruktivni plan u realitetu, ne u hipotetickim situacijama? Ili VI mozete da budete samo antiprotivni ali ne i da date konstruktivni savet majci?? Svako snosi konsekvence za svoj izbor? Pa dobro - i? Sta ce biti konsekvenca za dete koje je odlucilo da rodi dete i zivi sa problematicnim momkom? Da joj kazu 'Ako ne abortiras i ne ostanes u kuci - vise se ne vracaj, odricemo te se?' Mozda bih se i slozila sa Vasim stavom u generalnom poretku stvari vaspitavanja deteta - ali to je ono o cemu je u ovom slucaju moglo da se prica pre 10, 7, 5 godina, pre 3 ili mozda godinu dana; sada je kasno da se bude vispren u stavu 'kako se vaspitavaju deca!' Sta biste Vi konkretno ucinili sada, u datoj situaciji, na mestu ovih roditelja, ili da niste na njihovom mestu (sto je slucaj) sta biste im savetovali?
 
WithdrawnWater:
Ah, dobro, bas sam se pitala kada cete se pojaviti! :D
Kako ste ovo rekli covek bi pomislio da vam uopste nije drago... :wink:

POsto ste sada odziveli svoju 'potrebu da se ne slozite' - to smo vec navikli - hajde sad nas uputite sta biste Vi preduzeli da ste u kozi ovih roditelja? Kakav je Vas konstruktivni plan u realitetu, ne u hipotetickim situacijama? Ili VI mozete da budete samo antiprotivni ali ne i da date konstruktivni savet majci?? Svako snosi konsekvence za svoj izbor? Pa dobro - i? Sta ce biti konsekvenca za dete koje je odlucilo da rodi dete i zivi sa problematicnim momkom? Da joj kazu 'Ako ne abortiras i ne ostanes u kuci - vise se ne vracaj, odricemo te se?' Mozda bih se i slozila sa Vasim stavom u generalnom poretku stvari vaspitavanja deteta - ali to je ono o cemu je u ovom slucaju moglo da se prica pre 10, 7, 5 godina, pre 3 ili mozda godinu dana; sada je kasno da se bude vispren u stavu 'kako se vaspitavaju deca!' Sta biste Vi konkretno ucinili sada, u datoj situaciji, na mestu ovih roditelja, ili da niste na njihovom mestu (sto je slucaj) sta biste im savetovali?

Nego da se vratimo situaciji. To sto sam napisao upravo i jeste moj stav i "savet u realitetu". Vecina vas je misljenja idi, probaj pa ako ne valja ti se vrati. Pa tako mozes sa jednim, drugim,... petim i gde je tome kraj. Konsekvenca treba da je za sve ista - jednom si otisla/o od roditelja, zapoceo samostalan zivot u punom smislu te reci i uzeo zivot u svoje ruke... nema vise nazad.
Treba joj pruziti pomoc ali ne i utociste za beg od problema koji nastaju kao posledica njenog hirovitog izbora.
U suprotnom osecaj odgovornosti se nikada nece stvoriti. Ovoj devojci roditelji jasno moraju da predoce sta preuzima na sebe. Ako ima u glavi bice joj dovoljno, ako ne...

I nemojte mi se ljutiti. Danas mislimo razlicito, sutra cemo mozda slicno ako ne bas isto... :lol:
 
gane011:
jednom si otisla/o od roditelja, zapoceo samostalan zivot u punom smislu te reci i uzeo zivot u svoje ruke... nema vise nazad.
Treba joj pruziti pomoc ali ne i utociste za beg od problema koji nastaju kao posledica njenog hirovitog izbora.

A šta ako je jedina adekvatna pomoć pružanje utočišta? Zatim, u problemu (ako bi problem nastao) bi se našlo, zaboravljate, i unuče... i još, ako više ne postoji mogućnost izbora, zar ne treba roditelj da bude (ako već postoji) poslednje latentno utočište (barem psihološko), kao što su i "deca" često roditeljima (u starosti)? Težak je razvojni put do autonomije, ali ne postoji ništa loše u tome da roditelj detetu u tome pomogne... na ovaj ili onaj način, već zavisno od situacije, vaspitnog stila roditelja i ličnosti "deteta". Devojka je izabrala najteži put, ali ne treba je ostaviti da se destruira (i sebe i svoje dete) u funkciji kažnjavanja i prizivanja pameti i odgovornosti, shvatiće i sama (ako do tolikog problema uopšte i dodje).
 
Fantina:
A šta ako je jedina adekvatna pomoć pružanje utočišta? Zatim, u problemu (ako bi problem nastao) bi se našlo, zaboravljate, i unuče... i još, ako više ne postoji mogućnost izbora, zar ne treba roditelj da bude (ako već postoji) poslednje latentno utočište (barem psihološko), kao što su i "deca" često roditeljima (u starosti)? Težak je razvojni put do autonomije, ali ne postoji ništa loše u tome da roditelj detetu u tome pomogne... na ovaj ili onaj način, već zavisno od situacije, vaspitnog stila roditelja i ličnosti "deteta". Devojka je izabrala najteži put, ali ne treba je ostaviti da se destruira (i sebe i svoje dete) u funkciji kažnjavanja i prizivanja pameti i odgovornosti, shvatiće i sama (ako do tolikog problema uopšte i dodje).

Ma slazem se ja sa vama samo ova devojka, kada vec sama nema izgradjen osecaj, mora da shvati da takvim izborom ima velike sanse da se na vise nacina autodestruira (pre nego sto shvati sta joj se uopste desava). Da li ce kada i ako do toga dodje, imati od koga da zatrazi pomoc i utociste veliko je pitanje i zavisi od mnogo cega ali jedno je sigurno - bacice u nepovrat neki, mozda veliki deo, svog zivota a za tako nesto ne postoji reverzibilni proces.
Da li bi se lazno osmehivali i kurazili je na takav potez da je vasa cerka u pitanju - ja svakako ne.
Pozdrav.
 
gane011:
Da li bi se lazno osmehivali i kurazili je na takav potez da je vasa cerka u pitanju - ja svakako ne.
Pozdrav.
[/b]

Ma slažem se i ja sa Vama, Gane, u vezi sa mnogo toga što govorite (nego... Vi mi reagujete nekako previše "iz emocija" po ovoj temi).
Ne, ne bih se lažno osmehivala, ja to inače ne činim nikada bliskim i dragim mi osobama, otkud Vam to, a da li bih je kuražila... pa, oko nečega bih je sigurno kuražila (ako je već donela odluku kakvu je donela) - oko toga o čemu ste Vi govorili: kuražila bih je oko pitanja njene sopstvene odgovornosti za sopstveni život i život porodice koju stvara, ali ne i oko "bekstva" i "vraćanja" (mada bih, naravno, bila tu ako situacija to nalaže). Znate, ovo je očito situacija kada majka mora da "improvizuje" u odnosu na postojeći obrazac komunikacije i utvrdjenog sistema stavova koji inače ima, kada postaje više majka na uštrb vaspitača. Poštujem Vaš stav (iako mi izgleda kao stav hiperodgovornog oca preplašenog naglim isterivanjem prava deteta na odrastanje), ali mi se, uz apriorno izvinjenje, čini da je on ipak samo "teoretski" i da biste ("na drugu loptu") drugačije reagovali kada biste se našli u stvarnoj situaciji poput ove.
 
Gane:

da se ne vracam na citate sad me mrzi, nego da sumiram. Naime, da se radi o Vasoj cerci (hipoteticki) - rekli biste joj da odlazi od kuce zauvek ako ode i da bira zivot sa NJIM bez prava na povratak (kad odes nema vise vracanja, je l' da?). I sta onda, za 6 meseci, za godinu dana, za dve godine (nebitno) pustili biste da je taj kreten koga je sa 'punom' odgovornoscu u 17 izabrala (a da je bio i najboji, mozda bi za dve godine se ispostavilo da je kreten) bije i oplavljuje, zakljucava u kuci, ne da joj da ide u skolu i studira? I Vi biste to kao pustili? Jer zaboga - ona je odabrala, pa eto joj ga sad, neka kusa sta je zakuvala?? :D

Ili biste mozda tom eventualnom kretenu izmestili svaki prsljen u kicmenom stubu a nju primili nazad?

Ee?! Bas se nesto mislim da Vi ne bi! Ajte, molim Vas, ta nemojte nam se tu kuraziti, ubili biste kretena na mrtvo ime a njoj napravili kljuc od stana u tri primerka, ako joj se neki ne daj Boze izgubi!
 

Back
Top