Pravda

To se može zvati i Zakonom Balansa koji važi u svim svetovima a koji kao takav čini da čovek biva primoran da uči život i otkriva ljubav kao jedino ispravan načun življenja.
Zato, svaka naša reč koja ne odlazi od nas sa najvišim poštovanjem i uvažavanjem sagovornika mora izazvati odgovarajući povratni efekat. To važi i za naše misli ali i dela.
Zakon(i) koji su na snazi u nižim svetovima deluju gotovo besprekorno tako da tu više nema ništa ni dodati ni oduzeti.
Živeti u skladu sa njima i uživati slobodu. Živeti suprotno njima i podnositi bol. Izbor je na pojedincu.
Otuda definicija pravde pripada samom pojedincu.
Kada neko dovoljno izoštri svoja duhovna čula i nauči savršeno balansirati na "ivici noža" postao je gospodarem života (ali svog ne tudjih).
 
Pravda,stara slovenska reč za istinu...U nekim narodima još uvek...
Inače sklop dve reči prav I da. Znači onaj koji donosi istinu...

Možda ovo zvuči razočaravajuće,ali ni kod slovena Pravda nema veze sa sudovima
I državom-uvek se to znalo da je nametanje volje vladajućih...Nisu rimljani jedini
znali da država sebe zakonima štiti...
Ukrajinski nekrunisani kralj seljaka Pugačov govorio da Jekaterini veruje,ali njenim
sudijama ne,da je carica pravedna ,a njene sudije nepravedne...Poznato je da je
kozak željan pravde prošao kao I svi seljački lideri...
 
U subjektivnom smislu, mentalna satisfakcija osobe kojoj je naneto zlo
U objektivnom smislu... pa, mislim da takav ne postoji, a i da postoji, teško ga je utvrditi :lol:
 
Evo vam pa objasnite taj pojam

Објаснио сам то на теми о теорији права а пренећу то и овде као одгвор:

Pravda u pravom smislu te reci proistice iz pitanja morala ili iz vecne borbe dobra i zla koja se odvija izmedju htenja individualne volje i slutnje transcendentne volje. Ili borbe izmedju egoizma i grize savesti.
U osnovi toga jeste egoizam i njegove granice. Individualna volja pojedinca ima svoja htenja koja se objektivisu u njegovom telu i sposobnostima za rad tog tela. Ali egoizam pojedinca nema granice ! On zeli da prosiri svoja htenja i da i tudju volju i tudje telo stavi u svoju "sluzbu". Tako ojacan egoizam bi bio svakako nesto dobro da nije tu jedne velike prepreke. Ta tudja volja koja je zarobljena i iskoriscena na taj nacin, takodje je pripadala necijem egoizmu a tim atakom je u toj drugoj osobi izazvano trpljenje patnje. Na taj nacin ta podredjena osoba trpi nepravdu a onaj ko iskoriscava njenu volju za ciljeve svog egoizma vrsi nepravdu.
Ovde su granice u pitanju. Bas poput država. Atak na granice tudje volje jeste vrsenje nepravde. I to je ono sto je pozitivno. Odbrana tih granica ili zastita od nepravde je vrsenje pravde. Iz ovoga mozemo videti da je pravda negativan pojam i da on oznacava ono sto nije nepravedno, a sam za sebe pojam "pravda" ne znaci nista.

4ned.jpg


Egoizam osobe koja lezi na zemlji, pokusao je da u svoju službu stavi volju druge osobe. Time joj je naneo nepravdu. I u tome je sustina pitanja pravde i nepravde. Povreda granica izmedju individualnih volja.
Sada osoba koja trpi nepravdu skace u zagrljaj zastite boginje pravde Justicije, koja odmah vadi svoj mač i njime napada egoizam agresora, ili onoga ko vrsi nepravdu.

Pitanje pravde i nepravde je kao sto vidite prosto pitanje.
Ono sto je interesantno je Justicijin mač i pitanje u čemu je njegova snaga? Jer sta to moze spreciti nadiruci egozam nekog coveka da stane i da ne ispuni svoja htenja?

Postoje dva odgovora. Justicijin mač je sa dve ostrice.

1) Cista teorija prava
Cista teorija prava je nezavisna od drzavnog prava i ona postoji i u anarhiji. Jer, kada god neki covek predje granicu izmedju individualnih volja i time izvrsi nepravdu nad drugim covekom, njegov egoizam slavi ali... njegova savest (sazaljenje kao temelj morala) trpi. I ta borba egoizma i savesti odrzava ravnotezu vage Boginje pravde Justicije, cak i u anarhičnom svetu.
Ovde se dakle nadiruci egoizam obuzdava snagom sazaljenja i grize savesti. To je sustina cistog prirodnog prava.

2) Državno pravo
Verovatno svi mislite da je i drzavno pravo zasnovano na moralu ali gresite.
Država sa svojim pravom je iznikla iz ove fundamentalne ciste teorije prava, ali uz jednu veliku razliku, jer u osnovi državnog prava nije snaga mača moral i griza savesti vec strah od kazne.
Do toga je doslo ovako:
Posto su ljudi shvatili da niko kao pojedinac ne moze dugo opstati u životu samo kao vrsilac nepravde, vec da je mnogo veca šansa da pojedinac postane žrtva nego napadac, to je u interesu egoizma svakog pojedinca ne u tome da mu se dozvoli da ispunjava svoja htenja prema drugim voljama, vec je u njegovom interesu da se tih prohteva odrekne, ne bi li se tako zastitio od trpljenja nepravde.
Zastita od trpljenja nepravde je kao sto vidite u osnovi državnog prava, a ne sprecavanje vrsenja nepravde. Trpljenje je ono sto se kaznjava, a vrsenje po tom ugovoru nije dodirnuto. Tako da sto se tice države, vrsenje nepravde nije u njenoj nadleznosti, i kada bi bilo moguce vrsiti nepravdu bez patnje nekog drugog koji nepravdu trpi, to ne bi za drzavu podpadalo pod kaznenu politiku .
Da bi se zatim sprecilo trpljenje nepravde, egoizam pojedinca mora biti sprecen u vrsenju nepravde . To se postize tako sto se motivima koristi od tudje volje i tudjeg tela, suprotstave motivi kazne. Na taj nacin smo dobili zakon koji je zbirka protivmotiva. Krivicni zakonik je zbirka protivmotiva. Na svaki impuls moguceg individualnog htenja prema drugima, protistavljen je protivmotiv u vidu kazne.
Iz ovoga mozemo videti da ono na sta se poziva drzavno pravo jeste strah od kazne, a to se veoma razlikuje od cistog prava koje vazi u prirodi a koje se zasniva ne na strahu od kazne, vec na sazaljenju i grizi savesti koja deluje kao (quetiv) umirenje nadiruceg egoizma.

Kada god poželite da udovoljite svom egoizmu, pred sobom imate Justicijin mač sa dve oštrice.

Da li to što vas sprecava da atakujete na tudju imovinu, tudje dostojanstvo, tudju snagu i slobodu jeste sazaljenje i griza savesti (temelj morala)

Ili vas u tome sprecava strah od zakonom zaprećene kazne ?
 
tako brate, sažeto, jasno..

a ne tu..

Суштина је да је pravda negativan pojam i da on oznacava ono sto nije nepravedno, a sam za sebe pojam "pravda" ne znaci nista.

Друга је ствар што је она урођена злоба огромне већине људи учинила да ту своју жеђ за осветом , за мучењем грешника само зарад задовљства у њиховом мучењу...назову правда уместо освета.

Штавише, ти узори "милосрђа и доброте" мислим да те две речи узимају као синониме. Правда и освета. Несвесни да то нема везе једно са другим.
 
on ima sindrom kiselog grožđa
nikad nije bio sposoban da se osveti, bio je preveliki slabić, pa je onda rekao "ma osveta je srannje"

okreni drugi obraz ozi
pomoli se metafizičkoj volji
i okreni drugi obraz
 
urođena zloba..?

translation needed..

Мислио сам на тај став огромне већине људи који мисле да је правда исто што и освета:

То сам објаснио овако на једној другој теми:

Правда означава одсуство неправде, а сам по себи тај појам не значи ништа.
На пример: Ја могу трпети неправду у ситуацији када неко атакује на моју вољу зарад задвољења своје. Али не могу на сличан начин трпети правду. Јер појам "правда" сам за себе нема значења.

А оно што већина људи, укључујући очито и тебе, зове правдом.. а при томе мислећи на освету; при чему се неки "праведник" наслађује патњом неког човека , за кога он сматра да је грешник, није правда већ дело чисте злобе. Ситуација у којој већина поштених , добрих грађана замишља себе како "дели правду" тј како мучи и убија људе који су нешто згрешили...јесте дело чисте злобе.

Ово је један такав пример излива "милости" једног поштеног, доброг грађанина :

Šteta što je sebi presudio, trebao je ostati živ......i njega mučiti i to mučiti tako...da mu presedne njegov život...i ostaviti ga u životu tj. u mučenju. Smrt je previše laka kazna za takve ljudi.....treba im soliti rane...... To svakako neće vratiti te nedužne ljude.....ali bar bi se možda neko osećao bolje....

I ovaj nastupa sa visina moralnosti. Ma sta da je taj neko uradio, a ono sto je uzgred taj uradio jeste strasno, Ipak je, ako ne strasnije, ovo negde na tom nivou zlobe i pokvarenosti. A sto je najgore, ovaj misli da je moralna i dobra osoba.

Освета није никаква правда.
Поступак у коме неког човека ,који је нешто згрешио, сечеш на комаде, затим му солиш ране или неко слично мучење о којима маштају милосрдни, добри и поштени грађани, неће убијеног оживети, нити уништено вратити! Једина сврха тих ваших милих поступака јесте ОСВЕТА или уживање у туђој патњи. У туђим мукама. У патњи другог којој је једина сврха ваше лично задовољство или уживање. При чему имамо нечије трпљење патње и вашу радост због тога, а то се ако ниси знао зове злурадост или злоба!

И назови то правим именом. То што су 99 посто људи такви и што њих 99 посто мисле да су морлане и добре особе после таквих жеља, не мења нимало ствар. Злоба остаје злоба.
И нема то никакве везе са правдом.

Чак су ти мили грађани пројектовали своју злобу и на оно што зову "бог"а који ће исто тако мучити грешнике на оном свету, када већ они не могу на овом па су због тога фрустирани... и то зову "космичком правдом".
 
Geneza je I dalje moguća u evoluciju I pojavu pravednosti jer nisu ljudi uvek živeli u državama I
razvijenim društvima...Mislim da pojava težnje da slabiji bude pošteđen od slabijeg rađa ideju
pravde-pravednosti...To bi značilo da taj zahtev nije korektan,već da je veštački I neobičan-irealan! ! !
Kasnije se na toj osnovi rađa I licemernost u lukavstvu opstanka...ali da ostavim dalje drugima...:)
 
Geneza je I dalje moguća u evoluciju I pojavu pravednosti jer nisu ljudi uvek živeli u državama I
razvijenim društvima...

Нису али је осећај правде и даље постојао, и он постоји и у анархији.

То је ткз. чиста теорија права:

1) Cista teorija prava
Cista teorija prava je nezavisna od drzavnog prava i ona postoji i u anarhiji. Jer, kada god neki covek predje granicu izmedju individualnih volja i time izvrsi nepravdu nad drugim covekom, njegov egoizam slavi ali... njegova savest (sazaljenje kao temelj morala) trpi. I ta borba egoizma i savesti odrzava ravnotezu vage Boginje pravde Justicije, cak i u anarhičnom svetu.
Ovde se dakle nadiruci egoizam obuzdava snagom sazaljenja i grize savesti. To je sustina cistog prirodnog prava.

Државно право је нешто сасвим друго. што нема много везе са темељем морала већ са чистом присилом:

Да поновим:

2) Državno pravo
Verovatno svi mislite da je i drzavno pravo zasnovano na moralu ali gresite.
Država sa svojim pravom je iznikla iz ove fundamentalne ciste teorije prava, ali uz jednu veliku razliku, jer u osnovi državnog prava nije snaga mača moral i griza savesti vec strah od kazne.
Do toga je doslo ovako:
Posto su ljudi shvatili da niko kao pojedinac ne moze dugo opstati u životu samo kao vrsilac nepravde, vec da je mnogo veca šansa da pojedinac postane žrtva nego napadac, to je u interesu egoizma svakog pojedinca ne u tome da mu se dozvoli da ispunjava svoja htenja prema drugim voljama, vec je u njegovom interesu da se tih prohteva odrekne, ne bi li se tako zastitio od trpljenja nepravde.
Zastita od trpljenja nepravde je kao sto vidite u osnovi državnog prava, a ne sprecavanje vrsenja nepravde. Trpljenje je ono sto se kaznjava, a vrsenje po tom ugovoru nije dodirnuto. Tako da sto se tice države, vrsenje nepravde nije u njenoj nadleznosti, i kada bi bilo moguce vrsiti nepravdu bez patnje nekog drugog koji nepravdu trpi, to ne bi za drzavu podpadalo pod kaznenu politiku .
Da bi se zatim sprecilo trpljenje nepravde, egoizam pojedinca mora biti sprecen u vrsenju nepravde . To se postize tako sto se motivima koristi od tudje volje i tudjeg tela, suprotstave motivi kazne. Na taj nacin smo dobili zakon koji je zbirka protivmotiva. Krivicni zakonik je zbirka protivmotiva. Na svaki impuls moguceg individualnog htenja prema drugima, protistavljen je protivmotiv u vidu kazne.
Iz ovoga mozemo videti da ono na sta se poziva drzavno pravo jeste strah od kazne, a to se veoma razlikuje od cistog prava koje vazi u prirodi a koje se zasniva ne na strahu od kazne, vec na sazaljenju i grizi savesti koja deluje kao (quetiv) umirenje nadiruceg egoizma.
 

Back
Top