Ima toga kod oba pola u neku ruku, ali da se fokusiramo na rivalstvo izmedju dva drugara.
Svaki muskarac vidi drugog muskarca kao konkurenciju, tj. poredi se sa njime u neku ruku. Primera radi, ako neko koga ja znam nadje dobar posao, ili dobru devojku, ja se zapitam sta meni fali, sto ja to ne nadjem, i gde je on uspesniji kao muskarac od mene, tj. zasto?
To je manje-vise i normalno, ne osecas se ugrozeno od uspesnijih zena i muskaraca, ali realno sluze kao sredstvo poredjenja.
Nenormalno je kada postoji neko rivalstvo, a posebno izmedju drugara. Imam takav primer u svom okruzenju, i mogu da kazem da su takvi ljudi neostvareni, osecaju se promaseni, verovatno se osecaju i inferiorno kao muskarci.
Lupam, primer bi bio da jedan nadje devojku, a ovaj drugi sam, a taj drugi posle nedelju dana nadje lepsu devojku cisto da bi ovom (tj. samom sebi) dokazao da je ostvaren kao muskarac.
Nesigurnost, neostvarenost, manjak samopouzdanja.
Nije nista sramota u tome, pa ni biti "druga liga", manje musko, ali cim se neko tako uzdize, zavidi nekom drugaru, takmici se sa njim, dokazuje nesto drugima (tj. sebi) pa onda ima nekih licnih frustracija koje mora da resi.