Socijalisticka Partija Jugoslavije

fabian

Ističe se
Poruka
2.252
Na prostorima koji ce kasnije postati Jugoslavija je 1896. osnovana Jugoslovenska Socijal-Demokratska Stranka, siroka stranka napravljena da predstavlja narod i razne zelje prisutne u njemu, sto socijalne (protiv vladara i bogatasa), sto nacionalne (za nezavisnu drzavu), i po raspadu Austrougarske 1918. se raspada i ona sama.

Sledece godine radikalniji delovi te partije, koji su stavljali akcenat na socijalne promene, formiraju Socijalisticku Radnicku Partiju Jugoslavije koja obuhvata vise struja. Tu su desno-marksisti, koji imaju boljsevicku ideologiju, levo-marksisti koji se smatraju radnickim pokretom (a ne kao boljsevici pokretom u ime radnika koji hoce da vlada radnicima "u njihovom interesu"), centrumasi (spoj ortodoksnih marksista i uopste progresivnih reformista), i direktasi (anarhisti, kao i sledbenici ideja Vase Pelagica i Svetozana Markovica, to su bili nasi narodnici).

Desno-marksisti, tj. boljsevici postaju dominantna struja u partiji i ta partija sledece godine, 1920., menja ime u Komunisticka Partija Jugoslavije i prikljucuju se Komunistickoj Internacionali. Levo-marksisti i centrumasi 1921. osnivaju Socijalisticku partiju Jugoslavije, pridruzuje im se vecina narodnika, i ta partija se prikljucuje reformiranoj drugoj internacionali. Druga internacionala se raspala 1916., a reformirana je 1923. pod imenom Radnicka Socijalisticka Internationala, i bila je federacija partija koje su je cinile, nije postojao centralni komitet koji je imao autoritet nad pojedinacnim partijama, kao sto je to bio slucaj u Kominterni, sto je oslikavalo i uredjenje samih tih partija, jer nije postojala klika koja je imala vlast nad clanstvom, opet- za razliku od od komunistickih partija, vec se politika stranke razmatrala na kongresima i centralni organi stanke su imali malu vlast, oni koji su bili na tim pozicijama su lako mogli da budu opozvani i svako je mogao lako da dodje na te pozicije.

SPJ je po izbijanju drugog svetskog rata bila uz JVuO, i ucestvovala sa ostalim strankama u radu Centralnog Nacionalnog Komiteta, politickog tela JVuO, gde je cak Zivko Topalovic imao jednu od glavnih uloga. Dakle, zajedno sa ostalim strankama su se suprostavili fasistima (Nedicevci, Ljoticevci) i cetnicima (Pecanac), koji su bili kvinslinzi, i boljsevicima (Titoisti), koji su krenuli u borbu da izvrse puc i osvoje vlast.

To bi bilo ukratko o osnivanju i delovanju partije, a sada zelim da postavim program Socijalisticke Partije Jugoslavije. Ovo su osnovne tacke programa:


Sto se tice spoljnje politike, dve tacke:

1. Podrska radu Lige Naroda radi medjunarodnog mira

2. Ucestvovanje u radnickoj internacionali sacinjenoj od stranaka sa istim osnovnim programom, radi solidarne borbe za interese radnog naroda

.

Sto se tice ekonomskog pitanja, 6 tacaka:

1. Borba za socijalizaciju. Socijalizacija znaci da se "sve grane privrede i usluga, neophodne za zadovoljavanje ljudskih pogreba, transformisu iz vlasnistva i kontrole od strane kapitalista u vlasnistvo i kontrolu od strane naroda; i da se ekonomsko robovanje velike vecine naroda [koji su stvarni proizvodjaci svega] privatnom vlasnistvu transformise u opste ucestvovanje radnih ljudi u upravljanju ekonomijom."

2. Postepena i leganla socijalizacija

3. Kompenzacija kapitalistima umesto konfiskacije, da, ako hoce, mogu da ostanu u zemlji i budu radnici.

4. Socijalizacija ne samo industrije, vec i sitne proizvodnje i poljoprivrede, sva sredstva proizvodnje moraju da budu vlasnistvo naroda.

Obavezna odlika socijalizacije je individualne sloboda, npr. iako je sva zemlja vlasnistvo naroda, pojedinacni poljoprivrednik ce sam da upravlja svojom proizvodnjom, isto tako i zanatlija ili neki umni radnik, samo nece smeti da eksploatise rad drugih, i zemlja nece moci da se prodaje ili kupuje. Vlasnistvo naroda nad svim resursima i sredstvima za proizvodnju je da bi se kontrolisale investicije i ako je potrebno i cene, tako da potrebe naroda za robom i zaposlenjem budu zadovoljene.

5. Socijalizacija u tri oblika:

- Nacionalizacija. Nacionalizacija da se koristi za privredu od vitalnog znacaja za potrebe celog naroda, za nacionalnu infrastrukturu, i za krupnu industriju gde par fabrika ili cak jedna zadovoljava potrebe citavog naroda. Dakle, da se nacionalizacuju poljoprivreda, finansije, obrazovanje, zdravstvo, rudnici, sumarstvo, medjugradski transport i komunikacija, hemijska industrija, proizvodnja struje, metalurgija isl.

- Municipalizacija. Vlasnistvo naroda na lokalu da bude kod privrednih jedinica koje su lokalne a ticu se potreba svih ljudi tu, kao sto su gradski prevoz, distribucija vode, gasa, struje, izgradnja i generalno odrzavanje kuca, stanova, ulica itd, ispekcija hrane i drugih proizvoda.

- Kooperatizacija. Vlasnistvo i kontrola nad firmom samih radnika koj rade u toj firmi. Kooperative da se bave prizvodnjom i distribucijom ostale robe i pruzanjem ostalih usluga- hrana, odeca, namestaj, tehnika, itd itd.

6. Administracija socijalizovane ekonomije, ukljucujuci i nacionalizovanu, mora da bude odvojena od politickog sistema, nikako da politicki predstavnici upravljaju ekonomijom.

- Kooperativama da upravljaju sami radnici u tim kooperativama.

- Municipalizovanim preduzecima da upravljaju komiteti koji ce biti sacinjeni od predstavnika lokalnog naroda i predstavnika radnika u tim preduzecima.

- Nacionalizovanim preduzecima da upravlja komitet sastavljen od 1) predstavnika samih radnika u tim nacionalizovanim preduzecima, 2) predstavnika inzenjera koji su eksperti za grane privrede o kojima se radi, i 3) predstavnika celokupnog naroda; i gde je potrebno, da taj komitet saradjuje sa drugim komitetom sastavljenim od predstavnika lokalnog naroda gde je npr. neka fabrika o kojoj se radi.

.

Sto se tice unutrasnje politike, 5 tacaka:

1. Bez nasilja i terorizma, vec borba za socijalisticke ciljeve da se sprovodi ekonomskom i politickom snagom radnog naroda. Ekonomska snaga oznacava strajkove i borbe za uspostavljanje kooperativa, a politicka proteste i parlamentarnu borbu.

2. Uz borbu za Socijalizaciju, borba i za Demokratiju, protivljenje svakom obliku diktature.

3. U skladu sa tim, protivljenje svakoj diskriminaciji na osnovu pola, rase, religije, zanimalja ili politickog stava.

4. Takodje u skladu sa borbom za demokratiju, sto sire ucestvovanje naroda u administraciji drzavnih organa.

5. Pored uspostavljanja demokratskog parlamenta, zalaganje i za uspostavljanje Nacionalog Privrednog Saveta, sacinjenog od predstavnika svih zaposlenih ljudi, kome ce parlament delegirati regulisanje svih propisa o radu.
 
Poslednja izmena:
Pa malo je smučkano u uvodnom tekstu neka dešavanja....

Osnovna načela Socijalističke partije se zasniva na Nacionalnoj ravnopravnosti, utkanost socijalne politike u svim sverama života, vlasti i upravljanju državom na svim nivoima.

Tu nesme biti nijedna politička ideologija, niti se rukovoditi bilo kojom ideologijom, do osnovnim načelima života jednog Naroda.
 
Socijalizam je pokret radnih ljudi (dakle vecine drustva) protiv svih koji ga tlace i eksploatisu, za ukidanje tih tlacitenja i eksploatatora i uspostavljanje besklasnog drustva. Principi socijalizma su se jasno formirali u modernoj Evropi.

Prvi socijalisticki mislioci su Gerrard Winstanley i Jean Jacque Rousseau. Gerrard je u 17. veku u Engleskoj ucestvovao u socijalistickom pokretu pod imenom "Diggers", dok je Ruso preminuo deceniju pre nego sto je nastao pokret koji je pokusao da primeni njegove ideje, sto se desilo za vreme Francuske Revolucije. Taj pokret je bio Enragés, ciji glavni propagator je bio radikalni svestenik Jacques Roux, a takodje su Ruso-ovim idejama bili ispirisani ljudi u Societé des égaux, gde su vodje bile François-Noël Babeuf i Sylvain Maréchal.

Takodje dvojica vrlo bitnih ljudi su utopista Robert Owen, cija misao sadrzi dosta socijalistickih ideja, i filozof William Godwin, koji je prvi poceo da razvija detalje filozofije socijalizma.

Mislioci koji su utemeljili socijalizam kao ideologiju politicke ekonomije su tzv Rikardijanski socijalisti- Thomas Spence, Charles Hall, Thomas Hodgskin, William Thompson, i njihovu misao je preuzeo, uprostio i propagirao Pierre-Joseph Proudhon. Rikardijanski socijalisti su bili vise akademici, i jedino je Prudonova misao imala odjeka u narodu i ljudi se organizovali da se bore za nju, jer je Prudon priblizio misao socijalizma narodu i takodje naglasio da borba protiv tlacitelja ne znaci samo borbu protiv ekonomskih tlacitelja (kapitalista i menadzmenta) nego i politickih (svih vladara i birokrata).

Kada je Francuska izgubila u Francusko-Pruskom ratu, Prudonova misao je prestala da se siri, a propagandni prostor u Evropi je zauzimala nemacka misao Marksizma, misao koja je kombinovala neke socijalisticke motive za utopizmom i tehnokratijom Fourier-a i Saint-Simon-a. Za socijalizam su nastavili da se se bore razni narodni pokreti po Evropi od kojih su najbitniji bili Narodnici u Rusiji (kao sto rekoh, Vasa Pelagic i Svetozar Markovic su biti nasi narodnici) i Laburisti u Engleskoj i uopste Demokratski Socijalisti u Evropi i svetu. Mislioci koji su bili naslednici Prudonove misli su bili Bakunjin, Malatesta, Kropotkin i uopste pokret anarhizma, kao pokret socijalizma koji se zalaze samo za direktnu akciju i uspostavljanje socijalisticke alternative drzavi, a protiv su politicke akcije i reformi.

Eto malo i istorije socijalizma.
 
Социјалистичка партија Југославије припада историји као и Југославија тако се и може и треба да анализира. Дакле, не као живо политичко питање, него као појава за коју је потребно унети више параметара.Покушај да се говори о тој странци као релевантном и живом политичком питању је, по мени, прилично некрофилска.
За мене је много "политичкије" питање разговарати о Социјалистичкој партији Србије, колико и да ли је она стврни наследник Социјалистичке партије из заједничке државе, Да ли је и колико наследник комунистичке странке Југославије и Србије унутар заједничке државе, које су странке данас у Србији прихватиле део програма комунистичке странке итд.
 
Социјалисти или комунисти увек су мрзели српски народ како год се звали и представљали.
Socijalizam je pokret radnog naroda, koji se takodje naziva i radnicka klasa, koja stoji ispod vladajuce klase. Vladajuca klasa su svi koji ugnjetavaju i eksploatisu radne ljude.

Ugnjetavanje je svako gazenje slobode ljudi, kao sto je napadanje njih i njihovog legitimnog vlasnistva i uspostavljanje sebe kao necijeg gospodara; a eksploatacija je zivljenje od tudjeg rada, i svako lisavanje nekoga plodova njegovog rada.

Vladajuca klasa postoji u 4 sfere- politicki vladari (politicari i birokratija), ekonomski vladari (kapitalisti i menadzment), umni vladari (akademija, mediji, crkva), i socijalni vladari (seksisti, rasisiti, nacionalisti, i kriminalci).

U socijalizmu ne postoji protivljenje ovom ili onom narodu, jer su svi narodi vecinski sastavljeni od postenih radnih ljudi, a ono sto je u interesu velike vecine naroda je u interesu samog naroda, tako da je u interesu svakog naroda da odbaci svako ugnjetavanje i eksploataciju i uspostavi socijalizam.


@vucji copor

KPJ je neka druga tema, oni nisu bili socijalisti, vec drzavni kapitalisti, kao i svi ostali boljsevici/ desno-marksisti, a SPS tek nema veze sa mozgom, oni su najobicniji demagozi, kao i sve danasnje velike partije.
 
Socijalizam je pokret radnog naroda, koji se takodje naziva i radnicka klasa, koja stoji ispod vladajuce klase. Vladajuca klasa su svi koji ugnjetavaju i eksploatisu radne ljude.

Ugnjetavanje je svako gazenje slobode ljudi, kao sto je napadanje njih i njihovog legitimnog vlasnistva i uspostavljanje sebe kao necijeg gospodara; a eksploatacija je zivljenje od tudjeg rada, i svako lisavanje nekoga plodova njegovog rada.

Vladajuca klasa postoji u 4 sfere- politicki vladari (politicari i birokratija), ekonomski vladari (kapitalisti i menadzment), umni vladari (akademija, mediji, crkva), i socijalni vladari (seksisti, rasisiti, nacionalisti, i kriminalci).

U socijalizmu ne postoji protivljenje ovom ili onom narodu, jer su svi narodi vecinski sastavljeni od postenih radnih ljudi, a ono sto je u interesu velike vecine naroda je u interesu samog naroda, tako da je u interesu svakog naroda da odbaci svako ugnjetavanje i eksploataciju i uspostavi socijalizam.


@vucji copor

KPJ je neka druga tema, oni nisu bili socijalisti, vec drzavni kapitalisti, kao i svi ostali boljsevici/ desno-marksisti, a SPS tek nema veze sa mozgom, oni su najobicniji demagozi, kao i sve danasnje velike partije.
Не доводим у сумњу то што говорим ,само мислим да то није политичко питање, него историјско политичко питање и тако се треба према њему и односити.
Не можеш да порекнеш да је комунистичка странка пред увођењем вишестраначја себе прекрстила у Социјалистичку партију( зашто, питање је за разговор) и закитила се црвеном ружом уместо петокраком са српом и чекићем.
 
Pa sve je to bila cista demagogija. I srp i cekic koji su boljsevici koristili je bila demagogija, jer oni nisu bili pokret seljaka i industrijskih radnika, vec pokret koji je hteo da postane (i postao je) novi vladar nad poljoprivrednim i industrijskim radnicima. Kada ta sarena laza nije vise pila vodu medju narodom, kada nije vise bilo popularno onda su uzeli na sebe drugu sarenu lazu.
 
Poslednja izmena:
Desno-marksisti, tj. boljsevici postaju dominantna struja u partiji i ta partija sledece godine, 1920., menja ime u Komunisticka Partija Jugoslavije i prikljucuju se Komunistickoj Internacionali. Levo-marksisti i centrumasi 1921. osnivaju Socijalisticku partiju Jugoslavije, pridruzuje im se vecina narodnika, i ta partija se prikljucuje reformiranoj drugoj internacionali. Druga internacionala se raspala 1916., a reformirana je 1923. pod imenom Radnicka Socijalisticka Internationala, i bila je federacija partija koje su je cinile, nije postojao centralni komitet koji je imao autoritet nad pojedinacnim partijama, kao sto je to bio slucaj u Kominterni, sto je oslikavalo i uredjenje samih tih partija, jer nije postojala klika koja je imala vlast nad clanstvom, opet- za razliku od od komunistickih partija, vec se politika stranke razmatrala na kongresima i centralni organi stanke su imali malu vlast, oni koji su bili na tim pozicijama su lako mogli da budu opozvani i svako je mogao lako da dodje na te pozicije.

Значи друга и трећа интернационала... :think: трећа интернационала у Москви... :think: „Москва трећи Рим“... :think:

Ко се бре игра са овом симболиком и осећањима српског и руског народа!? :evil: Дуле, реагуј!
 
Pa sve je to bila cista demagogija. I srp i cekic koji su boljsevici koristili je bila demagogija, jer oni nisu bili pokret seljaka i industrijskih radnika, vec pokret koji je hteo da postane (i postao je) novi vladar nad poljoprivrednim i industrijskim radnicima. Kada ta sarena laza nije vise pila vodu medju narodom, kada nije vise bilo popularno onda su uzeli na sebe drugu sarenu lazu.
Ја нисам говорио о демагошкој употреби симбола него о врло конкретном случају из наше непосредне прошлости када су комунисти преко ноћи постали социјалисти.Моје питање је ЗАШТО?
 
Poslednja izmena:
Социјалисти или комунисти увек су мрзели српски народ како год се звали и представљали.

Nekadašnji socijalsti, su večinom bili komunisti koji su nabacili novu šminku, a danas su ti to uticajn gospoda koja negiraj usve, i velikodosovci. :)

Oni i Socijalizam, doope i oko. :hahaha:
 
Socijalizam je pokret radnih ljudi (dakle vecine drustva) protiv svih koji ga tlace i eksploatisu, za ukidanje tih tlacitenja i eksploatatora i uspostavljanje besklasnog drustva. Principi socijalizma su se jasno formirali u modernoj Evropi.

Prvi socijalisticki mislioci su Gerrard Winstanley i Jean Jacque Rousseau. Gerrard je u 17. veku u Engleskoj ucestvovao u socijalistickom pokretu pod imenom "Diggers", dok je Ruso preminuo deceniju pre nego sto je nastao pokret koji je pokusao da primeni njegove ideje, sto se desilo za vreme Francuske Revolucije. Taj pokret je bio Enragés, ciji glavni propagator je bio radikalni svestenik Jacques Roux, a takodje su Ruso-ovim idejama bili ispirisani ljudi u Societé des égaux, gde su vodje bile François-Noël Babeuf i Sylvain Maréchal.

Takodje dvojica vrlo bitnih ljudi su utopista Robert Owen, cija misao sadrzi dosta socijalistickih ideja, i filozof William Godwin, koji je prvi poceo da razvija detalje filozofije socijalizma.

Mislioci koji su utemeljili socijalizam kao ideologiju politicke ekonomije su tzv Rikardijanski socijalisti- Thomas Spence, Charles Hall, Thomas Hodgskin, William Thompson, i njihovu misao je preuzeo, uprostio i propagirao Pierre-Joseph Proudhon. Rikardijanski socijalisti su bili vise akademici, i jedino je Prudonova misao imala odjeka u narodu i ljudi se organizovali da se bore za nju, jer je Prudon priblizio misao socijalizma narodu i takodje naglasio da borba protiv tlacitelja ne znaci samo borbu protiv ekonomskih tlacitelja (kapitalista i menadzmenta) nego i politickih (svih vladara i birokrata).

Kada je Francuska izgubila u Francusko-Pruskom ratu, Prudonova misao je prestala da se siri, a propagandni prostor u Evropi je zauzimala nemacka misao Marksizma, misao koja je kombinovala neke socijalisticke motive za utopizmom i tehnokratijom Fourier-a i Saint-Simon-a. Za socijalizam su nastavili da se se bore razni narodni pokreti po Evropi od kojih su najbitniji bili Narodnici u Rusiji (kao sto rekoh, Vasa Pelagic i Svetozar Markovic su biti nasi narodnici) i Laburisti u Engleskoj i uopste Demokratski Socijalisti u Evropi i svetu. Mislioci koji su bili naslednici Prudonove misli su bili Bakunjin, Malatesta, Kropotkin i uopste pokret anarhizma, kao pokret socijalizma koji se zalaze samo za direktnu akciju i uspostavljanje socijalisticke alternative drzavi, a protiv su politicke akcije i reformi.

Eto malo i istorije socijalizma.
Ovo podebljano plavo je tačno, u pozitivnom,

dok je i ostalo večinom tačno, što govori da je manipucalija svetskih demagoga prevaranata pretvorila u ideologiju, unošenjem nekih pravila i zakona koja odstupaju od ljudskih vrednosti, i samog prirodnog zakona.
Termin socijala, socijalizam, kao nastao iz potrebe u modernom društu, ne odstupa od Nacionalnog verskog interesa, niti se protivi Hristovoj Nauci.

Sve ostalo, je zloupotreba interesnih pojedinaca i grupa...
 
Конзервативци увек плаћају своје рачуне. И то на време. Не као социјалисти који воде рачуна само о туђим рачунима.


Маргарет Тачер

Тачеризам је заправо пропао, доживевши крах у Британији која је због тачеризма била у потпуном економском колапсу и да нису пронашли нафту у Северном мору пукли би ко звечке.
 
Тачеризам је заправо пропао, доживевши крах у Британији која је због тачеризма била у потпуном економском колапсу и да нису пронашли нафту у Северном мору пукли би ко звечке.

?????

До Тачерке Британија је била голи ***** на бициклу. Ово што си написао је само оправдање које уопште не стоји. Социјалистичке идеје су увек стварале неправду у друштву и терале друштво уназад. Свако друштво затровано социјализмом назадује а Србија је одличан пример тога.
 
?????

До Тачерке Британија је била голи ***** на бициклу.

Не до Тачерке већ до откривања нафте у Северном мору и изградње платформи. Сам тачеризам је гурнуо британско друштво у још горе стање него пре "гвоздене лејди". Иначе, када је у Ирану срушен прозападни и фашистички режим шаха Резе Пахлавија тј. када су Британци изгубили Иран , до проналаска нафте у Северном мору, Британци нису имали ни један нафтни "мајдан". Одатле је долазила та криза.
Сада извори у Северном Мору полако пресушују, но британски гусари су отели Либију од либијског народа и тако направише себи "зимницу".
У Америци веома слично тачеризму на самом почетку осамдесетих настаје тзв. Реганова доктрина, око које се сви еминентни економски стручњаци слажу да је главни узрок светске економске кризе из 2008ме.




p.s. Што се тиче социјализма, па чак и Британија и Америка су социјалистичке земље у односу на данашњу Србију у погледу социјалних програма и социјалних давања.
 
Poslednja izmena:
Не до Тачерке већ до откривања нафте у Северном мору и изградње платформи. Сам тачеризам је гурнуо британско друштво у још горе стање него пре "гвоздене лејди". Иначе, када је у Ирану срушен прозападни и фашистички режим шаха Резе Пахлавија тј. када су Британци изгубили Иран , до проналаска нафте у Северном мору, Британци нису имали ни један нафтни "мајдан". Одатле је долазила та криза.
Сада извори у Северном Мору полако пресушују, но британски гусари су отели Либију од либијског народа и тако направише себи "зимницу".
У Америци веома слично тачеризму на самом почетку осамдесетих настаје тзв. Реганова доктрина, око које се сви еминентни економски стручњаци слажу да је главни узрок светске економске кризе из 2008ме.




p.s. Што се тиче социјализма, па чак и Британија и Америка су социјалистичке земље у односу на данашњу Србију у погледу социјалних програма и социјалних давања.


Да је било бар мало реганизма и тачеризма не би ни дошло до кризе 2008. године. Кризу је изазвала државна интервенција а не слободно тржиште.

Србија је права социјалистичка земља с обзиром на обим државне интервенције. А то што социјална давања у Србији нису довољна за живот не мења чињеницу да су огромна у односу на БДП.
 

Back
Top