Sreća

Mozda bi tema i zazivela kada bi napisala nesto vise o Maslovljevoj teoriji... Ipak nije u pitanju nesto toliko poznato... Ja se odnekud secam necega o njemu, one piramide potreba... Ali znam da se nisam narocito odusevio, ni tom piramidom ni svim ostalim sto sam tada procitao o njegovoj psihologiji.
 
Mozda bi tema i zazivela kada bi napisala nesto vise o Maslovljevoj teoriji... Ipak nije u pitanju nesto toliko poznato... Ja se odnekud secam necega o njemu, one piramide potreba... Ali znam da se nisam narocito odusevio, ni tom piramidom ni svim ostalim sto sam tada procitao o njegovoj psihologiji.

On je utvrdio nekakvu hijerarhiju potreba, s tim da ljestvica počinje od osnovnih fzioloških potreba i završava na potrebi za samoispunjenjem, tj punim ostvarenjem sopstvenog potencijala. E sad, mene zanima da li je to sve što je čovjeku potrebno za sreću, ispunjenje potreba, tako hijerarhijski definisanih il postoji neka ezoterija u svemu tome, neka čarolija, nešto više. Jel se čovjek i njegova sreća mogu tako secirati, tako tretirati?

- - - - - - - - - -

Milojko, Mrgude, moj Dive!!! Hoćete li skoro
uzorati njive, hoćete li žnjeti ko što lanik žnjeste???
Suhu ruku spustam
Đeco moja gdje ste!!! ????

ha ?
.
 
Jel Maslov stvarno odgonetnuo tajnu ljudske sreće? Jel to to, na to se svodi čovjek?

nije to nikakva tajna, nego ljudi jednostavno nisu zainteresovani da budu srecni. tako da se covek u tom smislu svodi na fenomen poznat kao duhovnost koji je realtivno poznat ali kao sto rekoh ima malo zainteresovanih. u materijalnom smislu sreca bi mogla da se opise pojmom odredjenih rezonanci.
 
.. ****** .. brate .. .. obojica ste mi malo .. nedorečeni ..

.. ti .. što u tome što je on rekao vidiš .. nešto zaokruženo i jasno ..
.. a on .. što je na svim strateškim mjestima .. ostavio .. dovoljno slobodno prostora .. daklem .. prostora za razne zajebancije ..

.. razumiješ .. ?

- - - - - - - - - -

.. ****** .. brate .. .. obojica ste mi malo .. nedorečeni ..

.. ti .. što u tome što je on rekao vidiš .. nešto zaokruženo i jasno ..
.. a on .. što je na svim strateškim mjestima .. ostavio .. dovoljno slobodno prostora .. daklem .. prostora za razne zajebancije ..

.. razumiješ .. ?
 
On je utvrdio nekakvu hijerarhiju potreba, s tim da ljestvica počinje od osnovnih fzioloških potreba i završava na potrebi za samoispunjenjem, tj punim ostvarenjem sopstvenog potencijala. E sad, mene zanima da li je to sve što je čovjeku potrebno za sreću, ispunjenje potreba, tako hijerarhijski definisanih il postoji neka ezoterija u svemu tome, neka čarolija, nešto više. Jel se čovjek i njegova sreća mogu tako secirati, tako tretirati?

ono što tebe baguje ovde je pretpostavljam mogućnost da nešto više zapravo ne postoji i razočarenje koje preti shvatanjem da je to to
mislim, nevezano za Maslova, nego inače, lepše je kad misliš da tu ima nešto više, dublje
al nije realno
 
Mozda bi tema i zazivela kada bi napisala nesto vise o Maslovljevoj teoriji... Ipak nije u pitanju nesto toliko poznato... Ja se odnekud secam necega o njemu, one piramide potreba... Ali znam da se nisam narocito odusevio, ni tom piramidom ni svim ostalim sto sam tada procitao o njegovoj psihologiji.

Па Масловљева теорија потреба - хијерархијa потреба, у најгрубљој интерпретацији
циљ развоја личности је самореaлизација, којој различите личности теже на рaзличите нaчине - кроз уметничко стваралаштво, одгајaње деце, хуманитaрни рад, бављење бизнисом, није битно, шта год кога чини комплетним
није битно шта радиш у животу, важно је шта постајеш док то радиш
можда је за развој моје личности идеално да будем лекар или васпитачица у обданишту, не треба нам свима исто
то су средства, а не циљеви, као и све остало у животу

уосталом
не могу се све особе свести на монахе и филозофе, ја чак видим извесни фашизам у свему томе

Самоостварење (или себеостварење) је основни појам теорије личности који се односи на претпостављену универзалну, урођену и спонтану тежњу за успостављањем, актуализацијом и развојем, сопствених суштинских могућности. То је активна тежња за здрављем, импулс усмерен ка расту, односно остваривању људских потенцијала. Такође је истовремено и сâм циљ којем се тежи, идеално стање личности, у којем нема агресивности, себичности или неуротичности. То је стање, позитивно одређено, подразумева прихватање и испољавање унутрашњег Ја, односно постизање потпуног развоја личних потенцијала. Према Маслову, ово је основни људски мотив. У Јунговој психологији самоактуализација је други назив за индивидуацију која значи самосвест.

maslow.jpg


мада, неки бисмо то мало модификовали :mrgreen:

993372_441482409300403_1756877071_n.jpg
 

Prilozi

  • 993372_441482409300403_1756877071_n.jpg
    993372_441482409300403_1756877071_n.jpg
    24,9 KB · Pregleda: 0
nekonflikutuozno stanje ličnosti

.. ne bi rekao da je dovoljno ..
.. vjerujem da .. ličnost .. živi .. ili .. postoji .. .. ne samo u unaprijed zadanoj šemi .. .. nego i u mogućnosti da se ta šema promjeni ..
.. na isti način kao što postoji .. dole .. strah .. .. vjerujem da tako postoji i gore .. .. nešto ..
.. tako da .. dobro .. sreća .. ugoda .. .. može imati više .. smjer .. nego sadržaj ..
.. a vjerujem da je to uključeno .. .. uračunato .. i u evoluciju ..
 
ono što tebe baguje ovde je pretpostavljam mogućnost da nešto više zapravo ne postoji i razočarenje koje preti shvatanjem da je to to
mislim, nevezano za Maslova, nego inače, lepše je kad misliš da tu ima nešto više, dublje
al nije realno

Treba to dublje i tebi. :lol: Svima to treba.
Zapravo, negacija toga (ma koliko je logika potkreplljivala) je neka vrsta odbrane.
Potreba za smislom postoji kod svih ljudi, ali se objektivizuje na razlicite nacine...
Uporni ateizam je takodje neka vrsta religioznosti, a analogno vazi i za svaki pokusaj duhovnosti.
Ne znam gde bismo to tacno mogli uglaviti u tu piramidu, ali cinjenica je da covek zudi i za visim stvarima.
Ne ulazimo u to da li viseg ima, cinjenica je da veliki broj ljudi svesno tezi takvim ciljevima.
Mozda je to takodje jedan od oblika samorealizacije, ali bih to ipak razgranicio, jer je rec o necem previse univerzalnom.
 
Uporni ateizam je takodje neka vrsta religioznosti,

Tako je, i onaj koji se uporno brani od teroriste, je terorista, neka vrsta. Dabome. :roll:

'naci, ako se ja branim od uticaja religije, i vracam demone na svoje mesto, za ljude koji izjavljuju da je to 'verovanje', a ponasaju se kao da je tvrdnja, ja ispadam religiJozan? mhm.

I onda je mrmot zamotao cokoladu u foliju.
 
Poslednja izmena:
A inace...
Da bio covek bio srecan on mora ostavariti svoju viziju srece.
Pojam o sreci ipak samo delom stvaramo sami, a vecim delom nam drugi namecu sve.
Predstava o prakticnoj sreci motivisanoj onim sto je navedeno u toj piramidi odgovara nekoj drustveno prihvatljivoj i rasprostranjenoj viziji srece modernog sveta.
Novac, uspeh, materijalna dobrobit, drustveno priznanje, raskos i slicne stvari nam se sa svih strana namecu kao ideal.
Od malena upijajuci taj koncept srece odrasli ljudi ga pretvaraju u nesto poput dogme.
Pri drugacijem vaspitanju i nesto drugacijoj psiholoskoj bazi se lako mogu stvoriti sasvim drugacije konstrukcinje.
Od neposrednog okruzenja, sredine u kojoj covek zivi i odrasta, a naravno njegovog karaktera zavisi kako ce zamisliti srecu.
Kako je vecina ljudi konformistickog tipa, i ne cudi me sto moderan svet viziju srece razvija uglavnom u jednom pravcu...
Piramida ga lepo prikazuje, ali to je moderan, pragmaticni covek.
U drugom vremenu i drugim uslovima, sreca ima sasvim drugaciji oblik.
Ali, kako je vreme svima ima isto, a uslovi uglavnom losi za sve, nije ni cudo sto su nam i ceznje zajednicke.
Pa ipak, uvek ima odmetnika koji zele da sacuvaju svoj ideal od asimlilacije.
Uvek ce biti ljudi poput onog Mekednlesa koji ce svoju srecu traziti na putu na koji drugi davno nisu zasli.
Mada opet, kad razmislim, i nije toliko vazno hoce li sreca kojoj tezite biti samo vasa.
Mislim, nema mnogo koristi od te autenticnosti.
Valjda je poenta ostvariti tu viziju srece, ma kakva bila...
Bez obzira da li je s nekim delite...
 
Tako je, i onaj koji se uporno brani od teroriste, je terorista, neka vrsta. Dabome. :roll:

'naci, ako se ja branim od uticaja religije, i vracam demone ne svoje mesto, za koje ljudi izjavljuju da je verovanje, a ponasaju se kao da je tvrdnja, ja ispadam religiJozan? mhm.

I onda je mrmot zamotao cokoladu u foliju.

Religija nije nista lose dok je inividualno. Tako da ti analogija ne stoji.
Nemas od cega da se branis. Nije da sam ja religiozan, ali pustam ljude da misle sta zele. To je njihova stvar.
Ali ako cu uporno da se uplicem u tudja verovanja onda i sam postajem fanatik.
Druga stvar je u kolektivnim pojavama, ali koliko shvatam, ova tema analizira coveka kao individuu, i na tom nivou ne treba dirati veru.
Moja analogija sa svim "visim" je napravljena bas u tom duhu- na bazi coveka kao pojedinca.
 

Back
Top