Rupe u zivotu

hakim bej

Elita
Poruka
16.477
"Izlazeci iz parka, ugledam nekog starca kako hrani golubove. Ljudi su mu, izgleda, dosadili, pa sad razgovara samo sa pticama, kao sveti Franjo Asiski. Nije osamljen u toj pasiji; cesto srecem starce kako pricaju s vevericama, vrapcima ili odlaze u posetu svom vuku u Zooloski vrt.
Ovaj starac je bacao psenicu iz fiseka jatu golubova. Ali, kako god prospe zrnevlje, svi golubovi se sjure i pojedu ga - samo nista ne stigne da kljucne jedan hromi golub.
- Odi Copo, odi! - zove ga starac, ali Copa nikako ne moze da se probije od ostalih, zdravih. Starac onda baci psenicu na drugu stranu, no cim Copa pridje, oteraju ga zdravi golubovi i on opet ostane praznog kljuna. Sad starac pocne da tera jato, ali Copa misli da to njega goni i ne prilazi, a starac mu vice:
- Odi Copo, budalo jedna! Odi, jedi, ovo je samo za tebe...
Taj starac ispravlja vecnu nepravdu da do hrane stizu samo snazni. Ali nepravda se ne da ispraviti, ma koliko se starac trudio, a zalaze se svojski! Ako baci psenicu desno, Copa ode ulevo. Ako baci levo, pre Cope se sjure prozdrljivi vrapci i pozoblju sve sto stignu.
- Odi Copo, odi...
Hromi golub oseca da se desava nesto cudno, ali ne moze da veruje u tu srecu (suvise mu je dugo islo lose da bi verovao), jednostavno, on je prestao da veruje u cuda.
- Odi Copo, odi...
Mozda je to ta dugo trazena rec koja nas spasava iz ravnodusnosti? Mozda je to ono sto mesecima trazim; obicnu, dobru rec, tako retku u danasnje vreme?
Najzad, izgovara je neki nepoznati starac koji hrani ptice na jednoj staroj balkanskoj tvrdjavi ogrezloj u istoriji i krvi. On ih hrani posle svega i uprkos svemu, na kraju zivota u kome i sam nije stigao da zgrabi komad sto mu je pripadao, da ga zgrabi od drugih, jacih i brzih, pa sad ispravlja tu nepravdu na sirotom Copi, golubu kome je pacov odgrizao desnu nogu.
- Odi Copo, odi...
Fisek iz psenice je potrosen i starac polazi prema izlazu iz parka. Primecujem da je hrom, ali to dobro krije."
(Od sedam do tri)


Izgleda da se izbori u zivotu svode na jedva tri opcije:
-biti snazan i koristeci silu i laktove dolaziti do hrane; problem je sto niko nije celog zivota snazan;
-biti neko ko uludo trosi zivot pokusavajuci da ispravi nepravdu i pomogne slabijima;
-biti slab i prezivljavati dok pomoc ne bude uskracena;

ili je sve to samo jedna opcija, samo vremenski razvucena?
 
Poslednja izmena:
Recimo da je igra slučaja iznedrila 2 tipa materijalnih struktura, statičnu i dinamičnu
dinamične su neke bile jače neke slabije, neke otpornije neke sklone dezintegraciji
selekcija izdvoji samo one snažnije
potom od tih snažnijih imaš one koji beže od opasnosti i one koji hrle u opasnost
selekcija izdvoji preživele, preživeli rađaju
selekcija milionima godina izdvaja samo onaj život koji se bori za sebe takav kakav je
egzistencijalni princip je rezultat evolucije ovako gledano
ne postoji ništa što je imanentno biću osim toga da jeste, sve osobine se stiču kroz slučaj, sreću i okolnosti
Evolucija će u beskonačnom vremenskom periodu, ako uslovi ostanu u nekom uskom opsegu promenljivosti, iznedriti biće čija se asimptota u beskonačnom periodu izjednačava sa funkcijom maksimalne egzistencije
Večnog života
kako kaže fiši
oboženje
 
Bila jaka zima , mladi vrabac ispadne iz gnijezda i smrzne se .Naidje kasnije krava i slucajno se possere na njega .
Toplota ga otkravi , on se iskoprca iz one gomile i pocne veselo da cvrkuce .Cuje cvrkutanje macka , zaleti se i pojede ga !
NARAVOUCENIJE 1.
Nije ti svako neprijatelj ko ti serre na glavu !
NARAVOUCENIJE 2.
Ne veseli se na sav glas kad se izvuces iz gomana !
NARAVOUCENIJE 3.
Nije ti svako prijatelj ko te vadi iz gomana !
 
Obozavam Kapora. Oduvek je znao da tako jednostavno "filozofiju" i fiziologiju zivota pretoci u reci...samo ljude mrzi da citaju zivot iz knjiga. Sto je jos gore, svoj ne bi umeli da pretoce u reci. Ponajmanje sto umeju jeste da prepoznaju znake koje im taj zivot mogu uciniti mnogo lagodnijim, a da pri tom oni nemaju veze sa gazenjem principa.
 
Ako se osvrneš unazad i baciš pogled na svoj život,
ugledaćeš polje prekriveno rupama - pravo izrovano minsko polje.
Rupa do rupe- svih veličina, ko zna kako iskopane.
Neke su bile baš tebi namenjene, u neke si slučajno upao,
ali najviše je onih koje si sam sebi iskopao - sopstvenom glupošću,
ili pak od prevelike pameti.
Rezultat je bio isti.
Većinu tih rupa si nekako zaobišao, neke si uspeo da preskočiš,
ali si se iz nekih jedva izvukao živ - nekim čudom, ili uz pomoć dobrih ljudi.
Ti dobri ljudi su bili tvoji anđeli čuvari.
Većina ih sada gleda odozgo na tebe, drže te na oku.
I zato kadgod u životu naiđeš na "ćopavog", stani na njegovu stranu,
pruži mu ruku.To je jedini način da odvratiš svoj dug.
Za one snažne, gramzive, bezobzirne, ne brini.
Njima nisi potreban, a ni oni tebi.
A ni one bezvoljne, koji ne čine ništa da sami
sebi pomognu- ne treba žaliti.


Mene moje rupe najčešće začude, neke me naknadno
baš uplaše, ali me najčešće nasmeju.
A najbolje je da svaku odmah zatrpam, lepo poravnam,
bacim nasumice neko seme, zalivam, zviždućem i čekam da vidim
šta će da izraste.
I znaš šta?
Iz rupe u kojoj je bilo najviše mojih govana uvek izraste
najlepši cvet.
E, to ja nazivam čudom!
 
voleo bih na ovu temu da kažem nešto pametno, kako bi me nazdak obožavala, ali mi ne ide jer sam se potrošio oko tumačenja nekog starog testamenta kojeg nađosmo u škrinji gore na tavanu zamka

nemoš od arheologa i kustosa ništa da sakriješ pa to ti je..
 
Izgleda da se izbori u zivotu svode na jedva tri opcije:
-biti snazan i koristeci silu i laktove dolaziti do hrane; problem je sto niko nije celog zivota snazan;
-biti neko ko uludo trosi zivot pokusavajuci da ispravi nepravdu i pomogne slabijima;
-biti slab i prezivljavati dok pomoc ne bude uskracena;

ili je sve to samo jedna opcija, samo vremenski razvucena?
-ум царује, насиље кладе ваља.
-цена вечног живота је страћен пролазни?
-слабић је слаб.
 
starac je mogao hromom golubu baciti hranu na drugu stranu dok se ostali jagme jedni od drugih, staviti ga u centar svijeta, dodati mu je ispred nosa da ne mora da šepa do nje. Zašto nije?

ne postoji jedan kolač od kojeg se svi jagme, i niko nikome neće ukrasti njegov dio kolača koliko god se laktali i jagmili i klali i mrzili. to je velika zabluda, velika
 
Recimo da je igra slučaja iznedrila 2 tipa materijalnih struktura, statičnu i dinamičnu
dinamične su neke bile jače neke slabije, neke otpornije neke sklone dezintegraciji
selekcija izdvoji samo one snažnije
potom od tih snažnijih imaš one koji beže od opasnosti i one koji hrle u opasnost
selekcija izdvoji preživele, preživeli rađaju
selekcija milionima godina izdvaja samo onaj život koji se bori za sebe takav kakav je
egzistencijalni princip je rezultat evolucije ovako gledano
ne postoji ništa što je imanentno biću osim toga da jeste, sve osobine se stiču kroz slučaj, sreću i okolnosti
Evolucija će u beskonačnom vremenskom periodu, ako uslovi ostanu u nekom uskom opsegu promenljivosti, iznedriti biće čija se asimptota u beskonačnom periodu izjednačava sa funkcijom maksimalne egzistencije
Večnog života
kako kaže fiši
oboženje
Kuj se dednu duh i šta s njim u tom procesu oboženja? Bog -pobjednik u evolucijskoj borbi, materijalista, pragmatik? Obožena zvijer. <3
 
Recimo da je igra slučaja iznedrila 2 tipa materijalnih struktura, statičnu i dinamičnu
dinamične su neke bile jače neke slabije, neke otpornije neke sklone dezintegraciji
selekcija izdvoji samo one snažnije
potom od tih snažnijih imaš one koji beže od opasnosti i one koji hrle u opasnost
selekcija izdvoji preživele, preživeli rađaju
selekcija milionima godina izdvaja samo onaj život koji se bori za sebe takav kakav je
egzistencijalni princip je rezultat evolucije ovako gledano
ne postoji ništa što je imanentno biću osim toga da jeste, sve osobine se stiču kroz slučaj, sreću i okolnosti
Evolucija će u beskonačnom vremenskom periodu, ako uslovi ostanu u nekom uskom opsegu promenljivosti, iznedriti biće čija se asimptota u beskonačnom periodu izjednačava sa funkcijom maksimalne egzistencije
Večnog života
kako kaže fiši
oboženje
Ko menja avatare ko ženska čarape e tu nema...
 

Back
Top