previse sam dobar?

U suštini ne treba pomagati nikome. Tako je sa domaćim zadacima, sa parama i pozajmljivanjem istih, sa nameštanjem devojaka ortacima (za one koji to rade), sa preteranim posvećivanjem pažnje... sebičluk se najviše ceni, istina da će te nazivati škrticom, sebičnjakom, lošim čovekom - ali bolje i to nego da budeš otvoren autoput na kom će svaka budala da isprobava svoje vozilo.

Velikodušnost je precenjena, čak i kad se uzvraća. Oni koji se trude da mnogo daju obično imaju ozbiljnih problema sa samopouzdanjem, pa im treba nečija reakcija da bi dobili samopotvrdu. Jedno je kad si human prema životinjama, sasvim drugo kad si human prema ljudima, ali često dolaze iz istog izvora te potrebe... nesigurnost, strah od odbacivanja... mada u osnovi treba da budeš human prema samom sebi. To je ona situacija kad ti neko traži novac, a ti odlučiš da taj novac potrošiš da sebi kupiš doručak ili nove čarape ili kućište za komp ili nešto. Jeste da će ovaj ostati kratkih rukava, ali koga u krajnjoj liniji zabole? Je l' njegovim ustima jedeš? Je l' te njegova ruka češe? Je l' njegovim očima gledaš na svet? NE. I što bi mu onda pomagao?

E druga je stvar kad se čine usluge u poslovnom svetu, to je neki drugi kodeks. Al ovo pomaganje ustupanje i slično - najobičniji nedostatak samopouzdanja i lažirana dobrota, a ako je preterano - klasična odlika gluposti.
au sine de ti ovde zaluta
 
Moj burazer tako stalno časti ljude kad ima kinte, pa se svakakav ološ tu zalepi, "aj' daj cigaru il' dve", pa on samarićanski pomaže i daruje, a oni se svi smeškaju, a on uživa u tim pogledima smatrajući da ga veličaju a ne samo iskorišćavaju. A onda, kad i njemu zaškripi pa kad se nema para, ne samo da niko od njih neće da pomogne, nego se i ljute kada on ne može i njima da kupi. Ebo im pas mater, pa ja bih sve to zaklao da meni tako učine.
Zato ja, i kad imam i kad nemam, neću dati fegetima pa makar crkli mater im zakržljalu.
 
U suštini ne treba pomagati nikome. Tako je sa domaćim zadacima, sa parama i pozajmljivanjem istih, sa nameštanjem devojaka ortacima (za one koji to rade), sa preteranim posvećivanjem pažnje... sebičluk se najviše ceni, istina da će te nazivati škrticom, sebičnjakom, lošim čovekom - ali bolje i to nego da budeš otvoren autoput na kom će svaka budala da isprobava svoje vozilo.

Velikodušnost je precenjena, čak i kad se uzvraća. Oni koji se trude da mnogo daju obično imaju ozbiljnih problema sa samopouzdanjem, pa im treba nečija reakcija da bi dobili samopotvrdu. Jedno je kad si human prema životinjama, sasvim drugo kad si human prema ljudima, ali često dolaze iz istog izvora te potrebe... nesigurnost, strah od odbacivanja... mada u osnovi treba da budeš human prema samom sebi. To je ona situacija kad ti neko traži novac, a ti odlučiš da taj novac potrošiš da sebi kupiš doručak ili nove čarape ili kućište za komp ili nešto. Jeste da će ovaj ostati kratkih rukava, ali koga u krajnjoj liniji zabole? Je l' njegovim ustima jedeš? Je l' te njegova ruka češe? Je l' njegovim očima gledaš na svet? NE. I što bi mu onda pomagao?

E druga je stvar kad se čine usluge u poslovnom svetu, to je neki drugi kodeks. Al ovo pomaganje ustupanje i slično - najobičniji nedostatak samopouzdanja i lažirana dobrota, a ako je preterano - klasična odlika gluposti.
"Проверите да ли сте заиста добар човек. Помозите онима који вам не могу узвратити." - Душко Радовић ;)
 
"Проверите да ли сте заиста добар човек. Помозите онима који вам не могу узвратити." - Душко Радовић ;)

Problem je u tome što neko jednostavno ne oseća tu potrebu u sebi. Drugim rečima - možeš i da pomogneš, ali šta ako ne osećaš tu potrebu, nego to radiš samo zbog nekog opšte ustanovljenog kriterijuma "dobrote"? Ili pažnje? Satisfakcije što neko u tebe gleda kao u dobrotvora? Ima i takvih situacija. A altruizam smatram precenjenim, i uvek ću... čak nisam siguran da li bismo ijednog čoveka mogli obeležiti kao potpunog altruistu.

I drugo, dobrota je izuzetno relativan pojam. U slučaju da je planeta zemlja bolesno prenaseljena - do te mere da to počinje da šteti samoj planeti zemlji, da li bi ličnost koja bi zbrisala par milijardi ljudi sa lica zemlje bila zaista zla? Sa stanovišta ljudske jedinke, svakako. Sa stanovišta prirode, i ne baš. Taj neko bio bi dobrotvor.

Mada i u ovako jednostavnim situacijama nikad ne znaš da li zaista činiš dobro delo.
 
Свињска радости и Шницло у сосу идите у пм, сада ми се једе свињетина већ два дана. :D
Сутра идем у ресторан да поједем нешто свињско.
 

Back
Top