JA, MUSLIMANKA ...

RickRoss

Buduća legenda
Poruka
31.872
Poštovani gospodine Janiću,

Izvinite što Vam se javljam iz daleke Kanade sa jednim pitanjem koje ću Vam postaviti na kraju ove poruke. Zašto sam izabrala baš Vas, ne znam. Čitam vaše Korene, vidim Vašu fotografiju koja govori mnogo. Mislim, ozbiljnost godina je tu, iskustvo takođe, neću se prevariti. A, govoriću vam iskreno sta osjećam i od srca.

Pa da počnem. Večeras sam, na RDI TV Kanada, gledala jednu emisiju u trajanju od 30 minuta. Emisija govori o prokletom, prljavom ratu u bivšoj BiH. Tema je o silovanim muslimankama od strane Srba, njihovoj rođenoj djeci (srpskoj), koji su ipak muslimanska djeca ostavljena od njihovih majki a zbrinuta u domovima, konkretno u Sarajevu. Gledala sam plač tih silovanih majki koje su vršile abortuse u prvim mjesecima trudnoće zbog osjećanja da su ponižene, pa zaboga, u svojoj utrobi su nosile nešto što ih je asociralo na "srpska zvjerstva" počinjena nad njima, odnosno nad muslimanskim narodom?!

Ja sam muslimanka i živjela sam sa suprugom i dvoje djece u Sarajevu prve 2,5 godine rata. Da nisam bila svjedok i obratnih situacija, svemu ovome što ovdje vidim na TV, povjerovala bih. U srpskom dijelu Sarajeva, gdje smo živjeli, majke su gubile sinove jedince u bombaškim napadima muslimanskih fanatika, a sve zbog poludjelog im vodje Izetbegovića i njegove "Deklaracije"…, masakrirano je bezbroj cijelih porodica, djece u rovovima, a koji su bili svoji na svome i štitili građane od upada razjarenih mudžehedina. Bila sam svjedok kada su te "srpske zvijeri" lijepo ispraćale muslimanske žene i djecu. Nisu ih odvodili u zatvore da bi ih silovali (mada lično mislim da je bilo izuzetaka). Bila sam svjedok ostanka mnogih muslimanskih porodica, kojima nije nedostajala ni dlaka sa glave. Ali, ako su Srbi "radili" to što već 10 godina gledam ovdje, kako su mogli ratovati i stvoriti Republiku Srpsku? Pa oni nisu radili nista drugo, nego…?! Zamislite, molim Vas, 80.000 silovanih mislimanki?! Ja ću Vam reći, vrlo iskreno, moji roditelji su me odgajali tako da mrzim "Vlahe", odnosno bilo koju drugu vjeru, osim muslimanske. Uostalom, u Kuranu i piše da "musliman ne može imati prijatelje u drugoj vjeri…"! Na moju veliku radost, susretoh jednog "Vlaha" kojeg volim dugo, dugo… beskrajno!

Pišem Vam ovo, a mogla bih ja o tome pisati do sutra, sa željom da saznam od Vas lično, šta bi se ovdje moglo učiniti pa da prestane ova crna propaganda protiv Srba ? Vi, vjerovatno, imate podatak koliko je Srba u izbjeglištvu zbog ratnih prilika u bivšoj Bosni ili zbog NATO bombardovanja Srbije? Da li je moguće pokrenuti neku akciju dobrovoljnih priloga da se napravi jedna TV reportaža u trajanju od 1 ili 2 sata, a koja bi govorila o tome šta je sve srpski narod doživljavao za vrijeme rata u Bosni, odnosno za ono vrijeme kada su Administracija Klintona i Buša štitili "jadne" muslimane. Na Zapadu je moguće sve kupiti, kao i u našoj bivšoj Otadžbini poslije rata. Nisam sigurna, ali ne vjerujem da neka od TV kuća ne bi pristala na tako nešto. Samo, treba imati novac, intervjuisati naše ljude tamo, samohrane majke, invalide, djecu bez jednog ili oba roditelja…! Pa, pobogu gospodine Janiću, zar nije istina da Srbin kleči samo pred Bogom, a i prijatelj i Bog će pomoći onda kada vidi da se brani ono što je TVOJE! Ili, zašto Srbi ne slušaju svoju savjest, svoju dušu, krv predaka koja kola njihovim venama?

Nisam Vam napisala ni djelic stradanja srpskog naroda na srpskom području Sarajeva, ali, kada sam susrela jednog Srbina koji je slučajno došao u obilazak Ilidze, gdje sam živjela, zapitala sam ga kako je proveo rat među mudžehedinima? Odgovorio mi je: "Sa njima nisam imao problema jer su bili gori oni na Trebeviću odakle su me (nas) bombardovali". Na moju primjedbu da po nama na Ilidži, ipak, nisu padale ČOKOLADE sa muslimanskih položaja, ostao je bez riječi. Pa da nastavim. Ostavili smo nas kućni prag i sa 3 torbe u ruci došli u Kanadu, jer drugog izbora nismo imali. Grad više nije bio nas. Zelena boja i zelenilo u našem gradiću nije nam moglo odgovarati. Jednostavno, ništa nije bilo kao prije. Prilagodjavanje i adaptiranje u Kanadi bilo je više nego teško. Prvi put smo sricali francuske riječi, učili ga u školi i kod kuće po 12 sati dnevno, divili se kanadskim ljepotama, a u srcu nosili uspomene o gradu i srećnom životu gdje rodih naše dvoje djece. Naš život, prije rata, bio je osmijeh. Danas je to jedna suza, sjećanje i nadanje. Dani bijahu plavi,danas crni... Jedino sto nas spaja je porodična ljubav i povjerenje.

Osjećam danas i ovde, u zraku jer to niko ne kaže, potrebu za jednonacionalnim druženjem i svesna sam da me i oni skojima se svakodnevno družimo gledaju kao "muslimaku". A ja sam samo čovek, žena koja bezgranično voli svog muža, Srbina, i nasu decu koja nemaju potrebu da budu nacionalno obeležena. Mogu da razumem, i razumem, mržnju među narodima. Zbog mrtvih, ranjenih, obezglavljenih Srba što napustiše svoja ognjišta diljem biše Jugoslavije, ali sam se često pitala zašto su ponekad nepotrebno ružne riječi upućene baš meni? Plakala sam često pred mojim suprugom, a to činim i ovog puta. Mnogi su me vrijeđali kao muslimanku, iako smo se vjenčali krišom od moje porodice u Crkvi izvan grada u kojem smo zivjeli. Ja sam srcem i dušom odana mojoj porodici, volim Srbina i naša "dva četnika", kako često kažem u šali. Volim ove ljude, Srbe, u ovoj od Bosne dalekoj zemlji - ma koliko me neki od njih mrzili! Pametni ljudi koji me poznaju kažu da je malo Srba u Kanadi koji su toliko učinili (kao moj suprug i ja) da se srpski narod predstavi ovom društvu onakvim kakvi i jesu. Čestiti, radni, odani svojim porodicama... I šta god da mi kažu, neću da ih ogovaram. Radila bih protiv sebe i moje djece. Recite, molim Vas, kako mogu da se pravim i glumim

Srpkinju kada ja, muslimanka, to jesam u dubini moje duše! Volim ljude, bez obzira koje su nacionalnosti. Na kraju krajeva, zar i medju Srbima nema onih koji nisu ni dorasli Srpstvu?! Molim Vas, izvinite, ja nisam ni političar, ni novinar, a Vi ćete me razumjeti. Ja volim istinu i ona me mnogo puta koštala mnogo u našem zivotu. Znam jedino da ja i moja porodica, u svakoj prilici, razbijamo famu o Srbima teroristima, siledžijama, koljačima, itd! Mnogi naši frankofosnki prijatelji imaju drugačiju sliku o zbivanjima na onim prostorima, zahvaljujući nama dvoma. Slike majki - muslimanki iz Srebrenice ili iz drugih gradova muslimanskog dijela Bosne gledam već 10 godina. Pitam se da li na drugoj strani postoje majke?! Majke koje bi, isto tako, trebalo dovesti u jednu od TV emisija koju bi trebali pomoći svi Srbi svijeta. Ali, avaj, srpske majke ne postoje?! U toku rata, muslimani su to nazivali "Žene u crnom" Žalosno, zar ne! Molim Vas, izvinite još jednom, ali ja drhtim kao prut od emisije koju gledah večeras. Sada mi je, kada sam vam napisala ovo pismo, barem malo lakse.

Istovremeno sam ovim pisanjem upitala vas nešto, gosodine Janiću. Vi ne treba da da pitate mene, Muslimanku, o srpskim stradanjima i strahu? Pisaću vam o tome srcem, dušom i istinom. Ali, molim Vas, ne dozvolite da se moje ime nađe negdje na stranicama interneta jer i u Kanadi ima fanatika...

Srdačno vas pozdravljam iz Kanade ...

http://www.koreni.net/modules.php?name=Content&pa=showpage&pid=47
 
Preobratio je muz....

A mene preobratila zena....:mrgreen:

javi adresu i kad ti je rodjendan da ti posaljem poklon :lol:

E9C684B4.jpg
 
Jako loš pokušaj , sama činjenica da niti jedan mudžahedin nije bio u Sarajevu u toku rata odmah u startu otkriva pokvarene namjere "Korena" i autora koji se lažno pokušava predstaviti i obmanjivati.
 
izgleda... mislio sam da ce se Srbende ovde obradovati temi, a oni opleli kao da je tema u LjiSu

Ne vole Srbende da citaju o dobrim delima.....

Vole da citaju o nasilju, o ustasama, oruzju, strahotama, ratovima, vojskama, mukama, zabranama, Titu...

I po nekada sve to malo zaciniti erotikom...:D

"Uzo deda svog unuka, meto ga u krilo,
Pa uz gusle pevao mu sto je nakad bilo.

Pevao mu srpsku slavu i srpske junake,
Opevao LJUTE BITKE MUKE SVAKOJAKE..."


Od detinjstva se Srbinu UBACUJE CIP o "ljutim bitkama i groznim mukama" na koje Srbe redovno stavlja neporijatelj koji vreba sa svih strana i zasto "samo sloga moze da Srbina spase!"

Sta ocekivati od takve dece kada porastu?
 
Ne vole Srbende da citaju o dobrim delima.....

Vole da citaju o nasilju, o ustasama, oruzju, strahotama, ratovima, vojskama, mukama, zabranama, Titu...

I po nekada sve to malo zaciniti erotikom...:D

"Uzo deda svog unuka, meto ga u krilo,
Pa uz gusle pevao mu sto je nakad bilo.

Pevao mu srpsku slavu i srpske junake,
Opevao LJUTE BITKE MUKE SVAKOJAKE..."


Od detinjstva se Srbinu UBACUJE CIP o "ljutim bitkama i groznim mukama" na koje Srbe redovno stavlja neporijatelj koji vreba sa svih strana i zasto "samo sloga moze da Srbina spase!"

Sta ocekivati od takve dece kada porastu?

Da postave osnove srpskog nacionalnog interesa i i obrane srpski narod od nestajanja!
 

Back
Top