I to obično, meni bar, u prošlosti, mnogo više nego što sam bio sa njima u 2stranoj komunikaciji. Natjeraju te, ako si prijemčiv, da mislis da si pogrijesio sto nisi ubijedjen da si manje vrijedan od nekoga koga i ne poznaju, i koga i ne poznaješ, ali da to indirektno misliš.
Na primjer, jedna takva se naljutila što joj ja "nisam reko razlog prekida prijateljskih odnosa, ili svodjenja istih na manje grane" iako nije ni imalo izgleda da sam to uradio, više nego što bi se naljutila da je nepoznat uradio istu stvar u komunikaciji na početku razgovora iz koje je zakljucila da sam ja sveo tako prijateljske odnos. Pa što on nije objasnio zašto želi samo to a ne prijateljstvo? A imam li pravo da se promijenim? A, "on se nije ni predstavljao kao prijatelj", a nisam se ni ja nikad predstavio kao samo prijatelj, i ni u jednom trenutku se nisam lažno predstavio, govorio sam samo istinu.
Ali ipak razmisljam je li bila u pravu...
Navodnici su fiktivni, ostalo je, manje-više, istina. Nebitna je istinitost priče, bitno je objasniti vam što neki ljudi žele da urade sa vama u životu!
Ako su to "arhetipovi", a ne ljudi, onda je to još gore. "Arhetip" je od početka prisutno i podložno iskustvu potencijalno iskustvo sa nečim idealnim. Ili maksimalnim, jos gore. Ili smislenim. Ili besmislenim.
Da bi se izliječili od prijemčivosti za takve stvari potrebna su nam hitna unistenja nagomilane energije nagona agresivnosti. Najbolje je kroz "nagon" iskrenosti ispoljiti to na druge. Ili prisilnu kreativnost[1]! Ili davljenje i drugih tim dilemama! Ali najbolje je prvo.
[1] Kreativnost koju svako ko vam je prijatelj mora da doživi sa vama. Htjeo to ili ne. Ili i neko ko vam nije prijatelj.
Na primjer, jedna takva se naljutila što joj ja "nisam reko razlog prekida prijateljskih odnosa, ili svodjenja istih na manje grane" iako nije ni imalo izgleda da sam to uradio, više nego što bi se naljutila da je nepoznat uradio istu stvar u komunikaciji na početku razgovora iz koje je zakljucila da sam ja sveo tako prijateljske odnos. Pa što on nije objasnio zašto želi samo to a ne prijateljstvo? A imam li pravo da se promijenim? A, "on se nije ni predstavljao kao prijatelj", a nisam se ni ja nikad predstavio kao samo prijatelj, i ni u jednom trenutku se nisam lažno predstavio, govorio sam samo istinu.
Ali ipak razmisljam je li bila u pravu...
Navodnici su fiktivni, ostalo je, manje-više, istina. Nebitna je istinitost priče, bitno je objasniti vam što neki ljudi žele da urade sa vama u životu!
Ako su to "arhetipovi", a ne ljudi, onda je to još gore. "Arhetip" je od početka prisutno i podložno iskustvu potencijalno iskustvo sa nečim idealnim. Ili maksimalnim, jos gore. Ili smislenim. Ili besmislenim.
Da bi se izliječili od prijemčivosti za takve stvari potrebna su nam hitna unistenja nagomilane energije nagona agresivnosti. Najbolje je kroz "nagon" iskrenosti ispoljiti to na druge. Ili prisilnu kreativnost[1]! Ili davljenje i drugih tim dilemama! Ali najbolje je prvo.
[1] Kreativnost koju svako ko vam je prijatelj mora da doživi sa vama. Htjeo to ili ne. Ili i neko ko vam nije prijatelj.
Poslednja izmena:
a nema nazad
